DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 21     <-- 21 -->        PDF

MI iiii.´mHp´-----mmmmmi^B


Na taj je način sa ovom formulacijom određeno, da sve šumske površine,
bez obzira na njihovo vlasništvo, imaju potpadati pod upravu
društva (države) i planski potpadati pod proizvodnju onih sortimenata,
koje zahtijeva društvo.


Osnovni elementi Hartigove formule su zadržani, ali su dodani oni
elementi, koje zahtijeva socijalistička privreda.


Pošto je proizvodnja drvne mase u prelaznom razdoblju zadržala
sve osobine »proizvodnje robe«, to proizvedena drvna masa kao »roba«
nije samo »upotrebna vrijednost« odnosno »upotrebni predmet«, nego
i »vrijednost« (1), — te se prema tome u ovom članku i tretira kao veća
ili manja »vrijednost«.


Proizvodnja »što vrednije drvne mase« u socijalizmu dolazi do izražaja
uglavnom u važnosti proizvedene drvne mase za društvo i narodnu
privredu, — a to znači, da je cilj, prvenstveno proizvoditi drvnu masu
najveće »društveno upotrebne vrijednosti«.


Na ovaj način bio bi jasno određen cilj gospodarenja sa šumama u
zemljama gdje postoji manjak, kao i gdje postoji višak proizvedene drvne
mase, koji se može izvesti. Vrijednost toga viška drvne mase dolazila bi
do izražaja u postignutoj cijeni na vanjskom, međunarodnom tržištu,
odnosno u vrijednosti kupljene i uvezene robe, i u važnosti te robe za
narodnu privredu i društvo.


Ova razlika u vrijednosti drvne mase nije mogla biti precizno definirana
u samoj formuli cilja šumskog gospodarstva zbog njene zbijenosti,
ali je iz same formulacije cilja očigledno, da je prvenstvo dato proizvodnji
drveta za podmirenje društvenih potreba pred proizvodnjom za eksport.


U daljnjem izlaganju nastojat ću dokazati ispravnost ove formulacije,
— a pritom ću se posebno osvrtati na suprotne tvrdnje dr. ing.


M. Plavšića u radnji »0 cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o
njegovoj realizaciji« (šum. list broj 1—3 iz 1952).
Dr. ing. Plavšić u navedenoj radnji navodi, da bi se »opći cilj šumskog
gospodarstva u socijalizmu sastojao u tome, da se ono na temelju
danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi potrebe
društva i socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene
(u sadašnjosti i budućnosti) potrebnim šumskim proizvodima«.


Smatram, da ova formulacija nije potpuna. Nastaje na pr. pitanje,
kako se prema toj formulaciji ima voditi ono šumsko gospodarstvo, koje
svojom proizvodnjom može samo jednim dijelom podmiriti društvene
potrebe, — a kako pak, ako postoji višak proizvedene mase, koji se može
izvesti. Isto tako nije određen odnos između troškova proizvodnje i vrijednosti
proizvedene drvne mase, te bi proizišlo, da u prelaznom razdoblju
(kao i u socijalizmu) troškovi nemaju nikakvu ulogu, odnosno da bi se
sve raspoložive proizvodne snage mogle upotrebiti bez obzira na njihov
opseg i učinak, samo da bi društvo ili socijalistička privreda bili trajno
što bolje podmireni potrebnim šumskim proizvodima.


I.
Dr. ing. M. Plavšić u predmetnoj svojoj radnji dokazuje, da cilj
šumskog gospodarstva, koji je postavljen od G. L. Hartiga, a prihvaćen
od mnogih njegovih sljedbenika, nije ispravan, i da Hartig i njegovi
sljedbenici nisu prosudili, da li je uopće moguća realizacja ovoga cilja.