DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 27 <-- 27 --> PDF |
gledanje na sjemenarsku i rasadničarsku službu potpuno i ispravnos obzirom na dosada utvrđene zasade genetike, fiziologije, ekologije, fitocenologije i t. d. Neosporno i sam način sjetve i sadnje ima utjecaja na kvalitetu, a još više na kvantitetu proizvedene mase. Samo radi primjera naveo bih pokuse o najnovijoj metodi razmnažanja topola spojnim reznicama i svinu tim pupovima (13). Isto tako i njega mladih sastojina (čišćenje) ima veliki utjecaj na dalji razvoj sastojina, odnosno na podizanje njihovog kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, naročito ako se provodi na vrijeme. Sve su ovo radovi koji uglavnom povećavaju troškove proizvodnje, ali ako te radove ne izvršavamo i time smanjimo troškove, daleko ćemo više smanjiti prihode. Radi daljnjeg postignuća što povoljnijeg razvoja već formirane sa-stojine, t. j. , da se dođe do što boljeg rezultata u šumskom gospodarstvu, potrebna je daljnja primjena mjera kojima se omogućuje što intenzivnije iskorišćavanje prostora i svijetla po onim stablima, koja će dati najveći kvalitativni i kvantitativni prirast, — a to su prorede. Periodičkim ponavljanjem proreda dajemo sastojini mogućnost intenzivnijeg iskorišćavanja ekoloških faktora, te će sastojina napredovati kvantitativno, a ostavljanjem čišćih, ljepših i vrednijih stabala dobivat će sastojina na kvaliteti, — pri čemu veliku ulogu igra podstojni dio sastojine (nuzgredna sastojina). Prvi jači tragovi uvođenja proreda, koji su se uglavnom sastojali u vađenju suvišnih letvenjaka ili materijala na izumiranju radi njegovog korišćenja, nalaze se u 16 stoljeću i takovo stanje traje do druge polovine 18 stoljeća. Počevši od francuskog stručnjaka Duhamel du Mon §eau-a (1763), pa preko čitave plejade stručnjaka kultivatora sve do danas, postepeno su se naučno razvijale metode proreda, kod kojih je sve više dolazila do izražaja težnja za povećavanjem kvantitativnog i kvalitativnog prirasta, koja je izražena u Hartigovom dijelu formulacije cilja šumskog gospodarstva: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj površini«. Ta se težnja prvotno ostvarivala povremenim vađenjem ugnjetenog ili napola ugnjetenog i kržljavog materijala (drveća), te postepenim povećavanjem zahtjeva za sve ranijim i češćim provođenjem umjerenih proreda sa zahvatom i u dominiraj uća stabla, sve dok u drugoj polovici 19 stoljeća nije potpuno prevladalo shvaćanje, da je proređivanje u prvom redu kulturna mjera. Od prvotne klasifikacije stabala prema njihovoj dominaciji odnosno potištenosti, postepeno se prelazi i na klasifikacije po formi debla i krošnje, imajući u vidu, da je deblo glavni producent kvalitete, a krošnja (zajedno sa korijenom) kvantitete, sa zahtjevom, da se kod prorede imaju uzeti u obzir oba ova faktora, — s posebnim osvrtom na sposobnost stabla za život u borbi s vanjskom sredinom u raznim stadijima razvoja (16). Konačno su prorede dobile svoju jasnu sadašnju formu (5), kako kod proređivanja u čistim, tako i u mješovitim sastojinama, bilo prebornog ili jednodobnog tipa za razne dobe i razne vrste drveća sa osnovnim općim zadatkom povećavanja šumske proizvodnje u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, a kod mješovitih sa 179 |