DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 27     <-- 27 -->        PDF

gledanje na sjemenarsku i rasadničarsku službu potpuno i ispravnos
obzirom na dosada utvrđene zasade genetike, fiziologije, ekologije, fitocenologije
i t. d.


Neosporno i sam način sjetve i sadnje ima utjecaja na kvalitetu,
a još više na kvantitetu proizvedene mase. Samo radi primjera naveo bih
pokuse o najnovijoj metodi razmnažanja topola spojnim reznicama i
svinu tim pupovima (13).


Isto tako i njega mladih sastojina (čišćenje) ima veliki utjecaj na
dalji razvoj sastojina, odnosno na podizanje njihovog kvalitativnog i
kvantitativnog prirasta, naročito ako se provodi na vrijeme. Sve su ovo
radovi koji uglavnom povećavaju troškove proizvodnje, ali ako te radove
ne izvršavamo i time smanjimo troškove, daleko ćemo više smanjiti
prihode.


Radi daljnjeg postignuća što povoljnijeg razvoja već formirane sa-stojine,
t. j. , da se dođe do što boljeg rezultata u šumskom gospodarstvu,
potrebna je daljnja primjena mjera kojima se omogućuje što intenzivnije
iskorišćavanje prostora i svijetla po onim stablima, koja će dati najveći
kvalitativni i kvantitativni prirast, — a to su prorede.


Periodičkim ponavljanjem proreda dajemo sastojini mogućnost intenzivnijeg
iskorišćavanja ekoloških faktora, te će sastojina napredovati
kvantitativno, a ostavljanjem čišćih, ljepših i vrednijih stabala dobivat
će sastojina na kvaliteti, — pri čemu veliku ulogu igra podstojni dio
sastojine (nuzgredna sastojina).


Prvi jači tragovi uvođenja proreda, koji su se uglavnom sastojali u
vađenju suvišnih letvenjaka ili materijala na izumiranju radi njegovog
korišćenja, nalaze se u 16 stoljeću i takovo stanje traje do druge polovine
18 stoljeća. Počevši od francuskog stručnjaka Duhamel du Mon
§eau-a (1763), pa preko čitave plejade stručnjaka kultivatora sve do danas,
postepeno su se naučno razvijale metode proreda, kod kojih je sve
više dolazila do izražaja težnja za povećavanjem kvantitativnog i kvalitativnog
prirasta, koja je izražena u Hartigovom dijelu formulacije cilja
šumskog gospodarstva: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu
na danoj površini«.


Ta se težnja prvotno ostvarivala povremenim vađenjem ugnjetenog ili
napola ugnjetenog i kržljavog materijala (drveća), te postepenim povećavanjem
zahtjeva za sve ranijim i češćim provođenjem umjerenih proreda
sa zahvatom i u dominiraj uća stabla, sve dok u drugoj polovici 19
stoljeća nije potpuno prevladalo shvaćanje, da je proređivanje u prvom
redu kulturna mjera. Od prvotne klasifikacije stabala prema njihovoj
dominaciji odnosno potištenosti, postepeno se prelazi i na klasifikacije
po formi debla i krošnje, imajući u vidu, da je deblo glavni producent
kvalitete, a krošnja (zajedno sa korijenom) kvantitete, sa zahtjevom,
da se kod prorede imaju uzeti u obzir oba ova faktora, — s posebnim
osvrtom na sposobnost stabla za život u borbi s vanjskom sredinom u
raznim stadijima razvoja (16). Konačno su prorede dobile svoju jasnu
sadašnju formu (5), kako kod proređivanja u čistim, tako i u mješovitim
sastojinama, bilo prebornog ili jednodobnog tipa za razne dobe i razne
vrste drveća sa osnovnim općim zadatkom povećavanja šumske proizvodnje
u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, a kod mješovitih sa


179