DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 94 <-- 94 --> PDF |
zadatke iz društvenih pravila. Napominje, da su osnovani šumarski klubovi na terenu, kako bi se u rad uključio što veći broj naših članova s terena. Prema tome se djelovanje društva nije sastojalo samo od djelovanja plenuma i Upravnog odbora, nego i od veoma važnog djelovanja klubova na terenu. Opće, pak, prilike za široki razmah djelovanja naših članova u društvu, nisu bile povoljne. Ove su dobrim dijelom dijelovale destimulativno na učešće i živost u radu. Već preko godinu i po dana traje nesređeno stanje u organizaciji šumarske službe kod šumarija i šumskih gospodarstava, a u tim institucijama djeluje 60% naših članova. Jednako nesređeno stanje u organizacionom, a još više u materijalnom pogledu vlada´ i u našem srednjem stručnom školstvu i institutima za šumarska i drvno-industrijska istraživanja. Zatim je ukazano na preopterećenost u službi, na teške uslove djelovanja naših stručnjaka u fiziččkom pogledu i, kraj svega toga, na ničim neopravdane i potpun o nepra vedne najniže prosječne plaće između svih struka. To je dokumentirano prema Biltenu br. 1 statistike radne snage Zavoda za statistiku i evidenciju NRH kako slijedi: Prosječne plaće radnika i službenika u siječnju 1953. godine bile su: Industr, Poljopr. Šumar. Građev. Saobr. Trgov. Zanat. Komun.* Kulturnodjel. socij. 8306 6142 5570 7861 8796 7757 8291 7297 8735 Takve prosječne plaće u lipnju 1953. godine bile su: 8296 5849 7283 8357 9298 7803 8371 6537 8520 U tom mjesecu su najniže plaće u poljoprivredi, vjerovatno uslijed pritjecaja sezonskih poljoprivrednih radnika, a šumarstvo se popelo na treće mjesto, računajući od najnižeg prosjeka. Na ovo je utjecao rad na izradi jelovine, kad su zarade radnika najviše. No ne računajući radnike, prosječne plaće samo službenika ostale su opet najniže: Industr. Poljopr. Šumar. Građev. Saobr. Trgov. Zanat. Komun. Kulturnodjel. socij. 9581 9573 8065 11.134 8783 8717 8846 8104 9040 Nema nikakve sumnje, da su ove fizičke i materijalne teškoće morale imati svoj odraz i na društvenu slabiju aktivnost naših članova, koja se u pravilu odvija na dobrovoljnoj (besplatnoj) bazi. Tajnički izvještaj je oštro kritizirao način napadaja dnevne štampe na pojedina šumska gospodarstva: »Ovdje naročito mislimo na pisanje lista »Borba« i »Kerempuh« povodom stimulacija radova u šumarstva. Stimuliranje je bilo ne samo odobreno, nego i preporučivano od strane privrednog rukovodstva kao potrebna i napredna mjera za bolje izvršenje radova u šumarstvu, a donesen je i odobren pravilnik o stimulaciji. Ukoliko je i moglo biti prigovora o načinu stimulacija radova i obračunavanja stimulacije, oštrica je ipak okrenula tako reći linearno na šumarsku struku. Nema nikakve sumnje, da je ovakav stav nemilo povrijedio niz naših članova, naročito time, što je štampa odbijala objavljivanje objektivnih činjenica i time onemogućivala struku da spere sa sebe ljagu pred javnošću. Da li su šumari, da li je naša struka u cjelini zaslužila taka v nači n tretiranja pred javnošću? Nikada nije u javnosti dato priznanje našoj struci za teške napore u prošlim poslijeratnim godinama kada je u dobroj mjeri zavisilo i o našem zalaganju spašavanje ekonomike zemlje, i kad su naši članovi često maksimalnim naporima, katkada i u očajnim fizičkim i materijalnim uslovima života i rada, izvršavali svoju dužnost nastojeći istodobno da se žrtve, koje je imala dati šuma, izvedu |