DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 47 <-- 47 --> PDF |
maju 12% šumom obraslih površina) 59% površine su visoke šume, 29°/o sa izdanačke s prićuvcima, a 3% jednostavne izdanačke šume. Ostalih 9% bile su u stanju pretvaranja (konverzije) u visoke šume. Problem konverzije igra veliku ulogu u Francuskom uzgoju šuma, a metodika koja se primjenjuje iscrpljivo je opisana po T r o u p-u u djelu: Silvicultural Systems. No iza 1890., kad se je pojavila kritika, svake se godine sve manje površina pretvara u visoke šume. Samo je % površine obrasla crnogoricom, i/^ bjelogoricom i to najviše hrastom i bukvom. Drugi svezak (I. izdanje god. 1905., a II. 1919.) govori o izmjeri, statici i računaju vrijednosti. Upotrebom grafikona kod opisivanja sastojina, umjesto dosadnih nepreglednih iskaza, kao i jasnim i konciznim opisom tog zamršenog matematskog dijela šumarstva mnogo je laganije i razumljivije nego suhoparne i dosadne knjige s druge strane Rajne. Jasno su opisane moderne metode u Francuskoj i mnoge kratke, empiričke formule — toliko korisne u praksi kod izračunavanja kubnog sadržaja sastojine. Tu je dat naročito koncizan račun o efikasnosti proređivanja obzirom na prirast i drvnu masu sastojine. Tu nema izvještačenosti u pogledu kubnog sadržaja, nema nejasnih teorija i maglovitih formula; ništa od toga, već samo točne činjenice, koje su lako razumljive. U trećem svesku (prvo izdanje 1907., drugo 1927.) nalazimo Huffel-a kao uređivača. Nakon što se je bavio studijem o prednostima uređajnih operata i stalnih godišnjih prinosa, on prelazi na rasprave o raznim načinima izračunavanja prihoda i potom daje vrlo iscrpan izvještaj o prvim počecima uređivanja šuma u Francuskoj s historijatom starih i mnogih modernijih metoda uređivanja šuma. Uzgajači šuma će vjerojatno ustanoviti, da je poglavlje koje radi o politici »quarter in reserve« (četvrtina za rezervu) najiscrpljivije, jer je to sada standardno i najautoritativnije obračunavanje. Francuski su šumari vrlo konzervativni u svojoj uređajnoj politici i paze više na šumsko-uzgojni izgled problema nego da dobiju što veći novčani prinos; oni više vole uzgajati onu vrst građe koja je potrebna, nego onu koja donosi više koristi. Zato pridaju veliku važnost rezervama u visini od četvrtine prinosa, dopuštajući da se samo tri četvrtine godišnjeg prihoda razdijeli odnosno unovči, ostavljajući jednu četvrtinu za daljnju akumulaciju i stvaranie rezervnog fonda t. j . drvne zalihe iz koje se mogu zadovoljiti vanredne potrebe, bilo u drvu ili novcu. Huffel je bio dobar historičar i učinio je više nego ikoji drugi pisac na korist drugih zemalja na polju šumarske nauke, kako se je vršila praksa u Francuskoj. Na polju šumskog uzgoja bio je mnogo zadužen da popularizira sistem preborne šume i coupe unique, a naročito je bio osnivač futaić claire. Kad je bio u mirovini ostao je u kontaktu s naprednim šumarstvom i nastavio je redovno pisanje u dnevnicima, specijalizirajući se za djela pisana na njemačkom jeziku. Drugi pisac šumskog uzgoja bio je u to vrijeme Jacquo t (1856.—1944.). Njegovo djelo Incendies en Foret (Paris, 1904.), prevedeno na engleski i njemački jezik, još je uvijek standardna knjiga, koja služi za procjenu šteta od šumskih požara. Engleski je prevod od Fischer-a publiciran g. 1910. u Calcutti pod naslovom Forest Fires (Šumski požari). God. 1911. izdao je krasnu knjižicu pod naslovom La Foret u kojoj je opisao ekonomsku, zdravstvenu i socijalnu važnost šuma. Strogi kritičari vele, da je tu pretjerao, no, ako se sjetimo, da su to bile serije javnih predavanja, možemo mu oprostiti njegov slikovit jezik. Njegovo je najbolje djelo Silviculture praktični priručnik za šumovlasnike i poljoprivredne škole, čije se prvo izdanje pojavilo god. 1913., a drugo 1931. Ja imadem jednu »slabu stranu« kad je riječ o Jacquot-u, jer je ova njegova knjiga bila prva francuska knjiga o šumarstvu, koju sam stvarno proučavao. Naslov knjige zavarava, jer je to stvarno mala enciklopedija koja sadrži cijelo šumarstvo u općem smislu. Jacquot je također tada bio autoritet za pošumljavanje pustih zemljišta kao i uvođenja običnog bora na siromašna tla. On je bio vrlo inteligentan čovjek, športaš i zaista terenski šumar, koji je u svojim zrelim godinama postao doyen od Corps forestier-a. Bez dvojbe je danas najbolji Jolyet-ov udžbenik, izdan god. 1916. J o 1 y e t 1967.—1942.) je sarađivao sa Boppe-om, kako je naprijed spomenuto u Les Forets 101 |