DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Öevetnaesto stoljeće Zbog revolucije šumarstva je služba bila nesređena sve do godine 1824, kad je osnovana šumarska Škola u Nancy-u, i tada je šumarska nauka u Francuskoj opet oživjela. Odmah iza toga, u god. 1827, šumarstvo je imalo odličnog pokretača u Code Forestier — koji je djelomično revidirao Colbertov Red, koji je bio na snazi preko 150 godina. Bernard Lorentz (1775—1865) bio je osnivač i prvi direktor škole u Nancy-u. Kao i nekolicina drugih šumarskih službenika, morao je za vrijeme revolucije bježati u Njemačku i tamo je živio kroz 8 i pol godina potpuno prožet naukom Hartiga. Hartig u Pruskoj, a Cotta u Saksonskoj (ces deux princes de la sylviculture allemande) bili su prvi Nijemci, koji su šumsko uzgojnim idejama dali naučnu formu, koja je, naročito što se tiče prirodnog pomlađivanja, bila tokom prošlog stoljeća u Zapadnoj Evropi prilično u modi. Iza povratka u Francusku, Lorentz se je borio sa rukovodstvom da bi uveo sistem visokih šuma sa periodičkim sječinama, periodskim proredama i sječama s prirodnim pomlađenjem. U isto je vrijeme žestoko napao sistem _ niskih šuma s pričuvcima, koji je tada bio tradicionalna i najčešća metoda u cijeloj zemlji. On je osuđivao da istodobno na istom zemljištu postoje dva cilja gospodarenja t. j . produkcija tehničkog drva i sitne šume panjače. On se je stvarno sam izjasnio kao «neprijatelj šuma panjača». U saradnji sa Parade-om (1802—1865), koji je predavao uzgoj šuma u Nancy-u (studirao je u Tharandt-u kod Cotte), napisao je Cours elementaire de Culture des Bois, koji je prvi put izašao godine 1837. (Stvarno se govori da je veći dio ove knjige napisao Parade). Ta čuvena knjiga, koja je doživjela šest izdanja (zadnje g. 1883. od A. Lorentz i L. Tassy) bila je u XIX. vijeku u Francuskoj bez sumnje najuglednija knjiga uzgoja šuma. To klasično djelo s bilješkama Hartig-a i Cott-e podijeljeno je u šest knjiga, koje sadrže do tada nepoznate općenite naučne teorije. Možda je peta knjiga najzanimljivija, jer po prvi puta objašnjava pitanja političke ekonomije, t. j . odnose državnih i općinskih šuma kao izvore drvnih masa u zemlji; vrijednost dugih ophodnja za stvaranje drvnih zaliha i sječu šuma, koja se u prvom redu ravna prema potrebama šumoposjednika, a tek u drugom redu prema tlu i klimi. Production soutenue, regeneration naturelle, amelioracion progressive: su osnovni principi ovih klasika. Jedna vanredna knjižica, koja radi samo o uzgoju šuma a namijenjena je bila za upotrebu šumskim stručnjacima, napisana je god. 1878 po Bagneris-u pod naslovom: Manuel de sylviculture. Ona je bolje poznata nego većina knjiga tog vremena zbog engleskog prevoda dvaju činovnika Indijske Šumarske Službe (Fernandez i Smythies), a izdana je god. 1876 u Nagpur-u u Indiji, a god. 1882. u Londonu. Charles Broillard (1831—1910) bio je od god. 1865. do 1878. nastavnik u Nancy-u, a od 1892. do 1903. urednik Revue des Eaux et Forets. Njegova najznamenitija knjiga, pisana u snažnom i jasnom stilu, bila je: Traitement des bois en France ä l´usage des particuliers (1881.—94.). To je bio opći udžbenik o šumskom uzgoju naročito pisan za privatne šumoposjednike, pa je kroz dugo vrijeme bio uzor-djelo ove vrste. On nije vjerovao u točnu primjenu matematike u šumarstvu, iako je ona u općenitom smislu naravno potrebna, ipak se stanje tla, ekspozicija, položaj i mnogi drugi faktori toliko mijenjaju, da se od matematike ne može previše očekivati. »Les mathematique trompent en sylviculture et les equations ne livreront jamais le secret de la foret vivante.« Daljnji putokaz u literaturi uzgoja šuma bio je Boppe-ov Traite de sylviculture iz g. 1889. Lucie n Bopp e (1834.—1907.) je god. 1881. naslijedio Bagnerisa kao profesor uzgoja u Nancy-u, a Puton-a kao direktor od god. 1893. do 1898. On je imao mnogo iskustva u šumama listača, osobito u Lorainskoj ravnici i bio stručnjak u vršenju delikatnih poslova, koji se odnose na pretvaranje šuma-panjača s pričuvcima u visoke šume. U pomenutom djelu objavio je na najjasniji i najpoučniji način francuske metode tog postupka. Iako nije izumio eclaircie par le haut, on je učinio više nego itko u Francuskoj da to uđe u praksu, pa njegova knjiga možda daje više svijetla u teoriju tog načina proređivanja nego li se to može naći u šumarskoj literaturi. Podvučeno je načelo »En un mot, ä tous les äges du peuplement uniforme, le |