DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Vrlo povoljan tok debljinskog i visinskog prirasta na pokusnoj plohi »Stari Zaturni« (vidi sliku br. 4 i br. 5) ne treba pripisati jedino prebornoj strukturi tamošnje sastojine, malenoj temeljnici i manjoj nadmorskoj visini, nego i primjesi bukovine. Najdeblja jelova stabla na toj plohi ne samo da vrlo dobro prirašćuju u debljinu i u visinu — štoviše, ona su savršeno zdrava . Na pokusnoj plohi »Stari Zaturni« uopće nije primjećena imela, za razliku od ostalih triju ploha, na kojima se tu i tamo viđaju jelova stabla zaražena imelom. To je pored ostaloga također uzrok slabijeg visinskog prirasta na tim trima pokusnim plohama. Ako pogledamo visinske krivulje na slici br. 5, vidjet ćemo, da su one pri kraju položite, izuzevši visinsku krivulju u »Starim Zaturnima«. To je odraz sadašnjeg stanja na terenu: u »Starim Zaturnima«, t. j . u mješovitoj sastojini jele i bukve, tanka i debela jelova stabla imaju zdravu, čunjasto razvijenu krošnju sa izrazitim terminalnim vrhom; na ostalim pokusnim plohama, t. j . u čistim jelicima, ima naprotiv dosta debelih i srednje debelih jelovih stabala sa gnjezdastom krošnjom, zaraženom imelom. Naravno da se to očituje u visinskom prirastu, koji je kod debelih stabala u »Jaslama I«, »Tuškom Lazu« i »Belevinama« pao na iznos od nekoliko centimetara godišnje za razliku od visinskog prirasta u »Starim Zaturnima«, gdje i kod debelih jelovih stabala taj prirast doseže iznos od 20 cm godišnje (vidi visinsko-prirasne krivulje na si. 5). Na temelju toga, kao i u vezi sa svim onim, što smo već naprijed spomenuli, izlazi, da bi čiste jelike u fitocenozi jele i rebrače trebalo postepeno pretvarati u mješovite sastojine jele i bukve. Pritom se ipak ne bi smjelo ići predaleko, te bi primjesu bukovine od oko 20% trebalo smatrati gornjom granicom. U protivnom ćemo slučaju znatno smanjiti rentabilnost tih šuma. Zato ćemo pri prvoj prebornoj sječi nešto sniziti postotak bukovine na pokusnoj plohi »Stari Zaturni« i tako očistiti plohu od bukovih stabala lošeg uzrasta. Na ostalim plohama nastojat ćemo povećati postotak bukovine. Daljna će istraživanja pokazati, koja se primjesa bukovine može smatrati optimalnom u jelicima fitocenoze jele i rebrače. Radi potpunosti ovdje spominjem Schaeffera, Gazina i D´Alverny (1930., str. 63.), koji misle, da u jelicima Jure i Vogeza bukovina ne treba da prijeđe 15% od ukupne drvne mase. Dengle r (1930., str. 350.) smatra, da taj postotak ne smije biti veći od 20—30.. Od čistih jelika u fitocenozi jele i rebrače nije teško dobiti mješovite sastojine jele i bukve, čini se, da nam sama priroda pomaže u tome pravcu. U jelicima spomenute fitocenoze bukov se podmladak naseljuje obilato sam od sebe. To je u posljednje vrijeme primjećeno na terenu i u nekoliko je navrata zabilježeno u literaturi (šafar , 1949). Iz grafikona o strukturi na slici br. 2 lijepo se vidi obilje bukovog mladika na našim pokusnim plohama tako, da bi čovjek mogao u prvi čas pomisliti da će bukva istisnuti jelu u navedenoj fitocenozi. Međutim mi smo na terenu vidjeli i obrnutu, doduše, rjeđu pojavu, da se jelov pomladak rado naseljuje pod bukov mladik (»Belevine« VII, 1, f; sastojine nedaleko ž. st. Zaselina). Ta je činjenica u našoj literaturi također konstatirana (Šafar , 1949., str. 207.), a potvrđena je i u drugim zemljama (Perrin , 1952., str. 200. i 201.). Bukva u mladosti brže prirašćuje u visinu nego jela (P e t r a č i ć, 1925., str. 286., Dengler, 1930., 258., Per |