Okrenemo li sada grafikon za 90° na desno, tako da nam netom dobijena
funkcionalna skala bude na apscisnoj osovini, pa nanesemo li sada svakom
promjeru pripadne visine za 5 boniteta iz Eićevih tablica — dobit ćemo
sistem točaka koje leže na 5 pravaca opće jednadžbe


h = a-8 = a

što smo i željeli. (O grafičkoj anamorfozi vidi: Bruce-Schumacher™´, PiraniRunge11).


Dalje postupak teče analogno kao kod logaritamske krivulje t. j . logaritmiranjem
dobijemo:
log h = loga + log [

konstruiramo skale i t. d. — uzevši dakako u obzir mjerila i grafičku anamorfozu.
(O konstrukciji skala, a i o anamorfozi vidi Luckey12).


Za upotrebu pomičnih dvostrukih skala najbolja je konstrukcija »logaritmar
« (Rechenschieber, slide-rule) koji se može izraditi od malo tvrđeg
crtaćeg papira, no možemo zamisliti i drugačiju konstrukciju. Na grafikonu
4 — nalaze se 3 paralelna pravca p, q i r. Na pravcu p nalazi se A-skala


S:š;*´ ..-f


Grafikon 4


ionshuhija pomične


4


state pomolu central<
3
ne projekcije


´s


_1 J


t. j . logaritamska skala sa jednadžbom ri = li cm log h, a na pravcu q
nalazi se (/-skala dana jednadžbom X, = h cm log [ep (d)]. Razmaci između
pravaca kao i moduli skala h i h treba da budu određeni tako, da se centralnom
projekcijom iz jedne točke na pravcu r dobije na pravcu p projekcija
ö?-skale sa pravca q upravo takovih dimenzija — kakova bi morala biti
rf-skala na dvostrukoj skali logaritmara. Odabiranjem različitih točaka na
pravcu r postiže se pomicanje projekcije df-skale. Upotreba grafikona je
slijedeća. Ako su dimenzije srednjeg stabla do i ho, onda se na A-skali pronađe
očitanje ho, a na d-skali očitanje do. Obje točke spoje se pravcem, koji
se produži do pravca r, na kojem određuje točku, koja će biti centar iz kojeg
će se projicirati d-skala sa ^-pravca na p-pravac. Drugim riječima iz te
točke vuku se pravci preko očitanja d\, d<> . . . dn na d-skali, do h-skale, i
gdje ti pravci sijeku h-skalu, očitavaju se pripadne h vrijednosti.
86