DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Zar nisu u Francuskoj baš radi smolarenja prozvali bor zlatnim drvetom? Upoređujući prihode od smole izvjesne borove šume, ili ako hoćemo jednoga stabla, sa vrijednošću prihoda samoga drveta, nesumnjivo se došlo do zaključka da je vrijednost prihoda smole veća. Ta renta je također poznata. Evo primjera koji samo djelomično to osvvjetljava u našim uslovima. U Dalmaciji su šume alepskoga bora većim dijelom privatno vlasništvo, šumarije, koje smolare u svojoj režiji, plaćaju vlasniku za svaki kilogram smole po 20 dinara, kao najam. Tako vlasnik, recimo 500 borova, sa pretpostavkom da bor daje dva kilograma smole, dobiva godišnju rentu od 20.000 dinara, a da pri tome ne ulaže nikakav trud i da mu drvna masa i dalje ostaje. Naravno da je taj bor zaista zlatno drvo. Pošto niko nije lud aa zakolje koku koja mu nosi zlatna jaja, to je onda jasno da je ovakova renta znatan stimulans za čuvanje i daljnje podizanje borovih šuma. Ovo se na terenu već vrlo jasno osjeća. Navedeni razlozi su nesumnjivo snažan podstrek koji ide u prilog trudu šumara, a o čemu već vode više računa i Narodni odbori kotareva, kao pretstavnici općega interesa na svome terenu. Za ovo su najviše zainteresovani naši otoci gdje se smolari alepski bor (i crni na Braču) koji su dosada i najači proizvođači. U ukupnoj proizvodnji smole učestvuje samo otok Hvar sa 50%. Nije stoga ni čudo da se došlo na ideju, a zatim i na odluku da se stvori i vlastita destilerija smole za Dalmaciju, utoliko prije, što bi njeni derivati bili uglavnom konzumirani u samoj Dalmaciji. Na taj način otpada potreba da se angažuju novčana i transportna sredstva za prevoz u Zagreb i natrag. Osim toga u transportu nastaju gubici terpentina (radi se ljeti), zbog zadržavanja i manupuliranja bačvama kojima neizbježno mora popustiti zatvarač. Pri tome se ambalaža kvari, zadržava dugo, zamjenjuje i t. d. Usljed transportnih neprilika proizvođač mora da kupuje više ambalaže nego mu treba, što sve poskupljuje troškove bez stvarne potrebe. Ove neprilike sa ambalažom su prouzrokovale i povremene obustave smolarenja, a to je umanjilo ukupan prinos. Iz tih razloga je Hvar ove godine dao jedan vagon smole manje. Daljnje će smolarenje omogućiti nekim šumarijama da uravnoteže svoje prihode i rashode. Poznato je da se deficitne razlike namiruju dotacijama, jer su opći radovi pretežno uzgojnoga karaktera, a to znači takvi radovi, gdje dolazi do izdavanja novčanih sredstava. Tako smola u ovdašnjim uslovima postaje umjesto sporednoga glavni šumski proizvod. Rukovodeći se svima iznesenim razlozima, šumsko je gospodarstvo »Dalmacija« prešlo na sređen i studiozan rad na unapređenju smolarenja. Cijeli ovaj kompleks obuhvaća vrlo opsežan rad na kome treba raditi i dugo i mnogo. Lijepo je to primati sa povjerenjem provjerena iskustva drugih za gotovu stvar i ne otkrivati već otkrivenu Ameriku, ali se ovdje radi o drugim razlozima zašto se pristupa detaljnijem radu. Na svome terenu i u svojim uslovima, radi specifičnosti prilika, treba mnogo toga provjeriti, ustanoviti tek, pa istom onda predati praksi na daljnji i siguran rad. Na primjer: neko je rekao da se jedno borovo stablo smolari uzastopno četiri godine, a onda se ostavi na odmoru jednu godinu. Tako se dosada i radilo. A zašto baš četiri? Zašto ne pet ili tri? Je li to zaista zadnja riječ? Usput budi rečeno da se sada smolari, naravno radi eksperimenta, izvjestan broj |