DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Napominjemo, da je i grad Trst, još godine 1150. izdao strogu odredbu,
po kojoj se oštro kažnjava svaka ilegalna sječa drveta i ugon
stoke u šumu. Očito je, da su te mjere poduzete zato, jer se već tada oko
gradova počela osjećati nestašica na drvetu.


Pojava Mletačke Republike, kao pomorske velesile, imala je sudbonosni
značaj po šumsko gospodarstvo područja kojima je ona gospodarila,
kao i po susjedna granična područja. Venecija je radi opskrbe svojih
brodogradilišta trebala ogromne količine drveta. Ona je stoga težila, da
osvoji područja bogata drvetom, pa je već počam od 12. stoljeća počela
nadirati u Istru i Dalmaciju, dok nije početkom 15. stoljeća zagospodarila
većim dijelom tih zemalja. Na taj je način došla do prvoklasnog izvora
drveta za gradnju svojih brodova. Bez tog drveta ne bi se moć Mletačke
republike mogla održati, pa je redovito pokriće potrebe na drvetu bio
njen najviši zakon.


Kakove su ogromne količine drveta bile Veneciji tada potrebne možemo
prosuditi po činjenici, da je u njenom brodogradilištu bilo u to vrijeme
zaposleno dnevno 16.000 radnika. Vlastodršci Venecije bili su svijesni
da sa šumama, koje su bile izvor snage Republike, moraju racionalno
gospodariti. Stoga je razumljiva činjenica, da je Venecija uvela za svoje
hrastove šume plansko gospodarenje još 200 godina prije nego što je u
Francuskoj Colbert izdao svoj čuveni šumski red.


Mletačka republika stavila je u 15. stoljeću sve šume pod državni
nadzor, šume su bile premjerene i kartirane.
U cilju osiguranja i evidencije vrijednog hrastovog drveta mletačka
je uprava kategorizirala šume u dvije kategorije.


U prvu kategoriju svrstane su šume na najboljim stojbinama, one
su bile omeđašene kamen zidovima, a na međašnim znakovima bila je
naznačena površina šume, te isklesan lik Sv. Marka. Te su šume bile zavedene
u katastar pod imenom Coronali i rezervirane za potrebe državnih
arsenala.


U drugu kategoriju svrstane su šume na slabim stojbinama: Iz tih
se šuma namirivala potreba na drvu provincije Istre, države i prijestolnice
Venecije. I te su šume bile zavedene u katastar.


U šumskom katastru bili su razvrstani svi hrastovi prema broju i
kvaliteti u 10 do 20 razreda. Sječa drveta bila je točno propisana. Nadzor
nad državnim šumama vršili su »Capitani ai boschi«. Manje šume činile
su revire u kojima je također zaveden sječni red. O sječi, uzgajanju i
iskorišćavanju svih tih šuma izdane su detaljne naredbe i upute. Drvo
se na jednoj te istoj površini smjelo sjeći svakih 8 godina, šume su se
pomlađivale sadnjom žira. Kako si je Mletačka republika rezervirala u
istarskim (1452) i dalmatinskim šumama prvenstveno u iskorišćavanju
hrastovine za brodogradnju, privatnik je u svojoj šumi smio iskoristiti
tek drvo neupotrebljivo za brodogradnju i ostale državne potrebe. (To
pravo rezervacije hrastovog drveta zadržala je kasnije i francuska i
austrijska vlast. Ono je ukinuto tek godine 1819. otkad se austrijska
državna mornarica počela opskrbljivati iz krajiških šuma).


Do konca 15. vijeka šuma je još bilo u izobilju i mletačka vlast uspijevala
je da dobrom upravom i organizacijom zavede u njima izvjesno
racionalno gospodarenje. Tako krčki providur August Valerije spominje


167