DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Prema tome i cilj šumskog gospodarstva u prelaznom razdoblju, koji
je naprijed postavljen, pošto u sebi sadrži sve elemente Hartigove formule,
isto tako bi prema dokazivanju dr. ing. Plavšića bio neostvarljiv i u sebi
bi sadržavao suprotnost.


Ponajprije dr. Plavšić tvrdi, da sama formula »proizvoditi što vredniju
drvnu masu uz što manje troškove« predstavlja tautologiju, — i
da bi odnosna formula trebala da glasi: »uz dane troškove proizvoditi
što vredniju drvnu masu ili određenu vrijednost drvne mase proizvoditi
uz što manje troškove«. — Očigledno je, da su ovo samo dva oblika
ostvarenja gornjega cilja, formuliranog po Hartigu. Taj cilj može se
međutim postići i na druge načine, kao na pr. smanjenjem troškova i
istovremenim povećanjem vrijednosti drvne mase, — ili povećanjem
troškova uz srazmjerno još veće povećanje vrijednosti drvne mase. Najčešći
slučaj jest baš ovaj posljednji.


Od Hartiga do danas naglo se je razvijala nauka o uzgoju šuma, te
dolazi do primjene raznih šumsko-uzgojnih metoda, kojima je cilj kako
održavanje i pomlađivanje sastojina, tako i njihovo kvalitativno i kvantitativno
unapređenje. Primjenom sve boljih metoda uvelike se je postizavao
taj cilj, ali su se istovremeno uglavnom povećavali i troškovi proizvodnje.
Dovoljno je na pr. spomenuti samo čišćenje mladih sastojina,
kojim su uvođenjem troškovi dosta povišeni, ali je kvalitativno i kvantitativno
vrijednost proizvedenog drveta daleko više porasla.


Daljnjim razvojem nauke o uzgoju šuma i pronalaskom novih, boljih
metoda po svoj prilici da će najčešće doći do povećanja troškova, ali i do
proporcionalno još većeg povećanja prihoda. Kao primjer mogla bi se
navesti novija istraživanja o »ekspresnim šumama« (1), ukoliko naravno
daljnja istraživanja pokažu, da će moći doći do njihove primjene. Kao
drugi primjer može se navesti smolarenje stimulacijom (12), kojom se
doduše ne povećava vrijednost drvne mase, ali se povećava prinos smole
uz istovremeno smanjenje troškova proizvodnje.


Istovjetne primjere moglo bi se pronaći i kod ostalih privrednih
grana, a naročito kod industrije i saobraćaja.
Ne može se dakle tvrditi, da dio Hartigove formule: »proizvoditi što
vredniju drvnu masu uz što manje troškove« — predstavlja tautologiju.


Sada da razmotrimo drugu tvrdnju dr. ing. Plavšića u navedenoj
radnji, da u postavljenom cilju: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu
masu na danoj površini« postoji suprotnost, t. j . da je taj cilj neostvarljiv.


Autor odnosne radnje to dokazuje činjenicom, što je ophodnja najveće
mase za sve naše glavne vrste drveća dosta kraća od ophodnje najvrednijeg
prihoda, te zaključuje, »da se onda kada se želi proizvesti što
veća sveukupna drvna masa ne proizvodi i što vrednija drvna masa«,
da prema tome cilj, koji je šumskom gospodarstvu postavio Hartig, sadrži
suprotnost, te da se on u sadašnjim ekonomskim prilikama ne može
postići.


Smatram da Hartig, a pogotovu njegovi sljedbenici u postavljenom
cilju »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«
nisu pretpostavljali utjecaj ophodnje, nego utjecaj kultivatora putem
šumsko-uzgojnih mjera. Utjecaj ophodnje nalazi se u izrazu »u što kraće
vrijeme«, sa postavljenim zadatkom da se skraćuje ophodnja (kako