DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 66 <-- 66 --> PDF |
r i n, 1952,., str. 127.), što smo ponovno utvrdili na pokusnoj plohi »Tuški Laz«. Stoga je sasvim razumljivo, da će u nekim prilikama bukva u prvo vrijeme nadvladati jelu, no kasnije jela može dostići bukvu, pa je može prestići i što više potpuno istisnuti. Imajući pred očima različit tok visinskog prirasta jele i bukve s jedne strane i razvoj prebornih šuma u Gorskom Kotaru (M i 1 a s,~ 1949), s druge strane, morat ćemo mjestimično pomagati jelu, mjestimično bukvu, da bismo spriječili stvaranje čistih sastojina, koje su karakteristične za silikatnu podlogu Gorskog Kotara: fitocenoza jele i rebrače (Abieto- Blechnetum Horv.) i fitocenoza bukve i rebrače (Fageto-Blechnetum ili Fagetum silicicolum Horv.). Prva dolazi na nešto višim, a druge na nešto nižim nadmorskim visinama. (Vidi fitocenološku kartu Gorskog Kotara od prof. I. Horvata. ) Poželjno bi bilo, da se areal jele proširi u sadašnju fitocenozu bukve i rebrače, a da se areal bukve proširi u.sadašnju fitocenozu jele i rebrače. Na taj ćemo način uzgojiti otporniju, zdraviju i ekonomičniju mješovitu šumu jele i bukve na glinenim tlima Gorskog Kotara. Proširenje bukve u sastojine fitocenoze jele i rebrače vrši se samo od sebe, pa ćemo u većini slučaja pomagati jelu. Proširenje jele u bukove sastojine fitocenoze bukve i rebrače nije tako obilno. Zato ćemo to pospješiti umjetno. Dalja istraživanja treba da odgovore na pitanje, do koje granice ima smisla proširivati areal jele. Za Francusku je Ro l (1987) utvrdio, da se »enresinement«14 (pretvaranje niskih i srednjih listopadnih šuma u jelove šume) može uspješno vršiti svuda, gdje Matronneo v stepen suhoće15 nije manji od 50 i gdje je prosječna godišnja temperatura niža od 8° C. Radi ilustracije ističem, da Matronneo v stepen suhoće na našim pokusnim plohama prelazi broj od 100. Na hladnim i vlažnim glinenim tlima Gorskog Kotara i na mrazištima bilo bi dobro proširiti smreku i to svojtu obične smreke Pice a excelsa var. viminalis, koja u fitocenozi jele i rebrače od prirode dolazi. Završavajući ova razmatranja, sažet ćemo u nekoliko točaka glavne smjernice za gospodarenje u fitocenozi jele i rebrače: 1. sadašnju strukturu jelovih sastojina postepeno prevesti u prebornu; 2. sadašnje temeljnice postepeno svesti na optimalnu od 34 do 37 m2 po hektaru; 3. čiste jelove sastojine postepeno prevesti u mješovite jelove i bukove sa maksimalnom primjesom bukve do 20% ; 4. vršiti prebornu sječu tako, da budu zadovoljena dva uvjeta, prvo, da intenzitet sječe ne pri14 Francuzi također nemaju dovoljno crnogoričnih šuma za pokriće svojih potreba. Stoga proširuju areal jele. Vidi o tome podrobnije u Šumarskom listu br. 11 od 1953. na str. 478—481. I kod nas bi trebalo proširivati areal jele ne samo u fitocenozi bukve i rebrače, nego i u ostalim bukovim šumama Gorskog Kotara to više, što su već i naši stručnjaci dali poticaj za to (Milas, 1949.). 15 Matronneo v stepen suhoće-definiran je kvocijentom između prosječne količine oborina, iskazane u milimetrima, i prosječne godišnje temperature, iskazane u stupnjevima Celziusa, uvećane za 10. |