DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
prosječnu cijenu drveta na panju (CDNP), predbacuje mi, da gam nepravilno postupio, kada sam izračunate vrijednosti na osnovu troškova izvoza (tablica I. u mom članku) — po odnosnom metodu — nazvao »Prosječnim cijenama« umesto »ŠT« u konkretnim uslovima (položaja) odnosno »diferencijalnom rentom položaza«. Osvrnut ću se malo kasnije na pravilnost svog postupanja, već primjećujem, da se ovdje spominje prvi puta novo tumačenje pojma diferencijalna renta položaja, koja se poistovjetuje sa »šumskom taksom« i dalje u članku uporno ostaje kod takvog treriranja ovih kategorija. Isto je stanovište zauzeo ing. P. i u svom članku »Diferencijalna renta u šumarstvu« (Šumarstvo 1952. br. 6). Jasno je, da se kod ovako različitih shvaćanja istog naziva ne možemo složiti u opravdanosti ili neopravdanosti računanja s diferencijalnom rentom položaja. Na primjeru, koji je izveo računanjem deduktivnim putem, ing. P. je dobio za svoju Š. T. ili diferencijalnu rentu iste vrijednosti, koje sam ja označio cijenom drveta na panju, dobivenu induktivnim putem. Ing. P. dolazi zatim do zaključka, da »razlika između društvene i individualne cene proizvođača (grane 313) nije ništa drugo nego diferencijalna renta položaja u šumarstvu ili šumska taksa. Posmatraiio u jedinstvu obe grane (gajenje i eksploatacija šuma), iste daju ukupnu CDNP identički jednaku šumskoj taksi odnosno identički jednaku ukupnoj diferencijalnoj renti položaja u iznosu od 2520 mil. dinara.« Prema tome ing. P. dolazi do zaključka da je CDNP = ŠT = DR, što je očigledna nelogičnost. Šumska taksa nije isto što i cijena drveta na panju, kako to sam ing. P. u svom ranijem članku (Šumarstvo 1950. br. 6) izričito naglašava. Do ovakve kantradikcije došao je autor zbog nekonzekventnog stava u pitanju samog računanja cijena drveta na panju: dok je ranije (1950.) stajao na poziciji induktivnog način računanja (koje nam se čini ispravnije), danas on traži neki kompromis, neku sredinu između induktivnog i deduktivnog načina, po kojem CDNP — izračunana iz troškova proizvodnje grane 311 — mora biti jednaka razlici između prodajne cijene izrađenog drvnog Sortimente i troškova proizvodnje grane 313 (a koju razliku autor naziva diferencijalnom rentom). Ako se na temelju obih kalkulacija ne dođe do istog rezultata, onda treba snižavati ili povećvati materijalne ili platne fondove, odnosno prosječne stope akumulacije i fondova u pojedinoi ili u obe grane — dok se ne dođe do izravnanja. Mi se, naravno, ne možemo složiti s ovakvim balansiranjem, jer smatramo, da se troškovi proizvodnje grane 311 ne mogu snižavati ili povećavati za volju kompromisa i usklađenja s granom 313. Smatramo ispravnom postavku, da cijena drveta na panju ne smije biti ovisna o tržnoj cijeni gotovog sortimenta, već obratno: cijena drveta na panju jest jedan od elemeata u strukturi prodajne cijene sortimenta, dakle tržna prodajna cijena ovisi o visini cijene drveta na panju. Jednako kao što se prodajna cijena kruha određuje prema cijeni brašna, a ovome prema cijeni pšenice, a ne obratno ili kompromisno, tako i cijena drveta na panju izlazi iz troškova proizvodnje grane 311. Ne vidim, da sam ovakovom postavkom došao u kontradikciju sa samim sobom, kako mi imputira ing. P. Isto stanovište zauzima i ing. Trifunović u. svom, već spomenutom članku (Šum. list 1947.): »Cena drveta na panju treba da odgovara, da bude jednaka društvenim troškovima proizvodnje« i dalje: »Kao što se vidi, ovaj način određivanja cene drveta na panju suprotan je i nema nikakve veze (potcrtao Š.) sa načinom određivanja cene drveta na panju u kapitalističkom sistemu privrede, kako je i kod nas rađeno pre rata. Tamo se, kao što sam već naveo, polazi od prodajne cene tržišta i odbijanjem svih troškova, dolazi do cene drveta na panju.« Dr. Plavšić, u svojoj već citiranoj raspravi (Glasnik za šum. pokuse br. 9, str. 262-3) također kaže: »Da bi se uklonile mogućnosti pojave ovakvih slučajeva (t. j . negativne šum. takse, op. Š.), a u težnji da i šumsko gospodarstvo kao i druga gospodarstva određuju cijene svojih produkata direktno na temelju svojih troškova proizvodnje, pokušat ćemo ovdje iznijeti nove smjernice i metode za to određivanje. One bi imale da omoguće direktno, objektivno i pravedno određivanje šumske takse uz svestrano uvažavanje potreba i boljitka naroda. S obzirom na sve, što je gore istaknuto, držimo u planskoj privredi najispravnijim, da se šumska taksa određuje na temelju troškova proizvodnje i uprave šumskog gospodarstva.« 148 |