DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 40 <-- 40 --> PDF |
* SAOPĆENJA PRODUKTI FRANCUSKIH ŠUMA* (Les produits de la foret francaise) N N ajprije želim, da se zahvalim svima, kako u Ministarstvu šuma, tako i u Institutu za drvno-industrijska istraživanja, kao i na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu, koji su načinili sve, da bi moj put bio ugodan, instruktivan i podešen misiji, koju mi je F. A. 0. povjerio. U šumama i u tvornicama Hrvatske vidio sam mnogo toga, što je vrlo zanimljivo, a naročito lijepe sastojine. Konstatirao sam, da u tvornicama kadrovi i radnici rade dobro. Kud god sam došao, svuda su me vrlo prijateljski primili, o čemu ću izvijestiti F. A. 0. i francuske vlasti. Tražili su od mene, da nastavim predavanja francuskih predgovornika: gospode Pourteta i Dugelayja, da vam govorim o produktima francuskih šuma. Za mene je veliki užitak govoriti o Francuskoj u zemlji, gdje se za Francusku osjećaju velike simpatije. Francuska je, kao i Jugoslavija, vrlo raznolika zemlja. Gospodin P ourte t i Dugela y govorili su vam o fizionomiji francusskih šuma. Ja ću se, dakle, ograničiti na to, da sažmem, u nekoliko crta, suštinu velikih šumsko-gospodarskih oblasti moje zemlje, kako bih učinio razumljivijim razloge sadašnje raspodjele produkata, koje iz tih oblasti crpemo. Vi znate, da je Francuska oceanska zemlja, otvorena na Atlantik, na Kanal la Manche i na Sjeverno more. Francuska je također brdovita zemlja: veliki gorski lanci nižu se uzduž istočne granice; to su Vogezi, Jura i Alpe. Uzduž španjolske granice protežu se Pireneji. široki brdski kompleks, Centralni masiv, zauzima gotovo cijelo središte zemlje. Francuska ima isto tako i jednu mediteransku oblast, Roussillon u Provansi. Zbog toga su francuske šume vrlo različite. Listače, i to naročito hraskitnjak, lužnjak i bukva dominiraju u nizinama, koje se protežu na sjeveru i zapadu, u pariškoj oblasti, u dolini rijeke Loire i na platoima Lorraine; veći dio tih šuma pripada privatnicima ili općinama; s obzirom na uzgojni tip to su uglavnom srednje šume. Ipak ima vrlo lijepih državnih visokih regularnih šuma; njihova imena Belleme, Berce, Reno-Waldien, Tron§ais poznata su u svijetu. Na jugozapadu Francuske uzduž atlantske obale, postoji snažan masiv od jednog miliona hektara primorskog bora Čineći šume Landa u Gascogni. Požar je ondje učinio goleme štete od 1939. do 1949., no poslije toga su u tim šumama izvršena značajna pošumljavanja zahvaljujući nacionalnom šumskom fondu (FOND FORESTIER NATIONAL). Centralni masiv, oblast vrlo raznolika s obzirom na reljef i s obzirom na tlo i klimu, gdje se sukobljavaju oceaski, kontinentalni i mediteranski utjecaji, bio je u prošlosti objekt jakih krčenja. Ali, počevši od prošlog stoljeća, ondje su izvršena golema pošumljavanja. Plato Millevaches , * Ovo predavanje je gospodin J. V e n e t, profesor iskorišćivanja šuma na Visokoj šumarskoj školi u Nancyu, naumio održati u Šumarskom društvu NR Hrvatske » Zagrebu nakon svog obilaska po našoj republici. Kako se iz tehničkih razloga predavanje nije održalo, donosimo ga u potpunosti u ovom broju našeg lista. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 41 <-- 41 --> PDF |
neki dijelovi C a u s s e s-a i A i g o u a 1-a imaju sada ponovno vrlo lijepe sastojine. Cijeli istok Francuske, od Vogeza do Alpa, kao uostalom i Pireneji, vrlo je bogat šumama; to su visoke bukove šume, zatim srednje šume na stepenastim obroncima planina, a u višim partijama šume jele, bijelog bora, smrče ili ariša. U Alpama, gdje su bujički fenomeni vrlo snažni, izvršena su velika pošumljavanja od prošlog stoljeća do danas. Konačno imamo mediteranski jug, zemlju sunca, bura i suša, zemlju lijepih pejzaža, koja je svjedok čestih pustošenja od požareva, no šumar se ondje uporno bori, da održi šumske površine, pa čak da ih proširi. Takvo je stanje francuskih šuma, a da ne govorimo o sjevernoj Africi, ni o udaljenim prekomorskim departmanima, ni o zemljama francuske unije, koje su bogate vrijednim drvom, ali gdje su uvjeti rada vrlo teški. Tako smo došli do produkata, što ih daju francuske šume. One pokrivaju gotovo 11 miliona hektara površine; od toga su 2/s privatne, a ostalo su komunalne i državne šume. Najveći dio privatnih šuma su srednjeg i niskog uzgojnog tipa, izuzevši ipak Lande, gdje visoke šume primorskog bora pripadaju uglavnom privatnicima. Listopadne šume su regularne, a crnogorične su regularne ili preborne. To obilje srednjih i niskih šuma objašnjava veliku količinu ogrevnog drva u francuskim šumama. Od 25 do 30 miliona godišnje proizvedenih kubnih metara drva, otpada, u stvari, na ogrevno drvo 15 do 20 miliona Selo i dalje upotrebljava drvo za grijanje i pečenje kruha, ali veliki gradovi troše kameni ugljen, elektriku ili plin. Od prošlog je stoljeća potrošnja ogreva u Francuskoj pala. Važno je, dakle, da se smanji proporcija ogrevnog drva, proizvedenog u francuskim šumama. Zato se već nekoliko desetaka godina nastoji srednje šume konvertirati u visoke šume prirodnim ili umjetnim putem, t. j . unošenjem crnogorice u srednje listopadne šume. Osim toga, od sada se javne ustanove trude, da usmjere povećanu količinu ogrevnog drveta prema drugim tržištima, kao na pr. za destilaciju, za kartonažu, za tvornice celuloze, za fabrikaciju lesonit-ploča i t. d. Snabdijevanje Francuske celuloznim drvom vrlo je težak problem. Papir, karton, lesonit-ploče i celuloza, što se troše svake godine u našoj zemlji, iziskuju 5 do 6 miliona kubnih metara drva, prvenstveno četinjača. Prije rada od 1939—1945. Francuska je proizvodila samo 500.000 kubnih metara tog drva. Zahvaljujući kulturama, koje su osnovane u početku ovog vijeka, kao i iskorišćivanju prorednog materijala u teško pristupačnim šumama, sadanja produkcija prelazi milion kubnih metara. Ali mi ipak moramo uvoziti sav ostatak iz inostranstva u obliku drva, (što postaje sve teže i teže) ili u obliku drvenjače, pa dapače i u obliku papira. Da bi se popravilo to stanje, stručne organizacije tvornica papira učinile su golemi napor oko propagande pošumljivanja. Zahvaljujući Nacionalnom šumskom fondu pošumljivanje golih terena se nastavlja; radi se također na unošenju crnogorice u loše niske šume. Svake je godine na taj način osvojeno nekoliko desetaka hiljada hektara. S druge strane, veliki su napori uloženi kako putem tvorničkih laboratorija, tako i putem laboratorija javnih ustanova za bolje iskorišcivanje listača za celulozu. U tom je smjeru važnu ulogu odigrala Visoka škola za fabrikaciju papira u Grenoblu, koja se radi tih istraživanja povezala sa Stanicom za šumske po |
| ŠUMARSKI LIST 11/1953 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Manuetovci u »Malinovom parku« na Ksaveru. Zasađeno 1866 i 1870 god. Foto: ing. Radimir Kovačević, prvo mjestoz auzima po svojoj zapremini, po svojoj ljepoti i florističkom značaju, park »Opeka« kod Vinice. Park Opeka nalazi se na sjeveroistočnim obroncima Maceljskog gorja, oko 17 km sjeverozapadno od Varaždina pokraj sela Vinice, tamo gdje »Varaždinske gorice« prelaze u ubavu podravsku nizinu. Ovim parkom, koji je nekad predstavljao dio imanja hrvatskih plemića Draškovića, upravlja sada Šumarija Varaždin. Glavni dio površine 45 ha (od 65) zaprema arboretum, oko 12 ha oranice i vrtovi, oko 2 ha voćnjaci i vinogradi, te napokon oko 2.5 ha, putevi, staze i vještačka jezera. Pored dvorca na imanju se nalaze 4 stambene zgrade, gospodarske zgrade, garaže, staklenik sa parnim grijanjem i bazen za kupanje. Kao i većina ostalih naših parkova, osnovan je po svoj prilici prvih decenija prošloga stoljeća time, što su prvotne šume kestena i hrasta postepeno zamijenjene četinarima dobrim dijelom strane provanijence. Mnoge eksotične konifere uz raznobojne skupine lisnatog drveća, grmlja, žbunja, zeljastog bilja, penjačica i cvijeća u skladnom poretku, isprepletene vješto putevima i stazama, predstavljaju neobično rijetki i vrijedan hortikulturno-historijski spomenik ne samo u Hrvatskoj, već i na čitavom Balkanu. U parku imade preko 10.000 stabala, od toga otprilike otpada 2/3" na četinjare, a ´1/21 na bjelogorično drveće, mnogo grmlja i penjačica. Tsuga canadensis i Pseudotsuga Douglasii zastupane su sa oko hiljadu primjeraka, Abies Nordmanniana sa Kavkaza i Chamaecvparis Lawsoniana iz Kalifornije sa više od 200, Cryptomera japonica, Thuja gigantea, Libocedrus decurrens sa više od 50 primjeraka. Ostale neke vrste ekzota nalaze se u manjem broju, ali zato kao prekrasni pojedinci (soliteri), koji predstavljaju pravu rijetkost u evropskim krajevima kao: japanski Sciadopytis verticillata. Neobična je i skupina sleča (Rhododendron). Pravo je kazao akademik prof. dr. Pevalek na predavanju, održanom na licu mjesta, stručnjacima, da park Opeka pred |