DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Nakon terenskog razmatranja, prodiskutiran je ponovno čitav predmet i po učesnicima doneseni su slijedeći zaključci: 1. Svaka Šumarija treba da po mogućnosti u odjelima gdje će vršiti konsignaciju stabala položi pokusnu plohu i tim će dobiti podatke o količini i strukturi drvnih masa. Za svaki takav odjel razmotriti će Šumarija dosadašnji rad, te pomoću sadanjeg stanja utvrditi smjernice budućeg gospodarenja, i temeljem napred utvrđenog provesti konsignaciju stabala. Takovu plohu treba fiksirati, i vršiti na njoj motrenje. 2. Površine Šumarija treba saobraziti mogućnosti pravilnog stručnog gospodarenja prebornom šumom. 3. Institut za šumarska istraživanja treba da pokrene svoj rad na istraživanju problematike gospodarenja prebornom šumom. 4. Razmatranje o problematici prebornih šuma treba i u buduće provoditi tako, da se cijelokupni stručni aparat koji s njima gospodari, što bolje upozna sa problematikom njihovog gospodarenja. (Ing. Milas Branko:) SMOLARENJE U SLOVENIJI (DOBRA ORGANIZACIJA RADA — VISOK UČINAK) Smolar na Slovenskom Kršu zaradi polovicu više nego onaj na Braču i daje industriji borovu smolu po još jedan-puta nižoj cijeni. Nema dugo otkada smo u šumarstvu odbacili norme i šablonsku raspodjelu rada po fazama i prešli na plaćanje radnika po učinku uvođenjem akorda za sve vrste šumskih radova. Otresli smo se često puta prisiljavajućih normiranja, koji su prouzrokovali zbrku u šumskoj proizvodnji, a istovremeno besprimjerne zarade, koje nisu bile niukakvom pravom razmjeru s izvršenim radom. Da navedem karakterističan primjer: povećanje radnog učinka kod proizvodnje smole kao važnog šumskog proizvoda. Nekoliko godina nastojali smo da dokažemo radnicima-smolarima, da na gore spomenuti način normirani radovi štetno utječu na njihov razvoj i sposobnost i ako na prvi pogled primaju vrlo visoke zarade i da se kod tako visokih zarada taj način ne će moći održati, jer su te zarade veoma visoke, a pored toga još i nerealne. Tako visoke zarade štetno su utjecale na rentabilnost proizvodnje, jer smo plaćali smolare po broju postavljenih smolarskih lončića na stabla, po broju zareza, očišćenih stabala iščupanih čavala i t. d. Kod svega toga nije bilo važno koliko je smole pojedinac — smolar dobio. Tako se često dešavalo da je smola jednostavno curila preko lončića. Smolu su sakupljali smolari kada im se prohtjelo. Sve se to promijenilo otkada smo < snovali naročito poduzeće za iskorištavanje sporednih šumskih proizvoda »Silvaprodukt«, koje je u svoj delokrug uključilo i proizvodnju smole. Novo vodstvo odbacilo je sve staro i prihvatilo osnovno mjerilo zarade po količini proizvedene smole po radniku, njene kvalitete i procentu terpentinskog ulja. Jasno je, da se pri tom morala potpuno izmjeniti organizacije rada. Organizacion oblik poduzeće je odredilo vlastitim pravilnikom i radnike uvjerilo, da taj oblik odgovara neizbježivim zahtjevima gospodarske rentabilnosti i da je također za njih koristan. Nije više bilo bojazni da bi bio radnik preplaćan ili da bi ga poduzeće iskorištavalo, jer je sada zavisila njegova zarada samo o količini proizvedene smole po kg. Poslije dužeg vremena potvrdili su smolari da smo izabrali pravi put. Osim toga radnici su ubrzo uvidjeli da se novim načinom rada može odmah da vidi koji je radnik marljiv, savjestan, vrijedan i sposoban da ostane i radi u svojoj radnoj skupini. Visoki učinak i postignute uspjehe potvrđuje još i slijedeći primjer: 1950 godine je proizveo jedan smolar prosječno 987,40 kg smole 1951 godine 1.098,30 kg, a lanjske godine 1.395,20 kg. Te brojke važe za jednu smolarsku sezonu to jest za 6 mjeseci). Kako vidimo, učinak radnika rastao je iz godine u godinu iako su radili pod istim uslovima, jer su se postepeno uvađali u rad i privikavali na akord kojeg su teško primali, naučeni da rade po starom načinu kod praznih faza uz dobre zarade. Dakle, radnici su dolazili do uvjerenja da im je s novom organizacijom rada zaga |
| ŠUMARSKI LIST 6/1953 str. 41 <-- 41 --> PDF |
rantovana pravilna zarada i nagrada koja odgovara učinku pojedinca. S tim uvjerenjem ulaze naši smolari također i u ovogodišnju smolarsku sezonu. Primili smo interesantne podatke o proizvodnji borove smole od Šumarija na Braču, koje su prikupili sa svojih srmlarskih objekata. Nemam namjere da kritiziram šumare iz Hrvatske. Ako uspoređujem naše rezultate i uspjehe to činim samo zato da im pomognem kod poboljšanja organizacije rada, kod što manje upotrebe stabla sa pravilnim zarezivanjem i konačno kod postignuća većeg učinka. To mi činimo i u praksi. Šumskom gospodarstvu na Rijeci pomažemo na pr. kod nabavke smolarskog pribora kojeg upotrebljavamo ovdje kod nas (smolarski lončići, novi nož kojeg je usavršio naš šumarski inženjer čokl Martin te ostali smolarski pribor). Također za njih nabavljamo specijalne noževe za smolarenje te drugarski pomažemo sa stručnim i drugim savjetima. Navest ću podatke o radu bračkih smolara u 1952. godini sa smolarskog područja Nerežišće. Kao i kod nas i oni su tamo smolarili na crnom boru i to na vrlo ugodnom i lako prohodnom terenu. Uptorebljavali su njemački način smolarenja. Na radu je bilo 26 zaposlenih smolara. Tih 26 smolara je sabralo u 6-mjesečnoj smolarskoj sezoni 14.584 kg borove smole što iznosi prosječno 561 kg na smolara. (Planirano je bilo 700 kg na smolara). Zasmoljeno je bilo 23.000 borovih stabala, tako da je jedan smolar obrađivao odn. zarezivao oko 880 stabala. Na jednom stablu su proizveli prosječno 0,58 kg smole. Smolare su plaćali na Braču po 58.23 din za 1 kg proizvedene smole. Iz toga slijedi da je iznosila prosječna zarada jednog smolara u sezoni t. j. za 6-mjeseci 32.000.— dinara, ili nešto oko 5.000.— dinara mjesečno. A sad da vidimo kako je bilo sa smolarenjem kod nas na slovenskom Kršu u srezu Sežana gdje smolarimo isto tako na crnom boru, dakle pod istim uslovima i načinu kao što smolare na području objekta Nerežišće. Tu j e lanjsk e godin e smolarilo 25 smolara, te obrađivalo 24.000 borovih stabala u 6-mjesečnoj sezoni upotrebljavajući njemački način smolarenja. U cijelosti su proizveli 34.880 kg smole dobre kvali tete što je iznosilo prosječno na jednog smolara 1.395 kg. Prosječni prinos na 1 stablo je iznosio 1.4 kg, iako smo očekivali više. Pošto plaćamo našeg smolara po kg smole 33,33 dinara njegova je zarada za vrijeme 6-mjeseci iznosila prosječno 46.453.— dinara ili 7.750 dinara mjesečno. Ako bi plaćali naše smolare za 1 kg smole toliko koliko plaćaju svoje smolare na Šumariji Brač, iznosile bi mjesečne zarade naših smalora dva puta toliko. To bi veoma osjetljivo dizalo cijenu sirovoj smoli ili sa drugim riječima, proizvodnja smole kod nas ne bi bila rentabilna. Sada razumijemo zašto mora splitsko Šumsko gospodarstvo prodavati borovu smolu tvornici na daljnju preradu skoro još jedamput skuplje nego što prodajemo mi tvornici »Pinus« Rače kod Maribora. Kao i do sada, nastojat ćemo da i ubuduće pomognemo šumarima susjednih i ostalih bratskih republika da usavrše proizvodnju smole i pojeftine troškove sa ostranjivanjem i odbacivanjem neproduktivnih faza. Naši smolari skoro polovinu manje stabla upotrebljavaju kod jednog sezonskog smolarenja nego oni na području Šumarije Brač. Osim toga novim nožem se omogućava smolarenje nad starim smolinama na gore kod stabala koja smo prije smatrili već za dosmolarena. Jedno i drugo znači veliku uštedu kod iskorištavanja borovih stabala i preprečuje angažiranje novih. Očekujemo s veseljem zastupnike Šumarije Brač da pregledaju naša radilišta i odnesu bkustva na svoja područja. Moramo potvrditi činjenicu da je smolarstvo već danas postala važna privredna grana i na dalmatinskom Kršu kako na obali tako i na otocima. Mogućnost njegovog razvoja vrlo je velika, a od njegovog pravilnog razvoja u najvećoj mjeri zavisi i pita nje racionalnosti pošumljavanja koje se isključivo provodi raznim vrstama borova Unazad nekoliko godina sastajali su se šumarski stručnjaci sa smolarskih područja raznih republika i izmjenjivali iskustva o smolarenju i ne bi bilo loše, naprotiv veoma korisno i poželjno, da se opet sastanemo i sa novim iskustvima potkrijepimo tu privrednu granu. Ing. Milan Simić — Ljubljana |