DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 37     <-- 37 -->        PDF

šume), jer se nastoji, da seljak sam izrađuje svoju šumu umjesto da pro


daje drvo na panju, škola time služi i unapređenju seljačke šume. Sličnu


praktičnu nastavu škola pruža učenicima poljoprivrednih .škola, koji


imaju već osnovne pojmove iz šumarstva.


Škola priređuje tečajeve za općinske vještake, koji trebaju da pružaju
seljaku pomoć kod izrade, premjerbe i prodaje drveta. Tu se održavaju
tečajevi za seoske učitelje, da bi dobili potrebno znanje i razumijevanje
za šumu. Studenti šumarskog fakulteta polaze također posebne
tečajeve na ovoj školi. Od postanka ove škole u VII. 1947. prolazi godišnje
kroz tečajeve 700—800 učesnika raznih kategorija. Do danas ih je bilo
u svemu preko 4.000. Na školi rade upravitelj i dva nastavnika, a uzdržava
je Poljoprivredno-šumarska komora, za štajersku uz pripomoć savezne
vlade.


Škola u Pichlu ponosi se postignutim uspjesima u masovnom uzdizanju
šumskog radništva, u povećanom i poboljšanom učinku rada u
šumi, u unapređenju seljačke šume i općem šumarskom prosvjećivanju
naroda. To je potrebno, kada drvo stalno dobiva na upotrebljivosti i vrijednosti.
Imali smo priliku, da se osvjedočimo, kako modernizirana Tvornica
papira u Brucku (Miirztaler Papierfabrik) prima u preradu smrčev
materijal od čišćenja i proreda već sa 3 cm promjera naviše, neokoran.
U godini 1954 austrijske tvornice papira, celuloze, drvenjače i kartona
preradit će 2,5 miliona m3 drveta, većinom sve materijal iz čišćenja
i proreda.


U Austriji postoje još dvije ovakve škole za šumske radnike u mjestima
Ort bei Gmunden i Hohenlehen. I pored tih škola izdavaju se brojne
publikacije za šumske radnike za rad u šumi, održavanje i upotrebu
oruđa i t. d.


Naši učesnici pokazali su živo zanimanje za ovakav način školovanja
šumskih radnika, koji je skroz praktičan, bez suvišne teorije. Imamo
mnogo razloga, da i mi što prije prihvatimo sličan sistem, koji će unaprediti
šumarstvo i šumsku proizvodnju a ujedno i materijalnu stranu šumskog
radnika.


SMOLARENJE NA KRŠU


Ing. Rudi Meštrović — Split


P
P
roizvodnja smole u Dalmaciji, koja je počela 1946. god. sa 10 tona,
stalno raste tako, da je ove 1953. g. dostigla 175,6 tona. U odnosu na
1952. g. proizvedeno je 20 tona više (154.978 kg.). Prekid u porastu je
nastao 1951. d. radi izvanredne suše, kada je proizvedeno 67 tona prema
85 iz 1950. Time još nije postignut mogući maksimum.
O značaju derivata borove smole za našu privredu ne treba posebno
govoriti. Dovoljno je reći da i pored stalnoga porasta proizvodnje, uzevši
naravno u obzir i druge republike, naše potrebe nisu potpuno zadovoljene,
niti smo se time mogli emancipirati od uvoza.
Kada se govori o značenju smolarenja u Dalmaciji, onda je vrijedno
navesti i neke posebne razloge koji govore u prilog daljnjega smolarenja,




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 38     <-- 38 -->        PDF

njegovog proširenja i unapređenja, a sve u granicama mogućnosti obzirom
na sirovinsku bazu.


Razlozi:


Razloge možemo diferencirati na ekonomske u užem smislu riječi i na
šumskouzgojne. Kada već posjedujemo sirovinsku bazu, bilo bi više nego
li konzervativno i indolentno neiskoristiti te mogućnosti, pogotovu onda,
kada to više nije nikakav rizičan eksperimenat i kada je već poznato da
taj rad ne ugrožava vitalnost bora, u našem slučaju održanje inače ne
tako brojnih borovih sastojina na kršu Dalmacije. Iskustvo drugih, kao
i naše vlastito isključilo je svaku sumnju u to kao problem. Održavanje
i podržavanje suprotnoga mišljenja, ma koliko ono bilo neosnovano, postoji,
ponajčešće dobronamjerno. Dobronamjernih pesimista ima i među
šumarima. Međutim praktički treba prilaziti onim mjerama koje su rezultat
objektivnog i kritičkog posmatranja dosadašnjih iskustava i točnoga
poznavanja stanja na svome terenu. Pretjerivanje u obratnom
pravcu bilo bi još štetnije. Uostalom, sjetimo se već davno oborenih predrasuda
o kvalitetu drveta smolarenoga bora, što je također bilo podržavano
od stručnjaka.


0 izvanrednoj vitalnosti alepskoga bora, biće drugom prilikom govora
uz prikaz provjerenih činjenica. Već se je pokazalo, da ako se smolari
kako treba, onda nema ni govora o riziku, a šta je to »kako treba«
razmatraćemo kasnije.


Mogućnost proširenja smolarenja nije ni teoretski ni praktički neograničena.
Pri tome ocjenjivanju lučimo sadašnje mogućnosti i one u
perspektivi. U tome smislu se i radi Dvadesetogodišnji plan smolarenja
u Dalmaciji. Tim se planom ne će moći izgladiti sve one suprotnosti koje


već postoje kao zatečeno stanje. Nije nimalo lako uspostaviti normalan
kontiniutet. Svakako da je osnovni motiv toga plana postizavanje sklada
između smolarenja, sječe i pošumljavanja. Stoga je potrebno planski uzdizati
mlade sastojine koje će moći svojim postepenim pristizanjem omogućiti
stalno smolarenje. Posao je skoro potpuno nov, zato je i težak ali
mu se mora bez odlaganja pristupiti. Treba da se zna da u Dalmaciji nema
uopće nijednoga uređaj noga elaborata izuzev već prilično zastarjelih za
Paklenicu i Mljet, sa ukupnom površinom od oko 4.400 ha prema ostalih
920.000 ha. Prema tome su i poslovi uređivanja novijega datuma. Tačni
podaci o razmještaju dobnih razreda, pa i o masama ne postoje. Postoji
samo jedna prilično uopćena slika koja se bazira na neposrednoj okularnoj
procjeni iz inventarizacije 1947. g. Organizovanom i sređenom radu
to nije nipošto dovoljno.
Na radu u sadašnjoj proizvodnji je uposleno kroz period od sedam
mjeseci 150 smolarskih radnika i predradnika koji su van toga roka na
drugim šumskim radovima kao što je pošumljavanje, sabiranje sjemena,
rezurekcione i režijske sječe i t. d. Njihov stalni radni odnos daje im
pravo na priznavanje radnoga staža, socijalno osiguranje i ostale beneficije
koje iz toga proizlaze. Na taj se način stvara jezgro budućega kadra
šumskih radnika u Dalmaciji. O tome mora voditi računa naša politika
stvaranja šumarske tradicije i neposrednoga populariziranja šumarstva
kao izvora uposlenja izvjesnoga broja stanovnika u blizini svojih domova.
Međutim, time nisu iscrpljene sve pobude koje nas navode na daljnje smolarenje.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Zar nisu u Francuskoj baš radi smolarenja prozvali bor zlatnim drvetom?
Upoređujući prihode od smole izvjesne borove šume, ili ako hoćemo
jednoga stabla, sa vrijednošću prihoda samoga drveta, nesumnjivo se
došlo do zaključka da je vrijednost prihoda smole veća. Ta renta je također
poznata. Evo primjera koji samo djelomično to osvvjetljava u našim
uslovima. U Dalmaciji su šume alepskoga bora većim dijelom privatno
vlasništvo, šumarije, koje smolare u svojoj režiji, plaćaju vlasniku za
svaki kilogram smole po 20 dinara, kao najam. Tako vlasnik, recimo 500
borova, sa pretpostavkom da bor daje dva kilograma smole, dobiva godišnju
rentu od 20.000 dinara, a da pri tome ne ulaže nikakav trud i da mu
drvna masa i dalje ostaje. Naravno da je taj bor zaista zlatno drvo.
Pošto niko nije lud aa zakolje koku koja mu nosi zlatna jaja, to je onda
jasno da je ovakova renta znatan stimulans za čuvanje i daljnje podizanje
borovih šuma. Ovo se na terenu već vrlo jasno osjeća. Navedeni razlozi
su nesumnjivo snažan podstrek koji ide u prilog trudu šumara, a


o čemu već vode više računa i Narodni odbori kotareva, kao pretstavnici
općega interesa na svome terenu. Za ovo su najviše zainteresovani naši
otoci gdje se smolari alepski bor (i crni na Braču) koji su dosada i najači
proizvođači. U ukupnoj proizvodnji smole učestvuje samo otok Hvar
sa 50%.
Nije stoga ni čudo da se došlo na ideju, a zatim i na odluku da se
stvori i vlastita destilerija smole za Dalmaciju, utoliko prije, što bi njeni
derivati bili uglavnom konzumirani u samoj Dalmaciji. Na taj način
otpada potreba da se angažuju novčana i transportna sredstva za prevoz
u Zagreb i natrag. Osim toga u transportu nastaju gubici terpentina (radi
se ljeti), zbog zadržavanja i manupuliranja bačvama kojima neizbježno
mora popustiti zatvarač. Pri tome se ambalaža kvari, zadržava dugo, zamjenjuje
i t. d. Usljed transportnih neprilika proizvođač mora da kupuje
više ambalaže nego mu treba, što sve poskupljuje troškove bez stvarne
potrebe. Ove neprilike sa ambalažom su prouzrokovale i povremene obustave
smolarenja, a to je umanjilo ukupan prinos. Iz tih razloga je Hvar
ove godine dao jedan vagon smole manje.


Daljnje će smolarenje omogućiti nekim šumarijama da uravnoteže
svoje prihode i rashode. Poznato je da se deficitne razlike namiruju dotacijama,
jer su opći radovi pretežno uzgojnoga karaktera, a to znači takvi
radovi, gdje dolazi do izdavanja novčanih sredstava. Tako smola u ovdašnjim
uslovima postaje umjesto sporednoga glavni šumski proizvod.


Rukovodeći se svima iznesenim razlozima, šumsko je gospodarstvo
»Dalmacija« prešlo na sređen i studiozan rad na unapređenju smolarenja.
Cijeli ovaj kompleks obuhvaća vrlo opsežan rad na kome treba raditi
i dugo i mnogo.


Lijepo je to primati sa povjerenjem provjerena iskustva drugih za
gotovu stvar i ne otkrivati već otkrivenu Ameriku, ali se ovdje radi o drugim
razlozima zašto se pristupa detaljnijem radu. Na svome terenu i u
svojim uslovima, radi specifičnosti prilika, treba mnogo toga provjeriti,
ustanoviti tek, pa istom onda predati praksi na daljnji i siguran rad. Na
primjer: neko je rekao da se jedno borovo stablo smolari uzastopno četiri
godine, a onda se ostavi na odmoru jednu godinu. Tako se dosada i radilo.
A zašto baš četiri? Zašto ne pet ili tri? Je li to zaista zadnja riječ? Usput
budi rečeno da se sada smolari, naravno radi eksperimenta, izvjestan broj




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 40     <-- 40 -->        PDF

borova već šest godina i izgledaju odlično. Iz istih razloga će se smolariti
ta stabla i dalje da se ustanovi, ne samo kako tokom godina ide prinos
smole, nego i zdravstveno stanje stabla, kao i drugi momenti kao posljedica
stalnoga smolarenja. Provjeravanje mnogih i mnogih podataka, odnosno
tek njihovo ustanovljavanje je neophodno potrebno da bi se cijeli
posao imao u rukama.


EKSPERIMENTALNO SMOLARENJE


Općenito
Tokom 1953. g. je zasnovan eksperimentalni rad; eksperimentalno
smolarenje stimulacijom. Uzeta su dva eksperimentalna radilišta i to
jedno na teritoriju šumarije Makarske, kod Baške Vode, sa 1000 stabala
alepskoga bora i drugo na Hvaru (Punta Pelegrin) sa 600 stabala alepskoga
bora.
Na radilištu Baška Voda se upotrebljava kao stimulator 40%-tna
solna kiselina, a na Pelegrinu sumporna kiselina, također 40%, bez drugih
primjesa, što se tuđim iskustvom pokazalo kao suvišno. Smolari se
francuskom metodom, za koju je nađeno da u ovim uslovima najviše odgovara.
To još ne znači da se eventualno, ne će uvesti i neka druga metoda,
odnosno modifikacija neke metode.
Izbor tipa bjeljenice diktiraju dva osnovna uslova: pravilnost debla
i klimatski faktori. Poznato je da je deblo vina alepskoga bora veoma nepravilna:
nagnuta, zakrivljena u svima mogućim pravcima, granata,
čvornata i t. d. Klimatski faktori su vjetar i insolacija. Bjeljenica je Često
izložena veoma jakim vjetrovima i jakoj insolaciji. Ukoliko bi bjeljenica
bila veća, utoliko bi i gubici terpentina bili veći, a time i brže krucenje
smole na bjeljenici. Osim toga. nije baš ni lako postaviti bjeljenicu na
deblu alepskog bora. Radi toga potpuno otpada primjena njemačke ili
novoaustrijske metode, jer te metode traže jaka i prava stabla, a bjeljenica
zahvata jednu trećinu opsega debla koje mora da bude vertikalno.
Toga svega nema kod alepskoga bora. Na stablima koja su izloženi ja
buri, zapaženo je da je vjetar zabacivao smolu sa bjeljenice na rumenicu
i pod uglom od 45 do 90 stepeni od vertikale.
Historijat upotrebe stimulatora kod smolarenja dosta je dug i bogat
i konačno se pokazalo da njegova svrha više nije da samo izvuče što više
i što brže smolu, jer se to ne postizava u tolikoj mjeri, nego da sprečava
zatvaranje smolnih kanala umrtvljivanjem ćelija oko otvora i da na taj
način ukloni potrebu češćega zarezivanja. To pojeftinjuje proizvodnju
uštedom na radnoj snazi što pretstavlja glavni izdatak u cijeloj režiji, a
koji stoji prema ostalim izdacima kao 7 : 10.
Ako imamo u vidu da se smolari od polovice aprila do kraja oktobra
(to jest šest i pol mjeseci ili 195 dana) i da se po pravilu vrši zarezivanje


svaki treći dan, onda jedna bjeljenica biva tokom radne sezone zarezana
65 puta. Prosječno je svaki zarez visok 7 mm. tako dobijemo bjeljenicu
visoku 45 cm. i široku 7 cm. to jest bjeljenicu površine 315 cm2. Ipak se
u praksi zarezivanje vrši zapravo dva puta sedmično (jer se nedeljom
radi), onda nam i rezultat izgleda drukčije. Tako imamo 56 zarezivanja
i bjeljenicu visoku 40 cm. sa površinom od 280 cm2 u najboljem slučaju.
To je sve računski, a odstupanja u praksi nisu rijetka. Nađe se bjeljenica




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 41     <-- 41 -->        PDF

u širinama od 6 do 10 cm, a ni zarezivanja nisu uvijek redovna radi izostanaka
sa rada (nevrijeme, praznici, bolest i t. d.).


Organizacija rada na eksperimentalnom radilištu


Na ovim radilištima je propisan točan raspored zarezivanja i prskanja
kao i rokovi sabiranja smole koja se redovito važe za svaku varijantu
zasebno i težina unosi u poseban izvještaj. Isto tako je uvedeno u praksu
redovno ubilježavanje dana zarezivanja kao i ostalih podataka. Samo
radilište je terenski podijeljeno na pet odsjeka ili pet varijanata, sa potpuno
jednakim brojem smolarenih stabala. Na terenu je oznaka ispisana
masnom bijelom bojom na graničnim stablima. U svakoj varijanti su sva
stabla koja su uzeta za smolarenje numerirana od broja 1 do 200 (Baška
Voda) odnosno 1 do 120 (Pelegrin sa 600 stabala). Svaka varijanta je
opet podijeljena na dvije jednake polovine, podvarijante, ali bez vidnih
oznaka na terenu, jer svako stablo nosi broj te je prema tome prva polovina
brojeva u prvoj podvarijanti, a druga u drugoj. Obzirom na promjer
i uzrast, stabla su podjednaka u svima varijantama. Pri doznaci su dolazila
u obzir samo stabla sa prsnim promjerom iznad 25 cm. Pri tome je
vođen manual u koji je upisano svako stablo sa svojim rednim brojem,
promjerom i visinom.


Opće karakteristike eksperimentalnih radilišta Baška Voda i Pelegrin


1. Bašk a Vod a nalazi se na teritoriju kotara i šumarije Makarska
udaljeno od nje 8 km. Leži jednom stranom (700 m.) uz samu cestu.
Geografski položaj 43 stepena i 22 minute sjeverne širine i 16 stepeni
i 50 minuta dužine. Udaljenost od mora oko 1 km. Nadmorska visina 25
do 30 m. Ekspozicija: jugozapad. Teren vrlo blago nagnut prema zapadu,
djelomično ravan. Zahvata četverougaonu površinu (700 X 120 do 130 m).
Leži na jednom prastarom bujičnom nanosu. Tlo relativno dosta humozno.
Podloga: konglomerat i breča sa izlomljenim komadima krečnjaka,
koji ne izbija na površinu u vidu čvrstih litica. Tlo je prilično zatravljeno.
Podstojna sastojina uglavnom mladik alepskog bora se neznatnom
primjesom čempresa, pinastera, juniperusa i pistacije. Nadstojna
sastojina alepski bor 90%, ostalo pinaster i čempres. Za smolarenje uzeto
32% stabala sa minimalnim prsnim promjerom od 25 cm. Sjeveroistočna
strana jako izložena buri, jer se van toga radilišta nalazi posve mlada
kultura još pod zabranom. Prirodno podmlađivanje naletom sjemena vrlo
uspješno. Opći smještaj i tlo prilično karakteristično za ostala staništa
alepskoga bora, specijalno u t. zv. makarskom primorju.
2. Pelegri n leži na zapadnom dijelu otoka Hvara u kompleksu
borovih šuma. Geografski položaj 43 stepena i 10 minuta sjeverne širine
i 16 stepeni i 25 minuta dužine. Udaljenost od mora sa sjevera, juga i
zapada oko 1 do 1,5 km. Ekspozicija južna. Nadmorska visina 40 do 100 m.
Teren strm i vrlo strm (do 60 stepeni). Površina radilišta uglavnom
eliptičnog oblika. Podloga krečnjak sa čestim kompaktnim stijenama. Tlo
prilično humozno. Podstojna sastojina vrlo bujna makija, koja guši i onemogućava
pojavu borovog podmlatka, što predstavlja ozbiljan problem
i traži smišljenu intervenciju. Elementi makije su po zastupljenosti: ružmarin,
vrijes, zelenika, česmina, planika, pistacija, mirta, juniperus, lem


ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 42     <-- 42 -->        PDF

prika. Premda česmina nije elemenat makije, ovdje tako izgleda, jer su
sva odraslija stabla posječena tokom rata. Nadstojna sastojina je alepski
bor 100%. Za smolarenje uzeto 40% stabala. Tlo i smještaj također dosta
karakteristično za ostala radilišta na otocima u smislu florističkom, pedološkom
i klimatskom.


Svrha eksperimenta


Osnovni je cilj cijeloga rada na eksperimentalnim poljima, da se ustanovi
najpodesniji termin zarezivanja uz upotrebu stimulatora. Istovremeno
će se pratiti i utjecaj smolarenja na prirast drvne mase, premda
se već zna da je time samo neznatno umanjen i da taj gubitak izčezava
prema vrijednosti smole.


Poznato je da neka borova stabla, inače posve zdrava i dobro razvijena,
daju vrlo malo smole, skoro ništa, dok druga, često i slaba izgleda,
daju abnormalno mnogo, premda su u neposrednom susjedstvu. Ima stabala
koja su davala po 8,10 pa i više kilograma u jednoj sezoni. Ovakvima
će se posvetiti osobita pažnja, nastojeći ustanoviti, da li se radi o kakvom
subspeciusu i kakvom. Posebno će se sabirati sjeme i sijati u rasadniku
i na terenu, evidentirajući takva mjesta, da bi se jedamput i to provjerilo,
da li postoje nasljedne sposobnosti u smolovitosti, što je i vrlo vjerovatno.
Također će se istraživati da li je to slučajnost koja ima posve
druge uzroke. 0 vanrednoj važnosti baš ovoga istraživanja jasno govore
spomenuti podaci.


Eksperiment omogućava i točnu evidenciju dinamike curenja smole,
što će nam omogućiti da se oslobodimo daljnjih približnih ocjenjivanja
po mjesecima. Analiza uzima u obzir i meteorološke podatke stanica Hvar
i Makarska, koja svakoga mjeseca izdaje Pomorska hidrometeorološka
služba u Splitu. Pored komentara iz tabelarnoga pregleda bit će odmah
vidljivo i lako uporedivo, koliki je prinos po varijanti, mjesecu, kvadratnom
centimetru i t. d.


Ovim je općim osvrtom zahvaćeno uglavnom smolarenje alepskoga
bora, dok je crni zanemaren zbog ograničenoga prostora a i mnogo manjega
značaja. Ustvari, smolarenje crnoga bora u Dalmaciji ima mnogo
slabiju perspektivu od alepskoga, i po broju sastojina i stabala je mnogo
inferiorniji, pored činjenice da je i po prinosu neznatniji. Postoje dva
radilišta (osim Brača) i to na terenu šumarije Sinj sa 8.200 stabala i na
terenu šumarije Knin sa 15.800 stabala. Nije se uspijevalo dosada postizati
veći prinos od 60 do 75 dgr. Ali još ne znači da mu se u radu ne će
pokloniti više pažnje.


Rad na varijantama


I. Varijanta . Na prvoj podvarijanti zarezuje se na dosadašnji
način francuskim nožem svaki treći dan redovito sa zarezom 7 mm visine,
širina bjeljenice 7 cm (kao i na ostalim varijantama). Ne upotrebljava se
nikakav stimulator. Druga podvarijanta se zarezuje također svaki treći
dan, isti dan kao i prva, ista visina zareza, ista širina bjeljenice, bez stimulatora.
Za razliku od prve podvarijante, ne zarezuje se francuskim nožem
nego američkim i to tako da se skida samo kora, bez ikakvoga zadiranja
u drvo.


ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Prva varijanta na oglednom radilištu služi samo zato da se može
vršiti upoređenje između dosadašnjega načina smolarenja i smolarenja
stimulacijom sa raznim rokovima zarezivanja. Pored toga druga podva-.
rijanta ove varijante služi zato da se pokaže razlika u prinosu smole između
dosadašnjega zarezivanja francuskim nožem (kora i drvo) i američkoga
načina (samo kora). Ukupan broj zarezivanja u ovoj varijanti
kroz sezonu iznosi 69 puta (od 15. aprila do 30. oktobra). Ako uzmemo
u obzir broj zarezivanja i visinu zareza i širinu bjeljenice, vidimo da smo
dobili bjeljenicu visoku 48,3 cm sa površinom od 336,1 cm2. U prvoj godini
je ova bjeljenica nešto veća, jer otvaranje bjeljenice traži nešto viši
zarez zbog postavljanja slivnika. Sabiranje smole u ovoj varijanti vrši se
svakih 14 dana, t. j . ukupno 14 puta. Odmah nakon sabiranja vrši se vaganje
smole na samom radilištu i to posebno za svaku podvarijantu. Rezultati
se unose u propisanu knjigu i iskazuju posebno u mjesečnim izvještajima.


II. Varijanta . Prva podvarijanta: zarezivanja svaki osmi dan
francuskim nožem, odmah zatim prskanje. Visina zareza 12 mm. Druga
podvarijanta: zarezivanje također svaki osmi dan (isti kao i na prvoj
podvarijanti), visina zareza ista, samo američkim nožem. Prskanje isto
odmah nakon zarezivanja. Ukupan broj zarezivanja 26 puta. Visina bjeljenice
u sezoni 31,2 cm, površina 218,4 cm2. Sabiranje svaki 15. dan,
ukupno 13 puta. Vaganje i evidentiranje kao gore.
III. Varijanta . Prva podvarijanta: zarezivanja svaki deseti dan
francuskim nožem sa prskanjem. Visina zareza 14 mm. Druga varijantakao
u prvoj, samo američkim nožem. Sabiranje svakih 10 dana. Ukupan
broj zarezivanja 21 puta, sabiranja 21 put, visina bjeljenice 29,4 cm, površina
205,8 cm2. Vaganje i evidentiranje kao gore.
IV. Varijanta . Zarezivanje u obje podvarijante svaki dvanaesti
dan uz istovremeno prskanje. U prvoj podvarijanti francuskim, u drugoj
američkim nožem. Visina zareza 17 mm ,ukupan broj zarezivanja 17 puta.
Konačna visina bjeljenice 28,9 cm, površina 202,3 cm2. Način sabiranja,
vaganja i evidentiranja kao gore.
V. Varijanta . Zarezivanje u obje podvarijante svaki petnaesti
dan uz istovremeno prskanje. U prvoj podvarijanti francuskim nožem, u
drugoj američkim. Visina zareza 20 mm. Ukupan broj zarezivanja 14 puta,
sabiranja 14. Vaganje i evidentiranje kao gore. Konačna visina bjeljenice
28 cm, površina 196 cm2.
Zaključak


Upoređivanjem razlika u sabranim količinama doći će se do zaključka
koja je varijanta najprihvatljivija, ali se tu ne smije prenagliti, jer nije
taj brojčani podatak jedini činilac u izboru varijanta. Prije svega treba
naglasiti da jednogodišnje iskustvo nije mjerodavno pa ni dvogodišnje.
Eksperiment traje četiri godine, pa se smatra da će kroz taj period doći
do izražaja jače klimatske oscilacije koje utiču na nejednak prinos smole.
Osim toga kroz taj period će se moći evidentirati koliko daje bor smolaren
prve godine u poređenju sa kasnijim godinama. Istina, to se i do sada
pratilo, ali nekako od oka. Tako se iskustvom došlo do približne ocjene,
da prve godine daje 65% »normalnog« prinosa, druge godine oko 85%,
a treće 100% (to je tobože maksimum a i normala), a četvrte godine opet




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 44     <-- 44 -->        PDF

opada i daje 85%. Kao što je već ranije bilo rečeno, nakon četiri godine
smolarenja uvodi se jednogodišnji odmor, tako, da nemamo provjerenih
podataka šta daje peta pa i šesta godina. Na manjem broju borova koii
se smolare petu i šestu godinu, nije vršeno posmatranje visine prinosa,
ali nije primjećeno ni neko znatnije opadanje niti štete po njihov dobar
izgled, t. j . zdravstveno stanje (bljedilo iglica, sušenje, napad podkornjaka
i t. d.).


Osobita prednost rjeđega zarezivanja sastoji se i utome, što se štedi
na ranjavanju bora, što je bjeljenica time kraća, a to opet znači da se
deblo bora može koristiti duže, što je osobito važno kod alepskoga bora,
kojeg forma debla ne pruža velike mgućnosti smještanja bjeljenice. Uglavnom
se računa sa dvadesetgodišnjom eksploatacijom jednoga stabla. Ne
treba ni napominjati, da će biti dosta izuzetaka, koji će biti nametnuti
raznim okolnostima. Prvenstveno će se uzimati u obzir uzgojni momenti.
Na primjer: dobro sklopljena sastojina starih borova sistematski će se
otvarati radi omogućavanja pojave i rasta podmlatka. U takvim slučajevima
će se uvoditi forsirano smolarenje (na mrtvo) i ne će se čekati na
dvadesetgodišnju eksploataciju. Smolarenja na mrtvo će biti i iz drugih
razloga (sjeća radi ogrjeva, građe i t. d.). Kao što je ranije napomenuto
Dvadesetgodišnji plan smolarenja uzeti će u obzir detaljno sve potrebne
momente, kako bi se suzbila stihija i zaveo ravnomjeran ali progresivan
rad. To još ne znači da se pod svaku cijenu nastoji obuhvatiti smolarenjem
svaki bor. Tu će biti i turističkih obzira, ali opet ne takvih, kakvi
se već sada sugeriraju, onako ad hoc. Daljnja će iskustva s jedne strane
određivati korekcije u dosadašnjem radu, a s druge, davati nove ideje.


Naš krš, kojega uglavnom naseljava Pinus halepensis, pinea, pinaster
i nigra, veoma je različitog kvaliteta i sastava. Prema tome ne mogu se
ni iskustva stečena na boljim mjestima generalizirati u praksi. Otuda
jasno proizlazi da smolarenje na kršu iziskuje ne samo visoku stručnost
u materiji, nego i veliku delikatnost. Oni koji rade na tome, to i uviđaju,