DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 60 <-- 60 --> PDF |
hektaru. Uzmemo li u račun cjelokupnu površinu šume (obraslu + neobraslu) spomenute cifre o prosječnom godišnjem prirastu bit će, naravno, mnogo niže. To je upravo glavni razlog, zašto se mnogima čine moji rezultati previsoki. Svakako će biti zanimljivo, ako spomenem, da su stari šumari već pred tridesetak godina izmjeril i u biv. reviru »Zalesini« prosječni godišnji prirast jelovine od 11´8 m8 po jedno m hektar u (Uređajni zapisnik Male revizije gospodarske osnove za ostatak I. periode od 1925/26 do uključivo 1930/31, Lokve , 28. marta 1926.). Radi potpunosti ističem, da Švicarc i u nepovoljnijim ekološkim prilikama (»Schweizerische Mittelland«) postižu po hektaru prosječno 10 do 13 m3 sveukupnog prihoda (Knuchel , 1950., str. 129.). U jelovim šumama Jure, koje su slične našima u fitocenozi jele i rebrače, Francuz i računaju s prirastom od 12 do 14 m:! jelovine po hektaru (Vade-mecum, 1951, str. 128.). Prije nego što prijeđemo na komparaciju rezultata o prirastu na našim pokusnim plohama, ističemo, da se ovdje radi o prosječni m godišnjim prirastima. Oni su izračunani za proteklu vremensku periodu od 10 i više godina. Prema tome je dopuštena međusobna komparacija rezultata s naših pokusnih ploha, premda ti rezultati nisu dobiveni istovremeno, t. j . u toku jedne godine. Iz tabele br. 5 i br. 4 vidimo, da najveći visinski prirast imaju jelova stabla prsne debljine od 25—30 cm, a da u debljinu najjače prirašćuju jelova stabla od 65 cm prsnog promjera, osim na pokusnoj plohi »Stari Zaturni«, na kojoj maksimalni debljinski prirast postižu jelova stabla od 75 cm p. p. U vezi s time ističem, da je ovdje riječ o stablima, koja prosječn o u sadašnjim sastojinama imaju dana s najveći visinski i debljinski prirast, a nije riječ o tome, kakvi su ti prirasti bili u toku razvoja sadašnje sastojine. Nije isključeno, da su današnje sastojine prije nekoliko decenija jače prirašćivale u visinu i debljinu. Analiziravši 27 kolutova, izrezanih iz 27 različito debelih jelovih stabala u »Belevinama «, VII, 1, a, utvrdio sam, da su ta stabla najjače prirašćivala u debljinu prosječn o kod prsnog promjera od 20 cm, kad je prosječni godišnji debljinski prirast bio 0´71 cm (u prosjeku!). No iz toga ne izlazi, da u sadašnjim sastojinama fitocenoze jele i rebrače najveći debljinski prirast imaju stabla prsnog promjera oko 20 cm, jer smo´na svim pokusnim plohama u šumariji Zalesin i i izvan nje (pokusne plohe »Krize« i »Brloško«) utvrdili uvijek istu činjenicu, da debele jele od 65 i 70 cm prsnog promjera prosječn o najjače prirašćuju u debljinu. Iz Eihornovi h (1902) prirasno-prihodnih tablica za jelu može se izračunati, da na I. stojbinskom bonitetu visinski prirast kulminira u 35. godini, t. j . kod prsnog promjera od 8´5 cm. Tada prosječni godišnji visinski prirast postiže vrijednost od 0´65 metara. Iz istih se tablica vidi, da prosječni godišnji debljinski prirast kulminira nekoliko godina kasnije, t. j . kod prsnog promjera od 10´2 cm, i da iznosi 0´68 cm. Dakako, da se ti podaci ne mogu uspoređivati s našim rezultatima, jer se tu radi s jedne strane o idealnim jelovim jedno dobnim šumama u Badenskoj, a s druge strane o konkretnim jelovim šumama preborne i prelazne strukture u Gorskom Kotaru. |