DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 22 <-- 22 --> PDF |
na ličinke, ali samo na one, koje su brstile u vrijeme zamagljivanja i kraće vrijeme poslije toga, dok su ličinke, koje su se razvile nešto kasnije nakon zamagljivanja, izbjegle trovanju. Osim toga lako je moguće, da su kornjaši, koji su nađeni nakon zamagljivanja u šumi, ili bar jedan dio tih kornjaša (budući da već koncem svibnja može doći do miješanja generacija) pripadali prošlogodišnjoj generaciji, t. j . generaciji, koja je prezimjela. U svakom slučaju insekticid nije na kukuljice i kornjaše uopće djelovao, a to je bilo već sasvim dovoljno, da se štetnik održi na životu. Vidimo dakle, da se avio-metoda ne može primijeniti niti kod istovremene borbe protiv gubara zbog razlika, koje postoje kako u biologiji tako i u osjetljivosti prema istom insekticidu kod ova dva štetnika. Od mehaničkih mjera suzbijanja neki autori (ESCHERICH, 5; CECCONI 2; DELLA BEFFA, 3) preporučuju stresanje kornjaša sa krošanja na razastrte ponjave u vrijeme hladnih dana ili rano u jutro, kada su pipe ukočene od jutarnje hladnoće (inače se one vrlo čvrsto drže podloge, na kojoj se nalaze). Ova metoda, koja se obično upotrebljava u borbi protiv hrušta i španjolske muhe, danas je već prilično zastarjela. U koliko bi uopće došla u obzir, ona bi se mogla primijeniti jedino u slučajevima zaraze u parkovima i na solitarnim stablima. B i o-1 o š k e metode s u*z b i j a n j a za sada uopće ne dolaze u obzir. Nužni preduvjet za njihovu uspješnu primjenu u praksi je detaljno poznavanje biologije kako samog štetnika, tako i svih njegovih prirodnih neprijatelja iz životinjskog i biljnog svijeta, od čega smo još prilično daleko. Pa i u slučaju ispunjenja ovog preduvjeta biološka metoda suzbijanja ne mora zadovoljiti, jer je poznato, da ona kod raznih štetnika daje različite rezultate, već prema vrstama i brojnosti parazita i predatora, broju generacija parazita i domaćina, monofagije odnosno polifagije parazita i t. d. Mogućnost praktične primjene biološke metode suzbijanja kod jasenove pipe, kao uostalom i kod mnogih drugih, mnogo bolje proučenih štetnika treba još detaljnije istražiti. Prema ČECCONI-u (2) jasenovu pipu napada znatan broj raznih parazita, pa bi trebalo iskoristiti i ovu povoljnu okolnost za pokušaje biološkog suzbijanja. Od preventivnih mjera suzbijanja moglo bi se sa stanovišta zaštite šuma preporučiti uzgajanje jasena u grupimičnoj smjesi, odnosno u manjim čistim sastojinama unutar mješovitih šuma. Nije doduše sasvim ispravno ovu mjeru nazivati preventivnom, jer se njome ne može spriječiti opasnost masovne pojave štetnika. Međutim ona bi omogućila lakše provađanje represivnih mjera, kada bi se za to ukazala potreba. Osobito bi bilo olakšano kemijsko suzbijanje pomoću motornih prašilica i prskalica, a takvo suzbijanje ima u skoroj budućnosti vjerojatno najviše izgleda na uspjeh. Osim toga ovom mjerom bili bi isto tako poboljšani uslovi za borbu protiv bilo kojeg štetnika, koji bi se eventualno mogao u jačoj mjeri pojaviti na jasenu. LITERATURA 1. Ba r bey : Traite d´entomologie forestiere, II. edition, Paris 1925. 2. C e c c o n i: Manuale di entomologia forestale, Padova 1924. 3. Deli a Beffa : Parassiti animali delle piante coltivate od utili, volume primo, Milano 1931. 4. Escherich : Die Forstinsekten Mitteleuropas, Band I, Berlin 1914. 5. Kovačević: ´ Ključ za određivanje šumskih štetnika. Šumarski priručnik II. dio, Institut za šumarska istraživanja Min. poljopr. i šum. NRH, Zagreb 1946. |