DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 26 <-- 26 --> PDF |
metodi iznašala je 9 cm za jača i 8 cm za tanja stabla, a dubina zareza, 1.0 odnosno 0.8 cm. Visina zareza iznosila je 1.5 cm, tako da je bjelenica poslije 48 zareza koncem sezone bila prosječno 65 cm visoka. Zarezivalo se 5 puta u aprilu, 6 puta u maju, 10 puta u junu, 11 puta u julu, 10 puta u augustu i 6 puta u septembru mjesecu. Po njemačkoj metodi zarezivano je odozgo na niže »na živo-dugoročno« sa 1/3 opsega i »na mrtvo-kratkoročno« sa 2/3 opsega stabla. Pokusna površina obuhvatala je 100 stabala, 50 slabije razvijenih od 23—36 cm. pr. pr. (I. grupa) 50 stabala jačih od 32—35 cm. pr. promjera (II. grupa). Sabiranje smole na posunoj plohi vršeno je svakog prvog u mjesecu posebno za tanju i posebno za jaču grupu stabala, te je dalo slijedeće rezultate: Mjeseca Sabrano sm"Ie za 1. grupu pr./st. grama svega kg Za II. grupu pr./st. grama svega kg Sveukupno po St. grama svega kg aprila 60 30 80 4-0 70 70 maja 108 5-4 144 7-2 126 12-6 juna 168 8-4 238 119 203 203 jula 136 68 200 10´0 168 - augusta 138 6-9 232 11-6 185 16-8 septembra 66 3-3 101 5 05 83-5 18-5 Ukupno 676 338 995 49 75 835-5 8-35 83-55 K tome se ima pribrojiti izvjesna količina strušca, koji je sabiran 1. jula i 2. oktobra i to: 3.50 kg za I. i 5.0 kg za II grupu = 8.5 kg. Upoređujući postignute rezultate u Korneriji u količini od 1.095 kg prosječno po stablu jače grupe II. sa prinosima postignutim u Francuskoj od najmanje 1.5 kg po stablu odnosno u Austriji od 2.5—2.8 kg po stablu prosječno, ovi veći rezultati imaju se pripisati u Austriji dubljem zarezivanju (1.5—2 cm) i većoj širini bjelenice (15 cm), u Francuskoj mnogo povoljnijoj klimi i trajanju sezone od 8 mjeseci, dok se u Korneriji smolarilo samo 6 mjeseci (300 m nadmorske visine) i pod lošim klimatskim okolnostima, na crnom boru. Osim toga se u Francuskoj smolari primorski bor uglavnom sa posebnim fiziološkim i anatomskim osebinama. Prosječni prinosi smolarenja u Francuskoj od 400—500 kg po hektaru odnosno 1.5—3.0 kg po stablu registriraju se u sastojinama, koje su naročito za smolarenje bile uzgajane — kao glavu vrst prihoda onih šuma — i svojevremeno proređivane ostavljajući kao glavnu sastojinu 200—250 stabala široko razvijene krošnje. Isti prinos po ha dalo bi 370—460 stabala, računajući po stablu 1.1 kg prosječno i u Istri, međutim u Korneriji bilo je prema izmjeri tadanjeg šumarskog upravitelja u Motovunu ing. Sprynara 734 do 820 borovih stabala po hektaru. Oprečnost pogleda smolara, koji sa manjeg broja stabala bolje razvijenih iskorišćava više smole i uzgajivača, koji u gustom sklopu sasto |