DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 48     <-- 48 -->        PDF

(1900.), i naslijedio je njegovu katedru za uzgoj šuma u Nancy-u. On je nazvao svoju
knjigu Traite pratique de Sylviculture (Paris, 1916.) za koju kaže da je drugo i
potpuno revidirano izdanje djela Les Forets, no ona je ipak potpuno novo djelo.
Umjesto nekog sistematskog i apstraktnog opisivanja sistema šumskog uzgoja i postupka
koji je uobičajen u prijašnjim udžbenicima — on proučava različite tipove
šuma, jedne za drugim — t. j . jedno poglavlje sa različitim tipovima hrastika, drugo
poglavlje o bukvicima, nadalje o boricima itd., opisujući nam metode koje su primjenjivane.
Oboje, vještačko i prirodno pomlađivanje, opisao je sa mnogo više pojedinosti
nego je uobičajeno, jer su privatni šumoposjednici tada imali poteškoće pri
prirodnoj obnovi svojih šuma, a veliki je dio radova oko pošumljavanja golih zemljišta
izvela država. Karakteristično je za tu knjigu poglavlje »enresinement«
(introdukcija crnogorice u izdanačke šume s pričuvcima), predmet u kojem je Jolyet
bio dobro poznat autoritet. Drugo je korisno poglavlje diskusija o introdukciji vještačke
donje etaže u hrastove i borove sastojine. Prof. Badoux (iz Züricha) se veoma
pohvalno izrazio o toj knjizi, rekavši da je upravo izašla u pravi čas kad smo svi
bili zainteresirani da se popravi stanje privatnih šuma.


Otkako je izašla Jolyet-ova knjiga, na nesreću vrlo su rijetko u Francuskoj
izdavane knjige o uzgoju šuma. Ipak postoji još jedna mala vrijedna knjiga koju
nesmijemo izgubiti iz vida. To je Boquet de la Grye´s-ovu Guide du Forestier. Prvi
put je izašla god. 1859., a sada je već doživjela 14 izdanja. Njen je novi naslov:
»Technique Forestiere«, a zadnju publikaciju (1947.) su izdala tri današnja najodličnija
francuska šumara: MM. Guinier, Oudin i L. Schaeffer. Ta je knjiga više
nego manual, jer su na 366 stranica stisnuti najvažniji principi šumskog uzgoja i
njegova tehnika, a više nego dvije trećine knjige radi o samom šumskom uzgoju.
Onima koji mi priđu i vele da bi htjeli čitati neku šumarsku knjigu na francuskom
jeziku, da bi popravili svoje znanje francuskog jezika — obično kažem: »Siguran
sam da ćete to stvarno naći kod Bouquet de la Grye-a». No, postoji još nekoliko
knjiga za koje se može reći da su »iz srodne struke«, a s kojima se treba upoznati
svatko tko želi proučavati francuski uzgoj. To je na pr. Les Sols forestiers (Paris,
1908.) od profesora Henry-a šumara-praktičara, koji je prvi ustanovio, da šumska
stelja sadrži u sebi bakterije koje vežu dušik iz zraka i koji je valjda prvi upozorio
na razliku između šumskog i poljoprivrednog zemljišta.


Od dendroloških knjiga spomenuo bih samo četiri: A Mathieu, Flore forestiere
(Bailiiere, Paris, 4 izdanje od g. 1897.); R. Hickel, Dentrologie forestiere (Lechevalier,
Paris 1932.); L. Parde, Les Coniferes (La Maison Kustique, Paris 1937.); L.
Parde, Les Feuillus (La Maison Rustique, Paris, 1941.).


Hickel (1861.—1935.) i Parde (1865.—1943.) bili su u posljednje vrijeme dva
velika dendrologa Francuske. Obojica su bili mnogo godina vezani s posjedom Barres.
Glasoviti arboretum u Loiret-u osnovan je g. 1870. po Gouet-u, a podizanje plantaža
vi okolici započelo je 1821. de Vilmorin. Vilmorin je od 1821. do 1862. organizirao na
dobru des Barres prve eksperimente sa raznim metodama uzgoja izvjesnog šumskog
drveća kao što su: Pinubs silvestris, P. calabrica i američki hrast. Mnoge Hickel-ove
radnje izašle su kao članci, no Parde je bio autor nekih vrlo poznatih knjiga. Obojica
su zagovarala introdukciju egzota, unatoč protivljenja sa strane Šumarskog Departementa,
i ono što je učinjeno u pogledu egzota do g. 1929., može se naći u Parde-ovom
djelu: L´Introdiiction des essences exotiques dans les forets de I´Europe occidentale
(Paris 1929.). Parde je također napisao kompletni katalog vrsta, koje rastu na posjedu
Barres i odličnu knjižicu kao uvod u francusko šumarstvo pod naslovom:
Arbres et Forets (Colin, Paris, 1938.).


Privlačiva je knjiga: Pour comprendre l´arbre et la foret u kojoj Thiollier opisuje
sve konzervacije i važnije šume na njihovom području, (Hanchette, Paris 2 izdanja
iz g. 1928.). Thioller je bio konzervator šuma i uvijek smatram da je njegova
knjiga najbolja geografija šumskog uzgoja u Francuskoj.


Postoji korisna knjiga, za svakog tko ne može pratiti literaturu na francuskom
jeziku, Woolsey-eva studija: Studies in French Forestry (Wiley, New York, 1920).
Ciriški profesor Baroux rekao je, da je to pour la sylviculture franchise une reelle


102