DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Primena agrotehničkih mera i mehanizacija radova u poljoprivredi cmogućiće stalno povećanje prinosa sa zemljišta stvarno pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju, što će opet dovesti do vraćanja šumskom zemljišnom fondu svih onih zemljišta koja nisu pogodna za trajnu poljoprivrednu kulturu (apsolutna šumska zemljišta) a danas se kao takva poljoprivredno obrađuju. Pošto je čitava proizvodnja u društvenim rukama to je i upravljanje proizvodnjom potpuno kolektivno. U šumarstvu, kao i u drugim privrednim granama, proizvodnjom upravljaju radni kolektivi uz pomoć specijalnih saveta sastavljenih od pretstavnika društvenih i proizvođačko potrošačkih organizacija svestrano zainteresovanih za proizvodnju i održavanje šuma. S obzirom da pritiska na šume uopšte nema (potrebe za drvetom dovedena u sklad sa proizvodnim mogućnostima šuma) i s obzirom da je šumsko gazdinstvo potpuno uređeno a samo gazdovanje se izvodi na najsavremeniji način — to je visoka društvena svest kolektiva, kome je povereno upravljanje određenom organizacionom jedinicom, dovoljna garancija da će se šumama upravljati po osnovnom socijalističkom principu (realizacija najvećih rezultata u društvenu korist) koji uključuje u sebe i princip očuvanja šumskog fonda kao celine. Drugim recima, u ostvarenom socijalističkom društvenom uređenju ne postoji potreba za primenom prisilnih političko-upravnih mera kojima treba da se postigne zaštita šuma u cilju očuvanja celine šumskog fonda. Državni organi prinude su uglavnom odumrli, te ih prema tome nema ni u okviru organizacije šumarstva. Državna uprava u šumarstvu više ne postoji jer svaki kolektiv, kome je povereno upravljanje određenim kompleksom šuma (geograf sko-prirodnom ili privrednom celinom) upravlja njime potpuno u duhu socijalističke skladnosti dela i celine; upravlja stvarno onako kako je to u skladu sa interesima čitave socijalističke zajednice. Upravljanje šumama nije više političko-upravni i političko-privredni problem. Upravljanje šumama je u ostvarenim socijalističkim uslovima čisto organizaciono-ekonomski, tehnički i biološki problem. S obzirom na ovo, očigledno je da se problem organizacije šumarstva u socijalizmu pravilno svodi na ekonomsko-tehničko-biološku organizaciju proizvodnje, na iznalaženje najcelishodnijih organizacionih oblika i najekonomični]ih metoda putem kojih će se ostvarivati najbolji rezultati u šumskoj proizvodnji. Ovakvom organizacijom ekonomske osnove određena je i organizacija društvene nadgradnje u šumarstvu. U organizaciji nadgradnje potpuno otpada deo koji se odnosi na organizaciju državne uprave u šumarstvu (političko-upravne i nadzorne funkcije), a ostaju samo oni delovi koji treba da pomognu i usavrše kako ekonomsko-tehničko-biološku stranu socijalističke proizvodnje (razni ekonomski, tehnički i biološki instituti), tako i društvenu (razne društvene organizacije stručne i amatera) kao i oni koji treba da ostvaruju stalnu reprodukciju stručnih kadrova (razne vrste škola). Napred navedena osnovna protivrečnost organizacije kapitalističkog šumarstva (da se šumski fond održava u interesu društva i istovremeno silom državne vlasti štiti da ga isto to društvo ne uništi) novostvorenim uslovima ostvarenog socijalizma biće ukinuta. Društveno samoupravlja |