DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 20 <-- 20 --> PDF |
O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARENJA I 0 NJEGOVOJ REALIZACIJI Ing. Branko Bićanić, Hvar P P rvi počeci gospodarenja sa šumama u Evropi nalaze se u XIII stoljeću. Tada izlaze prvi propisi o zabrani krčenja šuma, a polagano iza toga razabiru se prvi tragovi urednog gospodarenja, koje se je sastojalo u zahtjevu, da se namjesto svakog posječenog stabla uzgoji novo. Prvi dakle cilj šumskog gospodarenja sastojao se je samo u potrajnom podržavanju postojećih šuma. Taj prvotni cilj bio je rezultat ondašnje vrijednosti drveta u životu čovjeka, kao i mogućnosti sa njegovim snabdijevanjem. Najvažnija sirovina, koju je davala tada šuma, bila je ogrevno drvo, te nešto drvenog ugljena, građevnog i rudnog drveta. Samo razvijenije države na obalama mora tražile su dosta drveta za gradnju brodova. Povećanje vrijednosti drveta dovodilo je do zahtjeva, da se sa šumama sve racionalnije i intenzivnije gospodari, da im se povećava proizvodnja kvantitativno i kvalitativno. Do intenzivnijeg gospodarenja sa šumama dolazi u Evropi koncem 18 stoljeća uvođenjem proreda, — a tada je po G. L. Hartigu postavljen jasno određen cilj šumskog gospodarstva, koji proizlazi samo iz proizvodnje drveta, sa formulacijom: »na danoj šumskoj površini, u što kraće vrijeme, sa što manje troškova, proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu«. — Ovako formulirani cilj kasnije je prihvaćen od mnogih njegovih sljedbenika (Biolley, Möller, Nenadić, Kordvahr i dr.) u istom ili nešto izmijenjenom obliku. Jedna od osnovnih karakteristika ove formulacije jest, da svaki vlasnik šuma na svojoj (»danoj«) šumskoj površini treba da proizvodi onu drvnu masu, koja je za njega najvrednija, bez obzira na potrebe društva. Ovaj cilj u kapitalizmu nastojali su vlasnici šuma ostvariti na taj način, da su od uloženog kapitala u šumskoj proizvodnji nastojali postići što povoljnije ukamaćenje (što veću »zemljišnu rentu«), ili su nastojali prosječno godišnje dobiti što veće novčane prihode (što veću »šumsku rentu«), bez obzira na veličinu uloženog kapitala. Rezultat toga bila je težnja proizvoditi što veće količine sortimenata, koji su imali visoku prodajnu cijenu. Provođenjem ovoga cilja vlasnici su šuma usmjerili šumsku proizvodnju skoro isključivo prema potrebama i diktatu vanjskog tržišta. Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u kapitalizmu je došla do izražaja isključivo u ostvarenju što boljeg financijskog efekta. Pošto cilj šumskog gospodastva u socijalizmu (prelaznom razdoblju) ne može biti u ostvarenju najpovoljnijeg financijskog efekta, jer bi to bilo u suprotnosti sa osnovnom težnjom socijalističke privrede, koja ide za što boljim pokrićem društvenih potreba, to bismo cilj našeg šumskog gospodarstva mogli formulirati na slijedeći način: n a sveukupn o raspoloživim šumskim površinama, sa što manje troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 21 <-- 21 --> PDF |
MI iiii.´mHp´-----mmmmmi^B Na taj je način sa ovom formulacijom određeno, da sve šumske površine, bez obzira na njihovo vlasništvo, imaju potpadati pod upravu društva (države) i planski potpadati pod proizvodnju onih sortimenata, koje zahtijeva društvo. Osnovni elementi Hartigove formule su zadržani, ali su dodani oni elementi, koje zahtijeva socijalistička privreda. Pošto je proizvodnja drvne mase u prelaznom razdoblju zadržala sve osobine »proizvodnje robe«, to proizvedena drvna masa kao »roba« nije samo »upotrebna vrijednost« odnosno »upotrebni predmet«, nego i »vrijednost« (1), — te se prema tome u ovom članku i tretira kao veća ili manja »vrijednost«. Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u socijalizmu dolazi do izražaja uglavnom u važnosti proizvedene drvne mase za društvo i narodnu privredu, — a to znači, da je cilj, prvenstveno proizvoditi drvnu masu najveće »društveno upotrebne vrijednosti«. Na ovaj način bio bi jasno određen cilj gospodarenja sa šumama u zemljama gdje postoji manjak, kao i gdje postoji višak proizvedene drvne mase, koji se može izvesti. Vrijednost toga viška drvne mase dolazila bi do izražaja u postignutoj cijeni na vanjskom, međunarodnom tržištu, odnosno u vrijednosti kupljene i uvezene robe, i u važnosti te robe za narodnu privredu i društvo. Ova razlika u vrijednosti drvne mase nije mogla biti precizno definirana u samoj formuli cilja šumskog gospodarstva zbog njene zbijenosti, ali je iz same formulacije cilja očigledno, da je prvenstvo dato proizvodnji drveta za podmirenje društvenih potreba pred proizvodnjom za eksport. U daljnjem izlaganju nastojat ću dokazati ispravnost ove formulacije, — a pritom ću se posebno osvrtati na suprotne tvrdnje dr. ing. M. Plavšića u radnji »0 cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji« (šum. list broj 1—3 iz 1952). Dr. ing. Plavšić u navedenoj radnji navodi, da bi se »opći cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu sastojao u tome, da se ono na temelju danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi potrebe društva i socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene (u sadašnjosti i budućnosti) potrebnim šumskim proizvodima«. Smatram, da ova formulacija nije potpuna. Nastaje na pr. pitanje, kako se prema toj formulaciji ima voditi ono šumsko gospodarstvo, koje svojom proizvodnjom može samo jednim dijelom podmiriti društvene potrebe, — a kako pak, ako postoji višak proizvedene mase, koji se može izvesti. Isto tako nije određen odnos između troškova proizvodnje i vrijednosti proizvedene drvne mase, te bi proizišlo, da u prelaznom razdoblju (kao i u socijalizmu) troškovi nemaju nikakvu ulogu, odnosno da bi se sve raspoložive proizvodne snage mogle upotrebiti bez obzira na njihov opseg i učinak, samo da bi društvo ili socijalistička privreda bili trajno što bolje podmireni potrebnim šumskim proizvodima. I. Dr. ing. M. Plavšić u predmetnoj svojoj radnji dokazuje, da cilj šumskog gospodarstva, koji je postavljen od G. L. Hartiga, a prihvaćen od mnogih njegovih sljedbenika, nije ispravan, i da Hartig i njegovi sljedbenici nisu prosudili, da li je uopće moguća realizacja ovoga cilja. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Prema tome i cilj šumskog gospodarstva u prelaznom razdoblju, koji je naprijed postavljen, pošto u sebi sadrži sve elemente Hartigove formule, isto tako bi prema dokazivanju dr. ing. Plavšića bio neostvarljiv i u sebi bi sadržavao suprotnost. Ponajprije dr. Plavšić tvrdi, da sama formula »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz što manje troškove« predstavlja tautologiju, — i da bi odnosna formula trebala da glasi: »uz dane troškove proizvoditi što vredniju drvnu masu ili određenu vrijednost drvne mase proizvoditi uz što manje troškove«. — Očigledno je, da su ovo samo dva oblika ostvarenja gornjega cilja, formuliranog po Hartigu. Taj cilj može se međutim postići i na druge načine, kao na pr. smanjenjem troškova i istovremenim povećanjem vrijednosti drvne mase, — ili povećanjem troškova uz srazmjerno još veće povećanje vrijednosti drvne mase. Najčešći slučaj jest baš ovaj posljednji. Od Hartiga do danas naglo se je razvijala nauka o uzgoju šuma, te dolazi do primjene raznih šumsko-uzgojnih metoda, kojima je cilj kako održavanje i pomlađivanje sastojina, tako i njihovo kvalitativno i kvantitativno unapređenje. Primjenom sve boljih metoda uvelike se je postizavao taj cilj, ali su se istovremeno uglavnom povećavali i troškovi proizvodnje. Dovoljno je na pr. spomenuti samo čišćenje mladih sastojina, kojim su uvođenjem troškovi dosta povišeni, ali je kvalitativno i kvantitativno vrijednost proizvedenog drveta daleko više porasla. Daljnjim razvojem nauke o uzgoju šuma i pronalaskom novih, boljih metoda po svoj prilici da će najčešće doći do povećanja troškova, ali i do proporcionalno još većeg povećanja prihoda. Kao primjer mogla bi se navesti novija istraživanja o »ekspresnim šumama« (1), ukoliko naravno daljnja istraživanja pokažu, da će moći doći do njihove primjene. Kao drugi primjer može se navesti smolarenje stimulacijom (12), kojom se doduše ne povećava vrijednost drvne mase, ali se povećava prinos smole uz istovremeno smanjenje troškova proizvodnje. Istovjetne primjere moglo bi se pronaći i kod ostalih privrednih grana, a naročito kod industrije i saobraćaja. Ne može se dakle tvrditi, da dio Hartigove formule: »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz što manje troškove« — predstavlja tautologiju. Sada da razmotrimo drugu tvrdnju dr. ing. Plavšića u navedenoj radnji, da u postavljenom cilju: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini« postoji suprotnost, t. j . da je taj cilj neostvarljiv. Autor odnosne radnje to dokazuje činjenicom, što je ophodnja najveće mase za sve naše glavne vrste drveća dosta kraća od ophodnje najvrednijeg prihoda, te zaključuje, »da se onda kada se želi proizvesti što veća sveukupna drvna masa ne proizvodi i što vrednija drvna masa«, da prema tome cilj, koji je šumskom gospodarstvu postavio Hartig, sadrži suprotnost, te da se on u sadašnjim ekonomskim prilikama ne može postići. Smatram da Hartig, a pogotovu njegovi sljedbenici u postavljenom cilju »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini« nisu pretpostavljali utjecaj ophodnje, nego utjecaj kultivatora putem šumsko-uzgojnih mjera. Utjecaj ophodnje nalazi se u izrazu »u što kraće vrijeme«, sa postavljenim zadatkom da se skraćuje ophodnja (kako |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 23 <-- 23 --> PDF |
ophodnja najvrednijih prihoda, tako i ophodnja najveće mase), a istovremeno da se poveća prihod ili barem da ostane isti. Za dokaz tome navodim slijedeće primjere. — Ing. I. Lončar (5) navodi, da stalni porast potreba na raznim sortimentima utječe na određivanje cilja naprednog gospodarenja sa šumama, »prema kome treba njegu šuma vršiti tako, da se u što kraćem vremenu proizvede što veća i što vrednija drvna masa«. — Slično stanovište zauzimaju Leibundgut i Schädelin, prema kojima je »cilj uzgajanja sastojine u potrajnom proizvođenju najveće vrijednosti« (4). — Takvih primjera moglo bi se naći više. Ako raščlanimo pak samu formulu cilja šumskog gospodarstva, doći ćemo do istih zaključaka. Cilj šumskog gospodarstva može se postići samo pravilnim gospodarenjem sa šumama. Pravilno gospodarenje ostvaruje se samo onda, ako se izvrši, kako najbolji izbor ophodnje, tako još mnogo više, ako se sprovedu sve one gospodarske, a naročito sve šumsko uzgojne mjere, kojima se prema momentanom stanju nauke najviše podiže šumska proizvodnja kvalitativno i kvantitativno. Ponajprije da razmotrimo, da li se raznim šumsko-uzgojnim mjerama može postići skraćivanje ophodnje (bilo ophodnje najvrednijeg prihoda, bilo ophodnje najveće mase). Sam dr. ing. Plavšić u predmetnoj radnji dokazuje, da razne metode proreda, pa čak i visoke prorede, malo utječu na skraćivanje ophodnje, te prema tome nauka o uzgoju šuma na taj način nije postigla cilj skraćivanja ophodnje u nekoj značajnijoj mjeri. Međutim taj cilj skraćivanja ophodnje može se postići zamjenom spororastućih vrsta drveća sa brzorastućim vrstama (topola, zelena duglazija, bagrem i dr.), gdje za to postoje odgovarajući stojbinski uvjeti, odnosno forsiranjem postojećih vrsta, koje imaju veći prinos i kraću ophodnju (jela, smrča i dr.). To su baš one vrste, koje kod nas i na svjetskom tržištu daju veoma tražene i vrijedne Sortimente. Iz prirasno-prihodnih tabela možemo na pr. vidjeti, da bukva na III bonitetnom razredu u 110-godišnjoj ophodnji na 1 ha daje ukupne prihode od 628 m3 (po Gerhardt-u), dočim smrča na istom bonitetu u 90-godišnjoj ophodnji daje 725 m3 (po Schwapachu), a jela u 100-godi šnjoj 925 m3 (po Eichornu). Dakle uz kraću ophodnju jela i smrča daju veće mase, koje uz to imaju veći postotak tehnike. Pošto se ovi podaci odnose na Njemačku, to će po svoj prilici kod nas te razlike u prihodima na istim bonitetima biti još veće. Još do većeg izražaja dolazi skraćenje ophodnje uz povećanje prihoda na pr. kod kanadske topole i zelene duglazije (19). Kod nas su već prije vršeni pokusi i glede mogućnosti uvođenja nekih drugih brzorastućih egzota, ali tada postignuti rezultati nisu zadovoljavali. To ne znači, da noviji pokusi ne će dati bolje rezultate (na primjer sa Eucalyptus-om ili dr.). Na duljinu ophodnje najvrednijeg prihoda (i financijske ophodnje) utječe, kako to ističe i dr. ing Plavšić, još i promjena u odnosu vrijednosti između pojedinih sortimenata, ali istovremeno tvrdi, da su ti odnosi stalni, odnosno da se tijekom vremena zapravo slabo mijenjaju, te smatra, da se podaci iz 1926 godine, s kojima je izračunao ophodnje najvrednijeg prihoda za hrast, bukvu, jelu, smrču i bor mogu uglavnom uzeti kao |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ispravni. Konačno zaključuje, da se ophodnja najvrednijeg prihoda tokom vremena slabo mijenja. Međutim prema podacima Grottiana (10) i Međunarodne organizacije FAO (14 i 20) u posljednjim decenijima postoje znatne promjene u svjetskoj potrošnji drvnih sortimenta, pa prema tome i u njihovoj vrijednosti. Tako se je od 1938 do 1948 godine sveukupno učešće proizvodnje prostornog drveta (ogreva i celuloznog drveta) smanjilo od 63% na 56% od cjelokupne proizvodnje, t. j . smanjenje proizvodnje prostornog drveta iznosi oko 11%. Uzgred napominjem, da je, i pored ovoga smanjenja proizvodnje prostornog drveta, njegova vrijednost porasla radi povećanja sudjelovanja celuloznog drveta, čija je vrijednost znatna. U 1938 godini je naime od ukupne proizvodnje prostornog drveta otpalo na celulozno drvo 11%, a u 1948 godini 23%. Učešće proizvodnje tehničkog drveta (uglavnom trupci za furnir, za ljuštenje, za piljenje, te pragovska oblovina i rudno drvo) povećalo se je od 37% u 1938 godini na 44 % cjelokupne proizvodnje u 1948 godini, t. j . porast proizvodnje tehničkog drveta u tom razdoblju iznosi 19%. Naročito naglo raste proizvodnja furnira i ukočenog drveta, a taj porast od 1937 na 1950 godinu iznosi 91%. Proizvodnja rudnog drveta je od 1948 godine u opadanju, a to se ima uglavnom pripisati zamjeni rudnog drveta sa metalnim podupiračima. Baš radi naglog povećanja učešća proizvodnje ukočenog drveta i vrijednost tehničkog drveta također raste. Ovdje je razmotreno jedno dosta kratko i nesređeno vremensko razdoblje, ali se ipak može zaključiti, da postoji opća tendenca porasta proizvodnje tehničkog drveta u srazmjeru na proizvodnju prostornog drveta, a ne njenog opadanja. U odnosnom razdoblju je naime s jedne strane postojala veoma velika potreba na celuloznom drvetu, što je trebalo dovesti do povećanja proizvodnje prostornog drveta, — a s druge strane se je radi znatnog porasta proizvodnje umjetnih ploča i ukočenog drveta, te uvođenja modernih krovnih konstrukcija, trebala smanjiti potreba na oblovini. Usprkos toga porasla je potrošnja (vrijednost) tehničkog drveta u odnosnom razdoblju za 7% u učešću od cjelokupne proizvodnje, a u istom postotku smanjilo se je učešće potrošnje prostornog drveta. Na duljinu ophodnje najvrednijeg prihoda (a i financijske ophodnje) utječe razlika u vrijednosti sječivih prihoda starijih i mlađih sastojina, kao i smanjivanje odnosno povećavanje vrijednosti proreda (8). Iz tabela učešća sortimenata, sastavljenih od Ministarstva šumarstva NRH u 1948 godini na temelju iskustvenih podataka, vidi se, da učešće tehnike sa povećavanjem ophodnje (od izvjesne starosti) raste, a obratno učešće prostornog drveta pada. Pošto se dakle potrošnja tehničkog drveta, (a naročito potrošnja ukočenog drveta) povećava prema potrošnji prostornog drveta, morali bismo doći do zaključka, da se ophodnja najvrednijeg prihoda (a i financijska ophodnja) povećava. Međutim to ipak nije tako, nego obratno. Poznato je naime, da se u mnogim zemljama, gdje se vrši racionalno gospodarenje sa šumama, ove iskorišćavaju u sve kraćim ophodnjama sa sve tanjim dimenzijama. 176 |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 25 <-- 25 --> PDF |
WPJI.MWWJ-1ILI.W... I pored toga smanjivanja dimenzija srednjeg stabla, proizvodnja drveta za mehaničku preradu raste. Posljedica toga jest snižavanje postotka korišćenja naročito kod piljene građe (uglavnom svi pilanski trupci A Mase upotrebljavaju se sada za Ijuštenje), odnosno povećanje postotka otpadaka. Ovo povećavanje otpatka kod mehaničke prerade izazvano je također i mogućnošću njihovog korišćenja u kombinatima i to ili za kemijsku preradu ili za proizvodnju umjetnih ploča (15). Proizvodnja umjetnih ploča porasla je od 1935 na 1949 godinu za 215%, što ukazuje na naglo povećavanje korišćenja otpadaka (9). Neosporno je dakle, da i neki drugi faktori utječu na ovo smanjivanje ophodnje najvrednijeg prihoda (i financijske ophodnje), koji su utjecali čak i jače, i to u obratnom pravcu nego li je bio utjecaj nastalih promjena u odnosu vrijednosti pojedinih sortimenata. Pri tome pretpostavljam, da se u svim zemljama, u kojima se sa šumama racionalno gospodari, primjenjuje uglavnom financijska ophodnja ili ophodnja najvrednijeg prihoda, koja u pojedinim slučajevima (za pojedine vrste drveća) može biti jednaka ophodnji najveće mase. Protivno tvrdnji dr. ing. Plavšića smatram, da glavni činilac, koji utječe na ovo smanjenje navedenih ophodnji (kako su to isticali Judeich, Guttenberg, šenšin i dr.) jest opća promjena vrijednosti drveta, t. j . promjena između ponude (proizvodnje) i potražnje (potrošnje). Pri tome je naročito važan odnos u kojem se nalazi potražnja drveta prema cjelokupnom prirastu svih šuma jedne države ili jednog kontinenta, uz ophodnje koje se primjenjuju. Moram naglasiti, da kod toga ne dolaze u obzir promjene u općoj cijeni drveta, koje su nastale utjecajem kapitala, države ili drugih faktora, nego samo promjene, koje su nastale u odnosu između potražnje i ponude (proizvodnje-prirasta drvne mase). Prema podacima Waltera Brodbecka (11), potrošnja drveta u Evropi prosječno raste godišnje za 3%. — Pošto se ovo povećavanje potrošnje (potreba) ne može nadoknaditi povećanjem proizvodnje šuma šumskouzgojnim mjerama, niti uvođenjem u produkciju-eksploataciju novih šumskih površina, ono iziskuje smanjivanje ophodnje najvrednijeg prihoda i njezino postepeno približavanje ophodnji najveće mase, uslijed čega dolazi do povećanja prosječnog dobnog prirasta i površinskog etata, dakle do kvalitetnog povećanja proizvodne drvne mase. Posljedica je toga ublaživanje tehničkih uvjeta izrade pojedinih sortimenta, a naročito trupaca za Ijuštenje i piljenje. Stalno pak povećavanje proizvodnje vrednijih sortimenata (kod oblovine se povećava proizvodnja trupaca za Ijuštenje, a kod prostornog drveta celuloza), dolazi do povećanja vrijednosti cjelokupne proizvedene mase, iako uzevši apsolutno kvaliteta dobivene mase se smanjuje. Međutim moramo uzeti na pr. u obzir, da svaki kubik povećanja proizvodnje trupaca za Ijuštenje, odnosno ukočenog drveta, smanjuje potrebu na piljenoj građi za oko tri puta, jer se ukočeno drvo proizvodi u tanjim dimenzijama, a osim toga je vrednije, — a isto tako svakom kubiku ogrevnog drveta koji se upotrebi u kemijskoj proizvodnji, znatno raste vrijednost. Moglo bi se postaviti jedno opće pravilo, da ophodnja najvrednijeg prihoda (a i financijska ophodnja) nije jednaka u svima zemljama i na svim kontinentima. Ona mora biti kraća u uvoznim nego u izvoznim zemljama, kraća u zemljama sa jakom industrijom nego u industrijski |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 26 <-- 26 --> PDF |
nerazvijenim zemljama, kraća u zemljama gdje su sve šumske površine privedene intenzivnom gospodarenju nego u zemljama gdje još ima neotvorenih ili slabo otvorenih šuma ili čak šuma prašumskog tipa, — ako su svi ostali uvjeti, koji utječu na njenu duljinu, jednaki. Mora se ipak naglasiti, da ovo smanjenje ophodnje najvrednijeg prihoda (i financijske ophodnje) i njeno približavanje ophodnji najveće mase uglavnom nije rezultat rada kultivatora šuma, nego općih promjena ekonomskih faktora u svijetu, ali se svakako sa ovom promjenom mora računati, jer ima veliki utjecaj na ostvarenje najvećih vrijednosti. Time smo razmotrili glavne faktore, koji utječu na skraćivanje, ophodnje, — a sada ćemo prijeći na razmatranje, da li je moguće postići ostvarenje drugog dijela formule sa postavljenim ciljem: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«. Već smo naprijed naglasili, da se za ostvarenje cilja ovog dijela formule ne može uzeti u obzir utjecaj ophodnje, nego samo utjecaj kultivatora, koji sa šumsko-uzgojnim mjerama uz prilagođivanje i što bolje: iskorišćavanje klimatskih i edafskih faktora imaju za cilj ne smo osiguranje održavanja i pomlađivanja sastojina, nego i što veće njihovo kvalitativno i kvantitativno unapređenje. Pri tome ćemo razmatrati, da li su kultivatori uvođenjem sve boljih šumsko-uzgojnih mjera i metoda ostvarivali istovremeno i sve veće, kao i sve vrednije drvne mase, bez obzira na duljinu ophodnje, te da li i nama može biti cilj istovremeno proizvoditi i što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini. Pojam »što veća i što vrednija drvna masa« nije istovjetan sa pojmom »najveća i najvrednija drvna masa«, jer pojam »što veća i što vrednija drvna masa« sadrži u sebi zahtjev za progresom, t. j . zahtjev za povećanjem drvne mase i njene vrijednosti u sadašnjosti i budućnosti uz bilo koju ophodnju (između ophodnje najveće mase i ophodnje najvrednijeg prihoda), — dočim je »najveća i najvrednija drvna masa« rezultat tabelarnih i računskih podataka prijašnjih gospodarenja, koji sa novoostvarenim uspjehom našega gospodarenja sa sastojinama ne mora i po svoj prilici ne će imati iste rezultate, odnosno koji mi želimo prekoračiti. Prilikom razmatranja metoda i mjera s kojima kultivatori utječu na kvalitativno i kvantitativno povećavanje šumskog produktiviteta, ponajprije se mora spomenuti sječa sastojina, koja ne predstavlja samo jednu radnju u iskorišćavanju šuma, nego i prvu vrlo važnu uzgojnu mjeru u podizanju odnosno uzgajanju sastojina. Pravilnim provođenjem sječa (oplodnih i prebornih) ne samo da osiguravamo najuspješnije pomlađivanje odnosno njegu sastojina uz očuvanje stanišnih uvjeta, nego također reguliramo najpovoljniju strukturu novih mješovitih sastojina. Načinom pak pomlađen ja, kao i vrstom i porijeklom sjemena (sadnica) kultivatori utječu kako na kvalitetu tako i na kvantitetu porizvedene mase. Naročito u posljednje vrijeme ukazuje se i kod nas na sve veću važnost sjemenarske i rasadničarske službe, te na njen utjecaj na unapređenje šumske produktivnosti. Tako na pr. dr. ing. M. Anić naglašava, da je sjemenarska i rasadničarska služba »jedan od osnovnih uslova za podizanje produktiviteta naših šuma i u kvantitativnom i u kvalitativnom pogledu«, te je smatra »osnovnom djelatnošću šumsko-uzgojnih, odnosno šumsko gospodarskih mjera« (2). — Svakako je ovakovo. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 27 <-- 27 --> PDF |
gledanje na sjemenarsku i rasadničarsku službu potpuno i ispravnos obzirom na dosada utvrđene zasade genetike, fiziologije, ekologije, fitocenologije i t. d. Neosporno i sam način sjetve i sadnje ima utjecaja na kvalitetu, a još više na kvantitetu proizvedene mase. Samo radi primjera naveo bih pokuse o najnovijoj metodi razmnažanja topola spojnim reznicama i svinu tim pupovima (13). Isto tako i njega mladih sastojina (čišćenje) ima veliki utjecaj na dalji razvoj sastojina, odnosno na podizanje njihovog kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, naročito ako se provodi na vrijeme. Sve su ovo radovi koji uglavnom povećavaju troškove proizvodnje, ali ako te radove ne izvršavamo i time smanjimo troškove, daleko ćemo više smanjiti prihode. Radi daljnjeg postignuća što povoljnijeg razvoja već formirane sa-stojine, t. j. , da se dođe do što boljeg rezultata u šumskom gospodarstvu, potrebna je daljnja primjena mjera kojima se omogućuje što intenzivnije iskorišćavanje prostora i svijetla po onim stablima, koja će dati najveći kvalitativni i kvantitativni prirast, — a to su prorede. Periodičkim ponavljanjem proreda dajemo sastojini mogućnost intenzivnijeg iskorišćavanja ekoloških faktora, te će sastojina napredovati kvantitativno, a ostavljanjem čišćih, ljepših i vrednijih stabala dobivat će sastojina na kvaliteti, — pri čemu veliku ulogu igra podstojni dio sastojine (nuzgredna sastojina). Prvi jači tragovi uvođenja proreda, koji su se uglavnom sastojali u vađenju suvišnih letvenjaka ili materijala na izumiranju radi njegovog korišćenja, nalaze se u 16 stoljeću i takovo stanje traje do druge polovine 18 stoljeća. Počevši od francuskog stručnjaka Duhamel du Mon §eau-a (1763), pa preko čitave plejade stručnjaka kultivatora sve do danas, postepeno su se naučno razvijale metode proreda, kod kojih je sve više dolazila do izražaja težnja za povećavanjem kvantitativnog i kvalitativnog prirasta, koja je izražena u Hartigovom dijelu formulacije cilja šumskog gospodarstva: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«. Ta se težnja prvotno ostvarivala povremenim vađenjem ugnjetenog ili napola ugnjetenog i kržljavog materijala (drveća), te postepenim povećavanjem zahtjeva za sve ranijim i češćim provođenjem umjerenih proreda sa zahvatom i u dominiraj uća stabla, sve dok u drugoj polovici 19 stoljeća nije potpuno prevladalo shvaćanje, da je proređivanje u prvom redu kulturna mjera. Od prvotne klasifikacije stabala prema njihovoj dominaciji odnosno potištenosti, postepeno se prelazi i na klasifikacije po formi debla i krošnje, imajući u vidu, da je deblo glavni producent kvalitete, a krošnja (zajedno sa korijenom) kvantitete, sa zahtjevom, da se kod prorede imaju uzeti u obzir oba ova faktora, — s posebnim osvrtom na sposobnost stabla za život u borbi s vanjskom sredinom u raznim stadijima razvoja (16). Konačno su prorede dobile svoju jasnu sadašnju formu (5), kako kod proređivanja u čistim, tako i u mješovitim sastojinama, bilo prebornog ili jednodobnog tipa za razne dobe i razne vrste drveća sa osnovnim općim zadatkom povećavanja šumske proizvodnje u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, a kod mješovitih sa 179 |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 28 <-- 28 --> PDF |
stoj ina još i sa posebnim zadatkom reguliranja i održavanja poželjne smjese. Pošto su glavni prihodi sastojina na istim stojbinama i u istoj ophodnji kvalitativno približno jednaki (8), to se općenito može uzeti, da su visoke prorede dosada postigle najbolje rezultate u povećavanju ukupnih prihoda. Tako na pr. prema Gehrhardt-ovim prirasno-prihodnim skrižaljkama za hrast sa jakom (visokom) proredom na I bonitetu uz ophodnju od 175 godina iznosi glavni prihod 393 m3 po 1 ha, a prihod od proreda 798 m8. U ovom je dakle slučaju šumsko-uzgojnim mjerama (proredama) povećan prihod na masi za oko 200%, dočim na stvarnoj vrijednosti još dosta više radi stalnog poboljšavanja kvalitete sastojine. Ima i drugih šumsko-uzgojnih mjera kojima se može povisiti produktivnost sastojina, kao na pr. stvaranjem mješovitih sastojina, potkresivanjem i dr. Tako na pr. prema podacima Borgmanna (3) ukupni priraštaj čiste borove sastojine nakon unošenja bukve povećava se za gotovo 50% od totalne mase. Sve te mjere (njega pomlatka, čišćenje, prorede, progale-pomlađivanje) čine međutim jedan zatvoren krug šumsko-uzgojnih radova, koji se bez štetnih posljedica ne može i ne smije prekinuti. Cilj svih tih mjera jest potrajna proizvodnja najveće vrijednosti, a taj se cilj postiže dostiže dosljednim unapređenjem nosioca vrijednosti. Temelji šumskouzgojnih metoda prema tome leže s jedne strane na principima nauke o nasljeđivanju, a s druge strane na povoljnim utjecajima na okolinu (4). Prema tome neosporno se mora doći do zaključka, da cilj šumskog gospodarstva, označen u dijelu Hartigove formule: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini« nije neostvarljiv i u sebi ne sadrži suprotnost. Naš cilj jest, da i u ophodnji najveće mase, kao i u ophodnji najvrednijeg prihoda (odnosno u tehničkoj ophodnji), sa šumsko-uzgojnim mjerama postignemo i što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini. Samo radi bolje uočljivosti ispravnosti ove tvrdnje navađam, da bi ophodnja najveće mase, kada bi ona uistinu imala isključivi cilj proizvodnje što veće mase bez obzira na njezinu kvalitetu, bila vezana uz provođenje svih onih mjera, koje samo kvantitetno povećavaju prihod, kao što je na pr. provođenje čišćenja i ranih jačih proreda uz favoriziranje jačih stabala, bez obzira na njihovu kvalitetu. Međutim ophodnja najveće mase nije vezana uz provođenje ovakovih mjera, jer je i uz primjenu najveće mase naš cilj proizvoditi ne samo što veću, nego i što vredniju drvnu masu, osim ako se radi isključivo o proizvodnji ogreva. II. Sada nam se nameće pitanje, na koji se način može realizirati naprijed formulirani cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom razdoblju) u onom svom dijelu, s kojim je određeno, da proizvodnja drvnih masa mora biti usmjerena »tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe« ? — Nameće se pitanje, kakvu se ophodnju u tu svrhu mora primjeniti, — da li ophodnju najvrednijeg prihoda ili ophodnju najveće mase? U tu svrhu ćemo najprije razmotriti opće karakteristike ovih ophodnji. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Cilj ophodnje najvrednijeg prihoda jest proizvodnja najvrednije drvne mase u što kraće vrijeme, odnosno proizvodnja prosječno godišnje najvrednije drvne mase (prirasta). Ovaj cilj, kako je to naprijed spomenuto, nastojali su vlasnici šuma u kapitalizmu ostvariti postizavanjem prosječno godišnje najvećih novčanih prihoda. Pošto se cijene drveta radi djelovanja kapitala (karteli, dumping, štampa, reklame i dr.) nisu poklapale sa vrijednosti drveta, to i proizvodnja drveta (drvnih sortimenata) na taj način nije bila usmjerena prema potrebama društva, nego prema diktatu kapitala. Cijene drveta su ustvari vibrirale oko njegove vrijednosti (10). Pošto je u prelaznom razdoblju (socijalizmu) cilj. da se »trajno proizvodi što vrednija drvna masa«, odnosno masa, s kojom će najbolje biti podmirene društvene potrebe uz moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih viškova za eksport, to se u prelaznom razdoblju ima primjenjivati ophodnja najvrednijeg prihoda, kada je moguća njena ispravna primjena. Ophodnja najvrednijeg prihoda poklapa se sa dobom, kada je prosječni prirast vrijednosti drvne mase (svih sortimenata) po 1 m3 sječivog prihoda (u postotcima) jednak prosječnom dobom prirastu drvne mase. Prosječni prirast vrijednosti drvne mase ovisan je o omjeru između vrijednosti sortimenta i o učešću tih sortimenata u pojedinim ophodnjama. Međutim, kako smo vidjeli, i jedno i drugo se vremenom mijenja. Kod ustanovljenja srednje ophodnje najvrenijeg prihoda za pojedinu vrstu drveća u smislu ovog razlaganja moraju se uzeti u obzir sve šume bez obzira vlasništva, jer bi se u protivnom došlo do krivih zaključaka. Sve do momenta dok država radi svoje financijske, privredne ili socijalne politike određuje cijene drvnih sortimenata (šumske takse) ili na njih utječe prebacivajući vrijednosti iz jedne grane privrede u drugu, ili jednog produkta (sortimenta) na drugi, cijene drvnih sortimenata ne odgovaraju njihovoj vrijednosti (10). Ophodnja najvrednijeg prihoda pak, izračunata sa takvim cijenama, prema prednjoj definiciji nije ispravna i u pravilu je previsoka, — a rezultat toga bi bila premala proizvodnja tanjih sortimenata za narodnu privredu (društvo). Kada se cijene drvnih sortimenata međusobno usklade sa njihovim potrebama za društvo i sa proizvodnom mogućnosti svih raspoloživih šuma, odnosno kada država nakon postignuća postavljenih privrednih i socijalnih ciljeva pristupi formiranju cijena isključivo na bazi vrijednosnih odnosa, vodeći računa o ponudi i potražnji, bez ikakvog posebnog utjecaja (države, kapitala-proizvođača ili potrošača) otada su cijene drvnih sortimenata usklađene sa njihovom vrijednosti. Ophodnja najvrednijeg prihoda izračunata sa ovim cijenama bit će ispravna, a struktura sječivih masa u tom slučaju najbolje će odgovarati potrebama društva i narodne privrede. Cilj ophodnje najveće mase jest proizvodnja najvećih prihoda na drvnoj masi bez obzira na upotrebnu vrijednost te mase. Pošto ophodnja najveće mase kod većine vrsta drveća nastupa dosta rano, to ona daje premalo debljih i vrednijih sortimenata. Uz primjenu ove ophodnje u narodnoj privredi nastao bi manjak tih sortimenata. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Pošto cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom razdoblju) ne može biti niti proizvodnja najveće mase, niti ostvarenje najvećeg godišnjeg financijskog efekta, jer bi to bilo u suprotnosti sa osnovnom težnjom socijalističke privrede, koja ide za što boljim pokrićem društvenih potreba, to se ophodnja najveće mase ne može uopće upotrebiti, a ophodnja najvrednijeg prihoda (najveće šumske rente) ne može se upotrebiti za vrijeme dok cijene drvnih sortimenata nisu u skladu s njihovom vrijednosti. Težnja socijalističke privrede za što boljim pokrićem društvenih potreba sa svima sortimentima može se za to vrijeme ostvariti samo tehničkom ophodnjom (tehničkom zrelošću). Cilj tehničke ophodnje (»tehničkog promjera«) u svom općem značenju u smislu ovoga razlaganja nije proizvodnja jednog izvjesnog sortimenta u najvećoj mogućoj količini, nego proizvodnja svih potrebnih sortimenata u onom omjeru i količinama, u kojima će biti najbolje podmirene društvene potrebe, uz eventualno moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih viškova mase za eksport. Tehnička ophodnja ne može se ustanoviti na bazi samo pojedinih sortimenta (trupaca) i na bazi promjera najpovoljnijeg trupca (»industrijskog promjera«), nego isključivo na bazi cjelokupnih potreba svih sortimenata (tehničkog i prostornog drveta) za narodnu privredu i učešća svih tih sortimenata u godišnjim sječivim prihodima svih sastojina (šuma), kako u glavnim prihodima, tako i u proredama, kod svih vrsta drveća za razne individualne ophodnje. Učešće pojedinih sortimenata u godišnjim sječivim prihodima za razne ophodnje može biti izraženo u postocima, a isto tako i narodne potrebe na raznim sotimentima, ako ne postoji višak godišnjeg etata za izvoz. Ophodnja mora biti izabrana tako, da se postoci narodnih potreba što bolje poklapaju sa postocima učešća sortimenata u sječivom prihodu (prirastu). Na taj način šumska proizvodnja bit se usmjerena tako, da će se s njom podmiriti najvažnije pottrebe narodne privrede i društva sa svim sortimentima. Ukoliko postoji višak etata za izvoz, i njega treba također uzeti u obzir kod određivanja ophodnje, uzimajući u račun one Sortimente koji se na svjetskom tržištu najviše traže i imaju povoljnu tržnu cijenu, a naše ih šume mogu proizvoditi. Poseban su problem kod toga preborne šume, koje zauzimaju 72% od površine sviju visokih šuma u FNRJ (6). Prilikom određivanja tehničke ophodnje (ophodnje najvrednijeg prihoda) mora se prvenstveno odrediti »tehnički promjer« (odnos sortimenata) glavnih vrsta drveća prebornih šuma, ali tako, da taj tehnički promjer ne padne u tanji debi jinski razred, nego je onaj u kome postoji najveći prirast na masi. Prema podacima dr. ing. ž. Miletića, najveći prirast na masi, naročito na boljim stojbinama, jest kod visokih debljinskih razreda. Provođenjem ispravnih sječa, izborom najpovoljnijih ophodnjica i primjenom raznih drugih uzgojnih mjera morali bismo poduzeti korake, da se prirast kod tanjih debljinskih razreda što više poveća i na taj način »tehnički promjer « kod prebornih šuma smanji. U svojoj suštini ovakova tehnička ophodnja za narodnu privredu i društvo daje zapravo najvredniju drvnu masu. |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Od momenta, kad su cijene drvnih sortimenata formirane na bazi vrijednosnih odnosa uz odgovarajući udio ponude i potražnje, bez ikakvih posebnih utjecaja (bilo države, kapitala-proizvođača ili potrošača), tehnička se ophodnja mora poklopiti sa ophodnjom najvrednijeg prihoda, te obje ove ophodnje tada mogu doći do primjene. Ustvari se dakle ovakova tehnička ophodnja razlikuje od ophodnje najvrednijeg prihoda samo po načinu računanja ophodnje, a ako su podaci ispravni, oba načina moraju dati iste rezultate. Cjelokupne potrebe narodne privrede i društva na svim sortimentima ne će se moći podmiriti samo jednom ophodnjom za svaku vrstu drveća radi strukture sječivih prihoda, nego će se morati primijeniti više ophodnji, kako to tvrdi također i dr. ing. Plavšić. Osim same strukture sječivih masa na to će utjecati i financijski efekat, zatim potreba osiguranja pojedinih privrednih grana sa najpovoljnijim sirovinskim bazama, ili potreba za najefikasnijim osiguranjem proizvodnje pojedinih sortimenata, uzimajući kod toga u obzir stojbinske uslove, troškove prevoza i drugo. Tako će se na pr. morati´ izlučiti odgovarajuće šumske površine za proizvodnju rudnog drveta i hrastovog furnira (11), a možda i resonans- drveta. Općenito uzevši bolje stoj bine treba upotrebiti za proizvodnju debljih sortimenata, a lošije za proizvodnju tanjih sortimenata. Koji će se stojbinski boniteti upotrebiti za tanje, a koje za deblje Sortimente, to će uglavnom ovisiti o potrebi narodne privrede na raznim sortimentima i o strukturi sviju godišnjih sječivih masa (etata) uz izabrane individualne ophodnje. To se unaprijed ne može odrediti. U niskim šumama tehnička ophodnja mora biti uglavnom jednaka ophodnji najveće mase, jer to proizlazi iz suštine niske šume. Prije nego se dostigne najveći prosječni prirast (prije ophodnje najveće mase) u pravilu ni u kojem slučaju ne bi se smjele vršiti sječe, kako to naglašava i dr. ing. Plavšić, jer razlika između najvećeg mogućeg prosječnog prirasta i ostvarenog prosječnog prirasta predstavlja gubitak proizvodnih snaga, odnosno gubitak moguće dobiti. III. Konačno dolazimo do slijedećih zaključaka: Cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu (prelaznom razdoblju), — koji proizlazi samo iz proizvodnje drveta, — jest: na sveukupno raspoloživim šumskim površinama, sa što manje troškova, trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njim prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe«. — U ovoj su formulaciji sadržani osnovni elementi koji sadrži Hartigova formula, a dodani su oni elementi koje zahtijeva socijalistička privreda i socijalističko društvo s tim, da u toj formulaciji ne postoji suprotnost, niti je taj cilj neostvarljiv, kako to proizlazi iz dokazivanja dr. ing. Plavšića u radnji »0 cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji« (»šumarski list« broj 1—3 iz 1952). 1) Zahtjev formule »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz što manje troškove« može se ostvariti uglavnom na četiri načina: a) da se uz određene troškove proizvede što vrednija drvna masa, b) da se određenu vrijednost drvne mase proizvede uz što manje troškove, |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 32 <-- 32 --> PDF |
c) da se smanje troškovi, a istovremeno poveća vrijednost drvne mase, — i d) da se povećaju troškovi, ali da se proporcijonamo još više poveća vrijednost proizvedene drvne mase. 2) Postavljeni cilj »na sveukupno raspoloživim šumskim površinama trajno proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu« sadrži u sebi dva zahtjeva: — a) da se trajno što više poveća proizvodnja po kvaliteti i kvantiteti, — b) da se istovremeno po mogućnosti što više skraćuje ophodnja. Prvi zahtjev ostvarujemo raznim šumsko-gospodarskim, a naročito uzgojnim mjerama uz eventualno unošenje ili forsiranje brzorastućih vrsta. Drugi zahtjev, t. j . skraćivanje ophodnje (bilo ophodnje najvrednijeg prihoda, financijske ophodnje, tehničke ophodnje ili ophodnje najveće mase) postižemo također unošenje brzorastućih vrsta (topola, bagrem, zelena duglazija, pa jela, smrča i dr. ). Međutim na skraćivanje ophodnja (ophodnje najvrednijeg prihoda, financijske ophodnje i tehničke ophodnje), odnosno na njihovo postepeno približavanje ophodnji najveće mase, utječe također i stalno povećavanje potrošnje drveta (vrijednosti drveta) u svijetu. Taj se porast potrošnje, naime ne može nadoknaditi samo povećavanjem šumskog produktiviteta šumskouzgojnim mjerama i uvođenjem u proizvodnju - eksploataciju novih šumskih površina, nego također i skraćivanjem ophodnje. Posljedica toga jest ublaživanje tehničkih uvjeta izrade pojedinih sortimenata, uz uporedo povećavanje iskorišćavanja otpadaka u kemijske svrhe, u svrhu izrade umjetnih ploča i drugo. 3) Cilj šumskog gospodarstva u prelaznom razdoblju: »na sveukupno raspoloživim šumskim površinama . . . proizvoditi što vredniju i što veću drvnu masu tako, da s njom prvenstveno što bolje mogu biti podmirene društvene potrebe« zahtijeva — a) da sve šumske površine, bez obzira na njihovo vlasništvo, imaju potpadati pod jedinstvenu upravu društva (države) i planski potpadati pod proizvodnju onih sortimenata, koji zahtijeva društvo, — b) da se radi postignuća ovog cilja ima primjenjivati ophodnja najvrednijeg prihoda, odnosno za vrijeme dok se cijene drvnih sortimenata radi financijske, privredne i socijalne politike države ne slažu sa njihovom vrijednosti, ima se primjenjivati tehnička ophodnja. Svrha ophodnje najvrednijeg prihoda u socijalizmu (prelaznom razdoblju) jest proizvodnja najvrednije drvne mase u što kraće vrijeme, odnosno mase s kojom će najbolje biti podmirene društvene potrebe, uz moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih viškova za eksport. Svrha tehničke ophodnje u svom općem značenju (u smislu ovog članka) nije proizvodnja jednog izvjesnog sortimenta u najvećoj mogućoj količini, nego proizvodnja drvnih sortimenata u onom omjeru i količinama, uz koje će biti najbolje podmirene društvene potrebe, uz eventualno moguću proizvodnju što većih i na svjetskom tržištu što više traženih viškova drvne mase za eksport. Ophodnja najvrednijeg prihoda poklapa se sa dobom sastojine, kada je prosječni prirast vrijednosti drvne mase (u postocima) jednak prosječnom prirastu drvne mase, — a tehnička ophodnja poklapa se sa |
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
dobom sastojine, kada je procentualno učešće sortimenata sječivog prihoda što bliže procentualnom odnosu potreba narodne privrede (društva) na sortimentima. Od momenta, kada su cijene drvnih sortimenata formirane na bazi vrijednostnih odnosa uz odgovarajući udio ponude i potražnje bez ikakvih posebnih utjecaja (države, kapitala-proizvođača ili potrošača) tehnička se ophodnja mora poklapati sa ophodnjom najvrednijeg prihoda, te obje ove ophodnje mogu doći do primjene. Tehnička ophodnja, kao i ophodnja najvrednijeg prihoda za narodnu privredu odnosno za društvo daju zapravo najvredniju drvnu masu. Potrebe narodne privrede (društva) na svim sortimentima ne će se moći podmiriti samo jednom ophodnjom za svaku vrstu drveća radi strukture sječivih prihoda.nego će se morati primjenjivati više ophodnji. Pri tome se mora uzimati u obzir financijski efekat, zatim potreba osiguranja pojedinih privrednih grana (na pr. rudnika) sa najpovoljnijim sirovinskim bazama, ili potreba za naefikasnijim osiguranjem proizvodnje pojedmih sortimenata (na pr. hrastovih furnira i dr.), uzimajući u obzir stojbinske uslove, troškove prevoza i drugo. Radi stalnog porasta potrošnje drveta u svijetu ni u kojem slučaju ne bi se smjela vršiti sječa sastojina prije njihove ekonomske zrelosti (ophodnje najveće mase). LITERATURA: 1) Afanisijev: Ekspresne šume 2) Anić M.: Nekoliko misli u prilog unapređenja naše šumske produkcije (Šum. list br. 1—2 iz 1951). 3) Balen J.: O proredama. 4) Leibundgut H.: Od prorede do uzgojnih mjera produkcije najveće vrijednosti (Šum. list broj 4 iz 1952). 5) Lončar I.: Njega sastojina proredama. 6) Miletić Ž.: Osnovi uređenja prebirnih šuma — I. dio. 7) Nenadić: Uređenje šuma. 8) Nenadić: Računanje vrijednosti šuma. 9) Neusser H.: Holzfaserplatten, ihre Herstellung und ihre Eigenschaften^ (Šum. list br. 12 iz 1951). 10) Perović M.: Roba, novac i zakon vrijednosti (1952). 11) Potočić Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas (predavanje). 12) Radimir D.: Smolarenje stimulacijom (Šum. list br. 1—3 iz 1952). 13) Podhorski I.: Vegetativno razmnažanje topola spojnim reznicama i svinutim pupovima (Šum. list br. 3—4 iz 1951). 14) Šenšin A.: Uređenje šuma. 15) Šurić S.: Nekoliko napomena uz perspektivni plan drvne industrije (Drv. industrija br. 7 iz 1951). 16) Zlatarić B.: Problem klasifikacije stabala u sastojinama (Šum. list iz 1949). 17) b.:Evropska proizvodnja šperploča (Šum. list br. 10—11 iz 1949). 18) Šum. list br. 10—11 iz 1949: Zamjena rudničkog drveta metalom. 19) Vajda Z.: Uzgajanje šuma (Šum. priručnik — I). 20) Urbanovski A.: O proizvodnji, potrošnji i cirkulaciji proizvoda šumarstva u svetu u posleratnom periodu (»Šumarstvo« br. 4 iz 1952). 185. |