DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kako vidimo Francuzi su još uvijek pristaše dugi h ophodnji , no kod toga ne treba zaboraviti, da privatne šume zauzimaju u Francuskoj 2/3 površine i da p r i- Tatnici u njima gospodare kako oni hoće. U drugom poglavlju autor obrađuje različite uzgojne tipove šuma; visoki, niski i srednji. Govori o njihovim prednostima i nedostacima. Zatim prelazi na razvojstrukturu sastojina. Ovdje nalazimo karakteristične distribucione krivulje s obzirom na broj stabala i to Gauss ovu za jednodobne, a hiperboličnu za preborne sastojine. U trećem poglavlju obrađeni su osnovni pojmovi iz šumarske ekonomike i uređivanje šuma. Tu se govori o izboru oblika gospodarenja, o zrelostima, o gospodarskoj osnovi, o etatu, i o nekim najpoznatijim uređajnim metodama. U četvrtom je poglavlju donesena šumarska geografija Francuske. Dani su također i statistički podaci o francuskim šumama. Prema toj statistici u Francuskoj ima 73,7°/o listopadnih, a 26,3% četinjavih šuma. Na državne šume otpada 1,538.628 ha (13,98%), na komunalne 2,450.395 ha (22.27%), a na privatne 7,012.345 ha (63.75»/o). Po uzgojnom tipu struktura francuskih šuma je ovakva: TABELA BR. S Tip šume Državne šume Komunalne šume Privatne šume Sve kategorije vlasništva zajedno Visoke šume 63% 34,5% 31,9% 36 7% Srednje šume 24,8% 49,6% 33,5% 35,6% Niske šume 1.7% 12,4% 30,4% 22,7% Čistine 10,5% 3,5% 4,2% 5% Zbog obilja srednjih i niskih šuma produkcija građevnog drva nije dovoljna. Ona iznosi danas samo oko 40% od ukupno proizvedene drvene mase. Zato se srednje, a i mnoge niske šume, prevode u visini uzgojni tip. Dr. D. K1 e p a c N. V. BRASNETT: PLANNED MANAGEMENT OF FORESTS, London 1953. 238 stranica N. V. B r a s n e 11 je nastavnik uređivanja šuma na Oxforsko m sveučilištu. U cilju, da bi studentima šumarstva pružio udžbenik iz uređivanja šuma, autor je napisao ovu knjigu, koja je razdijeljena u tri dijela. U prvom dijelu navedeni su i protumačeni osnovni pojmovi iz uređivanja šuma kao ophodnja, ophodnjica, gospodarska jedinica, sjekored, sječine, drvna zaliha, prirast i t. d. Drugi je dio knjige najopširniji. On obuhvata 125 stranica, a obrađuje metode i načine, kako se sastavljaju gospodarske osnove .Na početku toga dijela autor ističe, da postoje dva pravca, odnosno dvije škole, o tome tko ima sastavljati uređajne elaborate — da li specijalni taksacijski uredi ili šumari na terenu (upravitelji šumarija). Druga škola ,kaže autor, dolazi u obzir u Evropi, gdj e šumari službuju dugi niz godina na jednom mjestu, pa mogu sastaviti realniji uređajni elaborat nego specijalni stručnjaci iz taksacijskih centralnih biroa. To je svakako jedan jak argument, koji govori u prilog druge škole, ali mu se može opravdano prigovoriti, jer su terenski šumari obično toliko zaposleni, da nisu kadri sastaviti uređajne elaborate za šume kojima upravljaju. Zato Brasnet t preporuča takvu organizacionu formu uređivanja šuma, koja bi bila po sredini između centralističkog i decentralističkog sistema. To znači, da bi specijalisti (t a k |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 47 <-- 47 --> PDF |
.šatori) sastavljali uređajne elaborate u suradnji s upraviteljima šumarija. Autor ističe, da uređajni elaborat ne smije biti odviše krut, ali se ne bi smio u svojim osnovnim linijama mijenjati, osim u izuzetnim prilikama, koje mogu nastupiti. On navodi Francusku, kao primjer, gdje se uređajni elaborati respektiraju. U toj zemlji, kaže Brasnett , uređajne elaborate za državne šume potvrđuje predsjednik republike i oni imaju karakter zakona za dotičnu šumu za koju su sastavljeni. U cilju uređivanja tropskih šuma dana je u knjizi receptura u formi jedne sheme. Svaka je točka te sheme posebno u knjizi razrađena. Zatim su navedene gotovo sve poznate njemačke i francuske metode, koje čovjek može naći i u ostalim udžbenicima o uređivanju šuma. Zato ćemo se ovdje ograničiti samo na Brandisov u metodu, koja je u evropskoj literaturi najmanje poznata. Brandisov u metodu ćemo objasnfti na jednom primjeru: U nekoj tropskoj Sumi Burm e tikovina čini najvredniju vrstu drveća. Ostale vrste drveća u toj šumi ne dolaze u obzir za prodaju. Tikova stabla, koja su deblja od 67 cm prsnog promjera smatraju se zrelima z% sječu. Toj dimenziji zrelosti odgovara prosječna dob sječe od 150 godina. Ophodnjica je duga 30 godina. Struktura je tikovine u toj šumi ovakva: TABELA BR. \ Prsni Debljinski promjer N, T f N,Xf razred cm broj stabala godine broj stabala; I. >67 31.580 — 0 95 30 000 II. 57-6 7 21.175 26 0-85 18.000 III. 43-5 7 38.570 37 0-70 27.000 IV. 29-4 3 64.000 32 0-50 32.000 V. 14 — 29 112.000 30 0-25 28.000 2 = 267.325 2 = 125 2 = 135.000 U tabeli br. 1 (N() označava sadašnji broj stabala u pojedinim debljinskim razredima! (T) označava vrijeme, koje je potrebno, da stabla iz jednog razreda pređu u drugi. No sva stabla iz jednog debljinskog razreda ne će preći u drugi radi prirodne i umjetne selekcije; (f) označava faktor, kojim treba pomnožiti sadašnji broj stabala, da bismo dobili broj stabala, koja će postići dimenziju zrelosti. Iz spomenute tabele vidimo, da će od 235.745 stabala postignuti dimenziju zrelosti samo njih 105.000, a to će reći po prilici 50%. Zbog toga se obračun temelji samo na stablima iz zadnje kolone tabele br. 1. Što se događa na koncu prve ophodnjice? Budući da je vrijeme prelaza stabala drugog debljinskog razreda 26 godina, to znači, da će u toku prve ophodnjice od 30 godina sva stabla II. debljinskog razreda preći u I. razred. Pored toga će još neka stabla iz III. razreda doprijeti u I. razred. Prema tome će u I. debljinski razred doći u toku prve ophodnjice: a) 18.000 stabala iz II. razreda 27 000 b) —=,=— x4 = 2.920 stabala iz III. razreda ukupno . . 20.920 stabala u 30 godina ili godišnje 697, t. j . okruglo 690 stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Da bi se moglo užiti godišnje 690 stabala zrelih za sječu uz ophodnjicu od 30" godina, treba da u prvom debljinskom razredu postoji drvna zaliha od 10.350 stabala : 690 stabala X 30 godina\ 2 / U prvom debljinskom razredu imamo 30.000 stabala. Prema tome raspolažemoviškom od 30.000 — 10.350 = 19.650 stabala. Uz pretpostavku, da ćemo taj višak užitiu toku dvije ophodnjice, dobivamo ovaj godišnji etat glavnog prihoda: Et = 670 + — ^ = i.oi7 stabala I. razreda Višak iznad potrebne drvne zalihe može se obračunati i na drugi način. Iz navedene tabele vidimo, da ima svega 105.000 stabala tanjih od 67 cm p. p. Od tih stabala godišnje će prosječno doći u I. debljinski razred 840 stabala 1=—:«=—I. Za trajno godišnje uživanje 840 stabala zrelih za sječu potrebno je imati u I. debljinskom ra zredu drvnu zalihu od: 840 stabala x — ~ = 12.600 stabala. Prema tome se u I. debljinskom razredu ukazuje višak od 30.000 —12.600 = 17.400 stabala. Ako ćemotaj višak užiti u toku od dvije ophodnjice, onda dobivamo ovaj godišnji etat glavnog prihoda: E2 = 690 + ^~ = 980 stabala I. razreda. 60 Kod prvog uređivanja šuma, kad još ne raspolažemo pouzdanim podacima, poželjno je, da se ovako izračunati etat zaokruži na niže. Ali ne treba zaboraviti, da kod tog zaokruživanja na niže ne treba ići predaleko, jer suviše umjereno uživanje šume koči prirodnu regeneraciju šume i smanjuje šumsku produkciju. Radi lakšeg doznačivanja izračunatog etata obično se navodi, koliki se postotak zrelih stabala može doznačiti. U navedenom primjeru na početku ophodnjice u I. debljinskom razredu ima 30.000 stabala. U 30 godina doći u taj razred 20.920 stabala. 20.920 Na taj način će se naći za vrijeme doznake svega 30.000 + —-=— = 40.460 stabala. Ako usvojimo godišnji etat od 900 stabala, onda bi u toku od 30 godina imali doznačiti 27.000 stabala ili 66%. To znači, da se na sječini prilikom doznake ima svakotreće stablo deblje od 67 cm ostaviti za regeneraciju. Kako vidimo po Brandisovo j se metodi etat izračunava po broju stabala. Taj se etat dade preračunati u kubne ili kvadratne metre. Tako je na pr. u gospodarskoj osnovi od 1929. za MU DIVISION of BURMA, etat bio izražen temeljnicom. Brandisova nas metoda podsjeća na staru rusku metodu po kojoj je etat u prebornoj šumi bio jednak kvocijentu između broja stabala zrelih za sječu i broja godina ophodnjice. Brandisova je metoda vrlo slična staroj francuskoj metodi po broju stabala u prebornim jelovim šumama. U tim je šumama bilo dopušteno posjeći 7 stabala godišnje po hektaru. U Njemačkoj su postojale analogne metode, ali su relativno brzo zamijenjenemetodama po masi i prirastu, koje su poznate pod imenom »Massenteilungsmethoden«. Brandisov a metoda u svojoj biti dosta nalikuje tim metodama, koje su se sastojale u tome, da se postojeća drvna masa stabala zrelih za sječu, uvećana za prirast u toku jedne ophodnjice, dijelila brojem godina ophodnjice. U trećem dijelu knjige, koji obuhvata oko 1/3 cijelog udžbenika, autor je obradio razvoj uređivanja šuma u zapadnoj Evropi. Počeo je površinskom metodom »tire et aire« u Francuskoj, a završio kontrolnom metodom u Švicarskoj. Prikazane su i njemačke metode. Uređivanje šuma norveških zemalja doneseno je u najgrubljim crtama. |