DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Uostalom i prirodni pomladak lišćara nije rijetka pojava, ali se kao takav može potpuno razvijati samo ako je za mladosti branjen od stoke. I najmanje pukotine i procjepi u živoj stijeni dovoljni su da se zakorjeni. Mnoge čestice su od 1945. godine na ovamo u sve većem opsegu stavljene »pod zabranu« u mnogim krajevima, te su postignuti vanredni uspjesi. Povoljni rezultati pošumljavanja goleti kraških područja ukazuju na mogućnost regeneracije šuma. Pod njenim okriljem i pod zaštitom od navale stoke razvijaju se prirodnim putem razne listače kao: medunac, crni jasen, koprivić i t. d. i stvaraju povoljne uvjete za postepenu obnovu tla. Posumljavalo se alepskim borom, pinjolom, primorskim i crnim borom., prema područjima, s lijepim uspjehom, te pajasenom na lošim terenima ali zaštićenim od bure. Iskorišćivanje ovih terena u poljoprivredne svrhe i za voćarstvo dokazuje da postoji mogućnost upotrebe i lošijeg zemljišta ako se oprezno s njim postupa. Naročito južno voće lijepo uspijeva kad je zaštićeno zidovima odnosno ogradama, te kompletira zeleni šumski plašt, iako se od toga ne može očekivati neka obnova tla. Neuredno i prekomjerno pašarenje od davnina pretvorilo je prostrana kraška područja u degradirane i puste krajeve. Ukoliko se namjerava pristupiti obnovi i regeneraciji kraških područja treba najprije riješiti problem (ispaše) pašarenja. Rr. KALELA ERKKI K., ON THE HORIZONTAL ROOTS IN PINE AND SPRUCE STAND I. (O horizontalnom korijenju u sastojinama bora i smrče). Acta forestalia fennica 57. Helsinki 1950. Autor je istraživao količinu, kvalitet i raspodjelu horizontalnog korijenja po slojevima tla u sastojinama smrče i bora u južnoj Finskoj. Istraživanja su obuhvatila samo onaj dio korjenovog sistema, koji se primarno širi u horizontalnom pravcu među stablima u normalno razvijenim sastojinama potpunog obrasta. Ukupna količina korijenja prilično je velika i kod smrče i kod bora. U deset godina starim sastojinama smrča ima već 100 m korijenja po jednom m2. Starenjem sastojine povećava se količina korijenja isprva brzo, u dobi od 100—110 god. postiže maksimum od 450 m po m2, a zatim vrlo postepeno opada. Bor postizava kulminaciju ranije, već u dobi od 60—70 god., ali taj maksimum je niži nego kod smrče i iznosi 370 m/m2. Raspodjela korijenja po debljini. U obje vrste sastojina većina korijenja je dosta tanka, s promjerom manjim od 1 mm. Isprva korijenje tanje od 1 mm sačinjava i do 100% ukupne količine korijenja, a kasnije se njegova postotna sadržina smanjuje. U starijim sastojinama smrče ostaje prilično stalno oko 60%, a kod bora pada sve do 40%. — Količina korijenja od 1—2 mm debljine raste kod smrče najprije brzo do 20%, zatim sporije do 25%, a zatim polako opada. U borovim sastojinama njegov omjer stalno raste, tako da ga u starim sastojinama ima približno jednako kao i korijenja tanjeg od 1 mm. Korijenja debljeg od 2 mm ima razmjerno malo; u smrčinim sastojinama najviše 19%, a u borovim 23%. Raspodjela količine korijenja po slojevima tla. Horizontalni korjenov sistem, smrče i bora širi se primarno u vrlo tankim površinskim slojevima tla. Od horizontalnog korijenja smrče u pravilu je bilo preko 25% u humusnom sloju, a gotovo isto toliko i mineralnom dijelu A horizonta. Preko pola horizontalnog korijenja smrče leži prema tome u dubljini do 5 cm (u debljinu tla nije uračunat sloj površinskog humusa), a gotovo tri četvrtine do dubljine od 10 cm. U dubljini preko 40 cm korijenje je vrlo rijetko. Kod bora također većina korijenja dolazi do dubljine od 10 cm. Kod obje vrste 87% korijenja nalazi se u dubljini manjoj od 20 cm, a samo 13% dublje. Zanimljivo je također, da se korjenov sistem širi prilično brzo, tako da se već u dobi 97 |