DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U području prirodnog rasprostranjenja vrše se vještačka pošumljavanja sjetvom ili sadnjom. Sjetva se može vršiti omaške, u jamice, u brazde, pod motiku ili sadilj em. Sadnja se vrši sadnicama u loncima ili sadnicama uzgojenim u rasadniku. Sijanje omaške se malo primjenjuje, jer je obrada tla dosta skupa ukoliko se primjenjuje. Sije se omaške na priređeno tlo, a potom zadrlja. Najviše se primjenjuje sjetva u jamice veličine 35 X 35 X 35 cm, koje se kopaju u međusobnoj udaljenosti 1—1.20 m u redovima razmaka 1.20—2 m. U kućicu se posadi 2—5 žirova. Sjetva u brazde upotrebljava se na kosim terenima. Plugom se izoru brazde ili se motikom iskopaju paralelni jarci u razmaku od 1—4 m. Sjetva se vrši u jarke ili brazde u razmaku od 1—1.20 m tako, da se posade zajedno po 3—4 žira i pokriju sa 3—5 cm debelim slojem plodne zemlje. Sjetva pod motiku je stari način podizanja kultura. Upotrebljava se na čistinama. Motika se može zamijeniti podesnijim alatom (sadilj). Sije se u jesen ili proljeće. To ovisi o klimatskim prilikama i tlu. Kod sjetve u novembru i decembru žir niče u martu ili aprilu. Kod proljetne sjetve on niče 15—20 dana iza sjetve. Uzgoj sadnica u loncima je veoma stari način, koji su poznavali već Rimljani. Danas se upotrebljava u Portugalu. Sadnicama se pošumljava početkom proljeća. Za sadnju se upotrebljavaju sadnice uzgojene u lokalnim rasadnicima. U takvim rasadnicima sije se žir duboko 3—4 cm. U dubokom i rahlom tlu biljke razvijaju dug korijen, koji se prije sadnje prikraćuje. Za takve sadnice potrebne su duboke jame jer je srčanica snažna i duga. često sadnica dugačka 50 cm ima 2 m dugu srčanicu. Postrano korijenje je slabo razvijeno. Da bi se pospješio razvoj postranog korijenja, podrezuje se trećina glavnog korijena i obrezuju manje žilice. Dvogodišnje sadnice presade se u rasadniku. Tro ili četvorogodišnje sadnice sade se na očišćenom terenu u jamice duboke do 50 cm. Pri tome se korijen pažljivo razastre i zatrpa plodnom zemljom. Plutnjak se često sadi zajedno sa crnikom, pitomim kestenom i košćelom. U petoj ili šestoj godini počinje se razvijati plutasta kora. Na njoj se — uporedo sa rastom debla — stvaraju duboke uzdužne raspukline. Oko 20—25 godine, t. j.ikad deblo dostigne debljinu oko 10 cm, počinje iskorišćavanje pluta. Naše obalno područje spada, prema Rikliju22, u istočni dio Mediterana. U tom se dijelu Mediterana ekološke prilike doduše razlikuju od onih u zapadnom dijelu ali, ima u pojedinim krajevima identičnih elemenata. Naročito je važan za uzgoj plutnjaka identitet obzirom na temperaturu zraka, vlagu i vrstu tla. Plutnjaka ima u Italiji najsjevernije otprilike u visini južnog rta naše Istre. U Francuskoj ide sjevernije, ali su ta nalazišta plutnjaka uvjetovana toplim strujanjima iz Sredozemlja. Ako meteorološke podatke za područje plutnjaka u španiji uporedimo sa podacima za naše obalno područje, vidimo, da su ti podaci slični u pogledu nadmorske visine, temperature uzduha i oborina. (Tab. 1, 2, 3) |