DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 21     <-- 21 -->        PDF

oblika. Radilo se na stari način, koji je pri tom često uslijed slabe radne
snage i slabog nadzora bio loše izvođen.


Specijalno treba istaknuti, da ukoliko nije mijenjana tehnika rada,
da su ipak vršeni pokušaji ispitivanja do tada kod nas neprimjenjivanih
agrotehničkih mjera. Tako su u nekim mjestima u Istri pokušavane mjere
protiv isušivanja tla te zaštite protiv insolacije. Da bi se smanjila evaporacija,
pokrivane su jame sitnim kamenjem. Obrađena površina jame pokrivana
je slojem sitnih kamenčića, promjera do 5 cm. Isto tako upotrebljavalo
se »opločavanje« — pokrivanje jamice kamenim pločicama tako,
da je cijela obrađena površina jame bila prekrita slojem pločica. Pokrivalo
se jamice i grančicama smrike. Obrađena površina prekrivena je gustim
i debelim slojem grančica. Grančice su naslagane toliko gusto, da
nakon osušenja iglica daju punu zasjenu. U istu svrhu vršilo se posljednih
godina na području Dalmacije okapanje sadnica na početku sušne periode.


U cilju zaštite od insolacije i vjetra podizan je na nekim radilištima
u Istri oko svake sadnice sa sjeveroistočne i zapadne strane suhozid
visine 0.3—0.4 m.


Pošto nisu vršena sistematska i komparativna proučavanja tih mjera,
to ne možemo dati definitivnu ocjenu o njihovom uspjehu. Prema izjavama
opservatora one su dosada bile efikasne. Proučavanja se i danas
vrše pa smo uvjereni da će objelodanjivanje rezultata dati konačni sud


o uspjehu
njihove primjene.
Na području Like pri sadnji i sjetvi, naročito na vrištinama, dalo je
dobre rezultate čišćenje korova (bujadi i dr.) oko svake jamice. Interesantno
je, da je suprotno od dosadašnjih mišljenja prema kojima valja
vršiti u tim krajevima zbog sriježi proljetnu sadnju, prema saopćenju
gospodarstva, jesenja sadnja dala vrlo dobre rezultate.
Pri sjetvi i sadnji često su činjene griješke uslijed velikih godišnjih
zadataka te premalog broja kvalificiranog kadra. One su u velikoj mjeri
bile presudne po uspjeh rada. Napomenuti ćemo samo neke. Tu je u
prvom redu manipulacija sadnicama, često je vađenje biljaka u rasadniku
bilo zapravo čupanje sadnica, a pakovanje u stvari vezanje golih
sadnica kajišem. Otprema tako »pakovanih« sadnica vršena je po najvećoj
žegi bez zaštite. Trapljenje je obavljeno u suhu zemlju a postupak
sadnicama prije sadnje bio je posve nestručan, jer su one često nošene
u ruci bez ovlaživanja i t. d., tako se dešavalo, da su se sadile vrć mrtve
sadnice. Kod sjetve sjemena često se sijalo sjeme, koje je bilo upaljeno
i sjeme koje je izgubilo klijavost. Na kvalitet i provenienciju nije se dovoljno
pazilo. Ovdje moramo ponovno naglasiti potrebu uređenja sjemenarske
službe. Ona dc- danas nije pravilno organizirana, te se još uvijek
vrši palijativno. 0 tom problemu se kod nas pisalo (6), ali još nismo
uspjeli to kardinalno pitanje pravilno i definitivno riješiti.


Pri samoj sadnji i sjetvi činjene su mnoge stereotipne griješke.
Tako su sadnice veoma često sađene u plitke jame. Uslijed toga im je
savijano korjenje. Biljke su loše zatrpavane zemljom. Pri sjetvi sjeme
je često preduboko ili preplitko sijano. Najčešća je griješka pri sjetvi
bila, da se sjeme bacalo u t. zv. »škart jame«, t. j . u jame koje nisu
bile sposobne za sadnju sadnica. Razumljivo da je takvo sjeme unaprijed
bilo osuđeno na propast.