DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Resume Une contribution ä la connaissance de la cultivation du chene-liege (Quercus suber L.). L´A. relate des caracteres biologiques du chene-liege et en faisant la comparaison des conditions ecologiques de la station naturelle du chene-liege spontane avec des conditions en Dalmatie, il fixe des stations oü Ton pourrait entreprendre des essais de l´introduction de cette essence. JASENOVA PIPA (STEREONYCHUS FRAXINI, Degeer) Ing. Ivan MiMoš (Zavod za entomologiju Polj. šum. fakulteta, Zagreb) U U VOD. Među štetnim insektima razmjerno je mali broj onih, koji napadaju obični jasen (Fraxinus excelsior, L.). To vrijedi osobito za gusjenice i ostale primarne štetnike, dok su potkornjaci, prije svega mali i veliki jasenov potkornjak (Hylesinus fraxini, Panz. i H. crenatus, Gabr.) kao sekundarni štetnici veoma česti, te uzrokuju potpuno i konačno propadanje oštećenih i oslabljenih stabala. Od primarnih štetnika ima jedva nekoliko vrsta, koje bi jasenu mogle ozbiljnije naškoditi. To je u prvom redu općenito dobro poznata španjolska muha ili jasenov babak (Lytta vesicatorja, L.), koji ponekad uzrokuje golobrst, zatim jasenov moljac (Prays curtisellus, Dup.) uzročnik rašljavosti, te jasenova lisna uš (Pemphigus nidificus, Löv.), koja siše lišće, usljed čega nastaju gnjezdolike deformacije i krivljenje grančica. Svi ovi štetnici, kako se do sada pokazalo, nemaju sposobnost masovnog razmnažanja, te su štete, koje oni čine, manje-više lokalnog značaja. Posljednjih nekoliko godina međutim zapažen je kod nas u mnogim nizinskim šumama štetnik, koji je na jasenovom lišću i pupovima načinio znatne štete. To ja jasenova pipa — Stereonychus fraxini, Degeer. Ovaj insekt ne predstavlja za nas neku novu vrstu, a izgleda da nije nov ni kao štetnik, samo se u zadnje vrijeme njegovo štetno djelovanje znatno pojačalo, pa je razumljivo, da je na sebe svratio pozornost šumarskih stručnjaka. Prema nepotpunim podacima, s kojima raspolaže Zavod za entomologiju Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, jasenova pipa bila je osobito raširena prošle i ove godine na područj ušumarije Otok, Cerna, Vrbanja, Donji Miholjac i Koska, te u nizinskim šumama fakultetske šumarije u Lipovljanima. Ovaj je rad napisan na osnovi rezultata dobivenih laboratorijskim uzgajanjem štetnika i opažanja vršenih u fakultetskoj šumi u Lipovljanima tokom 1952. i 1953. godine. Položaj u sistematici. U starijoj je sistematici jasenova pipa pripadala rodu Clonus, pa je pod imenom Cionus fraxini zabilježena u većem dijelu entomološke literature, a taj je naziv dugo upotrebljavan i kod nas. Naziv Stereonychus bio je sinonim za istu vrstu. Kasnije je insekt, na osnovi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 14 <-- 14 --> PDF |
nekih značajnijih morfoloških karakteristika, po kojima se jasno razlikuje od svih Cionus-vrsta, izdvojen iz prijašnje skupine i postao reprezentant posebnog roda Stereonychus. Ova dva roda razlikuju se međusobno po slijedećim karakteristikama: 1. Stereonychus ima samo jednu kandžicu na stopalima, a Cionus po po dvije, većinom nejednako dugačke i na bazi srasle. 2. Prednji kukovi (coxae) su kod Stereonychusa mnogo više približeni nego kod Cionusa. 3. Prednji rub prvog prsnog segmenta (prothoraxa) ima kod Cionusa u sredini sa donje strane izrez , koji doseže sve do kukova prednjih nogu, a kod Stereonychusa vrlo je slabo izražen. Uzevši u obzir ovu izmjenu, položaj jasenove pipe u sistematici izgleda, prema REITTERU, ovako: Familija: Curculionidae Podfamilij a: Calandrinae Tribus: Cionini Rod: Stereonychus Vrsta: fraxini, Degeer Treba još spomenuti, da se Cionus-vrste, koje se tako često zamjenjuju s jasenovom pipom, razlikuju od nje i biološki. Kod nas na pr. dolaze vrste Cionus scrophulariae, L., C. thapsi, F., C. alauda, Herbst., C. tuberculosus, Scop. i druge, koje sve žive na raznim zeljanicama iz roda Scrophularia i Verbascum. PRELL (8) je doduše sve ove Cionus-vrste našao i na jasenu, ali samo kornjaše, za koje smatra da su tamo dospjeli u pomanjkanju hrane, jer sü se za odlaganje jaja ponovo vratili na biljkudomaćina. Osim toga njihove se ličinke nisu mogle održati na životu na jasenovom lišću. Opis insekta Stereonychus fraxini, Degeer (si. 1.) je kornjaš jajasta oblika, sivosmeđe boje, veličine 3—3,5 mm. Glava mu je produžena u dugačko, tanko i oblo rilo, koje je prema donjoj strani nešto savijeno. Ticala su prelomljena sa glavicom, a sastoje se iz 10 članaka, od kojih je prvi, t. zv. usad puno uži od pokrilja. štitić (scutellum) trokutasta oblika jasno je vidljiv, (scapus) najdulji. Zastavicu (flagellum) čine 9 članaka. Prva su dva članka duguljasta, kratko čunjasta, slijedeća tri kratka, a zadnja četiri, koja su međusobno skoro posve srasla, čine glavicu jajolika oblika. Duguljaste oči na gornjoj strani glave smještene su međusobno tako blizu, da je čelo između očiju uže od baze rila. Vratni štit (pronotum) je na bazi Zaobljeno i čvrsto pokrilje pokriva potpuno zadatak. Na pokrilju nalaze se u redovima veće točkice, dok su prostori između ovih redova finije i nepravilno točkasti. Noge su razmjerno jake sa zubastim izraslinama na bedrima. Stopala se sastoje iz četiri članka, od kojih je posljednji, iako još postoji, jedva vidljiv između trećeg srcolikog članka i kandžice (t. zv. cryptotetramerni tarsusi). Čitavo tijelo insekta pokriveno je bijelim i žućkastosmeđim Ijušticama, koje su u sredin ivratnog štita tamne boje. Isto tako pokrivena je i sredina pokrilja s obje strane sljubnice tamnijim Ijušticama, koje na taj način čine više ili manje izrazitu tamnu mrlju različita oblika. Iza nje nalazi se još jedna slabije uočljiva mrlja svijetle boje, koju čine bijele Ijuštice. Donja strana insekta je sivkasta, a srednji prsni segment (mesothorax) pokriven je sa strane gustim žutim Ijušticama. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Osim ove tipične forme kod nas je još čest i varijetet flavoguttatus Strl. (obscurus, Reitt., rectangulus, Herbst.) kojemu je skoro čitavo tijelo crne do smeđe crne boje (si. 2.) Jedino sa strane vratnog štita i u gornjim uglovima pokrilja nalaze se uske žute mrlje, a na sljub- Sl. 1. Stereonychus fraxini, SI. 2. Stereonychus fraxini var Degeor (Tipična forma) (Orig.) flavoguttatus, Strl. (Orig.) nici iza sredine pokrilja jedna mala žuta mrlja. Iza ove razasute su pojedinačno žute ljuštice sve do kraja pokrilja. Između redova točkica na pokrilju nalaze se također pojedinačne žute ljuštice, vrlo rijetke i nanizane u uzdužnim redovima. Ličinka je jasenove pipe (si. 3) zelenkastožute boje, pokrivena rijetkim i sitnim dlačicama. Odrasla dosiže veličinu do 8 mm. Glava joj je crna, a na prvom prsnom segmentu nalazi se crni nadvratni štit razdijeljen uzdužno na dva dijela. Umjesto nogu ima t. zv. lokomotorne nabore (po Escherichu), koji joj služe za kretanje. Na gornjoj strani posljednjeg abdominalnog segmenta Si. 3. Ličinka jasenove nalazi se jedna resica, koja služi za izlučivanje pipe (Orig.) neke ljepljive supstance. S tom je sluzi ličinka gusto pokrivena za cijelo vrijeme života i od nje gradi u zadnjoj fazi svoga razvitka kokon, u kojem se zakukulji. Kukuljica je jasenove pipe slobodna, a nalazi se u gotovo prozirnom, ispočetka žutom, a kasnije tamnosmeđem kokonu u obliku bačvice, oko 3,5 mm dužine. Područje rasprostranjenja i biljke-hraniteljke Prema većini autora jasenova je pipa raširena po čitavoj Evropi, a njeno rasprostranjenje poklapa se s arealom običnog jasena (Fraxinus excelsior, L.) i masline (Olea europea, L.). Ove su dvije vrste za jasenovu pipu glavne biljke hraniteljke, na kojima čini velike štete. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 16 <-- 16 --> PDF |
U Hrvatskoj je jasenova pipa zapažena skoro u svim mješovitim šumama hrasta lužnjaka, brijesta i jasena, t. j . u nizinskim šumama Posavine i Podravine, a sporadično dolazi i izvan tih šuma na pojedinačnim jasenovim stablima. Tako je na pr. na jednom solitarnom jasenu u blizini Bregane u Sloveniji početkom mjeseca svibnja ove godine primijećeno intenzivno žderanje ličinaka jasenove pipe. Osim toga štetnik dolazi i na poljskom jasenu (Fraxinus angustifolia, Vahl.), koji je u našim šumama često izmiješan s običnim jasenom. Što se tiče šteta na maslinama, kod nas u Primorju i Dalmaciji, o tome još nemamo nikakvih podataka sa terena. Poznato je jedino to, da se štetnik kao vrsta i tamo nalazi. NOVAK (6) spominje, da je našao kornjaše u mjesecima travnju, svibnju i lipnju, i to osim na maslini još i na crniki (Quercu silex, L.) i zeleniki (Phyllirea media, L.) OPIS BIOLOGIJE PREMA LITERATURI U domaćoj literaturi zabilježeno je o jasenovoj pipi svega nekoliko kratkih, podataka KOVAČEVIĆ, 5; SPAIĆ, 10). Strana je literatura u tom pogledu bogatija, a štetnik se nalazi u svakom entomološkom udžbeniku. Međutim postoje među raznim autorima vrlo velike razlike u mišljenjima čak i o osnovnim pitanjima iz biologije jasenove pipe, osobito što se tiče broja generacija te stadija i mjesta prezimljavanja PRELL (8) navodi mišljenje JUDEICHA (8), koji se prvi počeo baviti ovim problemom, promatrajući napadnute jasene u okolici Tharandta u Saskoj, da se u jednoj godini razvija više generacija. Do sličnog zaključka došao je i PERAGALLO (8) u južnoj Francuskoj s tom razlikom, što njegova opažanja nisu vezana na jasen,, nego na maslinu. Nasuprot tome BOAS (8) je za Dansku utvrdio samo jednu generaciju godišnje. PRELL zaključuje, da tako velike razlike sigurno nisu klimatski uvjetovane, budući da se planinska klima Saske i morska klima Danske veoma malo razlikuju. On je i sam vršio istraživanja u tom pravcu i to upravo na istom području gdje i JUDEICH, ali je dobio sasvim druge rezultate. Ustanovio je, da jasenova pipa ima jednogodišnju generaciju, a životni joj je ciklus točno onakav, kako ga je BOAS opisao za Dansku (citirano prema PRELLU): »Razvijeni insekt izlazi koncem lipnja ili početkom srpnja iz kukuljice, zatim se malo hrani, ali uskoro nestaje, t. j . odlazi vrlo rano u zimsko skroviste, vjerojatno u zemlju, pa slijedećeg proljeća nanovo izlazi, da se opet malo hrani, odloži jaja i ugine. Ličinke se izlegu iz jaja u svibnju, hrane se samo nekoliko tjedana, ali vrlo intenzivno, zakukulje se (obično na tlu) i poslije kratkog mirovanja kukuljice javlja se razvijeni insekt.« Što se tiče tvrdnje PERAGALLA o trostrukoj generaciji PRELL misli, da je u ovom slučaju moglo lako doći do zabune, jer se zbog dugog života kornjaša, ponovljeno odlaganje jaja može zamijeniti s drugom generacijom, ili da pipe na jasenu i na maslini nisu ista vrsta. U literaturi ipak prevladava mišljenje o dvostrukoj ili trostrukoj generaciji godišnje (ESCHERICH, 4; NÜSSLIN, 7; BARBEY, 1; CECCONI, 2; DELLA BEFFA, 3 i dr.). Pitanje prezimljavanja također još nije potpuno razjašnjeno. Prema NÜSSLINU štetnik prezimljuje kao imago u pokrovu tla, dok BARBEY i ESCHERICH navode, da još nije sa sigurnošću utvrđen stadij i mjesto prezimljavanja jasenove pipe. Rezultat laboratorijskog uzgoja jasenove pipe Radi točnog ustanovljenja generacija, kao i trajanja pojedinih stadija razvitka jasenove pipe, vršio sam, paralelno s opažanjima na terenu, i laboratorijsko uzgajanje štetnika. 8. travnja, dakle u vrijeme kada su kornjaši u šumi kopulirali i odlagali jaja donesen je veći broj konjaša u laboratorij i stavljen na mlade jasene, koji su još ranije u tu svrhu presađeni u sanduke. Kornjaši su |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nastavili sa kopulacijom i odlaganjem jaja. Nakon deset dana pojavile su su se prve ličinke, koje su počele oštećivati još sasvim mlade listove. Koncem istog mjeseca ličinke su narasle do 3—4 mm, a njihovo žderanje postajalo je sve intenzivnije. Ispočetka je stradala samo donja epiderma i lisni parenhim, ali kasnije nije ostala pošteđena ni gornja epiderma (si. 4 i 5) U zadnjoj fazi svoga razvitka (početkom svibnja) žderanje je poprimilo oblik i intenzitet gu sjeničnog brštenja, tako da je mjestimično preostala još samo * jača nervatura lista. Osim toga ^Sllk ličinke su tada grizlei mlade iz-J(,´ bojke i lisne peteljke (si. 6). t .. Posljedice ovih oštećenja bile su smeđenje, sušenje i, konačno, opadanje lišća. Kornjaši, koji su odložili jaja, živjeli su još neko vrijeme žderući jasenov list. Koncem mjeseca lipnja uginuo je posljednji korrrjaš donesen iz šume u laboratorij. 5. svibnja pojavile su se prve kukuljice i to u listincu kao i na samim listovima na stabalcima. U toku slijedećih deset dana zakukuljile su se sve ličinke, 16. svibnja pojavio se prvi imago nove generacije, a ostali kornjaši izašli su u toku slijedećih 14 dana. Trajanje stadija kukuljice istraživano je na 30 individua, pa je ustanovljeno, da pipe miruju u kukuljici 6—13 dana; prosječno 10 dana. Kornjaši generacije uzgojene u laboratoriju stavljeni su na jasene, da se razvije slijeSI. 4. Jasenov list s ličinkama jasenove pipe deća generacija. Međutim do i tragovima žderanja. (Orig.) razvoja nove generacije, pa ni do kopulacije nije uopće došlo, iako je isti takav postupak ponovljen još dva puta u toku narednih mjesec dana. Kornjaši su se djelomice zavukli u listinac, a djelomice ih se moglo vidjeti pojedinačno na lišću, pri čemu nisu više pričinjali neke znatnije štete. Na osnovu činjenice da kornjaši, koji su se razvili u mjesecu svibnju i lipnju, nisu dali novu generaciju, iako su za to imali povoljne prilike, nadalje da su se vrlo rano, t. j . još u srpnju zavukli na prezimlj avanj e, može se zaključiti, da jasenova pipa ima samo jednu generaciju godišnje i da prezimlj uje u stadiju imaga. Trajanje pojedinih stadija razvitka iznosilo je u laboratoriju kod jajeta 10—15 dana, ličinke 15—20 dana, kukuljice 8—10 dana, a imaga 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 18 <-- 18 --> PDF |
10—11 mjeseci. Prema tome razvoj od jajeta do potpuno razvijenog insekta traje svega mjesec i po do dva mjeseca. Kako se međutim odlaganje kod velikog broja individua otegne na dva mjeseca, to se i čitav razvoj produžava za isto to vrijeme, pa u šumi traje ukupno četiri mjeseca, t. j . od travnja do kolovoza. SI. 6. Tragovi žderanja ličinke jasenove pipe na SL 5. Mladi jasen oštećen žderanjem ličinaka odrvenjelom izboiku ja jasenove pipe. (Orig.) sena (Orig.) Opažanja u prirodi Početak izlaska kornjaša iz zimskih skrovišta primijećen je u šumi početkom mjeseca travnja. Uskoro je uslijedila kopulacija i odlaganje jaja uz istovremeno oštećivanje tek potjeralih pupova, a kasnije i mladih listova. Oštećenja na pupovima imaju oblik malih, crnih rupica nalik na ubode igle (si. 7) Lišće je također rupičasto izgrizeno. ženke odlažu jaja po svoj prilici na pupovima i mladim listovima, jer su se prvo na tim mjestima pojavile mlade ličinke. Prve ličinke zapažene su u šumi koncem travnja. One su veoma brzo rasle, a relativno se naglo pojačavalo i žderanje lišća, koje je doseglo kulminaciju polovicom svibnja. U međuvremenu je još uvijek dolazilo do kopulacije i odlaganja jaja, tako da su se na lišću nalazile ličinke u svim razvojnim fazama, čitav mjesec svibanj jasen je bio izlažen intenzivnom žderanju kako ličinaka tako i kornjaša. Prve kukuljice nađene su 20. svibnja, a kornjaši nove generacije početkom slijedećeg mjeseca. Da je to zaista bila nova generacija kornjaša zaključio sam na temelju laboratorijski utvrđene činjenice, da stadij kukuljice traje 8—10 dana. Osim toga bilo je još i kornjaša stare genera |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 19 <-- 19 --> PDF |
čije, što se također moglo zaključiti prema kornjašima iste generacije u laboratoriju, koji su se održali na životu kroz čitav mjesec lipanj. Prema tome dolazi u lipnju do miješanja stare i nove generacije. Stara generacija uskoro ugiba, dok kornjaši nove generacije, nakon što još neko vrijeme oštećuju lišće, odlaze na prezimljavanje. SI. 7. Potjerali jasenov SI. 8. Kokon jasenove pup koga je oštetio kor- pipe (Orig.) njaš jasenove pipe. (Or.! i Kukuljenje se vrši uglavnom u listincu, ali i na stablu, bilo u pukotinama kore i mahovini, bilo na samom lišću. Prošle godine nađeno je više kukuljica na deblima, dok se ove godine veći broj nalazio u listincu. Ova pojava dade se objasniti time, što su ove godine u svibnju i lipnju, dakle u vrijeme kukuljenja ličinaka, padale česte i obilne kiše, koje su stresale ličinke pred kukuljenjem, pa i same kukuljice na tlo. Uostalom neko naročito povoljno mjesto kukuljenja nije niti tako važno za daljnji razvoj insekta, budući da stadij kukuljice traje svega 10 dana, a prezimljuje samo imago. Prilikom izlaska imaga iz kokona podiže se na kokonu pravilan poklopac (si. 8) slično kao što se to dešava kod nekih muha (Cyclorrhapha) i nekih osa listarica (Cimbex sp.) Tokom mjeseca lipnja došlo je u šumi do znatnijeg ugibanja kukuljica, a u to vrijeme primijećen je i izlazak nekih parazita iz kokona štetnika. Mortalitet kukuljica iznosio je 61%, a 6% je bilo parazitirano, dok je u svibnju mortalitet iznosio svega 4%, a parazita još uopće nije bilo. Može se pretpostaviti, da je uzrok razlici u mortalitetu u kišovitom ljetu, te da je velika vlaga u listincu nepovoljno utjecala na veći broj kukuljica. Imago prezimljuje uglavnom na stablima u mahovini i pukotinama kore i to najvećim dijelom u donjim partijama debla. S obzirom na vrstu drveća nema u tome nikakve razlike, pa su pipe nađene jednako na jasenu kao i na brijestu, johi, topoli, grabu i drugim vrstama drveća. Razlika postoji samo u toliko, što se na drveću s više mahovine nalazio i veći broj pipa. Moguće je, da izvjestan broj kornjaša ostaje i u listincu u svrhu prezimljavanja, ali je malo vjerojatno, da ovi kornjaši prežive zimu u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 20 <-- 20 --> PDF |
podvodnom i smrznutom tlu, kakvo je zimi tlo u našim nizinskim šumama, specijalno u jasenovim sastojinama. Prema naprijed izloženom mogao bi se tok razvoja jasenove pipe prikazati slijedećom shemom: God. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. + + + + + + + + + + + + + + + + + + 1953 + + + +++ + + + + + + + + + + + + +++ Ova shema približno odgovara razvoju pipe u posljednje dvije godine, ali s obzirom na klimatske razlike (prošla je godina bila izrazito sušna, a ova prilično vlažna) vjerojatno u tom pogledu ne će biti ni inače nekih većih odstupanja. šumsko-gospodarski značaj Jasenovu pipu možemo smatrati za najopasnijeg štetnika na jasenu u nizinskim šumama Posavine i Podravine. Štetna je jednako u stadiju ličinke kao i stadiju imaga, a šteta je dvostruka: na pupovima i na lišću. Ličinke se hrane samo lišćem, dok kornjaši uz lišće žderu još i pupove. Osim toga je žderanje iste generacije kornjaša i vremenski dvostruko: jedno je ljetno nakon izlaska imaga iz kokona, a drugo u proljeće prilikom kopulacije i odlaganja jaja. U jednoj vegetacij sko j periodi imamo dakle dvije pojave kornjaša dok se za isto vrijeme ličinke pojavljuju samo jedamput. Konačno štetno djelovanje ličinaka traje oko dva mjeseca, a kornj´aša tri do četiri mjeseca. Pored svega toga izgleda ipak, da su kornjaši manje štetni od ličinaka, jer je njihovo ljetno žderanje s obzirom na intenzitet upravo neznatno u poređenju sa brštenjem ličinaka, a to vrijedi, iako u mnogo manjoj mjeri, i za proljetno žderanje. Glavnu štetu čine ličinke, koje uzrokuju najprije smeđenje, a zatim sušenje i opadanje lišća. Na taj način krošnje se prorjeđuju i ostaju kroz cijelo vrijeme vegetacijske periode sa znatno smanjenom asimilacionom površinom. Pokazalo se doduše, da je jasen veoma otporan protiv ovih šteta, pa je primijećeno, da su mnoga stabla, kojima su pupovi bili oštećeni, kasnije ipak prolistala, a isto tako bilo je i slučajeva, gdje je nakon gubitka prvog lišća nastupilo ponovno listanje. Takav je slučaj bio i kod jasena kod pokusa u laboratoriju, koji su poslije žderanja ličinaka ostali potpuno bez lišća. Rijetko koje stablo nije uopće prolistalo tokom čitavog ljeta. Izvan sumnje je međutim, da i pored ove povoljne okolnosti dolazi kod uzastopnih kalamiteta kroz duži niz godina do fiziološkog slabljenja stabla, a s tim u vezi i do predispozicije za napadaj sekundarnih štet |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nika, osobito malog i velikog jasenovog potkornjaka (Hylesinus fraxini. Panz. i H. crenatus, Gabr.). Osim toga kao neposredna posljedica oštećenja lišća nastaje gubitak u prirastu, koji se ne smije potcijeniti s obzirom na to, da se ovdje radi o velikim količinama mase vrijednog jasenovog drveta. U pogledu odnosa jasenove pipe prema običnom i poljskom jasenu postoji kod nekih šumara mišljenje, da je poljski jasen otporniji od običnog, ali bi eventualne razlike u tom pogledu trebalo tek ispitati i eksperimentalno dokazati. SUZBIJANJE Iako jasenova pipa već nekoliko godina neprekidno nanosi znatne štete našem šumarstvu, do sada se još nije pristupilo njenom suzbijanju. Razlog za to leži, osim u slabom ili nikakvom poznavanju tog štetnika, u velikim poteškoćama, s kojima je samo suzbijanje skopčano. S obzirom na svoj način života jasenova pipa ne predstavlja neku naročitu opasnost, te bi se mogla dosta lako suzbiti. Ovdje mislim prije svega na kemijske mjere suzbijanja, koje bi se mogle primijeniti u vrijeme pojave kornjaša i ličinaka u proljeće. Izbor insekticida nije neki težak problem. Danas već imamo mnogo efikasnih kemijskih sredstava, osobito onih na bazi HCH i fosfora, pa je potrebno samo ispitati, koje je od njih i u kojoj koncentraciji za ovu svrhu najbolje i najjeftinije. Postoje i aparati za kemijsko suzbijanje, t. j . prašilice i prskalice, koje odgovaraju zahtjevima za uspješnu primjenu u šumi (t. zv. atomizeri i vrlo praktični »Schwingfeuer« — aparati), samo je njihova cijena još uvijek razmjerno dosta visoka, tako da u tom pogledu postoje još samo financijske poteškoće. Veliku zapreku međutim u toj borbi predstavlja struktura naših nizinskih šuma, u kojima dolazi jasen, te je upravo u tome težište problema suzbijanja jasenove pipe. Poznato je, da se jasen u šumskoj zajednici sa hrastom lužnjakom i brijestom nalazi izmiješan djelomično u grupama, odnosno manjim sastojinama, a djelomično pojedinačno. Za suzbijanje je osobito nepovoljan ovaj drugi slučaj, jer bi se tada jasenova stabla trebala tretirati individualno, što bi zahtijevalo mnogo truda i troškova, a efekat bi bio minimalan. U slučaju grupimične smjese i čistih jasenovih sastojina u šumama situacija je mnogo povoljnija, ali samo s obzirom na upotrebu prašilica i prskalica, dok avio-metoda, koja je inače najefikasnija kada se radi o kalamitetu, nije rentabilna zbog malih površina ovih sastojina. Suzbijanje avionima ne bi se moglo primijeniti niti u slučaju istovremenog kalamiteta gubara i pipe. Za vrijeme avio-kemij skog suzbijanja gubara u šumi Rastovica kod Županje 1948. god. (SPAIć, 10) primijećena je u velikom broju i jasenova pipa, koja se u vrijeme tretiranja (11. V..) nalazila u stadiju ličinke. Kao insekticid bio je upotrebljen DDT-preparat domaće produkcije »Pantakan« u koncentraciji od 16,5% i dozi od 3 kg/ha. četrnaest dana nakon završetka akcije u šumi je nađeno veoma mnogo razvijenih kornjaša, iako su gubareve gusjenice bile potpuno uništene, što je znak, da čitava ova akcija nije mogla spriječiti daljnji nesmetani razvoj jasenove pipe. Prema tome čini se, da insekticid nije u dotičnoj koncentraciji, odnosno količini po jedinici površine djelovao na ličinke. Međutim zbog vremenski jako otegnutog odlaganja jaja, a s time u vezi i izlaženja ličinaka, insekticid je možda i djelovao 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 22 <-- 22 --> PDF |
na ličinke, ali samo na one, koje su brstile u vrijeme zamagljivanja i kraće vrijeme poslije toga, dok su ličinke, koje su se razvile nešto kasnije nakon zamagljivanja, izbjegle trovanju. Osim toga lako je moguće, da su kornjaši, koji su nađeni nakon zamagljivanja u šumi, ili bar jedan dio tih kornjaša (budući da već koncem svibnja može doći do miješanja generacija) pripadali prošlogodišnjoj generaciji, t. j . generaciji, koja je prezimjela. U svakom slučaju insekticid nije na kukuljice i kornjaše uopće djelovao, a to je bilo već sasvim dovoljno, da se štetnik održi na životu. Vidimo dakle, da se avio-metoda ne može primijeniti niti kod istovremene borbe protiv gubara zbog razlika, koje postoje kako u biologiji tako i u osjetljivosti prema istom insekticidu kod ova dva štetnika. Od mehaničkih mjera suzbijanja neki autori (ESCHERICH, 5; CECCONI 2; DELLA BEFFA, 3) preporučuju stresanje kornjaša sa krošanja na razastrte ponjave u vrijeme hladnih dana ili rano u jutro, kada su pipe ukočene od jutarnje hladnoće (inače se one vrlo čvrsto drže podloge, na kojoj se nalaze). Ova metoda, koja se obično upotrebljava u borbi protiv hrušta i španjolske muhe, danas je već prilično zastarjela. U koliko bi uopće došla u obzir, ona bi se mogla primijeniti jedino u slučajevima zaraze u parkovima i na solitarnim stablima. B i o-1 o š k e metode s u*z b i j a n j a za sada uopće ne dolaze u obzir. Nužni preduvjet za njihovu uspješnu primjenu u praksi je detaljno poznavanje biologije kako samog štetnika, tako i svih njegovih prirodnih neprijatelja iz životinjskog i biljnog svijeta, od čega smo još prilično daleko. Pa i u slučaju ispunjenja ovog preduvjeta biološka metoda suzbijanja ne mora zadovoljiti, jer je poznato, da ona kod raznih štetnika daje različite rezultate, već prema vrstama i brojnosti parazita i predatora, broju generacija parazita i domaćina, monofagije odnosno polifagije parazita i t. d. Mogućnost praktične primjene biološke metode suzbijanja kod jasenove pipe, kao uostalom i kod mnogih drugih, mnogo bolje proučenih štetnika treba još detaljnije istražiti. Prema ČECCONI-u (2) jasenovu pipu napada znatan broj raznih parazita, pa bi trebalo iskoristiti i ovu povoljnu okolnost za pokušaje biološkog suzbijanja. Od preventivnih mjera suzbijanja moglo bi se sa stanovišta zaštite šuma preporučiti uzgajanje jasena u grupimičnoj smjesi, odnosno u manjim čistim sastojinama unutar mješovitih šuma. Nije doduše sasvim ispravno ovu mjeru nazivati preventivnom, jer se njome ne može spriječiti opasnost masovne pojave štetnika. Međutim ona bi omogućila lakše provađanje represivnih mjera, kada bi se za to ukazala potreba. Osobito bi bilo olakšano kemijsko suzbijanje pomoću motornih prašilica i prskalica, a takvo suzbijanje ima u skoroj budućnosti vjerojatno najviše izgleda na uspjeh. Osim toga ovom mjerom bili bi isto tako poboljšani uslovi za borbu protiv bilo kojeg štetnika, koji bi se eventualno mogao u jačoj mjeri pojaviti na jasenu. LITERATURA 1. Ba r bey : Traite d´entomologie forestiere, II. edition, Paris 1925. 2. C e c c o n i: Manuale di entomologia forestale, Padova 1924. 3. Deli a Beffa : Parassiti animali delle piante coltivate od utili, volume primo, Milano 1931. 4. Escherich : Die Forstinsekten Mitteleuropas, Band I, Berlin 1914. 5. Kovačević: ´ Ključ za određivanje šumskih štetnika. Šumarski priručnik II. dio, Institut za šumarska istraživanja Min. poljopr. i šum. NRH, Zagreb 1946. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 23 <-- 23 --> PDF |
6. Novak : Kornjaši jadranskog Primorja (Coleoptera), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952. 7. Niislin : oFrstinsektenkunde, IV. Auflage, Berlin 1927. 8. Prell : Zur Biologie der Blattschaber (Cionini), Forstliche Wochenschrift Silva, Nr. 5, Tübingen 1925. 9. Reitter : Fauna germanica, V. Band, Stuttgart 1916. 10. Spaić : Suzbijanje gubara avio-metodom, Institut za šumarska istraživanja Min. Šum. NRH svez. 3 »Masovna pojava i suzbijanje gubara«, Zagreb 1949. ZUSAMMENFASSUNG Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer) In den letzten Jahren hat der Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer) an Eschen in Posavina und Podravina (Kroatien) merkliche Schäden verursacht. Wegen seiner noch nicht gut erklärten Biologie, besonders in Umständen unserer Verhältnisse, wurden die Untersuchungen im Walde und im Laboratorium gemacht. Folgende Resultate sind bekommen worden: Der Käfer schwärmt im ersten Frühjahr. In dieser Zeit beginnen seine Schädigungen durch das Benagen der Knospen, später durchlöchert er auch die Blätter. Die Eiablage findet auf den Knospen und jungen Blättern statt und erstreckt sich über zwei Monate, so dass alle Entwicklungsstandien (Ei, Larve, Puppe und Käfer) gleich zeitig beobachtet werden können. Daher wird oft irrtümlich angenommen, dass jährlich mehrere Generationen aufeeinander folgen. Durch das Zwingerzucht wurde nur eine Generation festgestellt. Die Hauptschäden verursachen die Larven, die plätzweise N das Blattgewebe und eine, meist die untere Epidermis, fressen. Die Blätter bräunen sich und vertrocken, viele fallen ab. Die Larvenentwicklung dauert 15—20 Tage, Puppe 8—10 Tage, während der Käfer 10—11 Monate lebt. Die Larven verpuppen sich teils in der Bodendecke, teils am Blatte. Der entwickelte Insekt schlüpft schon Anfang Juni aus der Puppe, frisst noch ein wenig, dann aber geht er sehr zeitig (Ende Juli) ins Winterquartier. Die Überwinterung findet meist im Moose an den Bäumen statt. Die forstliche Bedeutung liegt in der Beeinträchtigung des Zuwachses. PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U ŠUMARSTVU FRANCUSKE1 Ing. Zdenko Tomašegović G G eografski institut Francuske (I. G. N.) stoji pred velikim zadatkom. U toku je izrada nove karte Francuske u mjerilu 1 : 20.000, te francuskih vanevropskih posjeda u mjerilu 1 :40.000. U te je svrhe 1 Ovaj prikaz napisan je uglavnom na osnovu slijedećih članaka (vidi Revue forestiere francaise br. 11. 1953): J. Boutin : Notions sommaires sur Pemploi des photographies aeriennes (Kratak pregled pojmova o upotrebi aerosnimaka). P. Rey : Photographie aerienne et problemes forestiers (Aerosnimci i problemi šumarstva). ** Photographie aerienne forestiere et methode statistique (Šumarska fotogrametrija i statističke metode). G. L u z u: Utilisation de la Photographie aerienne par le service f orestier de gestion — Les realisations du Service forestier rhenan (Korištenje aerosnimaka u šumskom gospodarstvu — Realizacije u rajnskom šumarstvu). J. M. Mig u et : Applications forestieres des photographies aeriennes ä la Reunion (Šumarska primjena aerosnimaka na području l´Ile de Reunion). P. Chabrol : Quelques emplois de la Photographie aerienne dans un service de restauration des terrains en montagne (Neke primjene aerosnimaka u bujičarskoj službi). G. Plaisance : Photographies aeriennes et forets degradees (Aerosnimci i degradirane šume). |