DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 4 <-- 4 --> PDF |
više pojavljivati; to pogotovo i zato, što su struktura i tekstura naših prebornih šuma sječama mnogo poremećene, a ta se činjenica naročito mnogo odražava u prekinutom sklopu, kao i u nedovoljnom broju i smjesi stabala u nižim debljinskim razredima. Stoga sam koristio priliku, koju mi je prigodom otvaranja problema izlučivanja prašumskog rezervata na Ličkoj Plješivici pružio direktor šumskog gospodarstva ing. J. Ko s o vić , da pomoću jedne jednostavnije metode pokušam utvrditi pravilnosti u procesu podmlađivanja prašume. U Lič. Plješivici nalazi se najveća prašuma u Hrvatskoj i razmjerno je lako pristupačna, pogotovo danas kad se kroz nju gradi kamionska šumska cesta. Civilizacija i kultura upravo uvjetuju, da se za buduća ljudska pokoljenja sačuvaju dijelovi netaknutih prašuma (8,12). Kad se naša civilizacija toliko približila našoj prašumi, bila bi naša dužnost da se spasi jedan dio toga ostatka ostataka negdašnjih ogromnih prašuma iz kulturnih, iz turističkih i naučnih a prema tome i privrednih razloga, da ostane za sva vremena nacionalni spomenik naše kulture i naše prošlosti. Naše prašume kroz literaturu vrlo malo poznajemo, i to nažalost većinom na stranim jezicima. Napose o hrvatskim prašumama imamo vrlo malo objavljenih podataka. Prvi rad o biljnom svijetu Ličke Plješivice publiciran je razmjerno vrlo davno, pred jedno i pol stoljeće (K i t a i b e 1 1805). Pola vijeka kasnije piše o flori te planine Šloser-Vukotinovi ć (1852), a zatim se javljaju drugi botaničari s manjim florističkim prilozima. Nastavno na te radove započela se istraživati i vegetacija (Bec k 1901). Fundamentalno djelo za upoznavanje vegetacije Plješivice dao je Ross i (1913) a daljnja istraživanja postepeno prelaze i na područje fitocenologije (H or va t 1925). Sa šumarskog gledišta dotakli su se pitanja hrvatskih prašuna šule k (1866) i Wessel y (1876); specijalno pitanje o strukturi bukovih prašuma dokumentarno je obradio Mileti ć (1930). Sa posve gospodarsko uređajnog gledišta ,u svrhu eksploatacije, problem tih prašuma tretirali su šuri ć i Antonije v i ć. Mnogo više znamo o bosanskim prašumama, ali također najvećim dijelom iz strane literature. Opis objekta Lička Plješivica dio je prostranog Dinarskog planinskog masiva. Kao svi glavni grebeni Dinarida, i ta planina se proteže u smjeru SZ-JI, i to iznad kenjona gornjeg toka Une te do Plitvičkih Jezera, u dužini 70 km. Za rimskih vremena ovuda je vodio put iz Dalmacije preko Knina na Bihać-Sisak. Najviši vrh toga gorskog lanca je Gola Plješivica 1649 m. Geološki Plješivica je nastala u doba Mezozoika te je sačinjavaju uglavnom vapnenci Jure i Krede. Reljef zemljišta je isprekidan, obiluje strminama. Tlo je plitko do srednje duboko, između pukotina i vrlo duboko, karbonatno neutralno do slabo kiselo. Manje pvršine zauzimaju slabo podzoiirana tla, napose pod smrekovim sastojinama. Pod sastojinama jelebukve tla su najčešće skeletoidna do skeletna, pa se tu proces podzolizacije većinom nalazi u inicijalnom stadiju, ali gdje su kemijskim trošenjem vapnenaca nastave dublje naslage, podzolasta tla su više razvijena, a to se opaža i na vegetaciji. Po vrhovima nalaze se i plitke planinske crnice, ponegdje i rendzine. Godišnje oborine su oko 2000 mm. Nepovoljne utjecaje petrografsko-pedoloških, orografskih i klimatskih faktora potencirali |