DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 20     <-- 20 -->        PDF

O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARENJA I 0 NJEGOVOJ REALIZACIJI


Ing. Branko Bićanić, Hvar


P
P
rvi počeci gospodarenja sa šumama u Evropi nalaze se u XIII stoljeću.
Tada izlaze prvi propisi o zabrani krčenja šuma, a polagano iza
toga razabiru se prvi tragovi urednog gospodarenja, koje se je sastojalo
u zahtjevu, da se namjesto svakog posječenog stabla uzgoji novo.
Prvi dakle cilj šumskog gospodarenja sastojao se je samo u potrajnom
podržavanju postojećih šuma.
Taj prvotni cilj bio je rezultat ondašnje vrijednosti drveta u životu
čovjeka, kao i mogućnosti sa njegovim snabdijevanjem. Najvažnija sirovina,
koju je davala tada šuma, bila je ogrevno drvo, te nešto drvenog
ugljena, građevnog i rudnog drveta. Samo razvijenije države na obalama
mora tražile su dosta drveta za gradnju brodova.
Povećanje vrijednosti drveta dovodilo je do zahtjeva, da se sa šumama
sve racionalnije i intenzivnije gospodari, da im se povećava proizvodnja
kvantitativno i kvalitativno.
Do intenzivnijeg gospodarenja sa šumama dolazi u Evropi koncem
18 stoljeća uvođenjem proreda, — a tada je po G. L. Hartigu postavljen
jasno određen cilj šumskog gospodarstva, koji proizlazi samo iz proizvodnje
drveta, sa formulacijom: »na danoj šumskoj površini, u što kraće
vrijeme, sa što manje troškova, proizvoditi što vredniju i što veću drvnu
masu«. — Ovako formulirani cilj kasnije je prihvaćen od mnogih njegovih
sljedbenika (Biolley, Möller, Nenadić, Kordvahr i dr.) u istom ili
nešto izmijenjenom obliku.


Jedna od osnovnih karakteristika ove formulacije jest, da svaki
vlasnik šuma na svojoj (»danoj«) šumskoj površini treba da proizvodi
onu drvnu masu, koja je za njega najvrednija, bez obzira na potrebe
društva.


Ovaj cilj u kapitalizmu nastojali su vlasnici šuma ostvariti na taj
način, da su od uloženog kapitala u šumskoj proizvodnji nastojali postići
što povoljnije ukamaćenje (što veću »zemljišnu rentu«), ili su nastojali
prosječno godišnje dobiti što veće novčane prihode (što veću »šumsku
rentu«), bez obzira na veličinu uloženog kapitala. Rezultat toga bila je
težnja proizvoditi što veće količine sortimenata, koji su imali visoku
prodajnu cijenu. Provođenjem ovoga cilja vlasnici su šuma usmjerili
šumsku proizvodnju skoro isključivo prema potrebama i diktatu vanjskog
tržišta.


Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u kapitalizmu je došla do
izražaja isključivo u ostvarenju što boljeg financijskog efekta.


Pošto cilj šumskog gospodastva u socijalizmu (prelaznom razdoblju)
ne može biti u ostvarenju najpovoljnijeg financijskog efekta, jer bi to
bilo u suprotnosti sa osnovnom težnjom socijalističke privrede, koja ide
za što boljim pokrićem društvenih potreba, to bismo cilj našeg šumskog
gospodarstva mogli formulirati na slijedeći način: n a sveukupn o
raspoloživim šumskim površinama, sa što manje
troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću
drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje
mogu biti podmirene društvene potrebe.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 21     <-- 21 -->        PDF

MI iiii.´mHp´-----mmmmmi^B


Na taj je način sa ovom formulacijom određeno, da sve šumske površine,
bez obzira na njihovo vlasništvo, imaju potpadati pod upravu
društva (države) i planski potpadati pod proizvodnju onih sortimenata,
koje zahtijeva društvo.


Osnovni elementi Hartigove formule su zadržani, ali su dodani oni
elementi, koje zahtijeva socijalistička privreda.


Pošto je proizvodnja drvne mase u prelaznom razdoblju zadržala
sve osobine »proizvodnje robe«, to proizvedena drvna masa kao »roba«
nije samo »upotrebna vrijednost« odnosno »upotrebni predmet«, nego
i »vrijednost« (1), — te se prema tome u ovom članku i tretira kao veća
ili manja »vrijednost«.


Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u socijalizmu dolazi do izražaja
uglavnom u važnosti proizvedene drvne mase za društvo i narodnu
privredu, — a to znači, da je cilj, prvenstveno proizvoditi drvnu masu
najveće »društveno upotrebne vrijednosti«.


Na ovaj način bio bi jasno određen cilj gospodarenja sa šumama u
zemljama gdje postoji manjak, kao i gdje postoji višak proizvedene drvne
mase, koji se može izvesti. Vrijednost toga viška drvne mase dolazila bi
do izražaja u postignutoj cijeni na vanjskom, međunarodnom tržištu,
odnosno u vrijednosti kupljene i uvezene robe, i u važnosti te robe za
narodnu privredu i društvo.


Ova razlika u vrijednosti drvne mase nije mogla biti precizno definirana
u samoj formuli cilja šumskog gospodarstva zbog njene zbijenosti,
ali je iz same formulacije cilja očigledno, da je prvenstvo dato proizvodnji
drveta za podmirenje društvenih potreba pred proizvodnjom za eksport.


U daljnjem izlaganju nastojat ću dokazati ispravnost ove formulacije,
— a pritom ću se posebno osvrtati na suprotne tvrdnje dr. ing.


M. Plavšića u radnji »0 cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o
njegovoj realizaciji« (šum. list broj 1—3 iz 1952).
Dr. ing. Plavšić u navedenoj radnji navodi, da bi se »opći cilj šumskog
gospodarstva u socijalizmu sastojao u tome, da se ono na temelju
danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi potrebe
društva i socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene
(u sadašnjosti i budućnosti) potrebnim šumskim proizvodima«.


Smatram, da ova formulacija nije potpuna. Nastaje na pr. pitanje,
kako se prema toj formulaciji ima voditi ono šumsko gospodarstvo, koje
svojom proizvodnjom može samo jednim dijelom podmiriti društvene
potrebe, — a kako pak, ako postoji višak proizvedene mase, koji se može
izvesti. Isto tako nije određen odnos između troškova proizvodnje i vrijednosti
proizvedene drvne mase, te bi proizišlo, da u prelaznom razdoblju
(kao i u socijalizmu) troškovi nemaju nikakvu ulogu, odnosno da bi se
sve raspoložive proizvodne snage mogle upotrebiti bez obzira na njihov
opseg i učinak, samo da bi društvo ili socijalistička privreda bili trajno
što bolje podmireni potrebnim šumskim proizvodima.


I.
Dr. ing. M. Plavšić u predmetnoj svojoj radnji dokazuje, da cilj
šumskog gospodarstva, koji je postavljen od G. L. Hartiga, a prihvaćen
od mnogih njegovih sljedbenika, nije ispravan, i da Hartig i njegovi
sljedbenici nisu prosudili, da li je uopće moguća realizacja ovoga cilja.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Prema tome i cilj šumskog gospodarstva u prelaznom razdoblju, koji
je naprijed postavljen, pošto u sebi sadrži sve elemente Hartigove formule,
isto tako bi prema dokazivanju dr. ing. Plavšića bio neostvarljiv i u sebi
bi sadržavao suprotnost.


Ponajprije dr. Plavšić tvrdi, da sama formula »proizvoditi što vredniju
drvnu masu uz što manje troškove« predstavlja tautologiju, — i
da bi odnosna formula trebala da glasi: »uz dane troškove proizvoditi
što vredniju drvnu masu ili određenu vrijednost drvne mase proizvoditi
uz što manje troškove«. — Očigledno je, da su ovo samo dva oblika
ostvarenja gornjega cilja, formuliranog po Hartigu. Taj cilj može se
međutim postići i na druge načine, kao na pr. smanjenjem troškova i
istovremenim povećanjem vrijednosti drvne mase, — ili povećanjem
troškova uz srazmjerno još veće povećanje vrijednosti drvne mase. Najčešći
slučaj jest baš ovaj posljednji.


Od Hartiga do danas naglo se je razvijala nauka o uzgoju šuma, te
dolazi do primjene raznih šumsko-uzgojnih metoda, kojima je cilj kako
održavanje i pomlađivanje sastojina, tako i njihovo kvalitativno i kvantitativno
unapređenje. Primjenom sve boljih metoda uvelike se je postizavao
taj cilj, ali su se istovremeno uglavnom povećavali i troškovi proizvodnje.
Dovoljno je na pr. spomenuti samo čišćenje mladih sastojina,
kojim su uvođenjem troškovi dosta povišeni, ali je kvalitativno i kvantitativno
vrijednost proizvedenog drveta daleko više porasla.


Daljnjim razvojem nauke o uzgoju šuma i pronalaskom novih, boljih
metoda po svoj prilici da će najčešće doći do povećanja troškova, ali i do
proporcionalno još većeg povećanja prihoda. Kao primjer mogla bi se
navesti novija istraživanja o »ekspresnim šumama« (1), ukoliko naravno
daljnja istraživanja pokažu, da će moći doći do njihove primjene. Kao
drugi primjer može se navesti smolarenje stimulacijom (12), kojom se
doduše ne povećava vrijednost drvne mase, ali se povećava prinos smole
uz istovremeno smanjenje troškova proizvodnje.


Istovjetne primjere moglo bi se pronaći i kod ostalih privrednih
grana, a naročito kod industrije i saobraćaja.
Ne može se dakle tvrditi, da dio Hartigove formule: »proizvoditi što
vredniju drvnu masu uz što manje troškove« — predstavlja tautologiju.


Sada da razmotrimo drugu tvrdnju dr. ing. Plavšića u navedenoj
radnji, da u postavljenom cilju: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu
masu na danoj površini« postoji suprotnost, t. j . da je taj cilj neostvarljiv.


Autor odnosne radnje to dokazuje činjenicom, što je ophodnja najveće
mase za sve naše glavne vrste drveća dosta kraća od ophodnje najvrednijeg
prihoda, te zaključuje, »da se onda kada se želi proizvesti što
veća sveukupna drvna masa ne proizvodi i što vrednija drvna masa«,
da prema tome cilj, koji je šumskom gospodarstvu postavio Hartig, sadrži
suprotnost, te da se on u sadašnjim ekonomskim prilikama ne može
postići.


Smatram da Hartig, a pogotovu njegovi sljedbenici u postavljenom
cilju »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«
nisu pretpostavljali utjecaj ophodnje, nego utjecaj kultivatora putem
šumsko-uzgojnih mjera. Utjecaj ophodnje nalazi se u izrazu »u što kraće
vrijeme«, sa postavljenim zadatkom da se skraćuje ophodnja (kako




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 23     <-- 23 -->        PDF

ophodnja najvrednijih prihoda, tako i ophodnja najveće mase), a istovremeno
da se poveća prihod ili barem da ostane isti.


Za dokaz tome navodim slijedeće primjere. — Ing. I. Lončar (5)
navodi, da stalni porast potreba na raznim sortimentima utječe na određivanje
cilja naprednog gospodarenja sa šumama, »prema kome treba
njegu šuma vršiti tako, da se u što kraćem vremenu proizvede što veća
i što vrednija drvna masa«. — Slično stanovište zauzimaju Leibundgut
i Schädelin, prema kojima je »cilj uzgajanja sastojine u potrajnom proizvođenju
najveće vrijednosti« (4). — Takvih primjera moglo bi se naći
više.


Ako raščlanimo pak samu formulu cilja šumskog gospodarstva, doći
ćemo do istih zaključaka. Cilj šumskog gospodarstva može se postići
samo pravilnim gospodarenjem sa šumama. Pravilno gospodarenje ostvaruje
se samo onda, ako se izvrši, kako najbolji izbor ophodnje, tako još
mnogo više, ako se sprovedu sve one gospodarske, a naročito sve šumsko
uzgojne mjere, kojima se prema momentanom stanju nauke najviše
podiže šumska proizvodnja kvalitativno i kvantitativno.


Ponajprije da razmotrimo, da li se raznim šumsko-uzgojnim mjerama
može postići skraćivanje ophodnje (bilo ophodnje najvrednijeg
prihoda, bilo ophodnje najveće mase).


Sam dr. ing. Plavšić u predmetnoj radnji dokazuje, da razne metode
proreda, pa čak i visoke prorede, malo utječu na skraćivanje ophodnje, te
prema tome nauka o uzgoju šuma na taj način nije postigla cilj skraćivanja
ophodnje u nekoj značajnijoj mjeri.


Međutim taj cilj skraćivanja ophodnje može se postići zamjenom
spororastućih vrsta drveća sa brzorastućim vrstama (topola, zelena duglazija,
bagrem i dr.), gdje za to postoje odgovarajući stojbinski uvjeti,
odnosno forsiranjem postojećih vrsta, koje imaju veći prinos i kraću
ophodnju (jela, smrča i dr.). To su baš one vrste, koje kod nas i na svjetskom
tržištu daju veoma tražene i vrijedne Sortimente.


Iz prirasno-prihodnih tabela možemo na pr. vidjeti, da bukva na III
bonitetnom razredu u 110-godišnjoj ophodnji na 1 ha daje ukupne prihode
od 628 m3 (po Gerhardt-u), dočim smrča na istom bonitetu u
90-godišnjoj ophodnji daje 725 m3 (po Schwapachu), a jela u 100-godi
šnjoj 925 m3 (po Eichornu). Dakle uz kraću ophodnju jela i smrča daju
veće mase, koje uz to imaju veći postotak tehnike. Pošto se ovi podaci
odnose na Njemačku, to će po svoj prilici kod nas te razlike u prihodima
na istim bonitetima biti još veće.


Još do većeg izražaja dolazi skraćenje ophodnje uz povećanje prihoda
na pr. kod kanadske topole i zelene duglazije (19).


Kod nas su već prije vršeni pokusi i glede mogućnosti uvođenja
nekih drugih brzorastućih egzota, ali tada postignuti rezultati nisu zadovoljavali.
To ne znači, da noviji pokusi ne će dati bolje rezultate (na
primjer sa Eucalyptus-om ili dr.).


Na duljinu ophodnje najvrednijeg prihoda (i financijske ophodnje)
utječe, kako to ističe i dr. ing Plavšić, još i promjena u odnosu vrijednosti
između pojedinih sortimenata, ali istovremeno tvrdi, da su ti odnosi
stalni, odnosno da se tijekom vremena zapravo slabo mijenjaju, te smatra,
da se podaci iz 1926 godine, s kojima je izračunao ophodnje najvrednijeg
prihoda za hrast, bukvu, jelu, smrču i bor mogu uglavnom uzeti kao




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 24     <-- 24 -->        PDF

ispravni. Konačno zaključuje, da se ophodnja najvrednijeg prihoda tokom
vremena slabo mijenja.


Međutim prema podacima Grottiana (10) i Međunarodne organizacije
FAO (14 i 20) u posljednjim decenijima postoje znatne promjene u
svjetskoj potrošnji drvnih sortimenta, pa prema tome i u njihovoj
vrijednosti.


Tako se je od 1938 do 1948 godine sveukupno učešće proizvodnje
prostornog drveta (ogreva i celuloznog drveta) smanjilo od 63% na
56% od cjelokupne proizvodnje, t. j . smanjenje proizvodnje prostornog
drveta iznosi oko 11%.


Uzgred napominjem, da je, i pored ovoga smanjenja proizvodnje
prostornog drveta, njegova vrijednost porasla radi povećanja sudjelovanja
celuloznog drveta, čija je vrijednost znatna. U 1938 godini je naime
od ukupne proizvodnje prostornog drveta otpalo na celulozno drvo 11%,
a u 1948 godini 23%.


Učešće proizvodnje tehničkog drveta (uglavnom trupci za furnir,
za ljuštenje, za piljenje, te pragovska oblovina i rudno drvo) povećalo
se je od 37% u 1938 godini na 44 % cjelokupne proizvodnje u 1948 godini,
t. j . porast proizvodnje tehničkog drveta u tom razdoblju iznosi
19%. Naročito naglo raste proizvodnja furnira i ukočenog drveta, a taj
porast od 1937 na 1950 godinu iznosi 91%.


Proizvodnja rudnog drveta je od 1948 godine u opadanju, a to se
ima uglavnom pripisati zamjeni rudnog drveta sa metalnim podupiračima.
Baš radi naglog povećanja učešća proizvodnje ukočenog drveta i
vrijednost tehničkog drveta također raste.


Ovdje je razmotreno jedno dosta kratko i nesređeno vremensko razdoblje,
ali se ipak može zaključiti, da postoji opća tendenca porasta proizvodnje
tehničkog drveta u srazmjeru na proizvodnju prostornog drveta,
a ne njenog opadanja. U odnosnom razdoblju je naime s jedne strane
postojala veoma velika potreba na celuloznom drvetu, što je trebalo dovesti
do povećanja proizvodnje prostornog drveta, — a s druge strane
se je radi znatnog porasta proizvodnje umjetnih ploča i ukočenog drveta,
te uvođenja modernih krovnih konstrukcija, trebala smanjiti potreba
na oblovini. Usprkos toga porasla je potrošnja (vrijednost) tehničkog
drveta u odnosnom razdoblju za 7% u učešću od cjelokupne proizvodnje,
a u istom postotku smanjilo se je učešće potrošnje prostornog drveta.


Na duljinu ophodnje najvrednijeg prihoda (a i financijske ophodnje)
utječe razlika u vrijednosti sječivih prihoda starijih i mlađih sastojina,
kao i smanjivanje odnosno povećavanje vrijednosti proreda (8).


Iz tabela učešća sortimenata, sastavljenih od Ministarstva šumarstva
NRH u 1948 godini na temelju iskustvenih podataka, vidi se, da učešće
tehnike sa povećavanjem ophodnje (od izvjesne starosti) raste, a obratno
učešće prostornog drveta pada.


Pošto se dakle potrošnja tehničkog drveta, (a naročito potrošnja
ukočenog drveta) povećava prema potrošnji prostornog drveta, morali
bismo doći do zaključka, da se ophodnja najvrednijeg prihoda (a i financijska
ophodnja) povećava.


Međutim to ipak nije tako, nego obratno. Poznato je naime, da se
u mnogim zemljama, gdje se vrši racionalno gospodarenje sa šumama,
ove iskorišćavaju u sve kraćim ophodnjama sa sve tanjim dimenzijama.


176




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 25     <-- 25 -->        PDF

WPJI.MWWJ-1ILI.W...


I pored toga smanjivanja dimenzija srednjeg stabla, proizvodnja drveta
za mehaničku preradu raste. Posljedica toga jest snižavanje postotka
korišćenja naročito kod piljene građe (uglavnom svi pilanski trupci A
Mase upotrebljavaju se sada za Ijuštenje), odnosno povećanje postotka
otpadaka. Ovo povećavanje otpatka kod mehaničke prerade izazvano je
također i mogućnošću njihovog korišćenja u kombinatima i to ili za kemijsku
preradu ili za proizvodnju umjetnih ploča (15). Proizvodnja
umjetnih ploča porasla je od 1935 na 1949 godinu za 215%, što ukazuje
na naglo povećavanje korišćenja otpadaka (9).


Neosporno je dakle, da i neki drugi faktori utječu na ovo smanjivanje
ophodnje najvrednijeg prihoda (i financijske ophodnje), koji su
utjecali čak i jače, i to u obratnom pravcu nego li je bio utjecaj nastalih
promjena u odnosu vrijednosti pojedinih sortimenata.


Pri tome pretpostavljam, da se u svim zemljama, u kojima se sa šumama
racionalno gospodari, primjenjuje uglavnom financijska ophodnja
ili ophodnja najvrednijeg prihoda, koja u pojedinim slučajevima (za pojedine
vrste drveća) može biti jednaka ophodnji najveće mase.


Protivno tvrdnji dr. ing. Plavšića smatram, da glavni činilac, koji
utječe na ovo smanjenje navedenih ophodnji (kako su to isticali Judeich,
Guttenberg, šenšin i dr.) jest opća promjena vrijednosti drveta, t. j . promjena
između ponude (proizvodnje) i potražnje (potrošnje). Pri tome
je naročito važan odnos u kojem se nalazi potražnja drveta prema cjelokupnom
prirastu svih šuma jedne države ili jednog kontinenta, uz
ophodnje koje se primjenjuju. Moram naglasiti, da kod toga ne dolaze
u obzir promjene u općoj cijeni drveta, koje su nastale utjecajem kapitala,
države ili drugih faktora, nego samo promjene, koje su nastale u
odnosu između potražnje i ponude (proizvodnje-prirasta drvne mase).


Prema podacima Waltera Brodbecka (11), potrošnja drveta u Evropi
prosječno raste godišnje za 3%. — Pošto se ovo povećavanje potrošnje
(potreba) ne može nadoknaditi povećanjem proizvodnje šuma šumskouzgojnim
mjerama, niti uvođenjem u produkciju-eksploataciju novih šumskih
površina, ono iziskuje smanjivanje ophodnje najvrednijeg prihoda
i njezino postepeno približavanje ophodnji najveće mase, uslijed čega dolazi
do povećanja prosječnog dobnog prirasta i površinskog etata, dakle
do kvalitetnog povećanja proizvodne drvne mase. Posljedica je toga ublaživanje
tehničkih uvjeta izrade pojedinih sortimenta, a naročito trupaca
za Ijuštenje i piljenje. Stalno pak povećavanje proizvodnje vrednijih sortimenata
(kod oblovine se povećava proizvodnja trupaca za Ijuštenje, a
kod prostornog drveta celuloza), dolazi do povećanja vrijednosti cjelokupne
proizvedene mase, iako uzevši apsolutno kvaliteta dobivene mase
se smanjuje. Međutim moramo uzeti na pr. u obzir, da svaki kubik povećanja
proizvodnje trupaca za Ijuštenje, odnosno ukočenog drveta, smanjuje
potrebu na piljenoj građi za oko tri puta, jer se ukočeno drvo proizvodi
u tanjim dimenzijama, a osim toga je vrednije, — a isto tako svakom
kubiku ogrevnog drveta koji se upotrebi u kemijskoj proizvodnji,
znatno raste vrijednost.


Moglo bi se postaviti jedno opće pravilo, da ophodnja najvrednijeg
prihoda (a i financijska ophodnja) nije jednaka u svima zemljama i na
svim kontinentima. Ona mora biti kraća u uvoznim nego u izvoznim
zemljama, kraća u zemljama sa jakom industrijom nego u industrijski




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 26     <-- 26 -->        PDF

nerazvijenim zemljama, kraća u zemljama gdje su sve šumske površine
privedene intenzivnom gospodarenju nego u zemljama gdje još ima neotvorenih
ili slabo otvorenih šuma ili čak šuma prašumskog tipa, — ako su
svi ostali uvjeti, koji utječu na njenu duljinu, jednaki.


Mora se ipak naglasiti, da ovo smanjenje ophodnje najvrednijeg prihoda
(i financijske ophodnje) i njeno približavanje ophodnji najveće
mase uglavnom nije rezultat rada kultivatora šuma, nego općih promjena
ekonomskih faktora u svijetu, ali se svakako sa ovom promjenom mora
računati, jer ima veliki utjecaj na ostvarenje najvećih vrijednosti.


Time smo razmotrili glavne faktore, koji utječu na skraćivanje,
ophodnje, — a sada ćemo prijeći na razmatranje, da li je moguće postići
ostvarenje drugog dijela formule sa postavljenim ciljem: »proizvoditi
što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«.


Već smo naprijed naglasili, da se za ostvarenje cilja ovog dijela
formule ne može uzeti u obzir utjecaj ophodnje, nego samo utjecaj kultivatora,
koji sa šumsko-uzgojnim mjerama uz prilagođivanje i što bolje:
iskorišćavanje klimatskih i edafskih faktora imaju za cilj ne smo osiguranje
održavanja i pomlađivanja sastojina, nego i što veće njihovo
kvalitativno i kvantitativno unapređenje.


Pri tome ćemo razmatrati, da li su kultivatori uvođenjem sve boljih
šumsko-uzgojnih mjera i metoda ostvarivali istovremeno i sve veće, kao
i sve vrednije drvne mase, bez obzira na duljinu ophodnje, te da li i nama
može biti cilj istovremeno proizvoditi i što veću i što vredniju drvnu masu
na danoj površini.


Pojam »što veća i što vrednija drvna masa« nije istovjetan sa pojmom
»najveća i najvrednija drvna masa«, jer pojam »što veća i što vrednija
drvna masa« sadrži u sebi zahtjev za progresom, t. j . zahtjev za povećanjem
drvne mase i njene vrijednosti u sadašnjosti i budućnosti uz
bilo koju ophodnju (između ophodnje najveće mase i ophodnje najvrednijeg
prihoda), — dočim je »najveća i najvrednija drvna masa« rezultat
tabelarnih i računskih podataka prijašnjih gospodarenja, koji sa novoostvarenim
uspjehom našega gospodarenja sa sastojinama ne mora i po
svoj prilici ne će imati iste rezultate, odnosno koji mi želimo prekoračiti.


Prilikom razmatranja metoda i mjera s kojima kultivatori utječu na
kvalitativno i kvantitativno povećavanje šumskog produktiviteta, ponajprije
se mora spomenuti sječa sastojina, koja ne predstavlja samo jednu
radnju u iskorišćavanju šuma, nego i prvu vrlo važnu uzgojnu mjeru
u podizanju odnosno uzgajanju sastojina. Pravilnim provođenjem sječa
(oplodnih i prebornih) ne samo da osiguravamo najuspješnije pomlađivanje
odnosno njegu sastojina uz očuvanje stanišnih uvjeta, nego također
reguliramo najpovoljniju strukturu novih mješovitih sastojina.


Načinom pak pomlađen ja, kao i vrstom i porijeklom sjemena (sadnica)
kultivatori utječu kako na kvalitetu tako i na kvantitetu porizvedene
mase. Naročito u posljednje vrijeme ukazuje se i kod nas na sve
veću važnost sjemenarske i rasadničarske službe, te na njen utjecaj na
unapređenje šumske produktivnosti. Tako na pr. dr. ing. M. Anić naglašava,
da je sjemenarska i rasadničarska služba »jedan od osnovnih
uslova za podizanje produktiviteta naših šuma i u kvantitativnom i u kvalitativnom
pogledu«, te je smatra »osnovnom djelatnošću šumsko-uzgojnih,
odnosno šumsko gospodarskih mjera« (2). — Svakako je ovakovo.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 27     <-- 27 -->        PDF

gledanje na sjemenarsku i rasadničarsku službu potpuno i ispravnos
obzirom na dosada utvrđene zasade genetike, fiziologije, ekologije, fitocenologije
i t. d.


Neosporno i sam način sjetve i sadnje ima utjecaja na kvalitetu,
a još više na kvantitetu proizvedene mase. Samo radi primjera naveo bih
pokuse o najnovijoj metodi razmnažanja topola spojnim reznicama i
svinu tim pupovima (13).


Isto tako i njega mladih sastojina (čišćenje) ima veliki utjecaj na
dalji razvoj sastojina, odnosno na podizanje njihovog kvalitativnog i
kvantitativnog prirasta, naročito ako se provodi na vrijeme. Sve su ovo
radovi koji uglavnom povećavaju troškove proizvodnje, ali ako te radove
ne izvršavamo i time smanjimo troškove, daleko ćemo više smanjiti
prihode.


Radi daljnjeg postignuća što povoljnijeg razvoja već formirane sa-stojine,
t. j. , da se dođe do što boljeg rezultata u šumskom gospodarstvu,
potrebna je daljnja primjena mjera kojima se omogućuje što intenzivnije
iskorišćavanje prostora i svijetla po onim stablima, koja će dati najveći
kvalitativni i kvantitativni prirast, — a to su prorede.


Periodičkim ponavljanjem proreda dajemo sastojini mogućnost intenzivnijeg
iskorišćavanja ekoloških faktora, te će sastojina napredovati
kvantitativno, a ostavljanjem čišćih, ljepših i vrednijih stabala dobivat
će sastojina na kvaliteti, — pri čemu veliku ulogu igra podstojni dio
sastojine (nuzgredna sastojina).


Prvi jači tragovi uvođenja proreda, koji su se uglavnom sastojali u
vađenju suvišnih letvenjaka ili materijala na izumiranju radi njegovog
korišćenja, nalaze se u 16 stoljeću i takovo stanje traje do druge polovine
18 stoljeća. Počevši od francuskog stručnjaka Duhamel du Mon
§eau-a (1763), pa preko čitave plejade stručnjaka kultivatora sve do danas,
postepeno su se naučno razvijale metode proreda, kod kojih je sve
više dolazila do izražaja težnja za povećavanjem kvantitativnog i kvalitativnog
prirasta, koja je izražena u Hartigovom dijelu formulacije cilja
šumskog gospodarstva: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu
na danoj površini«.


Ta se težnja prvotno ostvarivala povremenim vađenjem ugnjetenog ili
napola ugnjetenog i kržljavog materijala (drveća), te postepenim povećavanjem
zahtjeva za sve ranijim i češćim provođenjem umjerenih proreda
sa zahvatom i u dominiraj uća stabla, sve dok u drugoj polovici 19
stoljeća nije potpuno prevladalo shvaćanje, da je proređivanje u prvom
redu kulturna mjera. Od prvotne klasifikacije stabala prema njihovoj
dominaciji odnosno potištenosti, postepeno se prelazi i na klasifikacije
po formi debla i krošnje, imajući u vidu, da je deblo glavni producent
kvalitete, a krošnja (zajedno sa korijenom) kvantitete, sa zahtjevom,
da se kod prorede imaju uzeti u obzir oba ova faktora, — s posebnim
osvrtom na sposobnost stabla za život u borbi s vanjskom sredinom u
raznim stadijima razvoja (16). Konačno su prorede dobile svoju jasnu
sadašnju formu (5), kako kod proređivanja u čistim, tako i u mješovitim
sastojinama, bilo prebornog ili jednodobnog tipa za razne dobe i razne
vrste drveća sa osnovnim općim zadatkom povećavanja šumske proizvodnje
u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, a kod mješovitih sa


179




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 28     <-- 28 -->        PDF

stoj ina još i sa posebnim zadatkom reguliranja i održavanja poželjne
smjese.


Pošto su glavni prihodi sastojina na istim stojbinama i u istoj ophodnji
kvalitativno približno jednaki (8), to se općenito može uzeti, da su
visoke prorede dosada postigle najbolje rezultate u povećavanju ukupnih
prihoda. Tako na pr. prema Gehrhardt-ovim prirasno-prihodnim skrižaljkama
za hrast sa jakom (visokom) proredom na I bonitetu uz ophodnju
od 175 godina iznosi glavni prihod 393 m3 po 1 ha, a prihod od proreda
798 m8. U ovom je dakle slučaju šumsko-uzgojnim mjerama (proredama)
povećan prihod na masi za oko 200%, dočim na stvarnoj
vrijednosti još dosta više radi stalnog poboljšavanja kvalitete sastojine.


Ima i drugih šumsko-uzgojnih mjera kojima se može povisiti produktivnost
sastojina, kao na pr. stvaranjem mješovitih sastojina, potkresivanjem
i dr. Tako na pr. prema podacima Borgmanna (3) ukupni
priraštaj čiste borove sastojine nakon unošenja bukve povećava se za
gotovo 50% od totalne mase.


Sve te mjere (njega pomlatka, čišćenje, prorede, progale-pomlađivanje)
čine međutim jedan zatvoren krug šumsko-uzgojnih radova, koji
se bez štetnih posljedica ne može i ne smije prekinuti. Cilj svih tih mjera
jest potrajna proizvodnja najveće vrijednosti, a taj se cilj postiže dostiže
dosljednim unapređenjem nosioca vrijednosti. Temelji šumskouzgojnih
metoda prema tome leže s jedne strane na principima nauke


o nasljeđivanju,
a s druge strane na povoljnim utjecajima na okolinu (4).
Prema tome neosporno se mora doći do zaključka, da cilj šumskog
gospodarstva, označen u dijelu Hartigove formule: »proizvoditi što veću
i što vredniju drvnu masu na danoj površini« nije neostvarljiv i u sebi
ne sadrži suprotnost. Naš cilj jest, da i u ophodnji najveće mase, kao i
u ophodnji najvrednijeg prihoda (odnosno u tehničkoj ophodnji), sa
šumsko-uzgojnim mjerama postignemo i što veću i što vredniju drvnu
masu na danoj površini.
Samo radi bolje uočljivosti ispravnosti ove tvrdnje navađam, da bi
ophodnja najveće mase, kada bi ona uistinu imala isključivi cilj proizvodnje
što veće mase bez obzira na njezinu kvalitetu, bila vezana uz
provođenje svih onih mjera, koje samo kvantitetno povećavaju prihod,
kao što je na pr. provođenje čišćenja i ranih jačih proreda uz favoriziranje
jačih stabala, bez obzira na njihovu kvalitetu. Međutim ophodnja
najveće mase nije vezana uz provođenje ovakovih mjera, jer je i uz primjenu
najveće mase naš cilj proizvoditi ne samo što veću, nego i što
vredniju drvnu masu, osim ako se radi isključivo o proizvodnji ogreva.


II.
Sada nam se nameće pitanje, na koji se način može realizirati naprijed
formulirani cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom
razdoblju) u onom svom dijelu, s kojim je određeno, da proizvodnja
drvnih masa mora biti usmjerena »tako, da s njom prvenstveno što bolje
mogu biti podmirene društvene potrebe« ? — Nameće se pitanje, kakvu
se ophodnju u tu svrhu mora primjeniti, — da li ophodnju najvrednijeg
prihoda ili ophodnju najveće mase?


U tu svrhu ćemo najprije razmotriti opće karakteristike ovih ophodnji.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Cilj ophodnje najvrednijeg prihoda jest proizvodnja najvrednije drvne
mase u što kraće vrijeme, odnosno proizvodnja prosječno godišnje najvrednije
drvne mase (prirasta).


Ovaj cilj, kako je to naprijed spomenuto, nastojali su vlasnici šuma u
kapitalizmu ostvariti postizavanjem prosječno godišnje najvećih novčanih
prihoda. Pošto se cijene drveta radi djelovanja kapitala (karteli, dumping,
štampa, reklame i dr.) nisu poklapale sa vrijednosti drveta, to i proizvodnja
drveta (drvnih sortimenata) na taj način nije bila usmjerena prema potrebama
društva, nego prema diktatu kapitala. Cijene drveta su ustvari
vibrirale oko njegove vrijednosti (10).


Pošto je u prelaznom razdoblju (socijalizmu) cilj. da se »trajno proizvodi
što vrednija drvna masa«, odnosno masa, s kojom će najbolje biti
podmirene društvene potrebe uz moguću proizvodnju što većih i na svjetskom
tržištu što više traženih viškova za eksport, to se u prelaznom
razdoblju ima primjenjivati ophodnja najvrednijeg prihoda, kada je moguća
njena ispravna primjena.


Ophodnja najvrednijeg prihoda poklapa se sa dobom, kada je prosječni
prirast vrijednosti drvne mase (svih sortimenata) po 1 m3 sječivog
prihoda (u postotcima) jednak prosječnom dobom prirastu drvne mase.
Prosječni prirast vrijednosti drvne mase ovisan je o omjeru između
vrijednosti sortimenta i o učešću tih sortimenata u pojedinim ophodnjama.
Međutim, kako smo vidjeli, i jedno i drugo se vremenom mijenja.


Kod ustanovljenja srednje ophodnje najvrenijeg prihoda za pojedinu
vrstu drveća u smislu ovog razlaganja moraju se uzeti u obzir sve
šume bez obzira vlasništva, jer bi se u protivnom došlo do krivih zaključaka.


Sve do momenta dok država radi svoje financijske, privredne ili socijalne
politike određuje cijene drvnih sortimenata (šumske takse) ili
na njih utječe prebacivajući vrijednosti iz jedne grane privrede u drugu,
ili jednog produkta (sortimenta) na drugi, cijene drvnih sortimenata
ne odgovaraju njihovoj vrijednosti (10). Ophodnja najvrednijeg prihoda
pak, izračunata sa takvim cijenama, prema prednjoj definiciji nije
ispravna i u pravilu je previsoka, — a rezultat toga bi bila premala
proizvodnja tanjih sortimenata za narodnu privredu (društvo).


Kada se cijene drvnih sortimenata međusobno usklade sa njihovim
potrebama za društvo i sa proizvodnom mogućnosti svih raspoloživih
šuma, odnosno kada država nakon postignuća postavljenih privrednih
i socijalnih ciljeva pristupi formiranju cijena isključivo na bazi vrijednosnih
odnosa, vodeći računa o ponudi i potražnji, bez ikakvog posebnog
utjecaja (države, kapitala-proizvođača ili potrošača) otada su cijene
drvnih sortimenata usklađene sa njihovom vrijednosti. Ophodnja najvrednijeg
prihoda izračunata sa ovim cijenama bit će ispravna, a struktura
sječivih masa u tom slučaju najbolje će odgovarati potrebama
društva i narodne privrede.


Cilj ophodnje najveće mase jest proizvodnja najvećih prihoda na
drvnoj masi bez obzira na upotrebnu vrijednost te mase. Pošto ophodnja
najveće mase kod većine vrsta drveća nastupa dosta rano, to ona daje
premalo debljih i vrednijih sortimenata. Uz primjenu ove ophodnje u narodnoj
privredi nastao bi manjak tih sortimenata.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Pošto cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom razdoblju)
ne može biti niti proizvodnja najveće mase, niti ostvarenje najvećeg godišnjeg
financijskog efekta, jer bi to bilo u suprotnosti sa osnovnom
težnjom socijalističke privrede, koja ide za što boljim pokrićem društvenih
potreba, to se ophodnja najveće mase ne može uopće upotrebiti,
a ophodnja najvrednijeg prihoda (najveće šumske rente) ne može se
upotrebiti za vrijeme dok cijene drvnih sortimenata nisu u skladu s njihovom
vrijednosti.


Težnja socijalističke privrede za što boljim pokrićem društvenih
potreba sa svima sortimentima može se za to vrijeme ostvariti samo
tehničkom ophodnjom (tehničkom zrelošću).


Cilj tehničke ophodnje (»tehničkog promjera«) u svom općem značenju
u smislu ovoga razlaganja nije proizvodnja jednog izvjesnog sortimenta
u najvećoj mogućoj količini, nego proizvodnja svih potrebnih
sortimenata u onom omjeru i količinama, u kojima će biti najbolje podmirene
društvene potrebe, uz eventualno moguću proizvodnju što većih
i na svjetskom tržištu što više traženih viškova mase za eksport.


Tehnička ophodnja ne može se ustanoviti na bazi samo pojedinih
sortimenta (trupaca) i na bazi promjera najpovoljnijeg trupca (»industrijskog
promjera«), nego isključivo na bazi cjelokupnih potreba svih
sortimenata (tehničkog i prostornog drveta) za narodnu privredu i učešća
svih tih sortimenata u godišnjim sječivim prihodima svih sastojina
(šuma), kako u glavnim prihodima, tako i u proredama, kod svih vrsta
drveća za razne individualne ophodnje. Učešće pojedinih sortimenata u
godišnjim sječivim prihodima za razne ophodnje može biti izraženo u
postocima, a isto tako i narodne potrebe na raznim sotimentima, ako ne
postoji višak godišnjeg etata za izvoz. Ophodnja mora biti izabrana tako,
da se postoci narodnih potreba što bolje poklapaju sa postocima učešća
sortimenata u sječivom prihodu (prirastu). Na taj način šumska proizvodnja
bit se usmjerena tako, da će se s njom podmiriti najvažnije pottrebe
narodne privrede i društva sa svim sortimentima. Ukoliko postoji
višak etata za izvoz, i njega treba također uzeti u obzir kod određivanja
ophodnje, uzimajući u račun one Sortimente koji se na svjetskom tržištu
najviše traže i imaju povoljnu tržnu cijenu, a naše ih šume mogu
proizvoditi.


Poseban su problem kod toga preborne šume, koje zauzimaju 72%
od površine sviju visokih šuma u FNRJ (6). Prilikom određivanja tehničke
ophodnje (ophodnje najvrednijeg prihoda) mora se prvenstveno
odrediti »tehnički promjer« (odnos sortimenata) glavnih vrsta drveća
prebornih šuma, ali tako, da taj tehnički promjer ne padne u tanji debi
jinski razred, nego je onaj u kome postoji najveći prirast na masi.
Prema podacima dr. ing. ž. Miletića, najveći prirast na masi, naročito na
boljim stojbinama, jest kod visokih debljinskih razreda. Provođenjem
ispravnih sječa, izborom najpovoljnijih ophodnjica i primjenom raznih
drugih uzgojnih mjera morali bismo poduzeti korake, da se prirast kod
tanjih debljinskih razreda što više poveća i na taj način »tehnički promjer
« kod prebornih šuma smanji.


U svojoj suštini ovakova tehnička ophodnja za narodnu privredu
i društvo daje zapravo najvredniju drvnu masu.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Od momenta, kad su cijene drvnih sortimenata formirane na bazi
vrijednosnih odnosa uz odgovarajući udio ponude i potražnje, bez ikakvih
posebnih utjecaja (bilo države, kapitala-proizvođača ili potrošača),
tehnička se ophodnja mora poklopiti sa ophodnjom najvrednijeg prihoda,
te obje ove ophodnje tada mogu doći do primjene. Ustvari se dakle ovakova
tehnička ophodnja razlikuje od ophodnje najvrednijeg prihoda samo
po načinu računanja ophodnje, a ako su podaci ispravni, oba načina moraju
dati iste rezultate.


Cjelokupne potrebe narodne privrede i društva na svim sortimentima
ne će se moći podmiriti samo jednom ophodnjom za svaku vrstu
drveća radi strukture sječivih prihoda, nego će se morati primijeniti više
ophodnji, kako to tvrdi također i dr. ing. Plavšić. Osim same strukture
sječivih masa na to će utjecati i financijski efekat, zatim potreba osiguranja
pojedinih privrednih grana sa najpovoljnijim sirovinskim bazama,
ili potreba za najefikasnijim osiguranjem proizvodnje pojedinih sortimenata,
uzimajući kod toga u obzir stojbinske uslove, troškove prevoza
i drugo. Tako će se na pr. morati´ izlučiti odgovarajuće šumske površine
za proizvodnju rudnog drveta i hrastovog furnira (11), a možda i resonans-
drveta. Općenito uzevši bolje stoj bine treba upotrebiti za proizvodnju
debljih sortimenata, a lošije za proizvodnju tanjih sortimenata. Koji
će se stojbinski boniteti upotrebiti za tanje, a koje za deblje Sortimente,
to će uglavnom ovisiti o potrebi narodne privrede na raznim sortimentima
i o strukturi sviju godišnjih sječivih masa (etata) uz izabrane
individualne ophodnje. To se unaprijed ne može odrediti.


U niskim šumama tehnička ophodnja mora biti uglavnom jednaka
ophodnji najveće mase, jer to proizlazi iz suštine niske šume.


Prije nego se dostigne najveći prosječni prirast (prije ophodnje najveće
mase) u pravilu ni u kojem slučaju ne bi se smjele vršiti sječe,
kako to naglašava i dr. ing. Plavšić, jer razlika između najvećeg mogućeg
prosječnog prirasta i ostvarenog prosječnog prirasta predstavlja
gubitak proizvodnih snaga, odnosno gubitak moguće dobiti.


III.
Konačno dolazimo do slijedećih zaključaka:


Cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom razdoblju), —
koji proizlazi samo iz proizvodnje drveta, — jest: na sveukupno raspoloživim
šumskim površinama, sa što manje troškova, trajno proizvoditi
što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njim prvenstveno što bolje
mogu biti podmirene društvene potrebe«. — U ovoj su formulaciji sadržani
osnovni elementi koji sadrži Hartigova formula, a dodani su oni
elementi koje zahtijeva socijalistička privreda i socijalističko društvo
s tim, da u toj formulaciji ne postoji suprotnost, niti je taj cilj neostvarljiv,
kako to proizlazi iz dokazivanja dr. ing. Plavšića u radnji »0 cilju
šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji« (»šumarski
list« broj 1—3 iz 1952).


1) Zahtjev formule »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz što
manje troškove« može se ostvariti uglavnom na četiri načina:


a) da se uz određene troškove proizvede što vrednija drvna masa,


b) da se određenu vrijednost drvne mase proizvede uz što manje
troškove,




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 32     <-- 32 -->        PDF

c) da se smanje troškovi, a istovremeno poveća vrijednost drvne
mase, — i
d) da se povećaju troškovi, ali da se proporcijonamo još više poveća
vrijednost proizvedene drvne mase.


2) Postavljeni cilj »na sveukupno raspoloživim šumskim površinama
trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu« sadrži u sebi
dva zahtjeva: — a) da se trajno što više poveća proizvodnja po kvaliteti
i kvantiteti, — b) da se istovremeno po mogućnosti što više skraćuje
ophodnja.


Prvi zahtjev ostvarujemo raznim šumsko-gospodarskim, a naročito
uzgojnim mjerama uz eventualno unošenje ili forsiranje brzorastućih
vrsta.


Drugi zahtjev, t. j . skraćivanje ophodnje (bilo ophodnje najvrednijeg
prihoda, financijske ophodnje, tehničke ophodnje ili ophodnje najveće
mase) postižemo također unošenje brzorastućih vrsta (topola,
bagrem, zelena duglazija, pa jela, smrča i dr. ).


Međutim na skraćivanje ophodnja (ophodnje najvrednijeg prihoda,
financijske ophodnje i tehničke ophodnje), odnosno na njihovo postepeno
približavanje ophodnji najveće mase, utječe također i stalno povećavanje
potrošnje drveta (vrijednosti drveta) u svijetu. Taj se porast potrošnje,
naime ne može nadoknaditi samo povećavanjem šumskog produktiviteta
šumskouzgojnim mjerama i uvođenjem u proizvodnju - eksploataciju
novih šumskih površina, nego također i skraćivanjem ophodnje. Posljedica
toga jest ublaživanje tehničkih uvjeta izrade pojedinih sortimenata,
uz uporedo povećavanje iskorišćavanja otpadaka u kemijske svrhe, u
svrhu izrade umjetnih ploča i drugo.


3) Cilj šumskog gospodarstva u prelaznom razdoblju: »na sveukupno
raspoloživim šumskim površinama . . . proizvoditi što vredniju i što veću
drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene
društvene potrebe« zahtijeva — a) da sve šumske površine, bez obzira na
njihovo vlasništvo, imaju potpadati pod jedinstvenu upravu društva
(države) i planski potpadati pod proizvodnju onih sortimenata, koji zahtijeva
društvo, — b) da se radi postignuća ovog cilja ima primjenjivati
ophodnja najvrednijeg prihoda, odnosno za vrijeme dok se cijene drvnih
sortimenata radi financijske, privredne i socijalne politike države ne
slažu sa njihovom vrijednosti, ima se primjenjivati tehnička ophodnja.


Svrha ophodnje najvrednijeg prihoda u socijalizmu (prelaznom
razdoblju) jest proizvodnja najvrednije drvne mase u što kraće vrijeme,
odnosno mase s kojom će najbolje biti podmirene društvene potrebe, uz
moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih
viškova za eksport.


Svrha tehničke ophodnje u svom općem značenju (u smislu ovog
članka) nije proizvodnja jednog izvjesnog sortimenta u najvećoj mogućoj
količini, nego proizvodnja drvnih sortimenata u onom omjeru i količinama,
uz koje će biti najbolje podmirene društvene potrebe, uz eventualno
moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih
viškova drvne mase za eksport.


Ophodnja najvrednijeg prihoda poklapa se sa dobom sastojine, kada
je prosječni prirast vrijednosti drvne mase (u postocima) jednak prosječnom
prirastu drvne mase, — a tehnička ophodnja poklapa se sa




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 33     <-- 33 -->        PDF

dobom sastojine, kada je procentualno učešće sortimenata sječivog prihoda
što bliže procentualnom odnosu potreba narodne privrede (društva)
na sortimentima.


Od momenta, kada su cijene drvnih sortimenata formirane na bazi
vrijednostnih odnosa uz odgovarajući udio ponude i potražnje bez ikakvih
posebnih utjecaja (države, kapitala-proizvođača ili potrošača) tehnička
se ophodnja mora poklapati sa ophodnjom najvrednijeg prihoda, te obje
ove ophodnje mogu doći do primjene.


Tehnička ophodnja, kao i ophodnja najvrednijeg prihoda za narodnu
privredu odnosno za društvo daju zapravo najvredniju drvnu masu.


Potrebe narodne privrede (društva) na svim sortimentima ne će se
moći podmiriti samo jednom ophodnjom za svaku vrstu drveća radi
strukture sječivih prihoda.nego će se morati primjenjivati više ophodnji.
Pri tome se mora uzimati u obzir financijski efekat, zatim potreba osiguranja
pojedinih privrednih grana (na pr. rudnika) sa najpovoljnijim
sirovinskim bazama, ili potreba za naefikasnijim osiguranjem proizvodnje
pojedmih sortimenata (na pr. hrastovih furnira i dr.), uzimajući u obzir
stojbinske uslove, troškove prevoza i drugo.


Radi stalnog porasta potrošnje drveta u svijetu ni u kojem slučaju
ne bi se smjela vršiti sječa sastojina prije njihove ekonomske zrelosti
(ophodnje najveće mase).


LITERATURA:


1) Afanisijev: Ekspresne šume


2) Anić M.: Nekoliko misli u prilog unapređenja naše šumske produkcije (Šum.
list br. 1—2 iz 1951).
3) Balen J.: O proredama.
4) Leibundgut H.: Od prorede do uzgojnih mjera produkcije najveće vrijednosti
(Šum. list broj 4 iz 1952).


5) Lončar I.: Njega sastojina proredama.


6) Miletić Ž.: Osnovi uređenja prebirnih šuma — I. dio.


7) Nenadić: Uređenje šuma.


8) Nenadić: Računanje vrijednosti šuma.


9) Neusser H.: Holzfaserplatten, ihre Herstellung und ihre Eigenschaften^
(Šum. list br. 12 iz 1951).
10) Perović M.: Roba, novac i zakon vrijednosti (1952).
11) Potočić Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas (predavanje).
12) Radimir D.: Smolarenje stimulacijom (Šum. list br. 1—3 iz 1952).
13) Podhorski I.: Vegetativno razmnažanje topola spojnim reznicama i svinutim
pupovima (Šum. list br. 3—4 iz 1951).


14) Šenšin A.: Uređenje šuma.


15) Šurić S.: Nekoliko napomena uz perspektivni plan drvne industrije (Drv.
industrija br. 7 iz 1951).
16) Zlatarić B.: Problem klasifikacije stabala u sastojinama (Šum. list iz 1949).
17) b.:Evropska proizvodnja šperploča (Šum. list br. 10—11 iz 1949).
18) Šum. list br. 10—11 iz 1949: Zamjena rudničkog drveta metalom.
19) Vajda Z.: Uzgajanje šuma (Šum. priručnik — I).
20) Urbanovski A.: O proizvodnji, potrošnji i cirkulaciji proizvoda šumarstva


u svetu u posleratnom periodu (»Šumarstvo« br. 4 iz 1952).


185.