DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 41 <-- 41 --> PDF |
KAKO GLEDAJU STRANI STRUČNJACI NA ŠUMARSTVO JUGOSLAVIJE Prema sporazumu o tehničkoj pomoći zaključenom 6. I. 1951. između naše države i Organizacije ujedinjenih naroda i po naročitom protokolu potpisanom po predstavniku Šumarske sekcije FAO g. Roy Cameron 12. XL 1951. bilo je predviđeno, da se upute u Jugoslaviju 10 eksperata, u raznim granama šumarskih nauka, koji bi, kad upoznaju naše prilike, mogli biti od pomoći našim naučnim institutima, našim ustanovama i industrijskim kombinatima, svojim stručnim znanjem, svojim bogatim iskustvom, svojim vanrednim organizacionim sposobnostima pri zaključnim savjetovanjima o unapređenju našeg šumarstva. U ovoj misiji sudjeluju tri francuska stručnjaka gg. A. Dugelay (za konzervaciju tla), J. Pourtet (za vrste drveća brzoga rasta) i Venet (za racionalizaciju postrojenja za ljuštenje drveta). Poznata šumarska revija Francuske (Revue forestiere francaise-No: 12/1952, -donosi u svom posljednjem prošlogodišnjem broju dva članka ovih stručnjaka i to g. Dugelay: »La deforestation du karst en Yougoslavie« — Nestajanje šuma na jugoslavenskom kršu i g. Pourtet: »Les peupliers en Yougoslavie« — Topolici Jugoslavije. Kratak izvadak ovih interesantnih napisa mogao bi i našim članovima biti od koristi, pa evo uglavnom sadržaja prvog članka: G Dugelay u svom napisu o obešumljenju jugoslavenskog krša navodi da oblikovanje kraških terena na području Slovenije—Hrvatske—Bosne—Crnegore stoji u uskoj vezi sa intensivnim oborinama, koje nadmašuju prosjek ostalih zemalja Sredozemlja. Akoprem se obim godišnjih oborina kreće prosječno između 1000—2000 mm, ipak pređe katkad i 2500 mm na području sjeverne (Rijeka—Obrovac) i južne zone (Boka-Kotorska). Fenomen rastvaranje i erozije tla najbolje se očituje u slijedećim maksimalnim jednodnevnim oborinama: Rijeka 268; Split 237; Dubrovnik 298; Prozor 440 mm (prema sveukupnim god. oborinama od 934 mm). Razumljivo je dakle, kolike štete nanose tlu ovako silne oborine — pogotovo kad je ono lišeno svakog biljnog zaštitnog pokrova — te kakova znatna spiranja trošnog i rastresitog zemljišta one prouzrokuju. Kraške terene, kako one sjevernog područja t. zv. »zeleni krš« tako i one južnog zvanog »goli krš«, karakterišu sa topografskog stanovišta »polja«, »doline« i kanjoni raznih dimenzija, a sa šumarskog veoma prorijeđena biljna vegetacija na čvrstom, krševitom, suhom i siromašnom tlu, — koja je ponegdje i posve nestala. Ovi tereni pripadaju formacijama Jure i Krede, koje u rastvaranju proizvode u dolinama´ i pukotinama stijena crvenicu zemlju (»terra rossa«). Pregledom terena kao i ostataka raznovrsne postojeće vegetacije, može se bez daljnjega zaključiti, da je ovakovo bijedno stanje samo poslijedica viševjekovnog prekomjernog iskorišćavanja i progresivnog uništavanja šuma. I. Krš je nekad u većem opsegu obilovao kulturama i pašnjacima. Svak se o tome može osvjedočiti kad promatra mnogobrojne veoma duge ograde od suhozida, davne konstrukcije, koje još danas presijecaju ravnice i padine. Ne može se predstaviti da su nekada ljudi tolikim trudom snosili takove mase kamenja samo da bi udarili granicu između često dosta velikih površina. Neke ograde s ugrađenom crnom dračom osiguravaju još uvijek u dolinama nešto obradive zemlje, ili kakav šumarak proti navale stoke. Ove ograđene obradive površine nepravilno razmještene po ravnicama ili padinama na masivno izgrađenim terasama u živom su kontrastu s okolnim golim kršom. Treba priznati stvarnu odvažnost nekim seljacima, koji su ostali vjerni rodnoj grudi, što su morali snositi kamenje na površine od desetak četvornih metara da bi dobili malo obradive zemlje za uzgoj loze, masline, smokve ili badema, te našli i u tako pustom kraju mogućnost opstanka. 95 |