DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1953 str. 63 <-- 63 --> PDF |
slučaju, pa ako se uzme u obzir da ni visinska krivulja nema baš uvijek onakav oblik kakav je uzet kod izrade tablice, nadalje da se griješke i poništavaju kod poslova većeg obima i t. d. moglo bi se donijeti i zaključak, da taj prigovor i nije toliko opravdan. No ako ipak želimo da postignemo veću točnost kod ustanovljivanja drvne mase i prirasta i ako smo voljni da u tu svrhu izmjerimo i nekoliko visina (10-—20) srednjeg stabla, onda bismo mogli za konstrukciju tarifa upotrebiti ideju izloženu u članku »0 upotrebi standardnih visinskih krivulja, šum. list broj 2, 1953«.4 Razmotrimo postupak na konkretnom primjeru: U fakultetskoj šumariji Lipovljani izmjerene su visine za konstrukciju visinskih krivulja u 31 sastojini. Mjerene su visine hrastovih stabala — Christenovim visinomjerom na način uobičajen kod mjerenja visina za visinsku krivulju. Od te 31 sastojine 22 se prema podacima u uređajnom elaboratu nalaze na I bonitetu, a 9 na II/III bonitetu. Starost sastojina, prema uređajnom elaboratu, iznosi od 53 do 114 godina, no većina sastojina stara je 70—100 godina. Hrast dolazi u smjesi sa brijestom i grabom (na gredama) i jasenom (u nizama). Sve visine izmjerene u sastojinama na I bonitetu — ukupno 2355 visina — upotrebljene su za konstrukciju jedne jedine visinske krivulje. Krivulja je izjednačena grafički — prostoručno — i nakon toga opet grafički anamorfozirana na način opisan u spomenutom članku šum. list br. 2/53. (0 anamorfozi vidi tamo citiranu literaturu, te također Belyea"´. Tako veliki broj visina upotrebljen je radi toga jer su te visine bile na raspolaganju, no općenito nije toliki broj visina potreban. Za sastav lokalnih tarifa dosta će biti ako se izmjeri toliki broj vsina, da se može konstruirati sigurna visinska krivulj to će redovito biti dovoljno 400—600 visina; samo sve te visine ne smiju biti mjerene u jednoj sastojini, već po mogućnosti u što većem broju sastojina koje pripadaju bonitetu koji na danom području prevladava*. d — skale tako, da ta d — skala bude na apscisnoj osovini, a na ordinatnoj osovini da ostane linearna h — skala, onda će se visinska krivulja anamorfozirati u pravac koji izlazi iz ishodišta. Ako sada pretpostavimo, da su visinske krivulje boljih i slabijih boniteta slične po obliku — prema jednadžbi h = a ep (d) onda će se i visinske privulje tih boniteta anamorfozirati na tom grafikonu u pravce koji izlaze iz ishodišta, samo će za bolji bonitet pravac biti strmiji, a kod slabijeg boniteta manje nagnut (vidi grafikon br. 3, šum. list br. 2, 1953, str. 85.). Na takovom grafikonu može se sada konstruirati visinska krivulja srednjeg oblika, ako je poznata samo jedna točka t. j . samo jedan prsni promjer i pripadna mu visina (prsni promjer centralno-plošnog ili kojeg drugog srednjeg stabla i pripadna mu na terenu izmjerena visina). Visinske krivulje pojedinih sastojina približuju se tom srednjem obliku manje ili više (vidi grafikone 1, 2, 4, 4) no griješka će kod računanja * Ovdje se podrazumijeva »bonitet « u smislu Šurićevih tablica, a ne u smislu prihodno-priraslih tablica, t. j . indikator boniteta je visina i prsni promjer, a ne visina i starost. 215 |