DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1953 str. 28     <-- 28 -->        PDF
skim jezerima kao što su Aivasilsko jezero, Bešičko, Kostursko ili Dojransko
jezero, [Stankovi ć 1951]) u toku ljeta u dubljim slojevima
dolazi do snažne nezasićenosti na kisiku, a pri dnu i do potpunog utroška
kisika. U skrajnjim slučajevima se čak javlja i H2S (kao što je to slučaj
u Lake Mendota
nemann op. cit.], Espevik Poll [G a a r d e r i
Spar k op. cit]) i do sniženja pH uslijed obogaćenja na CO2. Ovdje su
ispunjeni uslovi za redukciju željeznih spojeva mineralnih komponenta
dna, i za oslobođenje i difundiranje PO4 iz mulja u vodu i njihovo daljnje
održavanje u otopini. Ova dubinska voda će iznijeti fosfate i druge oslobođene
hranjive soli u gornje slojeve bazena u doba jezerske konvekcije,
i time ojačati, često u silnoj mjeri, organsku produkciju. I ovdje je,
dakle, proces verižan kao i u gore iznesenom slučaju.


U jezerima ili zatvorenim morskim bazenima čija je okolina pokrivena
bogatom vegetacijom, na pr. šumom ili gušćom makijom, neprestano
dolazi do snabdijevanja bazena organskim tvarima, u obliku lišća, grančica,
polena, humusa koji dolaze direktno u jezero ili ih donose tekućice.
Ovi bazeni su obično osigurani, da će u toku ljetne stagnacije imati na
svom dnu jaku redukcionu sredinu, koja će oslobađati PO4 i druge hranjive
soli iz mulja u vodu. Takvi bazeni su eutrofni i obično bogati ribom.
Jedan primjer na moru je Mjetsko jezero, čini se također, -da je takav
i nutarnji dio Malostonskog zaljeva, te mnogi norveški fjordovi. Isto tako
u slatkim vodama postoji veliki broj ovakvih primjera, kao što su neka
od spomenutih makedonskih jezera, pa Lake Mendota, Scafold Lake
(Allgeier, Hafford i Juday 1941) i drugi.


Ovdje treba tražiti i pravi razlog zbog čega povoljno djeluje dodavanje
organskih tvari na pr. ribnjacima, što se često s pravom preporučuje
u određenim uslovima.


Kao što je spomenuto postoje i ekstremni slučajevi štetnog nagomilavan
ja organskih tvari s kopna u bazene što dovodi do distrofije.


S druge strane bazeni koji su bez šuma i zelenog pokrivača na svojim
obalama, ugroženi su da budu oligotrofni. Njihova voda je trajno
jako prozračena, bogata kisikom. (Kao što vidimo, velika prozračenost
nije dobro svojstvo bazena i to upravo za životinjski svijet, što je potpuno
u suprotnosti sa mišljenjem mnogih starijih zoologa. Danas poznamo
mnoge brojne primjere upravo bujnog života u bazenima koji u
dubljim slojevima ne sadrže kisika i čak s vremena na vrijeme imaju i
prisutnog suporovodika u najdubljim slojevima). Bazeni bez okolnje
šume i zelenila nemaju mogućnosti neprestanog mobiliziranja hranjivih
soli sa dna. Oni su osuđeni da održavaju svoju oskudnu ekonomiju samo
sa ono malo hranjiva, koje dozvoljava sposobnost otapanja soli ferifosfata
vode u uslovima Visokog pH i bogatstva kisika. Mi imamo dosta
oligotrofnih voda. To su ili krška jezera, poznata po bistrini svojih voda,
ili pak velika naša južna jezera Ohridsko i Prespansko i druga, a i Jadran
je oligotrofan. Nije isključeno da su neka krška jezera, kao i neki morski
zaljevi, u neku ruku sekundarno postali takovim. Siječenjem šuma,
koje su nekad opkoljavale te vode, nestalo je izvora koji su snabdijevali
te bazene reduktimnim tvarima, (organskim otpacima), pa je nestalo i
nekadašnje povoljnije strukture u bazenima, koja je pogodovala bujnijem
životu tih bazena.


398