DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE77 JUNI GODINA 1953 NEKE SAVREMENE METODE RAZMNOŽAVANJA DOMAĆIH TOPOLA Zlatarić Ing. Boris, Zagreb I. P P itanje kultura topola veoma je važno za naše šumarstvo. Podizanje dobrih vrsta i njihovih hibrida u velikoj mjeri rješava potrebu industrije celuloze na jednoj skupocjenoj sirovini. Zbog toga se oplemenjivanju topola i tehnici njihova uzgajanja pridaje naročita pažnja. U tome su mnoge zemlje daleko dotjerale. 0 našim domaćim vrstama, njihovim varijetetima i hibridima imamo malo zapažanja. U tom pogledu vlada neizvjesnost. Nužno je proučiti njihove oblike i vrijednosti u cilju oplemenjivanja i križanja s drugim vrstama. Većina topola kod nas u kulturi ima prednost pred drugim vrstama drveća što se veoma lako vegetativno razmnožavaju i tako prave uniformne klonove. To međutim ne vrijedi potpuno za vrste i križance bijelih topola (sekcija Leuce). Njih nije moguće razmnožavati reznicama (bez tretiranja) ; razmnožavanje reznicama zbog veoma slabog uspjeha jedva da dolazi do primjene u praksi. One se zbog toga razmnožavaju ili sjemenom ili korjenjacima. Razmnožavanje generativnim putem u poređenju s vegetativnim vezano je s nekim poteškoćama. Nije uvijek pri ruci ženski individuum, a često se bez prethodnog obilježavanja i notiranja gubi vrijeme na pronalaženju biljke sa ženskim resama, pri čem je selekcija boljih roditelja većinom vezana na slučaj. Poznato je nadalje da se sjemenom ne fiksiraju u punom broju roditeljska svojstva, kako se to postiže vegetativnim načinom. Zbog toga je u slučaju da posjedujemo neko posebno vrijedno stablo bijele ili sive topole, odnosno trepetljike, potrebno pribjeći vegetativnom razmnožavanju putem izbojaka iz korijenja. U dosadanjoj praksi tehnika je najobičnije slijedeća: Tokom mirovanja vegetacijske periode izvadi se par komada korijena i u proljeće se narežu na manje dijelove od 5—7 cm. Oni se stave u zemlju i pokriju par cm zemljom. Ovdje nije bitno kako se oni polažu. 0 tome postoje različita gledanja. Nakon izvjesnog vremena iz svakog komada potjera po jedna do nekoliko šiba, koje se onda dalje uzgajaju. Razumljivo je da je i broj dobivenih izbojaka veoma ograničen. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ljudi su se međutim ogledali za efikasnijim načinom razmnožavanja ovih topola. Ovdje ćemo ukratko opisati način vegetativno g raz množavanja topola sekcije Leuce, kako se ono prakticira u švedskoj (Institut za oplemenjivanje šumskog drveća u Ekebu). U toku kasne jeseni uzmu se duži komadi korijena i spreme u hlad noj ali suhoj prostoriji preko zime. U februaru se narezuju na nekoliko manjih komada cea 5—10 cm dugih a 1—3 cm debelih. Zatim se stave u drvene kutije (ca 70 X 40 cm i 10 cm duboke), koje su ispunjene vla žnom mahovinom. Za tu svrhu najbolje odgovaraju mahovi tresetari (Sphagnum sp.). Kutije se pokriju staklom da bi se dobro podržavala vlaga. Povremeno se vrši i zalijevanje ako je potrebno. U tu mahovinu se vodoravno porazmjeste odrezani komadi korijena, tako da se nalaze potpuno u mahovini. To se sve ostavi u stakleniku, gdje se podržava tem peratura od ca 10—15° C. Nakon par tjedana (druga polovica marta) iz adventivnih pupova potjera veći broj izbo jaka, od kojih se jači naskoro pojavljuju i iznad mahovine. Svi su oni nježni i etiolirani, a mogu biti dugi i do 6 cm. Na to se nešto jači oprezno otkidaju od korijena i odmah pikiraju u rame (iste veličine), ispunjene srednjegrubim pijeskom (presitni pijesak nikako ne valja). Oni naravno još nemaju korjenčiće, ali ih sada u pijesku odmah puštaju i počinju rasti. Pikiraju se prstom i to na udaljenost od ca 2—3 cm biljka od biljke. Nakon što se zaliju pokriju se staklom i ostave da rastu u stakleniku. Proces izbijanja korjenčića traje do 10 dana i nakon toga se ponovno presađuju ili se ostave do početka maja kad ih se sadi u gredice na otvorenom. Time je vegetativno razmnožavanje izvršeno. Prednost je pred uobičajenim načinom u tome, što se ovako dobiva daleko veća masa biljaka u istom klonu iz iste količine korijena majčinske biljke. Biljke su nadalje jednolično razvijene, što se direktnom sadnjom korjenjaka ne može uvijek postići. Velika količina dobivenih biljaka proizlazi odatle, što se u vlažnoj mahovini stvara mnogo adventnih pupova iz kojih izlaze izbojci. Oni se ne javljaju istovremeno, pa se nakon ubiranja potjeranih izbo jaka komadi korijena ponovno vraćaju u mahovinu, gdje se za nekoliko dana na njima javljaju novi izbojci. To se ponavlja nekoliko puta, dok im traje »izbojna« snaga. Dodajemo, da je opisani način veoma efikasan, odvija se jednostavno, a uspjeh visoko procentan. ir. Postoji staro uvjerenje da je sjeme topolovo slabe klijavosti i da je u velikom postotku gluho. Tvrdi se nadalje, da klijavost traje tek nekoliko dana. To je mišljenje ušlo iz prakse i u stručnu literaturu. Loša tehnika sjetve, dok je paralelno s tim postojao jednostavan način razmnožavanja reznicama, također je mnogo doprinijela tom mišljenju. Posljedica bila je, da se razmnožavanje topola sjemenom nerado vršilo i radije se prilazilo metodi s korjenjacima. Sjetv a sjemen a se u novije vrijeme sve više zahtijeva. Njom je osigurano dobivanje daleko većeg broja sadnica. One su često vitalnije od biljaka iz reznica ili korjenjaka. To je zatim neophodan način kod na |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 5 <-- 5 --> PDF |
učnih eksrerimenata. Konačno, kod naših bijelih topola to predstavlja najefikasniji metod masovnog razmnožavanja. Vegetativno razmnožavanje izbojcima iz korijena je sporo i skupo. Reznice ovdje ne dolaze praktički u obzir i trebalo bi provjeriti ukoliko su drugačiji navodi u našoj novijoj literaturi potvrđeni.* Kako je poznato iz cvijeta topole razvija se tobolac, koji puca nadvoje (posve rijetko natroje ili četvoro) i iz njega ispada mnogo sitnih sjemenki, na kojima je mnoštvo dugih i bijelih celuloznih niti (kunadra). Kad takva sjemenka padne na tlo, njena joj je kunadra manje korisna. Ona je bila od velike koristi dok ju je vjetar raznosio. Kunadra u većini slučajeva sprečava kontakt ploda s tlom, a bez toga nema klijanja. Mnoštvo onih celuloznih vlakanaca, koja su gusto jedno uz drugo onemogućuje naime sitnoj i lakoj sjemenci da prione uz čestice tla i u^ije potrebnu vlagu. Posljedica je toga da sjeme ne proklije, nego se posuši i propane. Crtež br. 1. — Populus nigra L. — Tobolac u zatvorenom i otvorenom stanju. — Orig. Fig. 1. — Populus nigra L. — Capsule To se dešava obično kod sjetve u rasadniku. Tek jednom malom broju sjemenki uspije da naiđe na povoljne okolnosti i da nikne. To je vjerojatno jedan od razloga da se misli kako topolova sjeme ima slabu klijavost. Miješanje s pijeskom i lako pokrivanje je nešto bolje, ali i tu rezultat vrlo često podbacuje. Bilo je prirodno, da se nakon toga nastojalo sjeme očistiti od kunadre i onda tako očišćeno sijati. Taj posao je zamoran i teče sporo, ali je koristan jer očišćeno sjeme klije vrlo dobro. Da bismo izbjegli čišćenju sjemenke od njenih vlakanaca, mi smo je sijali zajedno s vlakancima. Taj postupak uspješan je jednako kod bijele kao i crne topole. Ukratko opisan on izgleda ovako: * Dr. D. C. Petrović, Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1948, str. 127. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Topolove se rese odmah nakon ubiranja rasprsnu na toplom i suhom* mjestu da se prosuše. Tobolci se sami od sebe otvaraju i sjeme izlazi iz njih. Tada se sjeme bez čišćenja od kunadre rasprostre u tankom sloju na površinu srednjegrubog pijeska (ili mahovine), koji se pripremi u odgovarajućim loncima, drvenim ramama, ili gredicama u stakleniku. Nije dobro da sjemenke leže jedna na drugoj jer će biljke iznići pregusto. Također ni odviše sitni pijesak ne valja. Pijesak, odnosno mahovina, moraju biti vlažni. Veoma je važno da se sjemenke zajedno s ku- Crtež br. 2. — Populus nigra L. — Oblik ploda, radikule i kotiledona. — Orig- Fig. 2. — Populus nigra — The shape of the seed, radicula and cotyledons nadrom rukom, odnosno prstima dobro prilegnu na pijesak i da ostanu ležati na njem. Klica ima naime mali korijenak i taj mora odmah nakon izbijanja ući u tlo. Nije potrebno nikakvo pokrivanje sjemena pijeskom iii bilo čim. Ono se samo malo zalije i event, pokrije staklom. Zalijevanje mora biti oprezno, a vrši se 1—2 puta dnevno. Slijedećeg dana, ako je sjeme zrelo i valjano, počinje proklijavanje. Prvi dan su to većinom samo radikule, koje kao obično prve izbiju napolje i odmah se savijaju u tlo. Nakon toga vidimo kotiledone kako izlaze iz sjemene ljuske. Naskoro se javljaju i prvi listovi. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Nakon kojih 10 dana mlade biljke prepikiramo u isto takve posude, samo ovaj put u smjesu pijeska i humusa, na razmak od par cm biljka od biljke. Od prve polovine juna ili nešto kasnije one su već toliko napredovale da ih možemo presaditi na otvorene gredice. Crtež br. 3. — Populus nigra L. — Mlada biljka s prvim listovima. — Orig. Fig-. 3. — Populus nigra L. — Seedling with the first leaves Zbog orijentacije i potvrde podataka o klijavosti ispitivali smo postotak i trajanje klijavosti sjemena crne topole (Populus nigra L.), provenijencije Podravina (Dalj). |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Evo podataka: Sjeme ubrano: dne 11. V. 1953. Isklijalo do četvrtog dana: Stavljeno u klijalo 550 kom. dne 16. V. 53 96,0% „ „ 650 „ „ 20. V. 53 98,2% n .. 650 „ 25. V. 53 91,2% „ „ 650 „ „ 1 VI. 53 93,8% „ „ 650 „ „ 5. VI. 53 96,0% „ „ 650 „ „ 10 VI. 53 86,4% „ „ 650 „ 15. VI. 53 70,0% „ „ 650 „ 20. VI. 53 35,7% „ „ 650 „ „ 26. VI. 53 7.2% . ,. 650 „ „ 30. VI. 53 0,0% Ukupno: 5.750 kom. Kroz cijelo vrijeme upotrebljeno je isto klijalo (Haackova). Izbrojavanje vršeno je do četvrtog dana od stavljanja na klijanje (praktički dulje nije potrebno). Za cijelo vrijeme mjerenja klijavosti sjeme je stajalo u suhoj prostoriji razasuto po stolu, na suncu. Uzorci za klijalo uzimani su slučajno i iz različitih dijelova mase. Grafički to izgleda ovako: (Vidi grafikon na str. 261.) Materijal koga smo imali u ispitivanju naravno da je nedostatan da bismo mogli generalizirati ove rezultate. Ipak možemo tvrditi (paralelno s tim promatrali smo i klijavost bijele topole, provenijencije okoline Zagreba, koja je imala također visoku klijavost) da će biti bliski stanju stvari, t. j . moramo računati s tim, da je postotak klijavosti crne i bijelo to ole veoma visok i da se može pod normalnim okolnostima uzeti da traje i do 40 dana. Vrlo je vjerojatno da se slične podatke može očekivati i kod ostalih domaćih topolovih vrsta. Za trepetljiku je naime u Finskoj P. Reim (1930)**, na temelju obimnog istraživanja, ustanovio da je klijavost iznosila i preko 90%, a negdje i 100%. Iz njegovih rezultata čitamo da je klijavost trajala 2—6 mjeseci. Ne stoji dakle, a to će vjerojatno vrijediti i za naše prilike, da je klijavost trepetljike vrlo mala i da traje svega par dana. Naravno da bi za sjetvu na gredicama po dosada uobičajenom načinu trebalo uzeti neki faktor, koji bi snizio gornje cifre postotaka klijavosti. Taj je faktor međutim u primjeni opisanog načina razmnožavanja znatno manji. Energija je klijavosti, kao i jačina s kojom su se mlade biljke razvijale neposredno nakon proklijavanja, bila velika: ona je već trećegdana prelazila 90% i takva je ostajala gotovo cijelih 31 dan. Nakon toga je počela osjetljivo i naglo opadati. Može se prema tome uzeti, da mjesec dana nakon ubiranja zrelog sjemenja traje još velika energija klijavosti crne i (bijele) topole, uz visok postotak klijavosti od 85—95%, ali i nakon toga je još kojih 8 dana sjeme praktički uporabljivo, jer je klijavost viša od 50%, što ukupno iznosi oko 40 dana. ** Paul Reim: Haava paljunemis-biologia, Tartu, 1930. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 9 <-- 9 --> PDF |
tfopaŽus m´gra L. - pos/o/ati /Ira/a/ye k/f/ai/osf/ — ffer/Qihaicoo a&d t/s cfarafiOQ *i 400 \ 90 80 70 60 50 40 30 20 to 10. 15. i M 26. SO. fgs* \t. V. V. V. Y1. VI. VI VI. | VI. Y1. VI. —1 1 1 i 20. 2$. 1. 5 z-Tdan 1 1 1 khjauosl $82-8$* % 8 danct\ klifai/osl \ 86*-50i>%\ | 12 dana bhjai/ojt 5ße -Ob % SOME CONTEMPORARY METHODS CONCERNING THE PROPAGATION OF OUR NATIVE POPLARS In this paper the author describes some practical methods on vegetative and generative propagation in the section Leuce of the genus Populus. On the first part of the article the author informs about the method of vegetative propagation of Populus alba, P. tremula, and P. canescens practised at the Institute for forest tree breeding in Sweden (Ekebo). 261 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 10 <-- 10 --> PDF |
After having described in details the technique applied ih this method, the author emphasizes its advantages in the production of a large num ber of young plants rooted form root pieces while the smaller quantity may be produced by ordinary method practised till now. In the second part the author gives information about his experiments in the propagation of native poplar species by seed. There is no need to remove the cotton from seeds. The most important fact, when disseminating seeds with their cotton is to repose them closely to the gravel layer in order that the radicula might immediately find contact with the soil. This can be achieved by hand pressing and results observed has been very satisfactory. Furthermore the author investigated the germination % and its duration in Populus nigra seeds. It has been shown that during the first 30 days the germination % was 86,4—98,2%. The following 8 days 50,0—86,4%. Thus for practical purposes one can calculate with a germination of 50,0—98,2% in Populus nigra seeds during first 40 days in normal conditions. UTVRĐIVANJE I DEFINISANJE POJMOVA U ŠUMARSTVU Ing. Dušan S. Simeunović, Beograd U U tvrđivanje je pojmova od vrlo velikog značaja kako za pravilan teoretski razvoj nauke uopšte, tako i za pravilnu praktičnu primenu postignutih naučnih rezultata. Istraživanje naučnih istina (činjenica, stanja i zakona), njihovo konstatovanje i obrazloženje nemoguće je zamisliti bez prethodno jasno utvrđenih osnovnih pojmova. Iako je ovo od vrlo velikog značaja, i skoro conditio sine qua non za humanističke, pravne i ekonomske nauke, ipak ono ništa manje nije značajno za ostale naučne grane i oblasti, kao što su prirodne i t. zv. primenjene nauke, u koje uglavnom spadaju i šumarske nauke. Međutim, utvrđivanje pojmova u nauci je vrlo težak i složen posao. Da bi se došlo do izvesne naučne istine i do saznanja i konstatovanja izvesnih činjenica, stanja i zakona, u naučnom smislu, potrebno je, ne samo imati na raspoloženju neophodna materijalna sredstva za istraživački rad, već i sva do tada stečena znanja o materiji koja se istražuje, odnosno na koju se naša nova saznanja prirodno nadovezuju i iz kojih, po logici same stvari, proističu. Samo pak saznanje određene naučne istine nije još dovoljno da bi ta istina kao takva ušla u naučnu riznicu ljudskog znanja i da bi postala opšta naučna tekovina. Da se do toga dođe potrebno je novoutvrđenu činjenicu naučno pojamno obeležiti, t. j . novi pojam i definisati. A definicija pojma mora da bude pravilna, logična, potpuna i precizna. Teško je, a vrlo često i nemoguće, upotrebljavati u nauci (a i u praksi) izvesne pojmove koji su nepravilno ili nedovoljno jasno definisani. Ovako definisani pojmovi mogu da izazovu vrlo često i sumnju u sadržajnu autentičnost, pa čak i u samo sadržajno postojanje naučne istine 262 |