DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ŠUME I ŠUMARSTVO ŠVICARSKE Ing. Josip šafar ^vicarska, kad se promatra iz vanjske perspektive, predstavlja jednu Sneobično čvrstu i povezanu cjelinu u gospodarskom, političkom, društvenom i upravnom životu. Ali u njenoj unutrašnjosti ipak ima vrlo mnogo specifičnosti i različitosti. A te specifičnosti rezultat su ne samo njenog centralnog položaja u Evropi i geografskih položaja pojedinih njenih krajeva, te inozemnih utjecaja, nego su one još više rezultat čvrsto ukorijenjenih tradicija spojenih uz to sa savremenim strujanjima gotovo čitavog svijeta. Odraz tih utjecaja naročito se ističe u šumarstvu i u šumama, jer sve promjene, novi nazori i perturbacije u gospodarskom političkom i upravnom životu neke zemlje u šumama ostavljaju svoj jaki žig kroz decenije i stoljeća, koji se ne može lako i brzo izbrisati. I zato kad se razmatra šumarstvo te zemlje a još više kad se pokuša usporediti šumarstvo Jugoslavije i Švicarske, tada treba uvijek imati u vidu ovo: Švicarska se u toku mnogih stoljeća relativno mirno razvijala, dok je teritorij sadašnje Jugoslavije bio pod jakim političkim, ekonomskim i vjerskim presizanjima i lukavstvima velikih sila, koje su se natjecale da našu zemlju pod raznim formama drže u svojoj interesnoj sferi, da eksploatiraju njena bogatstva i zadrže svoje pozicije na tom kroz tisućljeće važnom dijelu Sredozemlja, na kojem se nalaze važne raskrsnice Zapada i Istoka, Sjevera i Juga. Posljednje bitke za samostalnost Švicarske vodile su se pred 150 godina, posljednji ratovi zahvatili su bili tu zemlju pred nekolika stoljeća. Naprotiv u našim zemljama ratovi i eksploatacija harali su toliko, da ta historijska zbivanja malotko može trajno memorirati. Temelj švicarske samostalnosti, slobode i demokracije postavljen je već 1921. godine stvaranjem »Vječnog saveza« triju naseljenih područja Uri, Schyz i Unterwaiden, a zatim se u toku vanjskih i unutrašnjih borba za Savez proširuje te g. 1815. sačinjava 22 gotovo posve suverena kantona. Temelj Ustava švicarskog saveza postavljen je već u prvoj polovini XIX. vijeka, a sadašnji Ustav u osnovnim postavkama izrađen je g. 1874. Dok su u drugim zemljama Evrope feudalni gospodari prigrabili ogromne posjede, dotle u Švicarskoj livade, alpski pašnjaci i šume većinom su ostali u posjedima općine, korporacija, gradova, dolinskih zajednica i malih privatnika. Švicarac nije dopustio presizanje u ta njegova prava, ma s koje strane ono dolazilo: od svjetovnih gospodara, od manastira ili crkve ili od nadređenih vlasti. Prosječni Švicarac vrlo je marljiv i štedljiv, ekonomično gospodari sa svojim i općim dobrima, u njega je duboko razvijen osjećaj tradicije, patriotizma i demokracije. Vrlo je osjetljiv na izvjesna ograničavanja individualnih i društvenih sloboda, ali unatoč tome vrlo mnogo sudjeluje u radu mnogobrojnih društvenih organizacija, a za samostalnost i slobodu svoje nacije i zemlje spreman je podnijeti i teže žrtve. Te osebine odrazuju se i na šumi i na gospodarenju šumama. — Sve to utjecalo je, da se Švicarska, unatoč siromaštva na prirodnim dobrima, danas može ubrajati među najbogatije zemlje svijeta. Suverenitet kantona i općina neobično je duboko tradicijom ukorijenjen. Pojedini zakonski propisi i izvanredni izdaci Saveza, kantona, općina i gradova prihvaćaju se ili se odbijaju referendumom t. j . glasanjem čitavog naroda. Površina i demografski podaci. Ukupna je površina švicarske 41.295 km2. Ona je prema tome manja od pojedinačnih naših republika, Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Srbije bez Kosmeta i Vojvodine. Broj stanovnika iznosi danas 4,715.000. — Prema tome Švicarska je površinom tek Va Jugoslavije, a po broju stanovnika oko 1k. Od ukupne površine 1U pokrivaju šume, 2/4 poljoprivreda, xl* je neplodna (planinski vrhunci, jezera i dr). Od poljoprivredne površine V2 je |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 18 <-- 18 --> PDF |
pod livadama i pašnjacima, ostalo je pod žitom, vrtovima i vinogradima. Karakteristično je, da švicarska ima razmjerno veliki broj koza (189.000), uglavnom u južnim kantonima, — za nekih 80.000 kom. više nego Republika Bosna i Hercegovina, koja je za oko 1 milion ha veća od švicarske a neuporedivo manje industrijalizirana. Šume. Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta iznosi 1,010.000 ha ili 24,5% ukupne površine. Od ukupne površine šuma ima u Juri 20%, Sredogorju 25%, Alpama 55%. Državnih šuma ima svega oko 5% (većinom u posjedu kantona), općinskih i korporacijskih 68°/o, odnosno ukupno javnih šuma 73%. Privatnih šuma ima 27% ; taj je postotak za pojedine kantone različit: 6—94%. Oko 89% šumske površine javnih šumoposjednika je pod šumom, 3% koristi se u poljoprivredne svrhe, a 8% je bez prihoda. Zaštitnih šuma ima 81,5%; taj postotak je u pojedinim kantonima vrlo različit: 5—100%. Od ukupne površine javnih šuma ima 93% visokih, 5% srednjih i 2% niskih. Po vrstama drveća ima oko 70% četinjača i 30% listača, (dakle upravo obratan odnos nego u Jugoslaviji) i to 40% smrče, 20% jele, 25% bukve, ostalo su bor, ariš, limba, hrast, jasen, javor, joha i dr. Smrče ima unesene na područja bukve, jele i hrasta. U novije doba umanjuje se postotak monokultura smrče sve više, ali povećava se učešće ariša većinom u grupama. Srednje šume pretvaraju se u visoke i na taj način da se unose četinjače. Pretvaranje niskih šuma u srednje razvija se mnogo polaganije. čista sječa je zabranjena. Privatnik slobodno gospodari na svojem malom posjedu, ali krčenje šuma podleži naročitim vrlo strogim propisima, fondom za krčenje šuma i propisima za pošumljavanje drugih golih terena. U nekim kantonima ta ograničenja su mnogo veća. Gornja granica šumske vegetacije znatno je snižena pašom. Taj proces energično se zaustavlja represivnim mjerama te melioracijom planinskih i dolinskih pašnjaka. Zbog ranijih snizivanja gornje granice šumske vegetacije postoji danas znatan broj vododerina, ruševnih terena, bujica i lavina, naročito u Alpama i Juri. Gospodarenje u šumama sve više se oslanja na rezultate pedoloških, ekoloških i fitosocioloških istraživanja, napose kod šumsko-uzgojnog planiranja, pošumljavanja i konverzije monokultura. U temeljnoj razdiobi fitosociološki razvrstane su šume u slijedeće zajednice: mezofilne šume listače, jelove šume, šume smrče, ariša i limbe, subalpinske patuljaste zajednice, subalpinske grmolike šume johe i vrbe, šume u močvarama, šume crne johe, šume hrasta i breze, mješovite šume lipe, šume hrasta medunca i kitnjaka, šume bora, šume planinskog bora. Švicarska se redovno smatra domovinom preborne šume te se prema tome zaključuje, da ta zemlja obiluje prebornim šumama. Međutim to nije točno. Stvarno tipične preborne šume u Švicarskoj pokrivaju 10% šumske površine. Ali u ostalim šumama nastoji se, uz njegu mladih sastojina, stablimičnim gospodarenjem povećavati njihovu vrijednost, poboljšavati drvnu zalihu i prirast te prihod. Najbolje preborne šume švicarske nalaze se u području Sredogorja, u Emmentalu. Tu se nalaze mnoge male seljačke šume općina i korporacija, koje se već odavna po zdravom seljačkom razumu uzgajaju na preborni način. Te šume većinom sadrže razmjerno visoke drvne zalihe, dobar kvalitet stabala i relativno visoki prirast. Odlično su njegovane. U njima se vrši racionalno iskorišćavanje po strogo uobičajenom šumskom redu. 270 |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Općenito se može ustvrditi, da se razmjerno bolje šume švicarske nalaze na području Sredogorja i na nekim nižim padinama i dolinama Alpa i Jure. Međutim i u tim područjima ima i lošijih šuma, smrčevih monokultura, srednjih šuma, a i nedovoljno njegovanih mladih sastojina. čak i vrlo glasovite šume općine Couvet u Valle de Travers, gdje je radio slavni Biolley i njegovi nasljednici Favre sen. i Favre jun., nemaju tipičan preborni oblik, nego obiluju i prelaznim oblicima, koji su nastali pretvaranjem jednodobnih sastojina u mješovite preborne. Na temelju ekskurzija, koje sam izvršio, mogao bih donekle zaključiti da mnoge šume u višim dijelovima Jure i Alpa nemaju idealan oblik i sastav i da su ranije preživljavale loše utjecaje njemačke škole i nedovoljno razvijenog smisla za sistematsko i pravilno njegovanje sastojina i stabala. Vrlo je interesantna činjenica, da pojedine šume u višim zonama Jure i Älpa imaju još uvijek loš oblik i sastav, iako je u njima već prije 80 godina zabranjena paša te iako se gospodarenje nastoji voditi intenzivno. Najlošije šume´ Švicarske nalaze se svakako na području južnih kantona, koje su ne samo nedovoljno bile njegovane nego je u njima prilično razvijena i šumska paša, napose i paša koza, a pojedini dijelovi takvih šuma obiluju razmjerno vrlo rijetkim niskim i srednjim šumama, a ima tu i golih površina. Šume uz veća turistička mjesta često su pod udarom šumskog požara. Stoga u područjima takvih šuma ima znatan broj vododerina, bujica, kamenih i sniježnih lavina te ruševnih zemljišta. Nabujale rijeke i potoci često donose masu kamenja i šljunka. Ulažu se veliki napori i financijske žrtve, da se ta područja umire pošumljavanjem, izgradnjom bujičnih pregrada te napravama za zaustavljanje lavina. Iako švicarska još i danas ima znatne površine nedovoljno njegovanih ili kvalitetnih šuma, ipak po mojem mišljenju mnogo je važnija činjenica, da je nauka uspjela gotovo svuda prodrijeti u praksu. To prodiranje nauke u šumarsku operativu odrazu je se u dobro postavljenim ciljevima gospodarenja, u nastojanjima da se poveća drvna zaliha i prirast, kao i u težnji da se sistematskom njegom sastojina poveća kvalitet šuma i pojedinih stabala. Osnovno je također, da postoje na području čitave švicarske pojedina žarišta, iz kojih struji ideja sistematskog njegovanja šuma, da postoje na terenu mnogi odlični šumarski stručnjaci, koji svojim djelovanjem ne samo promiču ideju šumarske nauke nego i svjesno daju individualni žig svoje stručne spreme, požrtvovnosti i unapređivanja narodnog dobra. Zbog toga mnogi inozemni šumarski stručnjaci upravo hodočaste u pojedine istaknute šumske komplekse, napose u Sredogorje, poimenično u Emmental, gdje se napajaju na vrelu samostalne švicarske nauke i prakse u području uzgajanja i njege šuma. Organizacija uprave. Promatrajući kao cjelinu, čitavo poslovanje u švicarskom šumarstvu u nižim organima čini se isprva vrlo složeno i pomalo čudno. Pa ipak kad se u taj stroj dublje zaviri, opaža se da je to poslovanje unutar pojedinih kantona odlično uhodano, a ujedno odozgo dobro usmjeravano. Kod centralne uprave postoji inspektorat za šumarstvo, lovstvo i ribarstvo. Ali u nižim jedinicama, počevši od kantona, šumarski uredi nemaju apsolutno nikakvog poslovanja na području lovstva i ribarstva. U saveznom inspektoratu ima danas 13 šumarskih stručnjaka. Na čelu inspektorata je šef odjela (nadinspektor), koji je podređen departementu za unutrašnje poslove, šefu inspektorata dodijeljen je pomoćnik. Nadalje postoje tri šumarska inspektora; ti inspektori i pomoćnik nadinspektora |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 20 <-- 20 --> PDF |
vrše nadzor nad određenim inspektorskim okruzima, u koje su svrstani pojedini kantoni. Osim tih postoji inspektor za lovstvo i inspektor za ribarstvo te dva inspektora za opće poslove. U svrhu obavljanja manje odgovornih poslova postoje još 4 šumska inženjera. Kantonalni šumarski uredi podređeni su raznim ustanovama pojedinih kantonalnih vlada; jedino kanton Bern, Zug, Solothurn i Schaffhausen imaju šumarske direkcije. Starješina kantonalnog šumarstva neposredno je podređen kantonalnoj vladi odnosno dotičnom departementu. U kantonalnom uredu starješini je većinom dodijeljen pomoćnik (mlađi šumarski službenik), okružni šumari, negdje i taksatori. Broj šumarskih stručnjaka u kantonalnom uredu vrlo je različit, što ovisi o veličini kantona odnosno o površini šuma te o financijskom stanju kantona. Okružni šumari rade samostalno (ali na pr. kanton Bern ima na terenu tri okružne inspekcije sa po 6—8 šumarskih okruga). Dužnost tih kantonalnih ureda je otprilike takova kao kod naših biv. banskih uprava, a k tome upravljaju direktno i državnim šumama, neki imaju i taksacije. Dužnost okružnih šumara je otprilike onakva, kakva je bila nekada kod naših kotarskih šumarskih referenata, koji su osim nadzora vršili upravu nad šumama zemljišnih zajednica. — Osim okružnih šumara postoje i šumarije za neke općinske i gradske šume. U općinskim i gradskim šumarijama ekonomska i trgovačka strana poslovanja mnogo je više vezana uz ličnost upravitelja, nego kod okružnih šumara. Veličina šumarskih okruga je prosječno 8.000 ha, a kreće se za pojedini kanton od 2.500 do 17.000 ha šumske površine. Površine okružnih šumarija su prevelike; trebale bi navodno biti oko 4—6.000 ha. Površine općinskih i gradskih šumarija iznose 1.000 do 3.000 ha; gdje su površine malene, šumar je zadužen i nekim drugim poslovima. U svim kantonima, općinama i gradovima te u korporacijama šumari i lugari biraj´u se konkursom, a potom se biranje ponavlja svake 3 ili 4 godine. Plaće šumarskog osoblja vrlo su različite, što ovisi o financijskom stanju kontona, općina, gradova i korporacija. Ukupan broj šumarskih stručnjaka visoko kvalifikovanih iznosi 244, od toga 63 u općinskim i gradskim šumarijama; tu nije uračunato osoblje vrhovnog inspektorata, kao ni osoblje na naučnim, nastavnim i nekim drugim ustanovama. Nazivi za starješine kantonalnog šumarskog ureda, za okružne šumare, za općinske i gradske šumare te za lugare vrlo su različiti i ne mijenjaju se. Administracija. Vrlo je jednostavna i vrlo različito organizirana, jer čitavo poslovanje mnogo bazira na međusobnom povjerenju i jer se veliki dio poslova obavlja ličnim kontaktom i putem telefona. Opća težnja, da se neprestano smanjuje t. zv. papirnati rat, doveli su do toga da se najveći dio poslova terenskih šumara obavlja na terenu. Pojedini okružni, gradski i općinski šumari uopće nemaju urudžbenog zapisnika, te se služe t. zv. decimalnim sistemom ulaganja i sređivanja spisa. Sistem međusobnog povjerenja doveo je dotle, da se na izvještavanje troši upravo neznatna količina papira. Koliko sam mogao na svojim ekskurzijama saznati, postoji u čitavoj godini samo jedan redovni izvještaj: godišnji izvještaj, koji se izrađuje na propisanim štampanim obrascima. A ti obrasci su za pojedine kantone vrlo različiti: opširniji, manji, složeniji, kako se to već u pojedinom kantonu smatra za potrebno. Naprotiv, velika se pažnja poklanja dobroj evidenciji i statistici, novčanom poslovanju i financijskoj bilanci gospodarenja. To napose zato, što povećavanje vrijednosti šuma i njenih proizvoda mnogo odterećuje 272 |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 21 <-- 21 --> PDF |
poreski pritisak. Mnogi kantoni štampaju izvadak iz godišnjih izvještaja ili u ukupnom izvještaju dotičnog departementa ili posebno. Uređivanje šuma. Organizacija uređivanja šuma vrlo je različita. U nekim kantonalnim šumarskim uredima postoje 1—3 taksatora. U drugima gospodarske osnove izrađuju okružni šumari sami ili uz sudjelovanje ili uz pomoć taksatora. U nekim kantonima postoje t. zv. adjunki, kojima je dužnost da obavljaju najveći dio posla pri izradi planova. Općinske i .gradske šumarije većinom same izrađuju gospodarske osnove. Uređivanje šuma dakle prvenstveni je zadatak kantona kao cjeline. Savezna inspekcija pridržava si pravo samo na odobravanje instrukcija o uređivanju šuma. Gotovo svuda uvedena je vlastita kontrola gospodarenja t. j . kontrolna metoda, izuzevši u području niskih šuma i ponegdje na visokim planinama. Ali i ta metoda se svagdje jednako ne primjenjuje. Razlike se uglavnom sastoje u finoći izgradnje planova, u njihovom opsegu, u načinu obrađivanja priku ljenih podataka, što je sve uslovljeno veličinom računskih operacija. Ni lokalne tabele t. zv. tarife nisu podjednako izrađene. Efekat rada prigodom promjeravanja stabala, kojim rukovodi vođa grupe, je ovaj (prema podacima Knuchela): Brda 2 radnika 4— 8 ha 2.500—5.000 stabala 3 radnika 8—12 ha 4.000—7.000 stabala Sredogorje 2 radnika 6—10 ha 4.500—7.000 stabala 3 radnika 9—13 ha 6.000—9.000 stabala Gospodarskim osnovama većinom se strogo ne propisuje mjesto i vrijeme sječe, ali je propisan etat. Ako se izvrše prehvati (kao na pr. za vrijeme rata), oni se kasnije reparticipiraju. Strogo je propisan cilj gospodarenja i dane su smjernice. Osnovni cilj gospodarenja jest u pravilu, da se vrši potraj no gospodarenje, da se povećava proizvodna sposobnost šuma, kao i da se sistematski povećava kvantitet i kvalitet prirasta te drvne zalihe do racionalne visine. Smjernicama se utvrđuje perspoktivno omjer smjese, struktura, način povećavanja proizvodnosti šuma, prioritetni zadaci i dr. Mnoge gospodarske osnove sadrže podatke o kretanju drvne zalihe po debljinskim razredima, vrstama drveća i prirašćivanju za pojedina uređaj na razsoblja do pola stoljeća unatrag. Inventarizacija se obavlja većinom svake desete godine, u lošijim okolnostima nakon dužih razdoblja. Interesantno je napomenuti, da intenzivnom njegom šuma švicarski šumar uspijeva ne samo povećavati drvnu zalihu i prirast nego i prihod. To gotovo zvuči kao paradoks, ali pojedine pregledane evidencije pokazuju da je to tako; takvo stanje rezultat je nastojanja, da se povećava drvna zaliha na račun dijela prirasta, i tako se pojedine šume pretvaraju u prirodne štedionice i služe kao zlatna rezerva za slučaj težih ekonomskih prilika. — Čist prihod šuma iznosi prema približno prikupljenim podacima oko 40 do 60% brutto prihoda. Uzgajanje šuma. Uzgajanje šuma najvažniji je predmet predavanja na Tehničkoj- visokoj školi i najvažniji rad šumara na terenu. Sve ostale grane nauke i gospodarske djelatnosti treba da služe uzgoju i njezi šuma te povećavanju čistog prihoda: uređivanje šuma, izgradnja transportnih sredstava, te racionalno iskorišćavanje šuma i drveta. Na Visokoj školi omogućuje se budućem šumarskom kadru prvenstveno da 273 |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nauči promatrati šumu i proučavati njen razvitak, na terenu pak svaki šumarski stručnjak radi posve smostalno u određenim stanišnim i sastojinskim okolnostima a u okviru utvrđenih ciljeva i smjernica gospodarenja. Stoga je osnovna karakteristika švicarskog šumara samostalnost, gotovo potpuna neovisnost. Nema centralizacije ni dirigiranja, ali postoje utvrđene smjernice gospodarenja. Osnovne smjernice daje nauka putem predavanja u školi, stručna i naučna štampa i diskusija. Nema stroge subordinacije. Postoje doduše propisi državnih vlasti, ali u okviru tih propisa i smjernica uzgajač je posve samostalan. Kod većine stručnjaka osjeća se oduševljenje za stručni rad, i potpuna samostalnost u radu, koja se često odrazuje u riječima: »ja sam to učinio« i si. Kontrola odozgo gotovo je neznatna, kako se to moglo u razgovorima sa dotičnim stručnjacima opaziti. Budući da nema reorganizacija, gotovo nema premještaja te stručnjaci ostanu na istom mjestu i položaju ili bar u području istoga kantona 10—35 godina, prosječno 15—20 godina. Osim toga postoje odlične prometne veze, a mnogi stručnjaci imaju i vlastite automobile, često se održavaju sastanci grupni, kantonski i za više kantona te ekskurzije i predavanja u svrhu razmatranja i diskusije pojedinih konkretnih problema. Na terenu ima razmjerno velik broj naučnih radnika. Intenzitet gospodarenja podiže se tu manje novcem, više uzgojnim smislom te dubokim osjećajem za šumu i narodno dobro, švicarski šumar nije samo upravitelj šuma, on je stvarno gospodar u povjerenoj šumi. Odnos naroda prema šumi podiže šumar putem uvjeravanja i obilaskom šume (jednom godišnje) sa delegatima vlasnika šume. Težište njegovog djelovanja je na terenu, a ne na pisaćem stolu. Rad na papiru sveden je na najmanju mjeru, a na terenu se sve više intenzivira, naročito kroz žarišta u kojima je usko povezana praksa sa naukom. Osnovno sredstvo borbe švicarskog šumara za povećanje gospodarskog uspjeha i ličnog autoriteta je uzgojena tehnika i realno planiranje na malim površinama, švicarski šumar vrlo je štedljiv, ali štedljiv na pravom mjestu. Ipak u pojedinim područjima šumarski stručnjaci ni danas još ne mogu dovoljno uvjeriti narod, odnosno njegove predstavnike, o potrebi investiranja većih financijskih sredstava. Princip obnove šuma je prirodno podmlađivanje. Pošumljavanje obavlja se uglavnom na malim površinama i to vrlo temeljito. U svrhu pošumljavanja sjemenje se sabire većinom na onom području, zapravo u onoj zoni ili pojasu, gdje se pošumljavanje obavlja. Zbog toga su i rasadnici podignuti na razmjerno malim površinama. Pošumljavanje na bujičnim golim područjima vrši se često po principu kako to priroda radi, samo se čitav proces tihnički ubrzava. Pošumljavanje, napose u monokulturama, mnogo je otežano zbog šteta od divljači, pogotovu u području Sredogorja, gdje srneće divljači ima 2—3 puta više (20—30 kom na 100 ha) nego što podnosi racionalno šumsko gospodarenje. Pošumljene površine ograđuju se većinom žicanim ogradama uz vrlo velike financijske žrtve. Naročito težak problem pošumljavanja je u južnom kantonu Tessin zbog razmjerno velikog broja koza. U pojedinim predjelima, uglavnom u Sredgorju, njega šuma počinje već u podmlatku, i to pomoću škara vađenjem loših stabalaca i čišćenjem od drugih vrsta drveća u svrhu stvaranja bolje kvalitete i smjese. Premda njezi podmlatka švicarska nauka poklanja veliku pa 274 |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 23 <-- 23 --> PDF |
žnju, u praksi primjena se vrši razmjerno malo. Stoga se njega obavlja većinom u doba mladika, po principima koje je utvrdio Schädelin. Njega se obavlja pod nadzorom šumara, a vodi je lugar sa 2—3 radnika. Općenito se može reći, da se u prvoj mladosti vrši negativno izlučivanje loših stabala i vrsta (masovno podizanje kvalitete), u kasnijim dobama pozitivno odabiranje boljih u svrhu koncentriranja prirasta na najboljim stablima (pojedinačno podizanje kvalitete). Da bi se njega sastojina i ostali radovi u šumi mogli pravilno vršiti, potrebno je da postoji solidan kadar stalnih stručnih radnika. Računa se, da bi na 100 ha trebao prosječno biti 1 stalni radnik. Princip osnivanja i uzgoja jednodobnih šuma, kako ga je propagirala i uvodila ranija njemačka nauka, posve je napušten, kao što je napušteno i osnivanje čistih sastojina. Čista sječa uopće se ne vrši, postepeno se napušta oplodna sječa na velikim površinama, te se za listače, ariš i bor uvodi sječa i uzgoj u manjim grupama počevši od t. zv. transportne granice (Femelschagbetrieb) ; sječe od te transportne granice vrše se tako, da se izvlačenje ne vrši kroz mladi naraštaj. Ali za takav način grupimične sječe potrebna je vrlo gusta mreža dobro projektiranih i dobro uzdržavanih puteva. Za uzgoj mješovitih šuma jele-bukvesmrče uvedena je svuda preborna sječa. Između tih tipičnih načina uzgoja ima neobično mnogo prelaza, uvjetovanih staništem, vrstama drveća i njihove smjese, gospodarskim položajem šuma, tradicijom i subjektivnim nazorima pojedinih uzgajivača i uređivača. Pri sječi mnogo se pazi da se mladi naraštaj i preostala stabla što manje oštete te se u tu svrhu često, napose u području Sredogorja, doznačena vrlo krošnjasta stabla okrešu. — Budući da je švicarska po proizvodnji drveta donekle deficitarna zemlja, sve se više nastoji da se poveća površina šuma i tako nadoknadi manjak (12.000 ha), nastao krčenjem šuma u toku prošlog rata. Pravilnim uzgajanjem šuma povećava se ljepota prirode. Ali uz to je potrebno, da se izlučuju karakteristične sastojine i šume koje se ostavljaju potpuno prirodi. U švicarskoj postoji nekoliko izlučenih objekata, u kojima se ne vrši nikakvo gospodarenje. Najvažniji od tih je nacionalni park Engadin (16.000 ha šuma i ostalo), u kojem se ne vrše uopće nikakvi zahvati bez obzira na stanje šuma. šumska transportna sredstva, švicarsko šumarstvo vrlo mnogo pažnje poklanja dobrom projektiranju i izgradnji šumskih puteva. Jednom novijom odredbom Saveza određeno je, da se nijedan šumski put ne smije graditi a da prethodno nije izrađen i odobren generalni projekt puteva za dotično područje, a to i zato što šumski putevi sačinjavaju jedan od najvažnijih faktora za ispravno uzgajnje šuma. Prema podacima iz Tehničke visoke škole odstojanje putova u Sredogorju trebalo bi biti 200—300 m, na 1 ha u prosjeku 40—80 m putova. Godine 1925. gustoća putova bila je na 1 ha u Juri 10—60 m, u Alpama 10—100 m, na području Ziiricha čak 60—130 m. Budući da je izgradnja dobrih putova vrlo skupa, Savez daje siromašnijim općinama izdašnu pomoć čak do 99% ukupnih troškova, napose u doba nezaposlenosti odnosno ekonomskih kriza. Općenito se stalo na stanovište, da je put najbolje sredstvo transporta, dok se ostale vrste nastoje napustiti, žicara se vrlo malo upotre 275 |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 24 <-- 24 --> PDF |
bljava, a u vezi s time naglasuje se, da je žicara štetno transportno sredstvo za šumsko gospodarenje. Šumski rezervni fond vrlo je značajna institucija za švicarsko šumarstvo. Ona je ujedno dokaz tradicionalne štedljivosti i dobrog vođenja gospodarenja. U svrhu pravilnog financijskog poslovanja treba da postoji neki stalni prihod šuma, s kojim se može unaprijed za niz godina sigurno računati. Zato su osnovani ti fondovi, za koje bi bio bolji naziv blagajne za izravnavanje prihoda i rashoda. Taj fond ne služi samo za pokriće redovnih rashoda općina, nego i za gradnju šumskih putova. — Osim toga postoji i fond od krčenja šuma, negdje i za čišćenje i njegu šuma, u koji dotični mora uplaćivati iznos, ako ne izvrši izvjesne radnje. Ali taj fond je šumsko-policijskog značenja. Iskorišćivanje šuma. Pravilnom iskorišćivanju šuma poklanja se u švicarskom šumarstvu vrlo velika pažnja. Zapravo se o iskorišćavanju mnogo ni ne govori, jer se pod tim većinom razumijeva uzgajanje šuma. Svi postupci oko boljeg iskorišćivanja šuma i drveta stvarno su postupci oko uzgajanja i njege šuma, oko podizanja prirasta i kvalitete drvne zalihe, te za povećanje redovnih prihoda. Sječa šuma većinom se obavlja u vlastitoj režiji, a gotovo isto tako i izvlačenje do glavnih putova. Tehnika obaranja stabala većinom je vrlo svršena: niski panjevi, čuvanje pomlatka i mladika te okolnih stabala; mnogo je uvedeno kljaštrenje stabala prije obaranja. Nakon obaranja i izvlačenja drveta jedva se gdje na preostaloj sastojini opaža, da je tu bila sječa. Grane se također odstranjuju i iskorišćvaju za ogrev. Izrada je majstorska, kod prikrajanja oštro se pazi na kvalitet i debljinu, sortiranje je prvoklasno. Izrada se vrši većinom na akord po stalnim šumskim radnicima odnosno po stalnim sezonskim radnicima. Kadar šumskih radnika je vrlo dobar i discipliniran. Postoji težnja, da kod sječe tanjih stabala radi grupa od dva radnika. Negdje se stalni radnici školuju, da bi se kvalificirali za stalnog šumskog radnika. Uvedena je naknadna premjerba većinom na putu, manje kod panja i na stovarištu. Prodaja se vrši po taksi, licitacijom i submisijom. Ogrev se dijeli većinom besplatno ovlaštenicima; ali se prodaje, često i u sveznjevima. Postoji težnja, da se svuda uvede izvlačenje i izvoz u vlastitoj režiji radi čuvanja šume i šumskog tla. Postoje zone cijena. Cijene gdjekad određuju zajednički organizacije šumoposjednika i kupaca drva,- ali u te sporazume se umiješa ponekad i država radi zaštite naroda od previsokih cijena. — Za preradu drveta postoje uglavnom samo mala poduzeća, izuzevši industrije celuloze, papira i tanina. U drvnoj industriji zaposlen je neznatan broj šumarskih stručnjaka. Nastava i nauka, švicarsko šumarstvo isprva se razvijalo pod utjecajem njemačkog šumarstva, sve do osnutka Savezne tehničke visoke škole — Odjela za šumarstvo god. 1855. U početku neki su profesori bili Nijemci, ali pomalo počinje prevlađivati utjecaj francuske škole, a kad su švicarski šumari preuzeli nastavu i nauku u školi i u institutu, nauka se počela sve samostalnije razvijati. Na katedri za uzgajanje šuma od g. 1855. do danas bilo je svega 5 profssora (Landolt, Bühler, Engler, Schädelin, Leibundgut). Uređivanju šuma, znatan prilog razvitku šumarske nauke dao je Knuchel. U šumarskoj politici Gonet, u građevinarstvu Bagdasarianz. Na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu postoji svega jedan institut i to za uzgajanje šuma te četiri katedre: uzgajanje šuma, uređivanje šuma sa utvrđivanjem prirasta i prihoda i tehnikom šumskog rada (na toj katedri predaje |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 25 <-- 25 --> PDF |
se i tehnologija, drveta), građevinarstvo sa geodezijom, šumarska politika sa zakonodavstvom. U svemu ima četiri profesora sa pet stalnih asistenata i sa po kojim nestalnim asistentom. Ostali nastavnici su iz šumarskog instituta i drugih ustanova. Savezni institut za šumske pokuse osnovan je god. 1885. U početku imao je -četiri saradnika, g. 1934. tri saradnika i devet pomoćnih sila, g. 1948. osam saradnika i 15 pomoćnih sila, g. 1953. 9 saradnika i 22 pomoćne sile, predviđana su još 2 saradnika: entomolog i fitopatolog. Odnos saradnika prema pomoćnim silama će :se ujedno povećati na odnos 1 : 3. Institut je do sada izdao 28 velikih svezaka svojih radova; u tim publikacijama surađuju ne samo saradnici instituta nego i profesori i asistenti Visoke škole, terenski šumari sa svojim naučnim radovima i stručnjaci drugih struka. Izbor ljudi za nastavu i nauku vrlo je strog. Napominje se, da studij šumarstva traje 4 godine + 1 godinu prakse, koja ss mora obaviti između treće i četvrte godine studija. Predavanja iz uzgajanja šuma traju svih 8 semestara. Osim odjela za šumarstvo Tehničke visoke škole ne postoje nikakve druge škole za šumarsko stručno osoblje. Lugari se regrutiraju nakon strogog izbora iz kadra stalnih šumskih radnika, koji su prošli izvjesnu praksu pod vodstvom šumskog osoblja, kurseve i ispite. Kursevi se održavaju i za stalno namještene lugare. U nekim kantonima zahtijeva se prethodno apsolviranje poljo rivredne škole. U pojedinim kantonima osim stalnih lugara ima i poluslužbenih. Udruženja. U Švicarskoj postoje ova udruženja: Švicarsko šumarsko društvo od g. 1843., Savez švicarskih podšumara od g. 1899., Lokalna društva u pojedinim kantonima, koja sačinjavaju većinom nešumari. Nadalje postoji Švicarski savez za šumsko gospodarenje, koji od g. 1919. ima Šumarski gospodarski centralni ured za Švacarsku sa 2 šumarska stručnjaka te je polujavna i poluprivatna institucija, koja daje razne savjete, smjernice rada, izdaje svoj časopis i dr. Osim toga postoji Lignum, švicarsko radno udruženje za drvo i Udruženje švicarskih industrijalaca drveta. Uloga švicarskog šumarstva u Evropi danas, švicarsko šumarstvo uspjelo se razmjerno rano otrgnuti od utjecaja Bodenrajnertreglera njemačke škole, koja je šumu promatrala više kao tvornicu drveta a manje kao biocenozu. Priklanjajući se utjecaju francuskog šumarstva, švicarsko šumarstvo postepeno je izgrađivalo svoje vlastite nazore tako, da ne postoji antagonizam između matematičko ekonomskih zasada uređivanja šuma i šumarske politike s jedne strane i bioloških principa o uzgoju šuma s druge. Gdje je njemačka škola prodrla dotle, da su osnivane monokulture, danas se tu većinom vide utjecaji novih nazora za stvaranjem prirodnije strukture i sastava sastojine. Napose: seljačke preborne ´ šume Emmentala, sistematske konverzije monokultura, izgradnja specifičnog uzgoja šuma prilagođenog na švicarske okolnosti, pošumljavanje i podizanje boljih šuma na bazi istraženih fitocenoza i tipova tla, racionalni način iskorišćavanja šuma, tehnika obaranja, izrade i sortiranja, povisivanje drvne zalihe i prirasta te njihove kvalitete — sve to privuklo je pažnju šumara čitavog svijeta a.napose Srednje Evrope, te šumari i prakse i nauke upravo hodočaste u tu malu od prirode siromašnu, a danas ipak bogatu zemlju. Pod utjecajem švicarske nauke i prakse o racionalnom uzgajanju i njezi šuma prirodnijeg sastava u Njemačkoj počeo se razvijati neobično snažan pokret za uzgajanjem šuma prirodnijeg sastava i doveo je do stvaranja udruženja »Radno udruženje za izgradnju šuma prirodnijeg sastava«. Slično takvo udruženje osnovano je u novije vrijeme i u Austriji. Stvaranje tih udruženja dakako nije rezultat samo utjecaja švi |
ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 26 <-- 26 --> PDF |
carskog šumarstva, jer su se u Austriji i u Njemačkoj još u prošlom stoljeću pojavljivali glasovi protiv stvaranja i održavanja jednodobnih čistih šuma, a ta nastojanja u ovom stoljeću dobivaju sve veći broj pristaša nakon što su se uvidjele vrlo loše posljedice stvaranja monokultura za šumarstvo tih zemalja. Konačno smatram svojom dužnošću da istaknem neobičnu, upravo prijateljsku susretljivost mnogih švicarskih kolega, napose prof. Leibundguta, direktora Burgera i dr. Badoux-a, koji su mi pomogli da se upoznam sa radom tamošnjih šumarskih ustanova i sa njihovim šumama. Die Wälder und Forstwirtschaft in der Schweiz Nach seinem längeren Aufenthalt i der Schweiz hat der Verfasser in kurzen Zügen folgendes beschrieben: Oekonomische und historische Verhältnisse in der Schweiz, Fläche und demographische Angaben, die Wälder, Organisation der Forstverwaltung, Administration, Forsteinrichtung, Waldbau, Transportanlagen, Forstreservefonds, Forstbenutzung, Wissenschaft und Unterricht, Forstvereine, Rolle des schweizerischen Forstwesens heute in Europa. JOŠ 0 POJMU DIFERENCIJALNE RENTE POLOŽAJA Ing. Nenad Prokopljević, Beograd Na kraju diskusije po pitanju »diferencijalne rente položaja u šumarstvu«, ing. M. Š.* izveo je zaključak da postoje dve diferencijalne rente položaja: jedna prava koju — po njemu — treba »u interesu pravilne politike cena izostaviti« i druga »moja« koju kao »kompromisnu« treba prepustiti samoj sebi (str. 150). Sa ovakvim tretiranjem diferencijalne rente položaja ja se ne bih mogao složiti. Stoga ću pokušati da pojam diferencijalne rente položaja još jedamput objasnim i da dokažem da je diferencijalna renta položaja uslov »sine qua non« u šumarstvu. S tim u vezi upotrebiću podatke iz ranije dokumentacije s tom razlikom, što ću sada koristiti te podatke po jedinici mere t. j . po 1 m3. Analizu u tom smislu ranije (Š. 1. br. 10 i 11 1952) nisam pravio iz razloga, jer sam pretpostavljao da će dato objašnjenje naići na razumevanje. Međutim, kako ing. M. Š. inzistira na svom gledištu citirajući dvojicu autora (dr. Plavšića i ing. Trifunovića) u svoju korist, smatram da će ovaj osvrt nesumnjivo pomoći da se pojam diferencijalne rente položaja u šumarstvu pravilno shvati. Neosporno je, da bi reč pomenutih autora doprinela, da se objasne i još neka druga pitanja iz ove teme. Pravilno tumačenje i određivanje diferencijalne rente položaja u šumarstvu važno je radi održanja i unapređenja šumske proizvodnje (proizvodnje drveta na panju) kod šumskih gazdinstava. I. Diferencijalna renta položaja u šumarstvu formira se — kako je poznato — kao razlika između društvene (tržne) prodajne cene i individualne cene proizvođača (š. 1. br. 10 i 11/52 str. 402). Njena struktura vidi se iz sledeće tablice: * Ing. Mirko Špiranec: O pojmu »diferencijalne rente položaja«, šumarski list br. 3, 1953. g. Zgb. |