DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 20 <-- 20 --> PDF |
O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARENJA I 0 NJEGOVOJ REALIZACIJI Ing. Branko Bićanić, Hvar P P rvi počeci gospodarenja sa šumama u Evropi nalaze se u XIII stoljeću. Tada izlaze prvi propisi o zabrani krčenja šuma, a polagano iza toga razabiru se prvi tragovi urednog gospodarenja, koje se je sastojalo u zahtjevu, da se namjesto svakog posječenog stabla uzgoji novo. Prvi dakle cilj šumskog gospodarenja sastojao se je samo u potrajnom podržavanju postojećih šuma. Taj prvotni cilj bio je rezultat ondašnje vrijednosti drveta u životu čovjeka, kao i mogućnosti sa njegovim snabdijevanjem. Najvažnija sirovina, koju je davala tada šuma, bila je ogrevno drvo, te nešto drvenog ugljena, građevnog i rudnog drveta. Samo razvijenije države na obalama mora tražile su dosta drveta za gradnju brodova. Povećanje vrijednosti drveta dovodilo je do zahtjeva, da se sa šumama sve racionalnije i intenzivnije gospodari, da im se povećava proizvodnja kvantitativno i kvalitativno. Do intenzivnijeg gospodarenja sa šumama dolazi u Evropi koncem 18 stoljeća uvođenjem proreda, — a tada je po G. L. Hartigu postavljen jasno određen cilj šumskog gospodarstva, koji proizlazi samo iz proizvodnje drveta, sa formulacijom: »na danoj šumskoj površini, u što kraće vrijeme, sa što manje troškova, proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu«. — Ovako formulirani cilj kasnije je prihvaćen od mnogih njegovih sljedbenika (Biolley, Möller, Nenadić, Kordvahr i dr.) u istom ili nešto izmijenjenom obliku. Jedna od osnovnih karakteristika ove formulacije jest, da svaki vlasnik šuma na svojoj (»danoj«) šumskoj površini treba da proizvodi onu drvnu masu, koja je za njega najvrednija, bez obzira na potrebe društva. Ovaj cilj u kapitalizmu nastojali su vlasnici šuma ostvariti na taj način, da su od uloženog kapitala u šumskoj proizvodnji nastojali postići što povoljnije ukamaćenje (što veću »zemljišnu rentu«), ili su nastojali prosječno godišnje dobiti što veće novčane prihode (što veću »šumsku rentu«), bez obzira na veličinu uloženog kapitala. Rezultat toga bila je težnja proizvoditi što veće količine sortimenata, koji su imali visoku prodajnu cijenu. Provođenjem ovoga cilja vlasnici su šuma usmjerili šumsku proizvodnju skoro isključivo prema potrebama i diktatu vanjskog tržišta. Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u kapitalizmu je došla do izražaja isključivo u ostvarenju što boljeg financijskog efekta. Pošto cilj šumskog gospodastva u socijalizmu (prelaznom razdoblju) ne može biti u ostvarenju najpovoljnijeg financijskog efekta, jer bi to bilo u suprotnosti sa osnovnom težnjom socijalističke privrede, koja ide za što boljim pokrićem društvenih potreba, to bismo cilj našeg šumskog gospodarstva mogli formulirati na slijedeći način: n a sveukupn o raspoloživim šumskim površinama, sa što manje troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe. |