DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 78 FEBRUAR-MART GODINA 1954


JUBILARNA PROSLAVA ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


Ing. Alfons Kauders


(Referat održan na skupštini Šumarskog društva 6. II. 1954.)


Drugovi, ne znam da li je Upravni odbor šumarskog društva bio sretne ruke,
kada je na sjednici od 8 siječnja t. g. zaključio, da mi povjeri časnu zadaću, da prigodom
održavanja sedamdesetpete redovne skupštine — dakle u neku ruku »Jubilarne
skupštine« — prikazem u kratkim crtama rad našeg društva kroz tričetvrt stoljeća.
Molim drugove, da ne budu prestrogi suci.


Drugovi, dozvolite mi da prije no što prikažemo u glavnim crtama društveni rad
šumara zadnjih sedamdesetipet godina s nekoliko riječi pomenemo i da se sjetimo
rada najstarijeg Šumarskog udruženja, t. j . Udruženja, koje je osnovano 1846 i djelovalo
do 1856 godine.


Za vrijeme velikog Narodnog pokreta četrdesetih godina prošlog stoljeća
utemeljeno je uz ostale narodne ustanove i Hrvatsko-Slavonsko
Gospodarsko Društvo. (1841). Ovo je društvo bilo stjecište ne samo naprednih
i rodoljubnih gospodara već je to društvo bilo i stjecište nekolicine
naprednih šumara. Među ovima nalazimo Antu Tomića, Franju Šporera,
Dragutina Kosa i još neke druge. Ove stručnjake brojimo također
i kao prve radnike naše stručne literature. Kos je poznat po svojoj propagandističkoj
raspravi pisanoj na njemačkom jeziku »Das Forstwesen
Kroatiens« (šumarstvo Hrvatske 1847). U ovoj raspravi predočuje Kos
žalosno stanje šumarstva u Hrvatskoj. Istodobno daje upute koje i kakove
mjere bi trebalo poduzeti da se šume spase od posvemašnje propasti.
U toj raspravici traži Kos, da se u šumarsku službu namjeste domaći
sinovi, a da to bude moguće — treba osnovati šumarsko učilište.


Godine 1846 predlaže Kos, da se u Gospodarskom Društvu osnuje
»šumarski Odsjek«. Kosov je predlog usvojen a Gospodarsko Društvo
razdiljeno u dva samostalna odsjeka i to u gospodarski i šumarski.


Prvi šumarski sastanak održan je 26 prosinca 1846 u Prečecu (kraj
Dugog Sela). Na tom je sastanku bilo prisutno 17 šumara koji su izabrali
prvu upravu. Za nadstojnika šumarskog odsjeka izabran je Franjo
šporer, šumar brodske narodne regimente br. 7. U odbor je izabran uz
ostale Ante Tomić, šumar narodne križevačke regimente, i Dragutin Kos.
Pod vodstvom pomenute trojice ovo prvo naše šumarsko društvo pokazalo
je lijep napredak. Skupštine održane su god. 1847. u Sisku, 1850 i
1851 u Zagrebu. Na skupštini god. 1851 dovršena je i redakcije pravila
a društvo dobilo je naslov »Društvo šumarsko za Hrvatsku i Slavoniju«.
Najuspjelija bila je peta skupština, održana u Pakracu 1852 godine. God.
1856 ovo prvo šumarsko društvo prestaje radom.


čitateljima Spomen-knjige »Pola stoljeća šumarstva« poznato je, da
je rad najstarijeg šumarskog udruženja prikazao u tančine prof. Ugrenović.


41




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Moramo naglasiti, da je Gospodarsko Društvo već u svom prvom početku
imalo svoje društveno glasilo., koje je najprije izlazilo pod naslovom
»List Mesečini«. Prvi je broj izašao u srpnju 1842 god. Kasnije je
naslov lista promjenjen u »Gospodarske Novine« a malo zatim u »Gospodarski
list«. Možda se kome čini da ovo nije bilo potrebno pomenuti —
ali kada naglasimo, da baš Gospodarskom Listu imademo zahvaliti, da su
brojne rasprave iz područja šumarstva — dok šumari još nisu imali svog
glasila — štampane u Gospodarskom Listu. Ne bi vas htio zamarati da
vam pomenem naslove tih rasprava. Ali, vas moram upozoriti da među
tim raspravama imade i,vrijednih stvari.


List Mesečni donosi već 1843 god. (dakle prije 110 godina), članak
Antuna Tomića, pod naslovom »Predlog kako da se očuvaju šume u potrebitom
stališu i kojih se pri tom pravilan deržati valja«. U 1844 god.
štampan je u istom listu članak Dragutina Kosa pod naslovom »Korist
dervah i potriboća, da se šume u Hervatskoj čuvaju i plode«, i t. d. Ovo
naše prvo šumarsko udruženje kroz nekoliko je godina izdavalo i svoj
list i to pod naslovom »Trudovi odsjeka za Hrvatsku i Slavoniju«. I na
njemačkom jeziku »Verhandlungen der Forstsektion«. Toliko o radu
našeg najstarijeg Šumarskog udruženja.


Rad Hrvatsko-Slavonskog šumarskog Društva.


U Gospodarskom Listu od 1871 god. čitamo na strani 187, da privremeni
odbor šumarskih stručnjaka na čelu sa županijskim nadšumarom
Vladimirom Koroskenyem, pozivlje šumare civilne Hrvatske kao i
one s područja Vojne Krajine na sastanak u Križevac i to za dne 9 prosinca
1871 god. U istom godištu rečenog lista čitamo slijedeće: »Stari
grad Križevac oživi ovih danah sastankom mnogobrojnih šumarah iz
raznih krajevah naše domovine, da vjećaju kako i kada bi se udesiti
imala glavna šumarska skupština, da konstituirajući odbor u tu svrhu
nacrta program za odborsko djelovanje i skupštinsko viećanje.« Dalje
se u istom članku pominje slijedeće: »Viećanje započe konstituiranjem
odbora za buduću prvu veliku skupštinu šumarah tro jedne Kraljevine.
Ovaj odbor sastoji se iz 31 člana, od kojih 6 čine središnju upravu sa sjedištem
u Križevcih«. Sastanak skupštine uglavljen je za god. 1873. Određeni
sastanak nije održan ni u 1873. god. a niti narednih godina. Tek godine
1876 čitamo na strani 40 Gospodarskog Lista poziv Vladimira K6roskeny-
a kojim pozivlje šumare Hrvatske i Slavonije da se udruže. Iz
tog poziva donosimo samo neke najvažnije stavke. »Gotovo nikoga nema
među nama, tko ne bi priznao, koliku važnost i upliv imadu šume u gospodarstvu
i koje mjesto zaslužuje da zauzme šumarstvo u našem narodnom
gospodarstvu.


Možemo li ravnodušno gledati postupanje sa šumama uopće ? Može li nam biti
svejedno što se u šumarstvo i za njegov razvitak čini i namjerava, a da se ne čuje
naš glas ? Mogu li pojedinci zapriječiti i otkloniti ono, što je po šumarstvo štetno
a ne korisno ? Uopće, može li se za napredak tako razgranjene struke — kako je
šumarstvo uspješno raditi, ako svikoliki u tu svrhu zvani ne dolaze u bliži dodir?
Iskustvo uči — ne.


Pojedini glasovi su često glasovi — vapijućih u pustinji. Samo složnim i zajedničkim
radom možemo najglasnije prepriječiti neovlašteno i nedopušteno postupanje
sa šumama, pomoći usavršiti redarstvene i urediti šumske odnošaje, dići vrijednost
šumskih površina i šumske cijene drva, uvesti dobro kućanstvo i postaviti ga na zdrave
temelje, pružati piscima potrebne podatke, sakupljene svestranim iskustvima. Zajedničkim
radom poticati ćemo jedan drugoga, da se prizovu u to kolo svekolike sile, da
pomognu prosvjetiti struku, kako bi se prosvjetom popravilo naziranje našega općinstva.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Znajući da je cilj svih nas šumara da naše sile usredotočimo, obraćam se vama
da pomognete osnovati »Šumarsko društvo sa sjedištem u Zagrebu«.
Prva je skupština održana 14 listopada 1876 god. u Zagrebu i to u
dvorani »Streljane« u Tuškancu (današnja kino dvorana) Skupštini
predsjedao je nama već poznati šumarnik Ante Tomić. Na toj je skupštini
zaključeno, da društvo nosi naslov »Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinsko
šumarsko Društvo«. Ovaj naslov nije odobren po tadanjoj zemaljskoj
vladi već je bilo odobreno, da naslov mora glasiti Hrvatsko-Slavonsko
šumarsko Društvo«. Ova prva skupština stvorila je niz važnih zaključaka
a među tim i zaključak koji glasi: »U svrhu šireg obrazovanja
šumara za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva treba osnovati
šumarsku akademiju u Zagrebu«. Ne samo ova, već i sve naredne skupštine
našeg društva kroz dvadeset su godina stvarale po tom predmetu
slične zaključke.
Prirodno je, da društvo nije htjelo a ni moglo biti bez svog društvenog
glasila. Već 1 siječnja 1877 god. izlazi prvi broj šumarskog lista.
Isto tako poduzeti su već prvih godina koraci da se osnuje društvena
knjižnica.
Od četrdesetipet skupština koje je održalo šumarsko društvo od 1876
do 1919 god. nisu bile sve u jednakoj mjeri važne. Prema tomu mi ćemo
u ovom našem prikazu predočiti predloge i zaključke onih skupština, koje
su u bitnosti utjecale na šumarske prilike u Hrvatskoj — odnosno na
one zaključke koji su utjecali na smjernice rada samoga društva.
Na IV skupštini (Vinkovci 1880), zaključeno je da se šumarsko učilište
u Križevcima podigne na stupanj Akademije. VI. skpuština (Zagreb
1882) uzela je u pretes »Nacrt novog šumskog zakona«. Nažalost taj
nacrt nije nikada došao pred saborski zakonodavni odbor. Na VII. skupštini
(Ogulin 1885) osnovana je Koroskenijeva zaklada. Iz ove zaklade
davala se je pomoć udovicama i djeci preminulih članova. Na toj je skupštini
također vođena rasprava o načinu sječe u planinskim šumama (preborni
sjek). Na X. skupštini (Nova Gradiška 1886) raspravljeno je pitanje:
»koji su uzroci, da u posavskim šumama, podignutim prirodnim
putem, zapremaju veći dio jasen i brest, te koja su najshodnija sredstva,
da se tomu predusretne« ? Izvjestitelj po tom pitanju bio je Josip Kozarac.
Nakon diskusije prihvaćena je slijedeća rezolucija:


»Dosadašnji način pomlađivanja hrastika sa petgodišnjom predzabranom uz sadanje
stojbinske odnošaje nekih srezova, pokazao se ne samo nesigurnim, već i skupocjenim,
te će ga valjati što skorije drugim shodnim zamjeniti i to takovim, koji će
nam osigurati uzgoj hrastovine, a oslabiti navalu jasenovine«.


XI. skupština (Zagreb 1887) raspravljala je o preinaki zakona
Imovnih općina. Na XII. skupštini (Mi tro vica 1888) raspravljalo se je o
pitanju proreda u šumama Imovnih Općina. Na XIII. skupštini (Osijek
1889) predložio je šumarnik Prokić predlog da šumarsko društvo sagradi
svoj vlastiti Dom u Zagrebu.
God. 1891 održana je u Zagrebu povodom pedesetgodišnjeg opstajanja
Gospodarskog društva »Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba«.
Izložba održana je na današnjem trgu Maršala Tita. Uz veliki broj izložbenih
paviljona šumarsko je društvo podiglo ukusan paviljon znatnih
dimenzija. Nakon zatvaranja izložbe predmeti, koji su bili izloženi u šumarskom
paviljonu, sačuvani su za šumarski muzej, koji je 1898 otvoren
u šumarskom domu.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Na spomen održane Jubilarne izložbe odbor društva zaključio je
izdati »Knjigu Spomenicu«. Kako do štampanja spomenice nije došlo to
su rasprave namjenene za Spomenicu štampane u šumarskom listu 1892
godine. Napisano je sedam rasprava. Vrijedno je te rasprave pročitati.


XVI. skupština (Varaždin 1892) bavi se opet osnutkom šumarske
akademije. — Na XX. skupštini vodila se je rasprava o stališkim pitanjima.
Osim toga donesen je prijedlog i zaključak po predmetu osnutka
šumarske pokusne postaje. Iz toga se vidi, da je društvo već 1896 god.
polagano veliku važnost za podizanje pokusnih postaja, kako su već tada
imale neke naprednije zemlje. Na ovoj skupštini vodila se je rasprava
o pitanju: Koji se način uređenja šumskog gospodarstva preporuča za
šume pod osobitim javnim nadzorom (Zakon od 26. III. 1894).
Jedna od najvažnijih skupština bila je XXII. (Zagreb 1898). U toj
godini na dan 20 listopada otvoren je novo sagrađeni »šumarski dom«.
U Dom su smještene društvene prostorije, šumarski muzej i šjumarska
akademija. Iz izvještaja društvenog tajnika Andrije Borošića predloženog
skupštini razabiremo, da se je tečajem zadnjih nekoliko godina vodila
uglavnom skrb, da se namaknu potrebna novčana sredstva za izgradnju
Doma. U pomoć pri teklo je Društvu zastupstvo brodske Imovne
Općine, koje je Društvu porijelilo zajam od 70.000 for. Općina grada
Zagreba darovala je Društvu besplatno gradilište. Na toj skupštini osnovan
je i jubilarni stipendij za polazak nauka na šumarskoj akademiji a
za sinove društvenih članova. Iste je godine (9. X. 1898) otvorena Šumarska
akademija, koja je kasnije pretvorena u Fakultet. Sve do nedavna


t. j . više od pedeset godina uživala je Akademija gostoprimstvo šumarskog
doma.
Josip Kozarac, tadanji urednik Šumarskog lista predložio je, da se
u čast otvorenja šumarskog doma izda »Spomenica«. Spomenica je izašla
sa slijedećim sadržajem: 1. šumarski dom i šumarski muzej. 2. Hrvatsko
šumarsko društvo i Gospodarsko šumarsko učilište u Križevcih. 3.
Svečano otvorenje šumarskog doma i šumarskog muzeja. 4. Opis redovite
XXII. glavne skupštine.


Na XXIII. skupštini (Zagreb 1899) predložio je Aleksandar Ugrenović
st. osnutak Uzgojne zaklade za djecu šumarskih činovnika. Na


XXVI. skupštini (Zagreb 1902) raspravljeno je: o što bržem i uspješnijem
posumljavanju kraških goleti. Osim toga vodila se je rasprava: da
zemaljska vlada izda što prije naputak za sastavljanje gospodarskih
osnova. — XXVIII. skupština (Zagreb 1904) moli vladu, da se državni
ispiti za samostalno vođenje šumskog gospodarstva održe djelomice i u
samoj šumi. Ista je skupština tražila, da apsolventi Šumarske akademije
budu primljeni u državnu službu, a na XXX. skupštini (Zagreb 1906)
moli se, da se poduzmu koraci, da se apsolventima zagrebačke Šumarske
akademije otvori put u bosansko-hercegovačku šumarsku službu.
Godine 1909 održana je XXXIII. skupština (Petrinja). Na toj skupštini
održao je Andrija Borošić predavanje o uređenju šumskog gospodarstva
uopće, a naročito obzirom na gospodarenje i uređenje šuma, koje
stoje pod osobitim javnim nadzorom. — Na XXXIV. skupštini (Zagreb
1910) osnovana je literarna zaklada Andrije Borošića.


Rad Hrvatskog šumarskog društva od 1914 do 1918, obzirom na rat,
je vrlo skučen.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 7     <-- 7 -->        PDF

U »Hrvatskoj njivi« od 21. IX. 1918, dakle već pred sam konac Prvog- svjetskog
rata objelodanjen je članak pod naslovom: »O našem šumarstvu«. Na kraju tog inače
vrlo instruktivnog članka pomenuto je i s nekoliko riječi i Hrvatsko šumarsko društvo.
Pisac kaže slijedeće: »Valovi, koji su od vremena do vremena udarali o tvrdu
obalu našeg šumarstva, imali su prividno dva izlazišta. Jedno više, vrhovnu upravnu
vlast, koja je imala da koncentrira sav organizatorski rad oko pridizanja šumarstva
i da vodi sav vrhovni nadzor, i jedno niže stalešku organizaciju »Šumarsko društvo«,
koje je trebalo da bude slobodni forum, koji pokreće i potiče i ognjište za promicanje
interesa šumarstva«.


Rekosmo prividno dva izlazišta. Uistinu pak bilo je to samo jedno.
Kroz decenije već uvukao se običaj, da je uprava »šumarskog društva«
bila u rukama vladinih organa. Tim je bio već u zametku ugušen svaki
slobodoumniji rad toga društva, jer je naravno upravni odbor mogao
zaključiti samo ono, za što je znao, da a priori nema zapreka odobrenju
sa strane nadzorne vlasti. Slično se događalo i na skupštinama, gdje je
malo tko imao snage da se usprotivi prijedlogu, što ga je iznio — njegov
»pretpostavljeni«. Dalje se kaže u istom članku: »Očito je, da su odatle
oni znaci kljenuti društvenoga srca i ukočenosti društvene šije, koju
niti periodične injekcije slobodoumnijih i mlađih elemenata nijesu mogle
izliječiti«.


Mi se i danas, nakon skoro četrdeset godina, s gornjim navodima
pisca ne bi mogli složiti. Imena, odličnih naših stručnjaka: Protić, Kesterčanek,
Partaš, Borošić, Kozarac, Kosović, Nenadić, Petračić i mnogi,
mnogi drugi, koji su bili dijelom predsjednici, tajnici i odbornici društva,
jamče nam, da je upravni odbor i te kako vodio brigu o stanju šuma
i šumarstva i da je svuda i svagdje stajao na braniku za uredno vođenje
šumskog gospodarstva, a naročito da se održi potrajnost u našim šumama.
Znamo, da je društvo uvijek vodilo brigu o šumarskoj nastavi i da
se baš Hrvatskom šumarskom društvu imade zahvaliti, da je došlo do
osnutka Visoke šumarske škole u Zagrebu.


Jugoslavensko šumarsko udruženje


Sa sjednici Srpskog šumarskog udruženja 24. veljače 1919 upućen
je poziv svim šumarskim udruženjima u državi, t. j . hrvatskom šumarskom
društvu; Kranjsko-Primorskom Gozdarskom društvu i Šumarskoj
organizaciji za Bosnu i Hercegovinu. U pozivu Srpskog šumarskog udruženja
spominje se uglavnom, da je ujedinjenjem u jednu jedinstvenu
državu nastala potreba, da se sva šumarska udruženja na teritoriju
države ujedine u jedno šumarsko udruženje. Nadalje pozivlje Srpsko> šumarsko
udruženje ostala društva na pripremu zajedničkog zbora, na kome
bi se izvršilo spajanje i organizovala jedinstvena uprava.


Na osnovu toga poziva razvila se prepiska između svih šumarskih
udruženja, a njen je rezultat bio, da su se u mjesecu maju 1920 godine
sastali u Zagrebu delegati svih šumarskih društava. Na tom sastanku je
utvrđeno, da se sva četiri šumarska društva stope u jedno društvo pod
imenom »šumarsko društvo Srba, Hrvata i Slovenaca te da sjedište tog
društva bude u Zagrebu. Zaključeno je nadalje, da se izrade pravila i
da se podnesu na prihvat vanrednim skpuštinama dosadašnjih društava,
a zatim, da se sazove zajednički zbor svih društava, koji će prihvatiti
izrađena pravila i izvršiti izbor nove uprave.


Za rad oko izradbe pravila, kao i za pripremu cjelokupnog materijala
za konstituirajuću skupštinu, izabran je naročiti odbor, koji je na




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 8     <-- 8 -->        PDF

kon svršenog povjerenog mu posla sazvao konstituiraj uću skupštinu za
5 i narednih dana mjeseca juna 1921 godine. Tog dana sastao se veliki
broj članova šumarskih društava u dvorani Sabornice na Radićevom trgu.
Na toj I. održanoj skupštini prihvaćena su pravila, udruženje dobilo je
ime »Jugoslavensko šumarsko udruženje«.


Radi sto bržeg i pravilnijeg rješavanja poslova Udruženja, osnovani
su »Odsjeci rada« sa zadatkom, da proučavaju sva pitanja, koja im glavna
uprava dostavi, te da svoje radove i predloge predlažu glavnoj upravi na
konačni pretres i prihvat. Odsjeci rada bili su: I. Odsjek za šumarsku
politiku, zakonodavstvo i upravu. II. Odsjek za pošumljavanje krša i
goleti. III. Odsjek za gajenje, čuvanje šuma i šumski produkti. IV. Za
prikaz, opis i ocjenu šuma. V. Odsjek za agrarnu reformu. VI. Odsjek
za promet, trgovinu i industriju. VII. Odsjek za izradu jedinstvene šumarske
terminologije. VIII. Prosvjetni odsjek. IX. Odsjek za propagandu
i financije. X. Odsjek za lov.


Glavna uprava društva je na poziv Ministarstva šuma i rudnika izradila
je »Pravilnik za organizaciju šumarske službe«. U isto vrijeme izrađen
je i nacrt za novi zakon o lovu. Glavna uprava je i potakla ideju
izradbe novog zakona o šumama, te kad se obrazovala u tu svrhu naročita
komisija u Ministarstvu, raspravljala je glavna uprava na temelju
već izrađenog dijela zakonskog nacrta to pitanje. Ovdje moramo spomenuti,
da je Udruženje izradilo dva nacrta Zakona o šumama.


Jedan nacrt, kojega je usvojila većina glavne uprave izradio je član
uprave prof. Ugrenović. Drugi nacrt izradio je član uprave ing. Ante
Ružić. Ministarstvo šuma i rudnika uzelo je za bazu u anketnim raspravama
Zakona o šumama — nacrt prof. Ugrenovića.


Na jednoj od glavnih skupština povjereno je glavnoj upravi, da posveti
pažnju jednoj nemiloj pojavi, koja se pokazala u našim šumama,
a to je sušenje naših hrastika. Brigom glavne uprave Ministarstvo se
zainteresiralo za stvar — ali nažalost uza sav požrtvovan rad mnogobrojnih
komisija i konferencija nije do danas stvar s uspjehom privedena
kraju.


U članku ing. čeovića »Jugoslavensko šumarsko udruženje« (P. S. Š.
str. 79) čitamo slijedeće: »Znamo svi, da se u našoj državi uvriježila
jedna nemila pojava, a ta je, da se promjenom političkih prilika i promjenom
vlade nastaju i promjene činovničkog osoblja na različitim položajima.
U nijednoj struci ne trpi gospodarstvo i intenzitet rada uslijed
čestog premještanja činovnika tako, kao u šumarskoj struci. Udruženje
se povodom učestalih premještanja obraćalo u više mahova pismenim i
usmenim predstavkama ministru šuma i rudnika i molilo, da se premještaji
vrše samo u koliko su u interesu službe.


Na pedesetoj redovitoj glavnoj skupštini u Zagrebu od 10. do 12.
oktobra 1926 godine predložila je sekcija za podizanje i gajenje šuma
po prof. Nenadiću apel na Ministarstvo šuma i rudnika. U tom se apelu
žigoše eksploatacija nedozrelih hrastovih sastojina i prigovara se, što
mnoge posječene hrastove šume nisu ni djelomično pošumljene hrastovim
žirom, nego se prepušta prirodi, da ih ova pošumi bilo kojim vrstama
drveća i bilo u koje vrijeme. Prigovara se nadalje, da se ne gospodari
po gospodarstvenim osnovama i da se dozvoljavaju prethvati na
dugačko vrijeme. U apelu se nadalje kaže: Sve ovo vodi brzoj propasti




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 9     <-- 9 -->        PDF

naših šuma i znatno umanjuje ugled šumarskog stališa, koji je u prvom
redu zvan da vodi brigu o uzgajanju šuma.


Nakon proslave pedeset-godišnjice donosi šumarski list interesantan
i značajan članak urednika prof. Ugrenovića pod naslovom: »Poslije
slave i zbora«. Na kraju tog članka čitamo: »Kako dakle vidimo slava
nam je prošla dostojno, ozbiljno i u znaku rada. No mislimo, da se ne
varamo, ako ustvrdimo, da je i slavi i zboru manjkao onaj pravi zanos
i duboko oduševljenje, koji bi se morali javiti u ovako velikim časovima.
Nama se čini, da je mnogom učesniku negdje duboko u podgrlicu ostao
okus neke gorčine i apatije. Nitko od nas ne bi mogao točno da definiše
i da kaže što je to i otkle to. Samo se osjeća, da naš šumarski brod plovi
negdje po nekoj magli.« Dalje se opet kaže: »Krajni je čas da počnemo
spašavati naš brod! Ako ne možemo da spasimo brod — da spasemo bar
brodicu Udruženja!« čini se, da je šumarstvo I. Jugoslavije već prije
1925. godine bilo zaraženo strančarstvom, a osim toga već je bila pod
jakim utjecajem kapitalizma.


Prigodom pedeset-godišnjice izdalo je Udruženje spomenicu pod naslovom
»Pola stoljeća šumarstva«. Spomenica ostat će trajan spomenik
rada naših šumara. Potrebno je, da i danas zahvalimo akademiku Ugrenoviću
na zamašnom poslu oko redakcije te Spomenice.


U izvještaju rada Udruženja u god. 1926/27 tuži se uprava, da je
na skupštini god. 1926 doneseno po šumarstvo korisnih rezolucija, koje
je predsjedništvo svestrano i opširno razradilo, uputilo na Ministarstva
u čiji djelokrug rješavanje tih rezolucija spada, a da sav taj trud nije
dao pozitivnih rezultata.


Donesena je rezolucija o populariziranju šumarstva u kojoj je istaknuta
važnost upoznavanje naroda i širokih krugova sa vrijednošću naših
šuma, koli u materijalnom toli i u zdravstvenom, estetskom i klimatskom
odnošaju. Zatraženo je od Ministarstva šuma i rudnika, da se izvrši reorganizacija
Ministarstva i to u onom smjeru kako bi se administrativne
prilike poboljšale, kako bi uzgoj i eksploatacija šuma najbolje napredovala.
Ministarstvo je upozoreno na loše gospodarenje u mnogim šumama,
u kojima se gospodarilo´ proti gospodarstvene osnove, u kojima su se
sjekla sva stabla iznad 30 cm prsnog promjera, u kojima se obavljala
sječa sredodobnih i u najboljem se razvitku nalazećih stabala. Tražilo se
je, da se goli krš što prije zašumi, bujice i vodotoci da se urede. Mnogo
toga se tražilo, a uspjeh svih molbi, zaklinjanja i traženja bio je ravan
nuli.


Na izvanrednoj skupštini, održanoj u Beogradu, 4. i 5. marta 1928.,
vodile su se rasprave: 1. 0 Zakonu o šumama (Ugrenović). 2. 0 ukidanju
šumarsko-gospodarskog fakulteta (Petračić). 3. Sudbonosne posljedice
dosadašnjeg gospodarenja sa šumama (Nenadić).


Na toj je skupštini još u većoj mjeri došlo do izražaja nezadovoljstvo
uprave društva s radom najviših šumarskih vlasti.


Na skupštini održanoj 1930 godine u Ljubljani saopćuje predsjednik
udruženja ing. Cmelik: »Promatramo li rad na polju šumarstva kroz
zadnje dvije godine vidimo, da se on može raščlaniti u dva dijela: 1.
Zakonodavni rad i 2. revizija dugoročnih ugovora. U oba ta smjera radilo
se mnogo i intenzivno. Najvažniji plod zakonodavnog rada jeste novi
Zakon o šumama od 21. XII. 1929. Drugi važan moment u radu na šu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 10     <-- 10 -->        PDF

marskom polju bila je revizija dugoročnih ugovora o prodaji drva iz
državnih šuma. Ovo je pitanje također potaknulo J. š. U.
Kod revizija dugoročnih ugovora bile su ove direktive:


1. Osiguranje trajnosti naših šuma. One su izvor državnih i opće
narodnih prihoda. Taj izvor ne smije da presuši.
2. Osiguranje što većeg prihoda drž. kasi računajući sa prilikama,
koje postoje.
Zahvaljujući saradnji stručnjaka i ovaj je rad u glavnom priveden
kraju.
Iz ovih nekoliko misli odmah možemo da stvorimo zaključak u dva
pravca:


a) 0 radu. šumarstva u prošloj godini.


b) O radu, koji nama-šumarima predstoji u budućnosti.


U prošloj godini doneseni su zakoni, pravilnici i naredbe. Zakon o
šumama, o bujicama, o ograničavanju državnih šuma. Stvorena je baza
za budućnost.


Naš rad u budućnosti kristalizuje se sam od sebe. Njegov smjer je
posve jasan. Uvjeren sam, da šumari Jugoslavije imaju dobre volje,
spreme i energije, da se intencije zakona o šumama i ostalih uredaba
provedu.«


Kako se vidi ozdravljuje naše šumarstvo. Abnormalne prilike pomalo
se normaliziraju.


Te godine održana je u Ljubljani uspjela šumarska izložba.


Na zboru u Skoplju 1931 godine bilo je govora o namještenju mladih


šumarskih inženjera. Bile su to žalosne prilike za apsolvente šumarstva


— skoro stotinu mladih inženjera bilo je bez mjesta. Po ovomu predmetu
predložena je rezolucija Ministarstvu šuma i rudnika.
U godini 1932/33 krenulo je Udruženje u novu fazu razvitka. Osnovane
su uz ljubljansku i beogradsku podružnicu još podružnice u Skoplju,
Sarajevu i Banja Luci. Naglasit moramo, da su podružnice radile s velikim
uspjehom.


Skupština od god. 1933 u Banja Luci u toliko je od važnosti, jer se
na njoj raspravljalo o rješenju problema »Važnost krajiških imovnih
općina«.


Po predmetu ozdravljenja ovih narodnih institucija predložene su i
prije, a i kasnije mnogobrojne rezolucije. Ali sve konferencije i sve rezolucije
ostale su bez uspjeha. 0 problemu Imovnih općina pisali su
mnogo naši uvaženi stručnjaci. Literatura po tom pitanju je velika pa
će ona dobro doći i pravnom historiku i šumarskom stručnjaku, kada će
se jedamputa obraditi taj predmet.


Na toj je skupštini bilo govora i o uzourpacijama državnih šuma i
državnog šumskog zemljišta. U rezoluciji, koja je donesena po tom predmetu
kaže se, da je do sada, kroz nekoliko posljednjih godina uzurpirano
u sarajevskoj direkciji šuma 30.000 ha. Osim toga raspravljeno je i o
poduzeću Dobrlin—Drvar.


Šestdeseta skupština, koja je održana u Zagrebu 1936 godine protekla
je u svečanom raspoloženju. Našim najodličnijim predstavnicima
šumarstva i pionirima šumarskog-polj oprivrednog progresa Kesterčansku
i Kozarcu, Šumarsko je društvo na svom domu postavilo i na dan


3. rujna 1936 otkrilo poprsja.


ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Tadanji dekan poljoprivrednog šumarskog fakulteta Gračanin, tom je prilikom
među inim kazao: »Kesterčanek ne samo uočava, da je šuma neprocjenivo blago
hrvatskog naroda, koje se trajno regenerira biološkom aktivnošću živih stanica, već
on spoznaje da šumarstvo kao dio biološke prvo-proizvodnje može u Hrvatskoj napredovati
samo onda, ako šumarska proizvodnja i šumsko gospodarstvo budu počivali na
naučnim principima«. Nadalje kaže na kraju svog govora slijedeće: »Alma Mater
i poljoprivredno šumarski fakultet zagrebačkog univerziteta pridružujući se današnjoj
proslavi, čestitaju Šumarskom udruženju 60. godišnjicu njegova neobično plodnog
kulturnog djelovanja sa željom, da dva njegova velika člana, čiju uspomenu evo slavimo,
budu sadašnjoj generaciji i svim kasnijim pokoljenjima šumara svjetionicima
u radu o unapređivanju našeg šumarstva«.


Novosadska skupština, t. j . šestdetiprva po redu, održana je u septembru
1937 godine. Ta je skupština otvorena s očajnim poklikom: Spašavajmo
naše šume! Na toj je skupštini glavni referat bio posvećen pitanju
zaštiti šuma. I opet su uslijedile brojne rezolucije, predstavke,
molbe i t. d. Na toj su skupštini ponovno povedeni razgovori po predmetu
sanacije i organizacije Imovnih općina. Kakav su uspjeh sve te
pretstavke i molbe imale — poznato nam je svima.


I tako« smo došli do 1940 godine. Na VI. sjednici upravnog odbora
Jugoslavenskog šumarskog udruženja od 25. februara 1940 vodila se je
rasprava po reorganizaciji udruženja. U martu 1940 god. J. š. U. ustupa
rad »Hrvatskom šumarskom društvu«.


Iz ovog zbijenog prikaza rada J. š. U. vidimo, da je glavna uprava
udruženja imala mnogo teških časova i da je riječju i perom žigosala
nepravilan i štetan rad nenarodne vlasti. Mnogo je toga Udruženje obranilo,
a mnogo toga, uslijed poznatih prilika u antidemokratskoj Jugoslaviji,
nije bilo moguće obraniti. Za sve lijepo i dobro što je učinjeno, dužni
smo svim onim drugovima, koji su stajali na braniku šumarstva i Udruženja
— izreći hvalu.


Iza četiri teške godine okupatorova razaranja i četiri godine herojske
borbe Narodnooslobodilačkog pokreta, eto nas u slobodnoj demokratskoj
Jugoslaviji.


Ali, prije no što prikažemp rad šumarskog društva u NRH molim
vas drugovi, da ustanete i da se kratkom šutnjom sjetite mnogih naših
drugova, koji su dali živote svoje, da narodima istinske ujedinjene Jugoslavije
bude bolje. — Slava i hvala im!


Već na prvoj skupštini, koja je održana 19. kolovoza 1945 godine novo izabrani
predsjednik prof. Nenadić rekao je među inim i slijedeće: »Ostvareni su ideali, za
kojima su težili naši narodi. A sada potrebno je, da se drugovi, primimo što zdušnije
posla oko izgrađivanja naše opustošene domovine. Čekaju nas veliki radovi na polju
našeg šumskog gospodarstva. Šume naše moraju biti izvor dobara potrebnih za dizanje
našeg malog čovjeka. One nesmiju biti poprište utakmica za sakupljanje kapitala«.


U ožujku 1946 godine održana je izvanredna skupština. Druga točka
dnevnog reda bila je: Pristupanje u društvo inženjera i tehničara. Kako
vam je poznato, Hrvatsko šumarsko društvo ušlo je u sklop DIT-a. Zapravo
je šumarsko društvo kao šumarska sekcija DIT-a nastavila svoj
rad. Na ovoj je skupštini formirano 12 radnih odbora. Sekcija je okupila
i svrstala u svoje redove ne samo šumarske inženjere, već i šumare tehničare.
Na tom je plenumu također zaključeno, da se proslavi stogodišnjica
prvog sastanka šumara.


Na kongresu inženjera i tehničara FNRJ održanog u Zagrebu 1946
godine donesena je rezolucija i po pitanju šumarskog gospodarstva.


49




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Već tečajem 1946 i početkom 1947 godine radilo se na pripravama
za proslavu rečene stogodišnjice. Utvrđen je raspored i određeno, da će
referat o uzgajanju šuma, o drvnoj industriji kao i referat o štednji i
racionalnoj upotrebi drva, održati članovi sekcije u Hrvatskoj.


Kongres odnosno savjetovanje od 6. i 7. srpnja 1947 godine nije bio
samo proslava stogodišnjice našeg šumarstva, već je svrha tog sastanka
bila također, da se između drugova uspostavi i učvrsti veza, koja je postojala
prije 1941 godine.


Na tom savjetovanju prodiskutirani su zadaci 5 godišnjeg plana, a
preuzete su obaveze i utvrđeni zadaci planiranja za budućnost. Osim toga
su na savjetovanju donesene opsežne rezolucije, koje su dale smjernice
za budući rad šumarstva u FNRJ.


Iste godine održana je konferencija šumarskih sekcija DIT-a. Na
toj se konferenciji vodila plodna diskusija: 1. 0 izvršenju obaveza datih
na prvom savjetovanju šumarskih inženjera i tehničara FNRJ. 2. 0 organizacionim
problemima šumarskih sekcija Društava inženjera i tehničara
FNRJ. 3. 0 plonskom izdavanju stručne šumarske literature i t. d.


Ne dugo iza prvog kongresa inženjera i tehničara Jugoslavije, održan
je Drugi kongres. Na tom kongresu doneseni su mnogi zaključci.
Radi opsežnosti (rezolucija imade 28 točaka) ne bi u ovom prikazu o toj
rezoluciji govorili.


Na četvrtom redovnom plenumu zaključeno je, da se dosadašnji
naziv sekcije promjeni u: Sekcija šumarstva i drvne industrije.
Iz izvještaja tajnika razabiremo da je održan veliki broj predavanja i da su
organizirane brojne poučne kino predstave.
Iz izvještaja petog redovnog plenuma održanog 28. I. 1950 razabiremo, da je
sekcija izdala »Mali šumarsko tehnički priručnik«. Priručnik je štampan u šest hiljada
primjeraka. Spomenuti se mora, da je unutar sekcije osnovano 8 komisija sastavljenih
od službenika Ministarstva drvne industrije, Ministarstva šuma, fakulteta i instituta.


Na sedamdesetidrugoj godišnjoj skupštini od 20. XII. 1950, Sekcija
šumarstva i drvne industrije, DIT-a NR Hrvatske prerasla je u samostalno
»šumarsko društvo NR Hrvatske«.


Novo izabrani odbor pristupio je odmah osnivanju šumarskih klubova
terenu. Klubovi osnovani su u Osijeku, Đurđenovcu, Gospiću, Novoj
Gradiški, Novoselcu, Ogulinu, Rijeci, Vinkovcima i Splitu.


U 1952. godini počima se sa štampanjem organa za šumarsko pomoćno
osoblje »šumarske novine«. U istoj godini izdalo je društvo »Tablice
za kubiciranje trupaca i Skrižaljke za računanje drvnih zaliha u
sastojinama. Diskusije na skupštini 1952. godine bile su vrlo žive. (Iznesena
je problematika organizacije šumarske službe, bilo je govora o poljoprivrednom
šumarskom fakultetu i t. d.) U toj je godini održan znatan
broj predavanja.


Skupštinu, održanu 1. marta 1953 godine, otvorio je predsjednik društva
ing. šurić. U uvodnoj riječi on je naglasio, da je skupština u godini
1953 sedamdesetičetvrta godišnja skupština, ali da je to ujedno i stosedma
godišnjica opstanka našeg društva. Govor nastavlja ovim riječima:
»Mislim da nas sve to može ispuniti sa ponosom, što pripadamo
takovom društvu, koje tako dugo djeluje i koje je stvorilo tako sjajnu
tradiciju.«


Ovim riječima svršio bi i ja ovaj prikaz, tek bi pridometnuo: »U
novoj, socijalističkoj Jugoslaviji, šumarstvo je moglo ostvariti svoje