DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 53 <-- 53 --> PDF |
DA LI JE ŠUMA OSNOVNO SREDSTVO ILI PRIRODNO DOBRO?* U vezi zaključka sjednice Šumarskog odjela od 1. XII. 1953. i dopisa naslova broj 206 od 2. XII. 1953., kojim su izabrani prof. Dr. M. Plavšić i Dr. R. B e n i ć za referente po pitanju »Da li je šuma osnovno sredstvo ili prirodno dobro« podnosimo naslovu ovo mišljenje. Prema »Osnovnom rasporedu konta (kontni plan) za šumarstvo« (izdanje SI. lista FNRJ 1948.) u osnovna se sredstva ubrajaju sva sredstva za rad, koja služe za privrednu i ostalu djelatnost u poduzećima, a ne troše se za vrijeme trajanja jednog produkcionog procesa. Karakteristike osnovnih sredstava su ove: 1. osnovna sredstva su sredstva za rad, dakle to su sredstva, koja služe u proizvodnji; (privredi); 2. ona su rezultat ljud skog rada (proizvodnje), te zbog toga imaju vrijednost; 3. osnovna se sredstva troše postepeno u proizvodnim procesima. U jednom se proizvodnom procesu prenosi samo jedan dio njihove vrijednosti na proizvode, te zbog toga ona ulaze u proces stvaranja vrijednosti proizvoda. Taj dio vrijednosti ima svoj novčani izraz u amortizaciji. Osnovna sredstva predstavljaju stalna ili fiksna sredstva. U ovom proučavanju pitanja, da li je šuma osnovno sredstvo, ne ćemo promatrati šumu kao organsku cjelinu između šumskog zemljišta i drvne zalihe, nego ćemo razručeno analizirati to pitanje za šumsko zemljište i za drvnu zalihu. Postavlja se kao prvo pitanje, da li se šumsko zemljište može smatrati osnovnim sredstvom? U 61. 26. »Osnovnog zakona o državnim privrednim poduzećima« od 24. VII. 1946. SI. list FNRJ br. 62/1946. smatra se zemljište osnovnim sredstvom. Kao takovo ono je bilo knjiženo u knjigovodstvu u klasu osnovnih sredstava (klasa 0). Međutim, iako se zemljište knjižilo u osnovna sredstva u državnim privrednim poduzećima, ono nema osebine, koje karakteriziraju osnovna sredstva. Zemljište se ne proizvodi. Zbog toga ne sadrži opredmećeni rad, pa nema niti vrijednosti. Zemljište je prostorno ograničeno, vezano i neuništivo. Šumsko zemljište se ne troši u racionalnom šumskom gospodarstvu već služi u proizvodnji kao neka vrsta trajnog proizvodnog katalizatora. Ono se ne otpisuje (amortizira). Radi toga šumsko zemljište, i ako je od presudne važnosti za stvaranje novih upotrebnih vrijednosti (proizvoda) u šumskom gospodarstvu, ne ulazi u proces stvaranja vrijednosti šumskog gospodarstva, šumsko zemljište je prirodni elemenat šumske proizvodnje, te predstavlja prirodno sredstvo za rad. Iz izloženog se vidi, da šumsko zemljište nije osnovno sredstvo, jer nema osebine osnovnog sredstva, nego je sredstvo za proizvodnju bez vrijednosti. Godine 1948. bilo je propisano »Uputstvom za sastav bilance za 1947.« (SI. list br. 22/48 od 17. III. 1948.), da sva državna privredna poduzeća imaju stornirati u svojim knjigama novčani iznos za zemljište (»vrijednost« zemljišta) na teret fonda osnovnih sredstava. Međutim vrijednosti, koje predstavljaju: melioracije, kanalizacija i t. d. ostale su i dalje u osnovnim sredstvima, jer imaju karakteristike osnovnih sredstava. Napominjemo, da se u šum. gospodarstvu nisu šume i šumska zemljišta knjižila u osnovna sredstva, jer se smatralo da nisu produkti ljudskog rada. (Kontni plan za šumarstvo, izdanje SI. list 1948. str. 59). Razmotrimo sada drugo pitanje, da li je drvna zaliha osnovno sredstvo ? Drvna zaliha, kako je poznato predstavlja sredstvo za rad, što ističe i Marx (»Kapital« II. knjiga Zagreb 1947. str. 203.), te kao takvo služi u proizvodnji. Ona osim toga ima i vrijednost, i to bez obzira, da li se radi o gospodarskoj šumi ili prašumi. * Radi nekih nejasnih formulacija u nacrtu Uredbe o upravljanju šumama, a napose radi pitanja: »da li je šuma osnovno sredstvo ili prirodno dobro« zamolilo je Šumarsko društvo Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu za njegovo mišljenje, koje se u cijelosti donosi. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 54 <-- 54 --> PDF |
U gospodarskoj šumi (gospodarskoj jedinici) je drvna zaliha rezultat rada čovjeka i prirode, i prema tome sadrži opredmećeni ljudski rad. Zbog toga ima vrijednost Međutim i u prašumi ima drvna zaliha vrijednost, i ako je dar prirode, pa ne sadrži opredmećeni rad. Shvaćanje da drvna zaliha prašume ima vrijednost osniva se na učenju Marxa (»Kapital« III. Zagreb 1948. str. 355.), prema kojemu je za vrijednost dobara odlučno društveno potrebno radno vrijeme, za reprodukciju u času utvrđivanja vrijednosti. Budući da se zbog podmirenja društvenih potreba danas proizvodi drvna masa (materija), — a s time u vezi i drvna zaliha — to sve drvne mase (zalihe) imaju vrijednost bez obzira, da li sadrže ili ne minuli rad. Naime značajna je osebina šumskog gospodarstva, da u vrijeme, kada proizvodi svoje proizvode, proizvodi i svoja glavna sredstva za rad (isti slučaj postoji i u stočarstvu). Vrijednost drvne zalihe (mase) jednaka je društveno potrebnom radnom vre menu za njenu reprodukciju u sadanjim uvjetima proizvodnje. Iz izloženog se vidi, da drvna zaliha ima dvije važne karakteristike osnovnog sredstva: da služi u proizvodnji i da ima vrijednost. Treća karakteristika osnovnog sredstva, da se ono u proizvodnom procesu troši i da prenosi dio svoje vrijednosti na proizvode, ne postoji kod drvne zalihe. Poznata je činjenica, da se drvna zaliha u racionalnom, trajnom šumskom gospodarstvu ne troši, nego da djeluje kao trajni prirodni katalizator. Ona se ne amortizira. Zbog tgga, i ako drvna zaliha služi u proizvodnji i utječe na stvaranje novih proizvoda (upotreb nih vrijednosti) i ima vrijednost, ne ulazi — na bazi učenja Marxa — u proces stva ranja vrijednosti proizvoda šumskog gospodarstva. Iz prednje analize dade se zaključiti, da drvna zaliha ima karakteristike osnovnog sredstva ali ne sve! Zbog toga bi je mogli smatrati kao neko »specifičn o osnovno sredstvo«. Ta specifičnost očituje se i u tome, što je drvna zaliha do momenta sječe sa šumskim zemljištem nedjeljivo povezana. No što je još značajnije, ona je uvjetovana veličinom šumskog zemljišta, njegovom dobrotom i postupkom. S druge strane proizvodna sposobnost zemljišta zavisi od drvne zalihe i postupka s njome. Drvna zaliha i šumsko zemljište čine organsku cjelinu u šumskom gospodarstvu i proizvodnji. Daljnja specifičnost drvne zalihe je u tome, da za stvaranje drvne zalihe treba oko 100 i više godina. Za proizvodnju drugih osnovnih sredstava nije potrebno tako dugo vrijeme. No postoji još i ova značajna karakteristika drvne zalihe (mase), a ta se očituje u tome, da ona može biti i sredstvo za rad i sredstvo za realizaciju (predmet rada). Tu karakteristiku drvne zalihe ističe i Marx (»Kapital« II. knjiga Zagreb 1947. str. 203), koji piše:« Ono što se ovdje naziva rezervom — određena količina živog drveta ili stoke — nalazi se relativno u procesu proizvodnje (u isti mah i kao sredstvo za rad i kao materijal za rad); prema prirodnim uslovima njene reprodukcije, kada je privredna uređena, mora se jedan znatan dio stalno nalaziti u ovom obliku«. Drvna zaliha (šuma) daje direktne koristi. No poznato je, da ona pruža i značajne indirektne koristi: režim vode, zaštita od vjetra i t. d. To svojstvo imaju rjeđe druga osnovna sredstva. ´ Na temelju svega izloženog može se zaključiti, da drvna zaliha ima neka svojstva osnovnog sredstva, ali da postoje i mnoge specifičnosti, po kojima se razlikuje od ostalih osnovnih sredstava. Zbog toga se može smatrati samo kao neko »spec i- fično osnovno sredstv o«. Došavši do ovog zaključka nastaje odmah pitanje, da li treba na drvnu zalihu plaćati kamatu? To pitanje pojavljuje se u vezi propisa »Uredbe o ukupnom prihodu privredne organizacije i njegovoj raspodjeli« od 11. XII. 1953. SI. list br. 51/1953. Smatramo, ako se ima na umu, da je drvna zaliha samo neko »specifično osnovno sredstvo« kao i sve njene karakteristike — da ne bi bilo pogodno realizirati dio akumulacije u obliku kamata od vrijednosti drvne zalihe. To shvaćanje potkrjepljujemo i činjenicom, da je s čl. 26. citirane Uredbe izuzeto od plaćanja kamata i osnovno |