DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 10 <-- 10 --> PDF |
stalim iz vapnenca, ako su ona dekalcificirana. Takva su tla kod nas mnoge crvenice i litoralna smeđa tla. Na smeđim karbonatnim tlima, napose onim, koja su razvijena na flišu, ne bi prema podatcima iz literature mogli očekivati dobro uspijevanje plutnjaka (radi velike sadržine vapnenca, često i preko 50%). Dok nam za omeđivanje područja, u kojem klimatske prilike dozvoljavaju uzgoj plutnjaka, može donekle poslužiti raširenje šuma česmine, dotle za tlo još nisu utvrđeni takvi indikatori, pa će se pri izboru terena morati osloniti na pedološka istraživanja. Prema tome zasada treba ograničiti pokuse s plutnjakom na crvenice, humizirane crvenice i dekarbonatizirana smeđa tla. Neke humizirane crvenice u Trstenom pokazale su se prikladne za uzgoj tunga, koji je također kalcifuga1´1. Prema istraživanjima Z. G r a č a n i n a10 te crvenice su neutralne do slabo alkalične, a sadrže tek male količine vapnenca. Smeđe karbonatna tla treba, bar zasada, izbjegavati radi CaCO», koga sadrže u većim količinama. Napose ne dolaze u obzir smeđa karbonatna tla na flišu, jer su ona vapnom najbogatija. U Trstenom sadrže često i preko 50% CaCOs10. Jako skeletne crnice ne dolaze u obzir (ni onda ako ne sadrže mnogo CaCOu), i to radi svoje plitkoće. Pošto još nisu izvršena pedološka istraživanja na koja bi se mog1! osloniti pri izboru terena za sadnju, treba kao indikator uzimati vegetaciju. Već su spomenuti vegetacijski elementi s kojima dolazi plutnjak. što se više po broju identičnih vrsta približavamo fitocenozi, u kojoj dolazi plutnjak u području svog rasprostranjenja, to je veća vjerojatnost da ćo uspjeti introdukcija. Fitocenoze najbliže vegetaciji u području prirodnog rasprostranjenja plutnjaka kod nas su šume Quercus ilicis na debljim zemljanim podlogama. Te šume dolaze u Dalmaciji prvenstveno od Makarske na jug. Po tim indikatorima trebalo bi mogućnost introdukcije plutnjaka u Dalmaciji istraživati na potezu od Brela do župe dubrovačke, na Mljetu i na susjednim otocima (Korčula, Hvar. Lastovo). Iz svega izloženoga slijedi, da obzirom na naše prilike temperature uzduha, sastava tla, vjetrove i količine oborina možemo u Dalmaciji radi istraživanja uvođenja plutnjaka vršiti na nižim i zaklonjenijim položajima južnije od Brela, te na Mljetu i susjedni motocima. Izbor terena za introdukciju plutnjaka jest pitanje detaljnog studija. Nije čudo, da su sva dosadanja unošenja plutnjaka po šumarskim praktičarima bila gotovo neuspješna. Od toga rada poznato mi je samo nekoliko stabala i stabalaca koja su bila u šumi Dundo i Kalifront na Rabu. Uvođenje strane vrste traži obiman prethodni studij te čitav niz mjera, koje praktično šumarstvo dosada nije primjenjivalo. Prevladavalo je mišljenje, da sve vrste koje unosima moraju biti — bar za izvjesno područje — ubikvistične. To međutim nije točno, naročito nije za vrste, koje su od velike koristi privredi. Njih nasuprot treba tretirati sa istom pažnjom kao i poljoprivredne kulture t. j . uz primjenu svih agrotehničkih mjera. To tim više, što se plutnjak u zemljama, gdje je autohton, često unosi i u maslinjake, te uzgaja u intezivnoj kulturi, pri čemu se tlo obrađuje u međuprostorima4. To ukazuje, da se plutnjak ni u tim zemljama ne tretira samo kao šumsko drvo, već i kao kultivirana biljka. Institut za eksperimentalno šumarstvo, počeo je 1950. godine sa istraživanjem uzgoja plutnjakovih sadnica. Svrha toga istraživanja bila je, da |