DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 50 <-- 50 --> PDF |
SAOPĆENJA »RAZMATRANJE 0 PROBLEMIMA PREBORNE ŠUME« Saopćenje Instituta za šumarska istraživanja NR Hrvatske U Šumarskom listu god. 1953. broj 6 pod gornjim naslovom na str. 292 istaknuto je ovo: »Institut za šumarska istraživanja treba da pokrene svoj rad na istraživanju problematike gospodarenja prebornom šumom«. U povodu toga javnog napisa našoj stručnoj javnosti saopćujemo ovo: 1. Navedeni zadatak »istraživanje problematike gospodarenja« odviše je široko postavljen, jer obuhvata organizaciju, upravu, administraciju, šumarsku politiku, politiku kadrova, uređivanje, uzgajanje i dr. Jedan stručnjak u institutu ne može se (uz ostale zadatke) baviti svima tima problemima. 2. Institut »treba da pokrene svoj rad na istraživanju« prebornih šuma — navodi na pomisao, da Institut dosad u tome nije ništa učinio. Uzevši u obzir okolnosti, pod kojima je radio i razvijao se, taj Institut je na ovom kompleksnom problemu učinio mnogo. Te okolnosti su — među mnogima ostalima — i ove: a) Unatoč mnogih pismenih i usmenih, gdjekad i vrlo oštrih, zahtjeva u toku preko pola decenija Institut u Zagrebu nije mogao dobiti nijedne pomoćne šumarske sile, a bez pomoćnog osoblja rad se na terenskim istraživanjima i na obrađivanju saku pljenog numeričkog materijala ne može niti normalno niti sistematski razvijati. Namet nuto pomoćno osoblje nije bilo stručno niti je htjelo raditi u institutu. Na sistematizira na mjesta šumskog pomoćnog osoblja operativa, o kojoj je isključivo ovisila kadrovska politika u Institutu, namještala je u Institut, bez otvorenog i zatvorenog konkursa, prigodom raznih reorganizacija visoko kvalifikovano osoblje, (koje je velikim dijelom bilo pred penzioniranjem ili u penziji) — kao da je Institut neka vrsta socijalne ustanove. Zbog toga je zaduženi saradnik na temama »preborna šuma« morao velikim dijelom sam obavljati terenske i uredske istraživačke poslove, a znatan dio radova morao je zbog toga koncentrirati samo na opažanja. — Odnos visoko kvalificiranih saradnika prema pomoćnom stručnom šumarskom osoblju trebao bi biti 1 : 1 i po stepeno do 1:2, a stvarno je (ako izuzmemo stanicu Vinkovci) 10 : 0. b) Razni pokušaji, da se u terenske radove Instituta ukopča terensko osoblje šumarija, nisu uspjeli, jer je to osoblje bilo opterećeno redovnim i izvanrednim zada cima šumskog gospodarenja, a i inače može samo izuzetno pomoći kod istraživačkih radova. Osim toga događalo se, da se nisu mogli dobiti radnici uz propisane dnevnice. c) Za istraživanja u području prebornih šuma bila je osnovana pokusna stanica u Delnicama sa jednim lugarom. Ali ona je djelovala samo jednu godinu, jer se pokazalo, da ne može normalno raditi, ako je ne vodi visoko kvalificiran stručnjak. Da bi se istraživački rad u prebornim šumama na terenu ipak »pokrenuo«, predstavnik Instituta je samoinicijativno došao u šumsko gospodarstvo »Viševica« u Rijeci i na sastanku kolegija ponovno pokrenuo problem osnivanja stanice u Fužinama (za preborne šume i za područje golog Krša) i uzorne šumarije Fužine; kolegij je na to zaključio, da se nijedna od tih ustanova ne stvara nego da se pri šumskom gospodarstvu osnuje »odjel za šumarska istraživanja«, koji bi sarađivao s Institutom. Nakon toga izvršen je daljnji pokušaj za osnivanje stanice i to kod šumskih gospodarstava Gospić i Ogulin. Prema tome je institut u organizacionom pogledu tih istraživanja »pokrenuo« sva tri gospodarstva na području prebornih šuma, a najviše je nastojao učiniti upravo na području onog gospodarstva, odakle je kasnije poslan i objavljen naslovni članak. 3. Nije potrebno, da Institut »pokrene« svoj rad, jer ga je pokrenuo, (pod navedenim okolnostima) mnogo ranije, kako dokazuju ovi radovi: a) Godine 1947. do 1949. osnovano je u području prebornih šuma 9 trajnih pokusnih ploha, i to na području zajednice Fagetum abietetosum po jedna u predjelima Liličine i Mrkovac, tri u predjelu Debela Lipa-Velika Rebar i jedna kod Plitvičkih Jezera te na području Abieto Blechnetum po jedna u predjelima Brloško, Mlaka i Sungerski Lug. Nadalje osnovan je i izlučen rezervat Debela Lipa—Velika Rebar za |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 51 <-- 51 --> PDF |
šume jele-bukve i smreke u površini od 166 ha, a za izlučenje prašumskog rezervata kod Plitvičkih Jezera rukovodstvo operative je prije osnivanja Nacionalnog parka prihvatio prijedlog Instituta. Na tim objektima se dalje nije radilo; razlozi su navedeni pod t. 2. b) Godine 1948/49 osnovano je nekoliko privremenih pokusnih ploha sadnjesjetve, i to na sadašnjim područjima šumarija Delnice i Fužine. Te plohe su propale, dijelom zato što su uništene prigodom eksploatacionih sječa, dijelom što ih zaduženi tehničar nije pravilno obradio. c) Institut se godine 1948. svojim stručnim mišljenjima odupro nastojanjima, da se »problematika gospodarenja prebornom šumom« tretira tako, da se u šumama Gorskog Kotara uvede oplodna sječa na velikim površinama. Danas takav stručni stav može izgledati kao da to ne ulazi u problematiku; tada je to bilo mnogo više nego problematika gospodarenja u prebornim šumama. d) Institut je pred nekoliko godina u području prebornih šuma Like i Gorskog Kotara održao instruktaže o doznaci stabala visoko kvalificiranim šumarskim stručnjacima i lugarima te na terenu raspravio problematiku, kako uskladiti suprotnosti između eksploatacionih i uzgojnih sječa. e) Institut je i sa publikacijama »pokrenuo« problematiku preborne šume, i to u okvirima, koji su uslovljeni okolnostima navedenima pod t. 2. Ponajprije je izdana publikacija općeg značaja Preborna šuma i preborno gospodarenje 1948, zatim su u šumarskim listovima objavljene ove publikacije: Doznaka stabala u prebornim šumama 1948, Sačuvajmo dijelove prašuma 1948, Obnova četinjača posredstvom listača 1949, Prorede u prebornim šumama 1949, Ugibanje i obnavljanje jele u prebornim šumama Gorskog Kotara 1951. Dijelom su zahvaćeni problemi prebornih šuma u publikacijama: O utjecaju proizvodnih faktora na određivanje cilja gospodarenja u uzgajanju šuma 1950. O gospodarskom značenju podzemnih organa sadnica i drveća 1951, Problem izmjene vrsta u šumama 1952. U štampi se nalaze ranije izrađene studije. Problem nadiranja jele u arealu bukve-prilog poznavanju problema o nedovoljnom podmlađivanju jele, Proces podmlađivanja jele i bukve u hrvatskim prašumama, i t. d. f) U svrhu uvođenja savremenijeg načina gospodarenja u šumama jele-bukve Institut je pokrenuo akciju za ovođenje prebornog gospodarenja u šumama Papuka i započeo postupak za izlučenje uzornih objekata na području šumskog gospodarstva Nova Gradiška i Osijek. g) Da bi se rad mlađih upravitelja šumarija podigao na viši stepen tako, da na temelju sistematskog upoznavanja povjerenog područja mogu samostalno se razvijati u sve bolje gospodare-privrednike, Institut je izradio i razaslao opsežan Instruktivni obrazac za utvrđivanje stanja šumarstva i razvitka šumskog gospodarenja. Taj obrazac vrijedi i za problematiku gospodarenja u prebornim šumama. Prema tome Institut je ne samo »pokrenuo svoj rad na istraživanju problematike gospodarenja prebornom šumom« nego je nastojao pronaći razne mogućnosti, da na širokom frontu zahvati znatan dio toga kompleksnog problema. Što u tom nastojanju nije uspio onako, kako je bilo zamišljeno i planirano, razlog je u okolnostima, koje su naprijed pod t. 2. uglavnom za okvir istraživanja prebornih šuma navedene. Dok se istaknuti kao i nenavedeni problemi ne riješe, Institut uopće ne može normalno raditi a još manje može se sistematski razvijati. Ing. Josip šafar direktor Instituta NOVA GRADACIJA GUBARA NA POMOLU Mnogi će se sjećati kako se u našim dnevnicima i stručnim listovima g. 1948. i 1949. mnogo pisalo o mjerama suzbijanja gubara koji je g. 1948. obrstio u većoj ili manjoj mjeri oko 190.000 ha šume i oko 2,500.000 voćaka na području NR Hrvatske. Pored toga počinio je ogromne štete na području NR Srbije i NR BiH. God. 1950. štete uopće nije ni bilo i gubara je nestalo. Ali stručnjaci, pa i mnogi poljoprivrednici, 4 Šumarski list 7/8 345 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1953 str. 52 <-- 52 --> PDF |
koji žive u posavskoj i podravskoj nizini, znali su da će se taj najveći neprijatelj nizinskih hrastovih šuma i voćnjaka opet za koju godinu pojaviti. Od 1950. do 1952. vrlo je teško bilo u šumi ili voćnjaku naći kakvo jajno leglo gubara. Tko je prošao ove godine u julu kroz šume ili voćnjake u nizinama pored Drave ili Save sigurno je opazio kako mužjaci gubara živahno lete, a ženke polažu obilan broj jaja na koru raznog drveća. Već u proljeće ove godine sretali smo na mnogim mjestima gusjenice ne samo od gubara već i od zlatokraja i suznika, što je jasno pokazivalo, da će vjerojatno doći do progradacije tih štetnika. Obilazeći drugom polovicom jula našim nizinskim terenima opazili smo da gubareve ženke u velikom broju odlažu jaja. O intenzitetu zlatokraja i suznika sada se još ne može postaviti prava prognoza, jer će se gusjenična gnijezda zlatokraja i jajni prstenovi suznika jasnije opažati tek kad list sa drveća padne. Međutim po intenzitetu pojave tih štetnika u proljeće možemo zaključiti da će i njih dosta biti. Dosadašnje je iskustvo pokazalo, da je kod nas utjecaj čovjeka na suzbijanje tih štetnika i prestanak zaraze bio uvijek vrlo slab i da je likvidaciju zaraze provela uglavnom sama priroda pomoću različitih parasita i bolesti, koje su masovno uništile gusjenice. Ako samo uočimo razlike između napadnutih površina u pojedinim godinama onda će nam stvar biti potpuno jasna. U 1948. g. bilo je zaraženo oko 190.000 ha šume, a g. 1949. samo oko 50.000 ha, dok 1950. bilo je tek nešto gubara samo na površini od 5.000 ha i štete nije bilo gotovo nikakve. To naglo smanjenje zaraze nisu provele akcije od strane čovjeka već sama priroda. Tako se to događalo i unatrag 100 godina. Kad se zaraza gusjenica proširila na desetke hiljada hektara šume i veliki broj voćaka, onda više nije bilo moguće štetu odstraniti, jer za to nismo imali ni tehničkih ni materijalnih sredstava. Kad se zaraza gubara i sličnih štetnika proširi na velikim površinama, onda nastaju dva pitanja i to: da li smo u mogućnosti da takav kalamitet suzbijemo, a ako imamo za to mogućnosti, da li nam se to isplati s obzirom na troškove. Obično se u takvim slučajevima, ne samo kod nas već često i u drugim zemljama, odustaje od akcije zbog prevelikih novčanih izdataka. Suzbijanje gubara u šumama vrlo je teško provesti iako za to danas postoje prilično efikasna sredstva. U prvom redu treba tokom zime uništavati jajna legla. To se može s priličnim uspjehom provesti dok u šumi ima mali broj jaja, premda i za to treba mnogo radne snage, ali kad je u šumi gotovo svako drvo zaraženo sa većim brojem legala, onda je taj posao uglavnom bez rezultata. Danas se može suzbijanje avio-metodom provesti vrlo uspješno. No i u tom slučaju treba akciju poduzeti dok su zaražene manje površine, jer površinu od 100.000 ha nemamo računa tretirati, a nastaje pitanje i da li za takovu akciju postoje tehničke mogućnosti. Za 10.000 ha potrebna su nam dva aviona ili helikoptera, koji bi kroz četrnaest dana svaki dan vršili jutarnji i večernji let. Ako bismo htjeli tretirati 100.000 ha šume potrebno bi nam bilo 20 aviona ili helikoptera, koji bi na vrijeme izvršili zamagljivanje. O troškovima za takvo tretiranje i insekticide ne ćemo govoriti, jer to je onima, koji su takve akcije kod posljednje zaraze organizirali, potpuno jasno. Uzevši u obzir naprijed iznesene momente i kad znamo da je šteta kod posljednje zaraze iznosila oko četiri milijarde dinara, onda dolazimo do zaključka, da bi kod ove gradacije trebali povesti više računa o racionalnoj organizaciji suzbijanja gubara, suznika i zlatokraja. U prvom redu potrebno bi bilo prikupiti točne podatke o intenzitetu i proširenju zaraze. U svim šumama gdje nije došlo do jakog proširenja gubara odnosno velikog broja jajnih legala trebalo bi provesti mehaničko uništavanje jaja. Budući da mehaničkim načinom suzbijanja ne ćemo postići potpun uspjeh, treba pomišljati i na kemijsko suzbijanje gubara i to tim više, što postoji opasnost da će se na mnogim mjestima pored gubara pojaviti zlatokraj i suznik, koje ne možemo u šumama mehanički suzbijati. Svakako bi trebalo da opet prorade odbori za suzbijanje gubara, koji su postojali kod posljednje zaraze. Suzbijanje gubarevih i ostalih gusjenica može se danas najuspješnije provesti primjenom avio-metode i DDT ili HCH |