DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 33 <-- 33 --> PDF |
SAOPĆENJA JEDNA STOGODIŠNJICA Na ulazu u park-šumu Kormčar na otoku Rabu podigla je rapska općina još 1924. godine spomenik svom šumarskom referentu Pravdoju Beliji. Šuma je Kormčan danas zeleni dragulj otoka Raba, 60 godina stara sastojina bijelog bora na površini od 12 hektara sa nešto čempresa, šmrike i zimzelenih lišćara: crnike, lovora, zelenike, mirče i dr., a pred 60 godina na tom je mjestu bio pašnjak. Belia je podigao i druge borove kulture: Farkanj na 36 ha, Suha Punta na 2 ha, Kalifront-Topale na 4 ha, Vrtić na 3 ha, Lopar na 8 ha i mnoge borove šumice na privatnim posjedima u selu Mundanije I i Loparu. jj Ovaj naš zaslužni šumar rođen je m 2. IX. 1853. g. u mjestancu Malo Žablje §f k-aj Gorice. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko-šumarskoj školi u Križevcima Belija Pravdoje 1881. god., a državni praktični ispit položio je 19. IX. 1886. god. u Zagrebu. Iza kratkog službovanja u Drnišu, stupio je u službu na Rabu gdje je ostao 34 godine i umro 16. VII. 1925. god. u 72 godini života. Ova spomen-ploča neka bude znak priznanja ne samo zahvalnih Rabljana, nego i čitavog našeg naroda, koji znade cijeniti plodan rad svojih sinova. Zelene šume otoka Raba ostat će trajan spomenik zaslužnom šumaru Pravdoj u Belij i i svim našim trudbenicima, koji su u tom radu sudjelovali. Ing. B. Nikšić NEŠTO O SMOLARENJU NA OTOKU BRAČU (Odgovor na članak ing. M. Šimića) U >Šufnarskom listu« br. 6/1953 na str. 292—293 otštampan je članak ing. M. Sirnica pod naslovom »Smolarenje u Sloveniji« (Dobra organizacija rada — visok učinak). Pošto su u članku izneseni netočni podaci o smolarenju na otoku Braču u 1952 god., to kao rukovodilac smolarskih radova na tom otoku, smatram, da je potrebno donijeti stvarne i objektivne podatke o ovim radovima, kako stručna javnost ne bi o njima ostala krivo informirana. Potpisani je dostavio ing. Beltramu u Ljubljani pregled naših rezultata na smolarskim radovima u sezoni 1952 god. Međutim, neki su od ovih podataka iz nama nepoznatih razloga tako iskrivljeni, da se o njima dobiva sasvim druga slika. Pored gornjega, počinjena je i s naše strane izvjesna griješka, što smo iz podataka o sveukupnom smolarenju zaboravili izdvojiti podatke o pokusnoj plohi od onih industrijskog smolarenja, pa je to išlo na štetu našega rada. Pored svega rečenoga, smatramo, da je smolarenje na otoku Braču u pomenutom članku gledano kroz slovenačke prilike i iz kancelarije, jer pisac pomenutog članka, koliko je nama poznato, uopće nije vidio niti obišao naša smolarska radilišta. Zato nam se čini presmjelim upoređivatl prilike Slovenačkog krša s otokom Bracem i s njegovim na svaki način devastiranim 527 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 34 <-- 34 --> PDF |
šumama. Šumariji »Brač« je poseban problem, kako sačuvati i održati crnoborove sastojine, pa je lako shvatljivo s kojom je opreznošću potrebno vršiti smolarske radove u takvim sastojinama. Napominjeno, da smo u mjesecu junu o. g. obišli nekoliko smolarskih radilišta na Slovenskom kršu i to ona u srezu Sežana (poimence: u Dutovlju i Komenu), gdjs se također smolari crni bor. U prvom redu u daljnjem tekstu ukazati ćemo na netočnosti u članku M. S., koje se odnose na smolarenje na otoku Braču, a zatim ćemo pokušati ukazati na bitne razlike između prilika i rezultata industrijskog smolarenja na Slovenskom kršu i onih na otoku Braču. Ing. M. S, u svom članku navodi veće prinose smole kao rezultat same organizacije rada. I ako je organizacija rada vrlo važan faktor u proizvodnji uopće, a smole posebno, ipak nije ona za prinos smole jedina i isključiva. I mi smo u 1952 godine zaveli plaćanje smolarskih radnika po učinku, t. j . po kg proizvedene smole, a ipak nismo uspjeli dati bolje prinose (razloge navest ćemo nešto kasnije). Smatramo, da su za to pored dobre organizacije rada svakako važni i slijedeći faktori: stan´šne i klimatske prilike, stanje sastojine koja se smolari, koliko se godina smolareno stablo neprekidno zarezuje, metoda smolarenja, te da li se smolari na živo ili mrtvo, odnosno o površini (veličini) bjeljenica i njihovom broju na jednom stablu. Upoređivanje samog prinosa smole po jednom stablu, pa čak i po jednoj bjeljenici, a ne vodeći računa o ničem drugom, može dati neobjektivne podatke, kako ćemo to pokazati nešto dalje. Analizirajući članak ing. M. Sirnica, naišli smo na slijedeće netočnosti, koje odmah ispravljamo i ujedno nadopunjujemo: 1. Na Braču se stalno već 7 godina smolari crni bor francuskom, a ne njemačkom metodom. 2. Na ovim radovima, ako se izostavi pokusna smolarska ploha od 1.000 stabala, bilo je u 1952 godinni zaposleno 24 radnika na zarezivanju i sakupljanju smole (predradnik) gonič za transport smole, te jedan radnik na pokusnom smolarenju, ovdie ne ulaze u obzir). Industrijsko smolarenje vršeno je na 24.000 stabala, a ne na 23.000 stabala. 3. Smolarska sezona za crni bor na Braču, a koja uključuje i sve prethodne i završne radove na smolarenju, traje u pravilu 8 mjeseci, a za 1952 god. bilo je pogrešno planirana samo sa 6 mjeseci. Pošto je šumarija »Brač« tek 1. II. 1952. god. preuzela od šumarije »Hvar« ovo, kao i druga smolarska radilišta, te je morala izvršiti potpuno novu doznaku od 33.000 stabala (crnog i alepskog bora), prilično raštrkan: h stabala, to se je sa pravovremenim zarezivanjem zakasnilo. Isto tako za 12.000 komada borova nisu stigli pravovremeno lončići i slivnici, te kad su se ova stabla počela zarezivati, već je bila nastupila suša. K tome treba dodati, da su se i pojedini radnici nepravilno odnosili prema radu, zbog čega su neki bili i kažnjeni. I konačni), radn´ci nisu shvatili plaćanje smolarskih radova po učinku, tako da su kod konačnog obračuna proizvedene smole i sami bili materijalno oštećeni. Prema tome, jasno je da već tu ima mnogo razloga što je prinos smole bio manji od planiranoga. Ovome treba dodati, da je u 1952 god. uzeto 3.825 komada novih borova za smolarenje, t. j . koji su se tek prvi put zarezivali, i 11.673 komada, koji su se, nakon odmora od 1 godine, ponovno po prvi put smolarili. Poznato je, da sva takva stabla (I. i V. godine zarezivanja) daju najmanji prinos smole. Prema podacima iz 1951. god., a kad su se smolarili borovi III. i IV. godine zarezivanja, prinos smole po jednoj bjeljenici iznosio je 79 dkg. Naravno, i to je malo prema prinosu u NR Sloveniji, ali je pitanje da li naš crni bor, smolaren na živo i francuskom metodom, uopće može dati veće prinose. Nadamo se, da će pokusne plohe na kojima vršimo ispitivanja pokazati, da li je kođ upotrebe postojećih metoda moguć veći prinos. Zašto moramo ostati kod sadašnjih metoda rada bit će riječi malo kasnije. 4. Ukupno je na Braču u 1952 god. u crnoborovim sastojinama proizvedeno 14.285 kg ili prosječno po jednom radniku 595 kg. 528 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 35 <-- 35 --> PDF |
5. Na jednog radnika otpalo je prosječno 1.000 stabala. Ako se uzme u obzir rijedak obrast i raštrkanost stabala za molarenje, onda to nije mali broj. Po članku M. S. u Sloveniji otpada na 1 radnika 960 borova. 6. Prosjek po jednoj bjeljenici iznosio je 0,59 kg. 7. Smola je plaćena radnicima po 58,23 din. za 1 kg. Ova cijena dobivena je na temelju slijedeće kalkulacije: Uz prosječni predviđeni prinos od 0,7 kg po 1 stablu (točnije po 1 bjeljenici) i za 1.100 stabala (kako je bilo planirano), radnik treba da kroz smolarsku sezonu od 6 mjeseci izda 770 kg smole. Za to razdoblje, radeći svaki dan uz propisno radno vrijeme od 8 sati i uz nadnicu od 287,43 din. (uključujući ovdje i vrijednost bonova) radnik je imao da primi 44.839 dinara. Dijeljenjem ovog iznosa sa planiranom količinom smole od 770 kg po 1 radniku, dobivena je gornja cijena od 58,23 dinara (faktično su radnici radili 8 mjeseci, što znači da je cijena smoli trebala po ovoj kalkulaciji biti još viša). Prema tome, po M. S. izračunata zarada 1 smolarskog radnika na Braču nije 5.000 dinara mjesečno, već 7.473 dinara, a za 6 mjeseci rada 44.839 dinara. Kad bi smolarski radnik u Sloveniji proizvodio onoliko koliko njegov drug na Braču, onda bi, a po cijeni koju mu plaća Silvaprodukt, zaradio svega 4.277 dinara mjesečno. Naravno, da bi kod veće proizvodnje smole i kod nas cijena ovoj bila niža, što je slučaj kod smolarenja na alepskom boru. Međutim, ove cijene ne mogu ići ispod nekog stanovitog minimuma, jer na dalmatinskom kršu moramo voditi račmna i o socijalno-ekonomskim momentima. Sada da istaknemo neke značajnije razlike između našeg i slovenačkog smolarenja : 1. Iako se i kod nas i u Sloveniji smolari ista vrsta bora, razlika je u odlikama. Na Braču se smolari Pinus nigra var. dalmatica, a u Sloveniji Pinus nigra var. .austriaca. 2. Iako je u geografskom pogledu Brač u povoljnijem položaju, postoji razlika u nadmorskim visinama. Na Braču se smolarska radilišta crnog bora nalaze na platou čija je nadmorska visina oko 600 m, a u Sloveniji (Dutovlje) na oko 320 m. Naše sastojine izložene su jakim udarima vjetrova (bure i juga). 3. Naše sastojine su jako devastirane sječom, stalnim pašarenjem i steljarenjem, a bura i borov prelac, te ponegdje potkornjaci i horizontalno uslojeno kamenje uzrokuju daljnje pogoršanje osobina ovih sastojina. Podstojno rašće sastoji se kod nas uglavnom od samog Juniperus oxycedrusa, i gotovo bez podmlatka. Naprotiv je na Slovenskim smolarskim radilištima podmlađivanje sastojina osigurano, dapače se vrši, kako smo informirani, i izmjena vrsta, t. j . pretvorba čistih borovih sastojina u mješovite. 4. Konačno, a što je po našem mišljenju bitno, u Sloveniji se smolari na mrtvo, a kod nas na živo. Površine naših bjeljenica su slijedeće: širina maximum 10 cm, visina 45—50 cm i dubina maximum 0,75 cm. U Sloveniji širina bjeljenica iznosi 2/3 opsega stabla koje se smolari, a visina 20—25 cm. Mi smolarimo stabla prsnog promjera od 30 cm na više i naše su bjeljenice u svim debljinskim stupnjevima jednake. U Sloveniji to nije slučaj. Uporedimo sada za Slovenačke prilike najnepovoljniji slučaj, t. j . promjer od 30 cm, dok je to za nas od manje važnosti, jer su nam bjeljenice sve jednake i jer se na svakom stablu otvara samo 1 bjeljenica. Dakle, maksimum površina naše bjeljenice je 500 cm2. Slovenačka bjeljenica na stablu prsnog promjera 30 cm iznosi računski ovako: Promjeru od 30 cir, odgovara opseg od 94 cm. Pošto je bjeljenica široka 2/3 opsega znači, da joj je širina 62 cm. Visina slovenske bjeljenice je oko 20—25 cm, što znači, da joj je u najnepovoljnijem slučaju površina 1240 cm2 odnosno 1550 cm2. Prinos smole u Dutovlju (NR Slovenija) bio je na 1.050 stabala 2.000 kg ili prosječno po 1 stablu 1,90 kg, a to je najbolje smolarsko radilište crnog bora u Sloveniji. (Napominjemo, da je po M. S. prosječni prinos svih smolarskih radilišta crnog bora 1,4 kg). Znači, površina slovenačke bjeljenice je u najgorem slučaju 2,48 puta veća od one naše. Pomnožimo sada naš planirani prinos smole po jednoj bjeljenici (a ne 529 |