DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ISKORIŠTENJE TANKE TEHNIČKE OBLOVINE Ing. Jovan Jovanović U U šumarskim krugovima kao i u krugovima drvne industrije već se duže vremena govori i raspravlja o skorom pomanjkanju tehničke oblovine za prorez u pilanama. Te su rasprave bezuvjetno umjesne, jer svakim danom vidimo, kako starih sastojina sve više i sve brže nestaje. Nestajanje starih sastojina nastupilo je prvo u hrastovim sastojinama, a zatim se taj nestanak proteže postepeno i na stare bukove sastojine. Može se očekivati, da će u jednom momentu nastupiti vacuum kod starih sastojina kako hrasta, tako i bukve. Jasno je da će u tom razdoblju i pilane ostati bez tehničke oblovine za prorez. Već od 1950 godine pa nadalje poteže se pitanje ukidanja nekih pilana u istočnom dijelu Hrvatske. Kako kolektivi pojedinih pilana, tako i KNO-i nastoje dokazati, da pilane imaju dovoljno oblovine i da je njihov opstanak i daljnji rad na sadašnjim područjima na mjestu. To je razumljivo sa stanovišta kolektiva, koji si želi osigurati stalna mjesta zaposlenja. Razumljiv je i stav KNO-a, koji žele na svojem području zadržati drvnu industriju i također osigurati mogućnost šireg zaposlenja i akumulaciju sa takvih područja. Pored svega toga vremenom će se morati smanjiti kapaciteti pilana u istočnom dijelu Hrvatske, jer su zalihe starih hrastika nestale, a područja starih bukovih sastojina gotovo na cijelom teritoriju istočne Hrvatske otvorena, dijelom već i iskorištena, a ostatak se nalazi u pomladnom dobu tako, da će uzgojni momenti i osiguranje budućih sastojina natjerati na brži tempo sječe još preostalih starih bukovih sastojina na pomlađenim površinama. Ovo stanje naročito se odnosi na područje gorja Krndije, Dilj, Psunj, Bilogora i Papuk. Sjeverni ogranci Papuka potpuno su otvoreni cestama i šumskim prugama tako, da se na tom području ne nalazi više niti jedna veća i suvisla površina, gdje nije došlo do sječe. Naprotiv sve su površine zahvaćene oplodnom sječom najmanje sa jednom fazom. Međutim imade površina, gdje su izvršeni i dovršni sjekovi. Pomladak na tim površinama tako je razvijen, da će se sječni period morati smanjiti, premda bi bilo u interesu kako samog šumarstva, tako i drvne industrije, da se taj period sječe može razvući bar kroz 10—15 godina. To razvlačenje sječe starih bukovih sastojina ne će se moći produžiti čak ni u onom slučaju, ako se primjene slabiju intenziteti sječe od normalnog intenziteta u oplodnim sječama. Jasno je, da česti povrati sječa na iste površine sa slabim intenzitetom u oplodnim sječama više štete pomlatku i budućoj sastojini od normalno provedenih oplodnih sjekova. Te štete nastupaju zato, što se čestim povratkom na istu površinu više oštećuju mlade boljke, a naročito izvozom. Iskustvom je dokazano, da se na ovom području Papuka mogu pro- vađati potpuno uspješno oplodne sječe sa tri etape, i da je taj način oplodne sječe dosada dao najpovoljnije rezultate za šumarstvo. Naprotiv češći povrati na istu površinu bili su nepovoljni kako za šumarstvo, tako i za drvnu industriju. Na ograncima Papuka i brežuljkastim terenima 186 |