DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 24     <-- 24 -->        PDF

II propose aussi l´etablissement de nouvelles usines pour la production des panneaux


agglomeres et de la pate a papier dans le but d´obtenir des produits qui pourraient


remplacer la consommation du sciage ainsi qui rendraient meilleur utilisation des res-


sources forestieres, puis qui diminueraient les importations des bois chimiquement


transformers et ainsi qui augmenteraient les exportations de produits ligneux. Comme


mesure principale, dans la service forestier, il recommande la culture plus importante


des essences a croissance rapide et tout specialement des peupliers hybrides eurame


ricains dans le but d´obtenir le plus rapidement possible de ces produits qui pourraient


remplacer les resineux au moment ou la probleme des resineux parviendrait dans sa


phase la plus critique.


L´auteur propose aussi la diminution des exportations du sciage de bois tendre


et des produits de resineux faconnes dans les forets, ensuite il propose la reconstruc


tion des seieries pour diminner la quantite des dechets et enfin donnant la priorite


a des travaux dans les forets resineuses et tout particulierement a, des travaux d´elar


gissement au point de vue des communications.


UTJECAJ ŠUME NA PRODUKCIJU U VODAMA*


Dr. Miljenko Buljan,


U
U
ovom članku osvrćem se na jedan faktor, koji povoljno upliva na bogatstvo
produkcije u vodama a kome se do danas nije posvetila neka
pažnja iako on može biti od znatne važnosti za razumijevanje stanja proizvodnje
u nekom vodenom bazenu
Ribar će znati reći, da je šuma dobra za ribu, za laike ne postoji neke
međusobne veze između šume i bogatstva vode životom. Ribarstveni biolog
će na ponešto neodređeni način kazati, da postoji neka veza između života
u šumi i života u vodi: možda nešto sitnih životinja, kukaca i slično upadne
u vodu ili morski zaljev, pa ih ribe i druge životinje pojedu, ili će možda
uvažiti i mogućnost, da šuma crpi fosfate i druge hranjive soli iz dubljeg
sloja zemlje, i da ove mogu kasnije doći u jezero ili u more vodama tekućicama
i tako djelovati povoljno na produkciju u bazenu.


Međutim pravi pogled na ovo pitanje može se tek sada baciti poslije
novih saznanja o događajima koji se odigravaju na granici vode i morskog
ili jezerskog dna, do saznanja od kojih se je došlo u novije doba u toku
studija hidrologije.


Najprije par riječi o uslovima organske proizvodnje u vodama uopće.
Kod proučavanja voda, kako slanih tako i slatkih, nailazi se na jedan
skoro centralni problem: problem produkcije organske tvari. I oceanografija
i limnologija zadnjih decenija poklanjaju svim pitanjima, koja
su povezana s proizvodnjom, najveću brigu. Pod produkcijom u širem
smislu misli se na prirast organske tvari koji se vrši u nekom prirodnom
bazenu pomoću biljaka. Kod toga se skoro isključivo radi o fitoplaktonu,
koji svoje sitne dimenzije nadoknađuje ogromnim brojem, nekada i do
milion primjeraka u litri, a i više, te velikom brzinom umnažanja. Na


* Opaska uredništva.
Donosimo ovaj zanimljiv članak sa slabo poznatog područja. Moguće da će ovo
biti poticaj našim čitaocima, da i oni doprinesu svoja opažanja ove vrste i da ih dostave
nama ili piscu članka.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 25     <-- 25 -->        PDF

ovoj proizvodnoj fitoplanktonskoj podlozi stoji čitava zgrada organskog
svijeta mora i većih jezera.


U priobalnim dijelovima igra ulogu i bentosko krupno bilje. Za more
kao cjelinu, te za velika jezera, ova je komponenta proizvodnje sasvim
neznatna, dok u malim, par metara plitkim bazenima bentosko bilje može
biti od važnosti.


Poznato je, da proizvodnja u vodama u najvećoj mjeri ovisi o prisustvu
hranjivih soli, kao što su P, N, K (ovaj zadnji samo u slatkim
vodama dolazi u mogućnost da ga nestane, da bude iscrpljen, dok ga u
moru uvijek ima u izobilju), te soli nekih teških kovina, kao Fe i možda
Mn. čini se da nekada u morskoj vodi može doći i do iscrpljenja Si-spojeva.


Iscrpljenje jednog od ovih faktora dovodi do zastoja u daljnjoj produkciji, prema
Liebigovo m zakonu minimuma. Istina je, da neki elementi, koji su iz iste grupe
periodnog sustava elemenata, mogu nekada zamijeniti susjedne elemente. Tako na
primjer arsen može lako zamijeniti fosfor u morskoj vodi (kao i u tlu), a selen zamijeniti
sumpor ili volfram molibden. Međutim, to je obično od manje koristi za produkciju,
jer je na primjer učestalost kojom su zastupljeni elementi As i Se u vodama
i u zemaljskoj kori mnogo niža, jer se radi oelementima sa višim atomskim brojem,
što je u skladu sa skupinskim pravilom učestalosti elemenata (Bulja n 1949), bez
obzira na to, da takova zamjena ne može ići suviše daleko, jer se radi o elementima,
koji su u većoj koncentraciji otrovni po organizme (slučaj trovanja stoke biljem koje
je u sebi bilo nagomilalo veće količine selena na primjer u Dakoti).


Do iscrpljenja ovih hranjivih soli dolazi u gornjim osvijetljenim
dijelovima mora ili u epilimnionu slatkih voda u toku ljetne stagnacije,
koja nastupa uslijed ugrijavanja gornjih slojeva. Time je praktično spriječeno
vertikalno miješanje voda. Uslijed biološke djelatnosti organizama
u vodi, te uslijed uslojenosti vode, dolazi do kemijske »polarizacije«
vodenih masa s obzirom na nejednako gomilanje nekih spojeva u površinskim,
odnosno dubinskim dijelovima bazena. Ta se polarizacija sastoji
u slijedećem: u gornjim slojevima, već prema dubljini bazena, od 20 do
40 metara dolazi do gomilanja O uslijed asimilatorske djelatnosti fitoplaktona,
a i ostalog bilja uz dno i uz obalu. Ispod ovog sloja prezasićenog
kisikom, u neosvijetljenom dijelu bazena, dolazi do nestajanja ovog plina
zbog disanja bakterija i životinja. To nestajanje O je sve jače, što je
snažnija »kiša« organskih otpadaka sa površine u dubljinske slojeve
bazena. Rezultat raspadanja ovih organskih tvari je gomilanje ugljičnog
dioksida u donjim slojevima, porast sadržaja bikarbonata i opadanje
pH. Tako na primjer, dok je na površini mora u zaljevu Mljetsko jezero
pH oko 8,2, u dubljini od 40 metara koncem ljeta.pada ovaj i ispod 7,3.


Dalji vid polarizacije bazena je gomilanje dušičnih, fosfornih i Fespojeva
u dubljim slojevima bazena, gdje su nastali razaranjem organskih
tvari.


Stupanj, dakle, kemijske polarizacije bazena je odraz stupnja biološke
aktivnosti u bazenu.


Kada nastupi jesensko ohlađivanje površine vode, nestaje stabilnosti
slojeva, koje je pratila ljetnu uslojenost vode, i dolazi do vertikalnog
pokretanja vodenih masa. To ima za posljedicu, da se voda izmiješa, pa
hranjive soli, koje su bile sabrane pretežno u dubljini, sada dođu na površinu,
a istodobno kisikom bogata površinska voda dopre do dna bazena.
Izvršila se homogenizacija vode bazena. To se na primjer u Mljetskom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 26     <-- 26 -->        PDF

jezeru dogodi obično u prosincu i siječnju, dok u otvorenom moru to biva
nešto ranije.


Ovim se ponovo uspostavljaju povoljni uslovi za proizvodnju organske
tvari u vodama. Naime, tek kada fosfatima i dušičnim i drugim
solima bogate vode dođu u osvijetljenu površinu, fitoplankton ima uslove
za svoju živu djelatnost i bujan razvoj, naravno u koliko su zadovoljeni
uslovi dovoljnog svijetla i ne pretjerane turbulentnosti vode.


0 čemu ovisi količina hranjivih soli u vodama, pa dosljedno i stupanj
proizvodnje u njima?


Jednim dijelom vode u tome ovise o geokemijskom faktoru, t. j . o
kemijskom sastavu kamenja odnosno tla, koje je u dodiru sa vodom bazena,
odnosno njegovih pritoka. Tako su eruptivna kamenja bogatija
fosfatima, nego sedimentno vapneno stijenje (prva sadrže oko 1,2%0, a
drugo 0,16%o [P. Sahama i Rankama 1950]).*


Važnije je međutim stanje i događaji koji se odigravaju u vodi bazena,
nego količina anorganskih fosfata, koji stižu vodama tekućicama
u bazen. Naime, glavni dio fosfata, koji donesu ove vode naskoro se veže
apsorptivnim vezom na hidrokside tro valjanog željeza i mangana, kojima
obiluju slatke vode, a ovi opet bivaju koagulirani i staloženi na dno jezera
ili mora i time redovito isključeni iz kruženja u vodi. Tek jedan mali dio
donesenih fosfata troši fitoplankton. To je uostalom jedan od razloga, da
je priobalno područje bogatije od otvorenog dijela bazena.


Bazeni kao cjelina, dakle voda skupa sa kotlinom, nisu siromašni
fosforom, nego je ovaj sabran u sedimentu, dok je voda nad njim redovito
siromašna fosfornim spojevima.


Jedan centimetar debeo gornji sloj morskog mulja na primjer u dobro pro-
zračenom dnu Novigradskog mora ima dovoljno fosfata (suhi mulj ima 0,54%> PO4-P)
da bi mogao uzdržati veoma bogatu produkciju, kada bi prešao u otopinu. Oko 20
metara debeo stupac ovog mora imao bi na taj nčin oko 40 puta više P nego li,
ga ima normalno u vodi Jadrana.


Kada i uz koje je uvjete moguće, da ovakav oboreni fosfat pređe u
otopinu i time da uđe ponovno u biološko kruženje bazena?


To je mguće samo onda, ako u vodenim slojevima uz samo dno, postoje
uslovi, koji će omogućiti redukciju netopljivog trovaljanog željeza
u topljivi dvovaljani oblik. Tada skupa sa reduciranim željeznim ionima,
odlaze u otopinu ioni fosfata.


Organske tvari koje se nalaze na dnu bazena su one, koje uz pomoć
fermenata bakterija, u povoljnim hidrografskim uslovima, mogu provesti
spomenutu redukciju željeznih (i manganskih?) spojeva, i tako osloboditi
fosfat, koji je prije bio vezan na netopljivi oblik željeza, i ponovno
privesti ovaj fosfat u kruženje, kako u slatkoj vodi, tako i u moru.


Ovdje moramo napomenuti i ulogu morfometrijskog faktora bazena, pitanje
koje je A. Thienemann opširno razradio (Thieneman n 1928). Ovaj faktor poglavito
upliva preko omjera volumena hipolimnion epilimnion. Kod eutrofnih jezera
ovaj je omjer i do 0,3, dok je kod oligotrofnih bazena čak i do 10,0. Uslijed prirodnog
zatrpavanja bazena, on vremenom postaje plići, i omjer E/H se pomiče u pravcu koji


* To međutim nije uvijek odlučujući faktor, što se vidi na pr. iz slijedećeg. U vodi
jednog vapnenjačkog bazena, kao što je Rogozničko jezero, nađen je fosfat u količinama
od 150 mg P-PO4 u toni vode (Bulja n 1952), što daleko premašuje količine
nađene u bogatom fjordovskom bazenu Espevik-Poll, na norveškom eruptivnom terenu
(Gaarder i Sparck 1932).
396




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 27     <-- 27 -->        PDF

označava eutrofizaciju bazena. Zbog toga i teče razvoj vodenog bazena od oligotrofnog
tipa ka eutrofnom tipu sa bogatom produkcijom.


Ovaj proces se odvija u pretpostavci da su ostali nepromjenjeni drugi faktori
(na pr. jednako podneblje t. j . temperatura i režim oborina, te jednolik donos organskih
tvari tekućicama u bazen). Međutim u koliko nastupi pretjerano snažan donos
organskih tvari, može jedno eutrofno jezero preći u jednu formu: distrofno jezero.
Ovaj tip je karakteriziran time što se u takvoj vodi nagomila mnogo organskih tvari
posebno huminskih kiselina, što ima za posljedicu smeđu boju vode, te neka štetna
vrijenja na dnu bazena (na pr metan). Ovakvog tipa jezera kod nas nema (Stanko
vi ć), dok se s njim susrećemo u sjevernim humiđnim područjima.


Koliko je meni poznato, do sada nije izneseno, da se eutrofni tip može
opet povratiti na oligotrofni tip (degradirani bazen) uslijed promjene
količine donosa organskih tvari. To je obrnuti proces od distrofiziranja.
To je ono što mi ovdje želimo istaći.


Sada dolazimo na našu temu, na upliv šume na život u bazenu. U
jednom oligotrofnom jezeru (ili u vodi otvorenog Mediterana) produkcija
je toliko malena, da se u hipolimnionu i u hipotalasi i ne opaža znatnije
sniženje sadržaja O, pa je zasićenje kisika skoro potpuno (vrijednost
je blizu 100) čak i u doba stagnacije i pri njenom završetku koncem
ljeta i u jesen. Tamo je i nad samim dnom postotak zasićenja kisika
veoma visok. Kemijska polarizacija ovakvih bazena je veoma slaba.


U takvim prilikama nema govora o redukciji feri-spojeva i oslobađanju
PO4 sa morskog dna, osim jedne oskudne količine fosfata koja se
oslobodi, ne iz anorganskih, mineralnih komponenata morskih sedimenata,
dakle iz one glavne zalihe fosfata, nego koja se oslobodi iz samih
organskih spojeva detritusa, poglavito u toku samog tonjenja prema
morskom dnu. Ova okolnost opet sa svoje strane djeluje na bazen da
ostaje oligotrofan.


To je kako vidimo verižan proces. Obje su pojave naizmjenično i
uzrok i posljedica siromaštva bazena. Pošto je malo reduktivnih tvari u
bazenu, praktično se i ne vrši redukcija feri-spojeva iz anorganskog taloga,
pa se ne vrši ni oslobođenje fosfata. Pošto se ne vrši oslobađanje
fosfata, zbog toga je slaba produkcija u bazenu i u njemu nema dovoljno
reduktivnih tvari, koje nastaju uslijed produkcije, čini se, međutim, da
je i ovom zatvorenom krugu znatniji faktor donosa, odnosno nedonosa
reduktivnih tvari s kopna u bazen, čini se da je bazen u najvećoj mjeri
ovisan o vanjskim uplivima ove vrste.


Ovdje ne smijemo pustiti iz vida još jedan faktor. To je topljivost
fosfata pod uplivom različite koncentracije H-iona. Pod današnjim uslovima
pH na pr. u moru, morska je voda zasićena na kalcijevom fosfatu
(Dietz, Emery i Shepard 1942). pH gornjih slojeva mora je
oko 8,2. Snižavanjem pH vode, redovito uslijed povećanog sadržaja
ugljične kiseline, sve veće količine PO< mogu ostati u otopini. A. R i v i e-
re-u (1941) je uspjelo zasićenjem vode sa ugljičnom kiselinom postići,
da su se velike količine PO* otopile (i do 105 gr. PSOB u jednoj toni!).
Donosom organskih tvari s kopna u bazene, postizava se, dakle, ne samo
sniženje O2 u dubljinskim slojevima, nego i sniženje pH uslijed proizvodnje
ugljične kiseline, koja nastaje izgaranjem organskih tvari. Time se
uvelike omogućava opstanak POi iona u otopini. Svega ovoga nema u
oligotrofnom jezeru i siromašnom morskom bazenu.


Naprotiv tome u jednom bogatom, produktivnom morskom zaljevu


(na pr. Mljetsko jezero i u nekom eutrofnom jezeru (na pr. u makedon


397




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 28     <-- 28 -->        PDF
skim jezerima kao što su Aivasilsko jezero, Bešičko, Kostursko ili Dojransko
jezero, [Stankovi ć 1951]) u toku ljeta u dubljim slojevima
dolazi do snažne nezasićenosti na kisiku, a pri dnu i do potpunog utroška
kisika. U skrajnjim slučajevima se čak javlja i H2S (kao što je to slučaj
u Lake Mendota
nemann op. cit.], Espevik Poll [G a a r d e r i
Spar k op. cit]) i do sniženja pH uslijed obogaćenja na CO2. Ovdje su
ispunjeni uslovi za redukciju željeznih spojeva mineralnih komponenta
dna, i za oslobođenje i difundiranje PO4 iz mulja u vodu i njihovo daljnje
održavanje u otopini. Ova dubinska voda će iznijeti fosfate i druge oslobođene
hranjive soli u gornje slojeve bazena u doba jezerske konvekcije,
i time ojačati, često u silnoj mjeri, organsku produkciju. I ovdje je,
dakle, proces verižan kao i u gore iznesenom slučaju.


U jezerima ili zatvorenim morskim bazenima čija je okolina pokrivena
bogatom vegetacijom, na pr. šumom ili gušćom makijom, neprestano
dolazi do snabdijevanja bazena organskim tvarima, u obliku lišća, grančica,
polena, humusa koji dolaze direktno u jezero ili ih donose tekućice.
Ovi bazeni su obično osigurani, da će u toku ljetne stagnacije imati na
svom dnu jaku redukcionu sredinu, koja će oslobađati PO4 i druge hranjive
soli iz mulja u vodu. Takvi bazeni su eutrofni i obično bogati ribom.
Jedan primjer na moru je Mjetsko jezero, čini se također, -da je takav
i nutarnji dio Malostonskog zaljeva, te mnogi norveški fjordovi. Isto tako
u slatkim vodama postoji veliki broj ovakvih primjera, kao što su neka
od spomenutih makedonskih jezera, pa Lake Mendota, Scafold Lake
(Allgeier, Hafford i Juday 1941) i drugi.


Ovdje treba tražiti i pravi razlog zbog čega povoljno djeluje dodavanje
organskih tvari na pr. ribnjacima, što se često s pravom preporučuje
u određenim uslovima.


Kao što je spomenuto postoje i ekstremni slučajevi štetnog nagomilavan
ja organskih tvari s kopna u bazene što dovodi do distrofije.


S druge strane bazeni koji su bez šuma i zelenog pokrivača na svojim
obalama, ugroženi su da budu oligotrofni. Njihova voda je trajno
jako prozračena, bogata kisikom. (Kao što vidimo, velika prozračenost
nije dobro svojstvo bazena i to upravo za životinjski svijet, što je potpuno
u suprotnosti sa mišljenjem mnogih starijih zoologa. Danas poznamo
mnoge brojne primjere upravo bujnog života u bazenima koji u
dubljim slojevima ne sadrže kisika i čak s vremena na vrijeme imaju i
prisutnog suporovodika u najdubljim slojevima). Bazeni bez okolnje
šume i zelenila nemaju mogućnosti neprestanog mobiliziranja hranjivih
soli sa dna. Oni su osuđeni da održavaju svoju oskudnu ekonomiju samo
sa ono malo hranjiva, koje dozvoljava sposobnost otapanja soli ferifosfata
vode u uslovima Visokog pH i bogatstva kisika. Mi imamo dosta
oligotrofnih voda. To su ili krška jezera, poznata po bistrini svojih voda,
ili pak velika naša južna jezera Ohridsko i Prespansko i druga, a i Jadran
je oligotrofan. Nije isključeno da su neka krška jezera, kao i neki morski
zaljevi, u neku ruku sekundarno postali takovim. Siječenjem šuma,
koje su nekad opkoljavale te vode, nestalo je izvora koji su snabdijevali
te bazene reduktimnim tvarima, (organskim otpacima), pa je nestalo i
nekadašnje povoljnije strukture u bazenima, koja je pogodovala bujnijem
životu tih bazena.


398




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Čini se da imamo jedan primjer slične degradacije produktiviteta
bazena uslijed sječe šume uz morski zaljev Telašnicu na Dugom otoku.
L o r in i (1903) je opisao, da je taj zaljev, pred manje od jednog vijeka,
u doba dok je ovaj bio još opkoljen makijom i niskom šumom, bio jedan
rijetko ribom bogati zaljev. Autor veli: »U travnju bi se svake godine
Telašnica natočila svakovrsnom ribom, poimenice lokardama. Glavni
lovovi su se vršili na tri mjesta obale gdje je gusta mrtovina i smrdelja
dosegla do samog mora. Sada su se po Telašnici izredale samo gole, bijele
vrleti, a ribe ni za lijek, gdje su stariji govorili, da bi čitav grad našao
čim da žive od bogatstva, kojim je ono more prepuno bilo«.


Sličan je slučaj i sa morskim zaljevima Soline, također na Dugom
otoku koga također opisuje spomenuti autor.« U toj se je draži od pamtivjeka,
do nazad malo godina, u stanovito doba, lovila riba na pune brodove.
Sada više toga nema. Sad je pravo čudo ako bi ribar u draži ulovio koliko
bi družina založila. Otkad je tako? Upravo od one godine, od
kada je prva ograda zasnovana na istočnoj obali
drag e uzduž koje riba putuje, kad tamo dolazi. Gustu sitnogoricu pri
toj obali zamijenio, čak do mora, bijeli, goli zid, koji ograđuje nasađene
vinograde«.


Ja vjerujem da je i produkcija u Vranskom jezeru jedanput vidjela
bolje dane, dok su mu obale bile pokrivene šumom.
Moguće da bi se našlo više slučajeva ove vrste kod naših jezera, posebno
u krškom području i u području Makedonije.


Nema sumnje da današnje povoljno stanje na pr. u zaljevu Pomina,
pa i u Mljetskom jezeru, u najvećoj mjeri zahvaljuje to prisustvo borove
šume i makije koje se nalaze blizu ovih zaljeva. Za tvrdnju da je Mljetsko
jezero produktivno, osim mišljenja domaćih otočana imamo i jedan
egzaktniji dokaz. Poznato je da je količina fosfata u nekoj vodi nesumnjivo
dobar indikator produktivnosti nekog bazena. Mi smo u Mljetskom
jezeru naišli više puta na količine, koje za preko tri puta nadilaze
količine fosfata u vodi otvorenog Jadrana (neobjavljeni podaci).


Ing. D.-Jedlovski (Split) me je upozorio, da u području Planinskog
kanala jake bujice Velike i Male Paklenice donose velike količine bjelogoričnog
i crnogoričnog listinca, kojeg stvaraju šumske sastojine Velebita
blizu gornjeg dijela ovih bujica, i snašaju u more. To se slaže sa
nalazima bukovog lišća u koćama (dubljinske povlačne mreže) u Planinskom
kanalu. Teško je međutim reći koliko može uplivati ovo, razmjerno
malo područje šume u Paklenici, svojim donosom organskih tvari, na
veliko prostranstvo ovog duboko g kanala, jer su nažalost stali dijelovi
moru okrenutih padina Velebita slabo ili nikako pod šumskim pokrivačem.


Možemo lako shvatiti,da je ono tragično ogoljenje otoka Paga, a i
dobrog dijela ostalih otoka, te kopna u našem sjevernom Primorju, utjecalo
jako negativno na ono područje mora, koje je, budući prilično zatvoreno
otocima, te pomorskim pragom odijeljeno od otvorenog Jadrana,
nekada sigurno imalo velike koristi od nekadašnjih šuma i bilo daleko
bogatije na biomasi negoli li je to danas.


Postoji jasna veza, dakle, između produktiviteta morskih i jezerskih
bazena s jedne strane, te zelenog, poglavito šumskog pokrivača, uz te
bazene s druge strane. Moguće je ona jednostrana, te da pretežno samo


399




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 30     <-- 30 -->        PDF

šuma djeluje na more i na vodene bazene. Tim više je značenje važnosti
šumskog pokrova i njegove uloge. Ovo je i jedan daljnji primjer biološkog
faktora sa znatnim geokemijskim značenjem.


Mi izvodimo zaključak da je politika sprovođenja mjera, koje pogoduju
pošumljavanju naših krajeva, od znatne važnosti također i po naš
ribolov, kako u obalnom pojasu, tako i u unutrašnjosti zemlje.


Literatura


A 11 g e i r J., B. C. Hafford i C. J u d a y. 1951. Oxydation — reduction
potentials and pH of lake waters. Transact. Wiscons. Acad. Vol. 33.


B u 1 j a n M. 1949. The occurrence of elements in the sea water and in the earth´s
crust in relation to the periodic system of elements. Acta Adriatica Vol. IV. No. 6.
B u 1 j a n M. Nalazi H2S u Jadranskoj vodi. Referat I. Kongres kemič. Jugosl.


Zagreb 1952.
D i e t z R., K. Emery i F. Shepard. 1942. Phosphorite deposits on the sea
floor off Southern California. Geol. Soc. Americ. Bull. Vol. 53.


Gaarde r T. i R, Spar c k. 1932. Hydrographisch-biochemische Untersuchungen
in norwegischen Austern — Pollen. Bergens Museum Arbok Natvid. Rekke No. 1.
L o r i n i P. 1903. Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskog mora.


Beč.
Rivier e A. 1951. tiber die Loslichkeit von Tricalzium-phosphat im Meer-wasser.


C R. 50—51 iz Chem. Zentr. Bt. 1942. II. 2124.
Sahama Th. i K. Rankama. 1950. The Geochemistry. Chicago.
Stankovi ć S. 1951. Naselje dna jegejskih jezera. Zbornik radova Inst. za ekoL


i biogeografiju S. A. N. knj. 2. Beograd.
Thieneman n A. 1928. Der Sauerstoff im eutrophen und oligotrophen See.
Stutgart.


REZULTATI I EFEKTI NAUČNO-ISTRAžIVAcKOG RADA


U ŠUMARSTVU


Ing. Josip Šafar


U
U
toku godine 1953. u našoj dnevnoj i stručnoj štampi te na mnogim
konferencijama počeo se ozbiljno tretirati vrlo kompleksan problem
potrebe i organizacije istraživačkog rada. Taj pokret pojavio se je i u šumarstvu,
i to ne samo pod utjecajem vanjskih činilaca nego još više i pod
utjecajem unutrašnjeg razvitka i zapletaja. Pri tome pojaviše se razna
načelna i lična mišljenja o zadacima, svrsi i uspjesima istraživačkog djelovanja,
pa su se po običaju razvila i različita tumačenja 0 problemima
te o rezultatima i efektima toga rada.


Ne ulazeći dublje u opću tematiku 0 tehnici i metodici naučnog rada
ni o načinu prenošenja postignutih iskustava u praksu, iznijet ćemo ovdje
na temelju saznanja i vlastitog iskustva posve ukratko neka pitanja, za
koja smatramo da su u današnjoj situaciji vrlo važna za raščišćavanje
izvjesnih nazora u tezi i antitezi: rezultati-elefti.


Kao u svagdašnjem životu tako i u istraživačkom radu odnos rezultati-
efekti sadrži u subjektivnom i u objektivnom pogledu dubok sadržaj
i zasebno materijalno značenje. Netko se može mučiti čitav decenij radeći
metodički na nekom problemu i ne postigne potpuni efekt, dok drugi u