DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 19 <-- 19 --> PDF |
đutim takovo stanje nije dugo trajalo. Rat sa Turcima materijalno je iscrpio Mletačku republiku. Nakon toga rata (1669) dozvoljeno je općinama, da radi otplate svojih dugova mogu prodati 2A svojih posjeda. Općine su ovu priliku iskoristile, pa su prodale svoje šume i ako su one bile izuzete od spomenute dozvole. Državna uprava nije bila u stanju da prisili općine na održavanje izdanih propisa, jer je njena moć tada već bila u opadanju. Slabo plaćeni šumarski službenici nisu savjesno vršili svoju dužnost, šumarskim kapetanima ostala je plaća na istoj visini i ako se cijena živežnim namirnicama šesterostruko povećala, pa je među njima procvala korupcija i podmićivanje. Te su okolnosti mnogo doprinijele nazadovanju Mletačkog šumarstva, te pospješile uništavanje šuma. Uništavanju šuma i stvaranje krša u Dalmaciji mnogo je doprinijelo to što su 2/3 od ukupne šumske i pašnjačke površine dospjele u ruke općina. Ne samo što je intenzitet sječa u tim šumama bio prevelik, već su sječe neracionalno vršene. Stabla su se sjekla visoko nad zemljom, vjerojatno, jer je tako lakše bilo, a često i radi toga, da se izbojci iz tako visokih panjeva zaštite od zuba stoke, Iz takovih panjeva izbilo je tek nekoliko izbojaka, koji su posječeni za ogrevno drvo ili vinogradsko kolje. U takovim šumama pasla je stoka ljeti i zimi, pa je tim bilo onemogućeno, da nikne i uzraste podmladak, te da se šuma obnovi, čak se i živo korjenje iz onako plitke zemlje iskopalo. Na taj način razrahljenu zemlju voda je otplavljivala, a razmrvljenu i osušenu bura odnašala. Događalo se, da je i domaće žitelj stvo samo zapalilo čitave šume ili je u njima prevršilo najljepše hrastove samo zato, da ih ne bi moralo u bescijenje prodati Mletačkoj Republici. Kako su potrebe na drvetu — ne samo Mletačke države, već i čitave Italije — bile stalno velike, razvila se između istočne i zapadne strane Jadranskog mora osobito velika trgovina drvetom, koja je stoljećima trajala. Pokrivanje državnih potreba drvom (izgradnja i podržavanje velike trgovačke i ratne mornarice kroz vjekove, pa otprema velikih količina hrastovog drveta na Suez, kada se u cilju izgradnje ratne mornarice na Crvenom moru htjelo postaviti protutežu Portugalskoj mornarici u Indijskom moru), želja trgovaca i šumoposjednika za brzim bogaćenjem, posebna mletačka politika u borbi protiv Turaka i naroda, te bijeda i neukost naroda, bijahu glavni uzroci intenzivnih sječa i degradacije šuma po Dalmaciji, Hrv. Primorju i Istri. Ovakav postupak sa šumama, koji je trajao tokom više stotina godina zajedno sa ekstenzivnim stočarstvom, morao je uz loše stojbinske prilike, koje vladaju u tom području, prouzrokovati ogoljenje širokih obalskih pojasa i stvaranje velikih površina golog krša. Svakako moramo pri tom uzeti u obzir i porast stanovništva uslijed pridolaska izbjeglica pred Turcima, kao i to, da je to stanovništvo bilo prisiljeno, da se radi samo održanja bavi ekstenzivnim stočarstvom. Dalmatinski seljak nije kroz stoljeća mogao da obrađuje valjano svoju zemlju, već je morao da vodi borbu s Turcima, što je nepovoljno djelovalo na razvitak poljoprivrede. Ovo stanje pogoršano je još i time, što se u ovo doba razvio kmetski sistem na taj način, da je posjednik ustupao seljaku jedan dio svog posjeda na obrađivanje, uz uvjet, da seljak od prihoda ustupljenog zemljišta, preda posjedniku u naravi jednu sedminu do jednu polovinu. Ovo podavanje jednog dijela prihoda ravnalo se prema lokalnim običajima. Tako je dalmatinski seljak prestao da bude |