DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Na mnogim radilištima bila je osnovna griješka sadnja premalog
broja sadnica po ha. Dok se planiralo sa 4500—5000 sadnica po ha, sađeno
je stvarno 2500—3000 sadnica. Pri malo jačem sušenju sadnica
takvi tereni ostali su gotovo bez biljaka — kao da nisu bili pošumljavani.
Rijetka sadnja imala je najčešće svoj uzrok u težnji da se izvrši, a po
mogućnosti i premaši zadatak po površini. Lov za površinama išao je
kraj ostalih teškoća na račun solidnosti posla. Popunjavanja zbog velikih
godišnjih zadataka uopće nisu vršena ili u veoma maloj mjeri. To
je često preduboko ili preplitko sijano. Najčešća je griješka pri sjetvi
1952. godine (vidi tabelu 1).


Uzrok tim griješkama možemo uglavnom pripisati činjenici da je
stručno osoblje bilo u to doba toliko zaposleno, da često nije dospijevalo
obići za vrijeme rada pojedina radilišta.


U vezi s tim radovima potrebno je, da se osvrnemo i na organizaciju
rada, jer je o njoj mnogo visio uspjeh. U prvoj fazi rad je bio provođen
putem Kot. NO-a, rukovođen Okružnim NO-ima. Iza toga se rad
odvijao preko terenskih sekcija Uprava za pošumljivanje te Kotarskih
NO. U posljednjoj organizacionoj formi — šumskih gospodarstava —
pošumljivanje većih - šumskih kompleksa vršilo se putem šumarija dok
su Kotarski NO-i vršili rad na manjim površinama.


Organizacija rada pri izvođenju petgodišnjeg plana karakterizirana
je čestim promjenama organizacionih formi, koje su bile posljedica postavljenih
zadataka. Veličina, način i vrijeme izvršenja zadatka traže
takvu organizacionu formu, koja može uspješno riješiti postavljeni zadatak.
Kako su zadaci iz godine u godinu povećavani, to je tim povećanim
zadacima trebalo podesiti organizaciju. Posljedica tih promjena bilo
je često premještanje stručnog osoblja. Zbog toga gubio se kontinuitet
rada, koji je toliko potreban pri šumarskim poslovima.


Rad u početku oživotvorenja plana vršen je najvećim dijelom besplatno
putem masovnih organizacija (Narodni front, omladinska organizacija,
sindikati, razna društva i t. d.). Ti radovi nisu bili efikasni.
Iako su masovne organizacije dale ogroman doprinos izgradnji naše zemlje
na najrazličitijim područjima djelatnosti, ipak moramo konstatirati,
da pri pošumljavanju to nije bio slučaj. Razlog je u naravi samog posla.
Tamo gdje se radi mrtvom materijom, kao pri gradnji cesta, željezničkih
pruga, nasipa i t. d. bio je veoma uspješan rad organizacija. Nasuprot
pri pošumljivanju, gdje radimo živim organizmima, gdje je potrebno
izvjesno znanje i iskustvo te finoća i pažnja pri radu, masovne dobrovoljne
akcije bile su uglavnom bezuspješne. Zato se u kasnijim godinama
besplatna radna snaga upotrebljavala samo za kopanje jama. U
ovim slučajevima rad je bio uspješan. Masovne su akcije nesumnjivo
imale svoj pozitivni odgojni karakter. Na kršu je tim putem uspjelo
zainteresirati najšire mase za pošumljivanje — što je nesumnjivo uspjeh.
Općenito možemo reći, da su ove akcije uspjele dati samo kvantitativni
ali ne i kvalitativni rad.


Kasnijih godina rad je sve više plaćan tako, da je pred završetak
Petgodišnjeg plana cea 70% rada izvršeno plaćenom radnom snagom.
Neko vrijeme radovi su organizirani na principu brigadnog sistema, gdje
su brigadiri preuzeli obavezu, da svojom brigadom izvrše određeni zadatak
pošumljavanja. Kasnije se pristupilo organizaciji rada sa predrad


´60