DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Za prorede nije nikada bila sastavljena sečna osnova, pa se takva stabla,


koja bi bilo potrebno izvaditi proredom, praktično nisu ni sekla.


Moglo bi se pomisliti, da se nekako zaboravilo na sastav prorednih
osnova, ali to ne stoji. Razlog treba tražiti na komercijalnom području.
Uređaj ni elaborat sadrži ovakva uputstva u pogledu načina izvođenja
seča: »može i mora se šeći (»man kann und soll«) tamo gde se nađe
kupac za drvo«. Pošto su šume bile slabo otvorene, to su kupci tražili
pre svega samo jače trupce za bordonale. Još jače i slabije Sortimente u
opisanim prilikama nije bilo moguće unovčivati. Jasno je da kod ovakvih
smernica ne postoji mogućnost niti za najosnovnnije mere nege sastojina


Iako su šume bile slabo otvorene, ipak se preterano štedilo kod
izgradnje šumskih puteva i cesta. U desetgodištu 1892—1901 bilo je
predviđeno 14.000 forinti za izgradnju i održavanje puteva, ma da su u
tom razdoblju očekivali 428.700 for. bruto, od toga 271.980 čistog dohotka.
Prema tome su za ceste predvideli jedva nešto preko 3,3% od
bruto dohodaka ili 5,1% od čiste šumske rente.


Interesantan je i stav uređivača u pogledu trajnosti gazdovanja.
Ovde pada u oči preterani strah pred narušavanjem stroge potrajnosti
gazdovanja. U šumi, u kojoj propada desetak hiljada stabala preko
80 cm debelih, gde je utvrđen godišnji prirast u iznosu 31.624 m3, određen
je pomoću formule austrijske kameralne takse godišnji etat u iznosu
od 27.788 m:s, a gotovo potpuno jednaki rezultat dao je obračun po t. zv.
prvoj Hufnaglovoj metodi. Do takvog rezultata je došao pretpostavljajući
150 godišnju ophodnju. Na temelju takve ophodnje je pomoću
tablica prihoda i prirasta za jednodobn e šum e obračunata »normalna
drvna zaliha« u iznosu 2,371.800 ms, dok je stvarna drvna zaliha
bila 1,796.332 m3, dakle za 575.468 m3 manja od »normalne«. Na osnovu
takovih računa je uređivač donio odluku, da se mora faktična drvna
zaliha povisiti na »normalnu«, a zbog toga se godišnje seklo blizu
4000 m3 manje no što je iznosio prirast.


Moramo si opet predočiti sliku prestarele šume, da bismo uvideli svu
apsurdnost takvog načina uređivanja šumskog gazdovanja. Samo u
dimenzijama iznad 80 cm promera je u toj šumi propadalo i uzalud zauzimalo
mesta desetak hiljada jela. Verovatno je bilo i predebelih bukava,
ali o tome nam elaborat ne kaže ništa. I u IV. debljinskom razredu je
nužno morao biti znatan broj stabala koja su takođe propadala. I u
takvoj šumi uređivač propisuje, da treba drvnu zalihu povisiti za preko
pola milijuna m3. Biološki efekat takve odluke je taj, da se u sastojini
sve više sakupljaju prestarela i propadajuća stabla, vrši se dosledna —
negativna selekcija.


Mogli bismo očekivati, da je Huf nagi, pošto je uočio negativne posledice
svog načina uređivanja šuma. pristupio reviziji. Imao je mogućnost
da to učini, jer je sa položaja kočevskog taksatora prešao na položaj
generalnog direktora i na tom položaju ostao do 1937 godine. Međutim
to se nije desilo. Uređajni elaborat, kakav je bio sastavljen godine 1892
ostao je na snazi bez bitnih promena sve dok ove šume nisu prešle u
državne ruke. U međuvremenu su bile izvršene tri revizije, ali se kod
toga sistem nije menjao.


Kočevske šume predstavljaju danas jedan od najtežih uzgojnih i
eksploatacionih problema Slovenije. Retka mreža šumskih puteva, ne