DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 29 <-- 29 --> PDF |
s ekonomskog gledišta je naročito od interesa iskorištavanje sporednih produkata lovora i to lista i ploda. Lovorov list je tražena roba kao na domaćem tako i na stranom tržištu. Upotrebljava se u kućanstvu kao mirodija, pri proizvodnji likera, kao sretstvo protiv insekata, pri spremanju i otpremi suhog voća i t. d. Svezi list služi i kao hrana za koze i ovce (okolina Dubrovnika). Zdravi list, koji je na vreme ubran i pravilno sušen, pretstavlja vrednu tehničku i lekovitu drogu (Foliu m Lauri) . Destilacijom pomoću vodene pare dobij a se iz suhog lista do 3% eteričnog ulja (Oleum Lauri folia r u m). Za tehničke i lekovite svrhe upotrebljava se uglavnom zeleni list lovora. Berba počinje nakon dozrevanja ploda (oktobar) i traje do početka cvatnje (mart). U južno-dalmatinskom području cvate lovor često već polovinom februara te-za berbu lista preostaje oko četiri meseca. List se bere najčešće sa grmova a rede sa stabala, jer je iz praktičnih razloga za berbu prikladnije grmlje. Mlađi list obično bolje zadrži nakon sušenja prirodnu zelenu boju nego stariji. Kako se na, njemu još i rede nađu tragovi plesni to se on više ceni i traži. Sa pojedinih grana kod berbe se može skinuti u jedan mah najviše trećina ukupne količine lista, inače biljke pate. Opalo suho lišće, koga obično ima dosta pod lovorovim stahlima, redovno se ne sakuplja u tehničke, odnosno lekovite svrhe. Lovorov plod je tamno modra boba, koja u supkama i mesnatom ovoju ima masnog ulja (Oleum Lauri) i to znatno više nego kod lišća (do 30%). Rado ga jedu neke ptice (Turdus merula L.5. Inače služi kao tehnička i lekovita droga (Bacca e Lauri) . Sabire se odmah po dozrevanju (kad potamni), obično u oktobru pa nadalje. Ponekad se bobe nađu na granama i nakon cvatnje (april-maj) ali najčešće opadnu do konca februara ili još ranije. One se redovno beru sa grana ali se sakupljaju i sa tla, ukoliko mesnati ovaj nije davno istrunuo i usled toga ulje delimično ili potpuno propalo. Sabrani list i plod se suše na suhim, po mogućnosti toplim mestima. Najpraktičnije je sušenje pri povišenoj temperaturi (sušnice). Kod nas se sušenje obavlja uglavnom po tavanima, na podovima i sličnim mestima. Glavni princip sušenja je da se iz sirove droge otstrani što više vlage a da se pri tom spreči pojava plesni. Za list namenjen za začin naročito je važno da se što više sačuva prirodna zelena boja. Otuda se sušenje droge vrši u tankom sloju, na zračnom i od direktnog sunčevog svetla zaklonjenom mestu. Slojevi droga se što češće mešaju pogodnim oruđem (vile, lopate, grablje i si.) ili rukama. Prosušena droga se sprema u sanduke ili vreće. Kod dužeg zadržavanja suhog lista potrebno je što više smanjiti isparivanje eteričnog ulja, pa se radi toga list presuje u bale i tako otprema u destileriju ili, kao gotova roba, na rasprodaj no mesto. Neka otkupna poduzeća preuzimaju list i plod u sirovom stanju (odmah po sabiranju) pa ih suše u vlastitim prostorijama. Pri tom se sirova droga otkupljuje uz znatno nižu cenu u poređenju sa suhom, jer se uračunava veliki postotak sasušivanja (kaliranja) robe (preko 50%). Tako su pojedina preduzeća »Biljane« plaćala u 1951. god. prosušeni lovorov list najbolje kvalitete 42 dinara, a sirovi 15 dinara po kg, te presušeni plod 24, a sirovi 12 dinara po kg. Diferencija u cenama pravdala se najviše velikim postotkom sasušivanja lista i ploda. |