DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Uostalom i prirodni pomladak lišćara nije rijetka pojava, ali se kao takav može
potpuno razvijati samo ako je za mladosti branjen od stoke. I najmanje pukotine i
procjepi u živoj stijeni dovoljni su da se zakorjeni.


Mnoge čestice su od 1945. godine na ovamo u sve većem opsegu stavljene »pod
zabranu« u mnogim krajevima, te su postignuti vanredni uspjesi. Povoljni rezultati
pošumljavanja goleti kraških područja ukazuju na mogućnost regeneracije šuma. Pod
njenim okriljem i pod zaštitom od navale stoke razvijaju se prirodnim putem razne
listače kao: medunac, crni jasen, koprivić i t. d. i stvaraju povoljne uvjete za postepenu
obnovu tla. Posumljavalo se alepskim borom, pinjolom, primorskim i crnim
borom., prema područjima, s lijepim uspjehom, te pajasenom na lošim terenima ali
zaštićenim od bure.


Iskorišćivanje ovih terena u poljoprivredne svrhe i za voćarstvo dokazuje da
postoji mogućnost upotrebe i lošijeg zemljišta ako se oprezno s njim postupa. Naročito
južno voće lijepo uspijeva kad je zaštićeno zidovima odnosno ogradama, te kompletira
zeleni šumski plašt, iako se od toga ne može očekivati neka obnova tla.


Neuredno i prekomjerno pašarenje od davnina pretvorilo je prostrana kraška
područja u degradirane i puste krajeve.


Ukoliko se namjerava pristupiti obnovi i regeneraciji
kraških područja treba najprije riješiti problem (ispaše)
pašarenja. Rr.


KALELA ERKKI K., ON THE HORIZONTAL ROOTS IN PINE AND SPRUCE


STAND I.
(O horizontalnom korijenju u sastojinama bora i smrče). Acta forestalia fennica 57.
Helsinki 1950.


Autor je istraživao količinu, kvalitet i raspodjelu horizontalnog korijenja po
slojevima tla u sastojinama smrče i bora u južnoj Finskoj. Istraživanja su obuhvatila
samo onaj dio korjenovog sistema, koji se primarno širi u horizontalnom pravcu
među stablima u normalno razvijenim sastojinama potpunog obrasta.


Ukupna količina korijenja prilično je velika i kod smrče i kod bora. U deset
godina starim sastojinama smrča ima već 100 m korijenja po jednom m2. Starenjem
sastojine povećava se količina korijenja isprva brzo, u dobi od 100—110 god. postiže
maksimum od 450 m po m2, a zatim vrlo postepeno opada. Bor postizava kulminaciju
ranije, već u dobi od 60—70 god., ali taj maksimum je niži nego kod smrče i iznosi
370 m/m2.


Raspodjela korijenja po debljini. U obje vrste sastojina većina korijenja je dosta
tanka, s promjerom manjim od 1 mm. Isprva korijenje tanje od 1 mm sačinjava i do
100% ukupne količine korijenja, a kasnije se njegova postotna sadržina smanjuje. U
starijim sastojinama smrče ostaje prilično stalno oko 60%, a kod bora pada sve do
40%. — Količina korijenja od 1—2 mm debljine raste kod smrče najprije brzo do
20%, zatim sporije do 25%, a zatim polako opada. U borovim sastojinama njegov
omjer stalno raste, tako da ga u starim sastojinama ima približno jednako kao i korijenja
tanjeg od 1 mm. Korijenja debljeg od 2 mm ima razmjerno malo; u smrčinim
sastojinama najviše 19%, a u borovim 23%.


Raspodjela količine korijenja po slojevima tla. Horizontalni korjenov sistem,
smrče i bora širi se primarno u vrlo tankim površinskim slojevima tla. Od horizontalnog
korijenja smrče u pravilu je bilo preko 25% u humusnom sloju, a gotovo isto
toliko i mineralnom dijelu A horizonta. Preko pola horizontalnog korijenja smrče leži
prema tome u dubljini do 5 cm (u debljinu tla nije uračunat sloj površinskog humusa),
a gotovo tri četvrtine do dubljine od 10 cm. U dubljini preko 40 cm korijenje
je vrlo rijetko. Kod bora također većina korijenja dolazi do dubljine od 10 cm. Kod
obje vrste 87% korijenja nalazi se u dubljini manjoj od 20 cm, a samo 13% dublje.
Zanimljivo je također, da se korjenov sistem širi prilično brzo, tako da se već u dobi


97