DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 15     <-- 15 -->        PDF

prirode, koji diktiraju i dalje njihovo organizaciono jedinstvo. A što će
svakako biti i ubuduće.


Sve to, razumljivo je, ometa jasno sagledavanje suštine stvari; a konkretno
u ovom slučaju ometa pravilno i logično određivanja i definisanje
osnovnih pojmova u šumarstvu. Ovde se ne gubi iz vida to, da je stvarnost
mnogo složenija i komplikovanija, da u svakodnevnom životu nema
tako jasnih granica, i da se mnoge oblasti društvene delatnosti preklapaju,
prepliću i stapaju u izvesnim momentima i na izvesnim mestima,
usled čega su im granice često nestalne ili i potpuno nevidljive. Ovo je
naročito jako izraženo kod novih privrednih grana i mladih naučnih oblasti.
Zbog toga je i zadatak naučnih radnika u ovim oblastima nauke mnogo
naporniji i odgovorniji. Oni treba svojim istraživanjima i analizama da
što dublje prodru u suštinu stvari, da odvoje bitne od nebitnih pojava i
činnjenica i da fiksiraju i obeleže njihove karakteristike, da apstrahuju
momentane želje i potrebe i da odvoje ono što je suštinsko i objektivno
od subjektivnih shvatanja i zahteva. U šumarstvu je sve ovo, izgleda,
mnogo potrebnije nego u drugim privrednim i naučnim granama.


Da je zaista tako, postaje još očiglednije ako se baci pogled na određivanje
i definisanje pojmova u ekonomskim oblastima šumarstva. Tu se,
s jedne strane, proizvodnja identifikuje sa šumarstvom, a proizvodne
faze tretiraju kao zasebne proizvodne grane, ili se, s druge strane, uzgoj
(gajenje) šuma koji »ima za proizvod materijalni rezultat drvo na panju


— kao robu — koja se može meriti i količinski odrediti« tretira kao
»prva i prava ekonomska kategorija u šumarstvu«.1
Kada se ima u vidu da pojam »šumarstvo« ima najširi obim i da obuhvata
ne samo šumsku privredu (koja supsumira šumsku proizvodnju),
već i sve ostale neprivredne delatnosti koje su vezane za nju, kao što su
nastava, naučno-istraživački rad, društveno-stručna deiatnost, štampa
i literatura, pa čak i deo državne uprave koji reguliše pravilan razvoj
šumske privrede, — onda postaje sasvim jasno da je ovakva identifikacija
nepravilna i skroz pogrešna. A kada se zna šta su kategorije u logici
i nauci, onda proglašavanje gajenja šuma za »prvu i pravu«, i to još ekonomsku
kategoriju, izgleda više nego čudno.


Da se nedovoljno naučno tretiraju izvesni pojmovi i da zbog toga
mora doći do nesporazuma i kontradikcija pri rešavanju mnogih ekonomskih
problema jasno govore neslaganja izvesnih stručnjaka o tome da li
prirast ili etat treba uzeti za »proizvod drveta na panju«, odnosno za proizvod
gajenja šuma, kao jedne faze šumske proizvodnje (međufazni
proizvod).


Ako se naučno i logično analizira i odredi sadržina i jednog i drugog
pojma i ako se sa tako jasno određenim pojmovima priđe rešavanju izvesnih
teoriskih i praktičnih problema u vezi s njima — vidik postaje mnogo
čistiji i širi a nesporazumi i kontradikcije su skoro putpuno isključeni.


Prirast i etat, kao pojmovi, po sadržini se potpuno razlikuju. Dok
je prirast biološki pojam, dotle je etat čisto ekonomski pojam. Prirast,
kao prirodni roj am i prirodna pojava, objektivno postoji bez obzira na
čovekovo saznanje o njemu. Prirast se kao takav zbog njegovih prirodnih
osobina ne može ekonomski iskorišćavati. Usled ovoga je čovek u svome


Inž. Nenad Prokopljević, O nekim ekonomskim kategorijama i odnosima u
šumarstvu. »Šumarstvo«, br. 3, 1953, str. 225.