DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
respect scrupuleux des etages intermediäres et buissonnants est la base fondamentale de tout Systeme d´eclaircie«. Njegova druga knjiga Les Forets, izdana je u god. 1900. u saradnji sa Jolyet-om, napisana je na osnovu njegovih predavanja u Nancy-u Knjiga je pisana prema običnoj šabloni: najprije se općenito bavi s drvećem, potom opisuje vrste drveća koje se uzgajaju u Francuskoj. Ova je knjiga glasila kao najbolja, dok je Jolyet nije revidirao. Bilo bi zanimljivo podsjetiti da je Boppe bio veza sa šumarima Velike Britanije zbog svojih velikih usluga u poučavanju kandidata za šumarsku službu u Indiji. God. 1881. Boppe je poveo svoje studente i neke učitelje na turneju po Velikoj Britaniji. Na str. 196 XI sveska (1887.) svojeg djela »Transactions of the Royal Scottish Arboricultural Society« može se naći njegov izvještaj o škotskim i engleskim šumama. Dvadeseto stoljeće Na početku tog stoljeća napisao je Fron drugu knjigu o uzgoju šuma. To je bilo malo djelo kao ono Broillard-a, namijenjeno za posjednike i farmere. Ona je pružila uputstva o općim šumsko-uzgojnim principima s posebnim osvrtom na metode vještačkog pošumljavanja i uzgoja. Postojala su dva izdanja (iz g. 1903. i iz g. 1909.). Sada dolazim do Huffel-a najtalentiranijeg pisca francuskog šumarstva. Gu sta v Huffe l (1859.—1935.) sproveo je ništa manje nego 37 godina u Nancy-u (od 1888. do 1926.). Rano u početku svoje karijere bio je poslan u Rumunjsku. Napisao je izvrstan izvještaj o svojoj tamošnjoj misiji i nekoliko članaka u Kevue des Eaux et Forets, koji su privukli pažnju rukovodstva i označili ga kao izvanredna šumarskog ekonomistu, literarno vrlo nadarenog. Znao je perfektno njemački. Radi toga nije bilo nikakvo čudo da je već u 29. godini imenovan profesorom šumarske ekonomije i Uređenja u Nancy-u. Ma da je u prvom redu uređivač — njegova djela obuhvaćaju gotovo sve faze francuskog šumarstva. Imao je osobit dar opisivanja kompliciranih kalkulacija posve jednostavnim riječima, više je volio krivulje i grafikone nego čitave stupce suhih brojaka. Njegovo se glavno djelo, sada već klasično, može preporučiti kao uvod u francusko šumarstvo — »Traite d´economie forestiere« u tri sveska. Prvo je izdanje izašlo 1904.—1907., a drugo 1910.—1926. Budući da je to djelo tako važno, raspravit ću neke njegove dijelove detaljno, naročito one, koji zanimaju uzgajivače šuma, no više ću govoriti o drugom izdanju kojim je revidirano i prošireno prvo izdanje. Djelo uopće nije slično uobičajenom udžbeniku, nego je to zbirka neovisnih eksperimenata — eseja — svaki esej potpuno sam za sebe. Prvi svezak, koji je u drugom izdanju, umjesto u jednom, izašao u dva djela — sadrži četiri eseja. U prvom eseju, koji govori o direktnoj i indirektnoj vrednosti šuma, vrlo su interesantna poglavlja u kojima se radi o utjecaju šuma na klimu, izvore, poplave kao i o zaštitnoj funkciji šuma. Poglavlja o izvorima su potpuno prevedena po Woolsey-u kao dodatak njegovom Studiju Francuskog Šumarstva (Studies in French Forestry). Drugi svezak — povijest šumskog vlasništva i zakonodavstvo je monumentalno djelo; 266 strana je podrobno posvećeno starim tekstima zakona i historijskim dokumentima počam od Gala, odnosno od Rimljana do modernih vremena. Vanredna slika o šumskim putevima iz primitivnih vremena. Slika što je daje Huffel ne osniva se, kao što je to često — na legendama, već na ustrpljivom proučavanju zvaničnih dokumenata u izvoru. Smatram da je od naročitog interesa izvještaj o postanku komunalnih šuma i kako se je upravljalo sa šumama koje su pripadale francuskim kraljevima i crkvi. Cijeli ovaj studij je bogato i točno dokumentiran s bilješkama, koje nas začuđuju, obzirom na porijetlo mnogih šumskih termina koje još i danas upotrebljavamo. Treći esej, nazvan Politique forestiere, opisuje pokušaje da se u Francuskoj poboljša zakon u pogledu čuvanja šuma i govori o jadnom stanja privatnih šuma u zemlji i potrebi da se povećaju površine državnih šuma. U zadnjem poglavlju autor prikazuje svoje vlastite poglede o trnovitom i teškom problemu oporezivanja šuma i uvoznih carina. Četvrti i posljednji esej daje statističke podatke Francuske i njenih kolonija za god. 1917. Nekoliko podataka koji zasijecaju u uzgoj šuma vrijedni su da se spomenu, šume pokrivaju 9—10 miliona hektara t. j . oko 19% čitave zemlje. U državnim šumama (koje zapre |