DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 10     <-- 10 -->        PDF

nje obezbeđivaće celinu šumskog fonda putem parcijalne zaštite šuma
svake pojedinačne organizacione jedinice. Integritet celine biće održavan
racionalnim održavanjem svakog pojedinačno dela. Društveno samoupravljanje
šumama, kao osnovni princip socijalističke organizacije šumarstva,
moći će se u novim društveno ekonomskim uslovima konsekventno
i bez ikakvog ograničenja sprovesti.


V.
Dosledno sprovedeno društveno samoupravljanje šumama je realna
potreba i prirodna i logična posledica izmenjenih društveno-ekonomskih
uslova ostvarenog socijalističkog uređenja; što opet znači, da su društveno-
ekonomski uslovi ti koji u određenom momentu diktiraju, ili nameću
određenu organizacionu formu upravljanja šumama, a u prvora
redu organizaciju šumske proizvodnje. Uslovljenost organizacionih oblika
društveno-ekonomskom sadržinom onoga što se organizuje (preduzeća,
šumsko-privredne jedinice, privredne grane i si.) potpuno je očigledna.


S obzirom rta ovo logično se mora doći do zaključka, da organizacija
šumarstva u prelaznom periodu ne može biti istovetna ni sa organizacijom
šumarstva u kapitalizmu ni sa onom koja će biti ostvarena u socijalizmu.
Ona u sebi mora imati izvesne elemente i karakteristike kako bivše
kapitalističke tako i buduće socijalističke organizacije.


Da li će konkretna organizacija u određenom momentu prelaznog perioda
biti bliža kapitalističkoj ili socijalističkoj organizaciji zavisi ođ
ukupno izvršenih promena u zemlji, ođ opštih novostvorenih društvenoekonomskih
i političkih uslova i od stvarno pređenog puta ka socijalizmu.
Za organizaciju šumarstva (šumske privrede) pored ovih opštih promena
i uslova, od vrlo velikog su značaja promene izvršene u okviru šumske
privrede, a posebno stvarno stanje kako šumskig fonda, tako i svih onih
elemenata (činjenica) koje karakterišu šumarstvo jedne zemlje. Zbog toga
određivanje najcelishodnije organizacije šumarstva u danom momentu
prelaznog perioda može da dođe tek posle detaljne analize i konstatovanja
napred navedenih činjenica.


Ovo, međutim, ne treba vulgarno shvatiti. Ovo osnovno što određuje
organizaciju šumarstva u danom momentu prelaznog perioda svakako su
opšti društveno-ekonomski uslovi zemlje i opšte i posebno stanje njenog
šumarstva; ali to ne znači da nema i drugih momenata, o kojima se kod
određivanja konkretne organizacije šumarstva mora voditi računa.


Organizacija šumarstva u prelaznom periodu, baš zbog stalnih i brzih
promena u razvoju zemlje, mora uvek da bude na višem nivou nego što
to zahteva momentano konkretno stanje zemlje uopšte i šumarstva posebno.
Sama pak organizacija šumarstva je prelaznog karaktera. Ona postepeno
prelazi iz jedne, niže, u drugu, višu, svoju formu. Usled toga ona
mora da ima u sebi i nove elemente, elemente novog, višeg svog oblika.
Ovo istovremeno znači i to, da organizacija šumarstva u prelaznom periodu
ima pored svog osnovnog zadatka u oblasti proizvodnje i drugi isto
tako značajan politički zadatak, koji se sastoji u stvaranju što boljih
uslova za potpunu likvidaciju kapitalističkih ostataka u šumarstvu, za
potpunije njegovo unapređenje i što brži prelaz od zaostalog u napredno
socijalistički šumarstvo