DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 55 <-- 55 --> PDF |
stado privrednih poduzeća (poljoprivrede), koje ima isto značenje kao i drvna zaliha u šumskom gospodarstvu. U tome je pogledu daleko bolje akumulaciju ostvariti preko zemljarine — poreza. To se danas i čini na bazi »Uredbe o zemljarini« od 23. XII. 1953. SI. list br. 53/1953. Sa zemljarinom na bazi katastralnog čistog prihoda obuhvaćena je cjelokupna šuma. STRANA STRUČNA LITERATURA PROF. DR. R. SCHOBER: DIE JAPANISCHE LÄRCHE; Eine bibliogischertragskundliche Untersuchung. Schriftenreihe der Forstllichen Fakultät in Hann. Münden und Mitteilungen der Niedersächsischen Versuchsanstalt, Bd 7/8, J. D. Sauerländer´s Verlag, Frankfurt a. M., 1953, sa 212 str. teksta, 82 fotografije i crteža, 52 tabele u tekstu i 46 str. tabela u prilogu. U ovoj monografijskoj studiji sadržani su vrlo interesantni rezultati autorovih istraživanja o biološkim, ekološkim, prirasnim i šumsko-uzgojnim svojstvima japanaskog ariša u Njemačkoj. U studiji su korišćeni mnogobrojni podaci iz literature i iskustva postignuta dosad u Njemačkoj i susjednim zemljama, gdje se to drvo uzgaja u većoj mjeri unatrag kojih 60 godina. Uz podatke o japanskog arišu navedeni su — radi usporedbe — i podaci o evropskom arišu, u kojem je autor napisao posebnu studiju (Die Lärche, 1949). U studiji je prošireno dosadašnje znanje o arealu autohtono g japanskog ariša u centralnom dijelu otoka Hondo , gdje raste bilo sam ili u primjesi s drugim drvećem (Abies Veitchii, Tsuga diversifolia, Picea hondoensis, Pinus densiflora i dr.), na padinama vulkanskog gorja, optimalno u visinama od 1.500—2.000 m, a inače od 1.000—2.900 m. Nalazi se u predjelima, gdje su zime blage i dosta suhe, a ljeta vruća, kišovita i s mnogo zračne vlage. U većem opsegu kultivira se u Japanu od 1885. Autohtone njegove šume zapremaju oko 6.000 ha, a kulture oko 145.000 ha. U Zapadnoj Njemačkoj zapremale su 1951. god. kulture japanskog ariša ukupno 11.303 ha ili 0,16% od površine šuma (Schleswig-Holstein: 3.990 ha ili 2,68%, Donja Saska: 2.718 ha ili 0,31%, Westfalen: 1.602 ha ili 0,20%, Baden- Württenberg: 1.453 ha, Rheinland-Pfalz: 604 ha, Hessen: 586 ha, Bavarska 382 ha). Najstarije kulture podignute su u Chorinu u Pruskoj 1.886 god. Kulture japanskog ariša pokrivaju u Vel. Britanij i površinu od 23.300 ha (Engleska: 8.600 ha, Škotska: 7.300 ha, Wales: 6.400 ha). Najstariji nasadi potječu iz 1885 god. (Dunkeld u Škotskoj). U Holandij i zapremaju njegovi nasadi oko 10.000 ha, a podignuti su većinom na vrištinama. U Dansko j ga ima na površini od ca 4.000 ha. Mnogo je uspješniji od evropskog, koji se ondje uzgaja još od 1.800 g., ali znatno stradava od raka. U Belgiji i Francuskoj japanski se ariš uzgaja još od 1900. god., a u Švicarskoj ga ima još od 1880. na više mjesta, ali u manjem opsegu; u višim predjelima lomi ga snijeg. U Španjolsko j se dobro aklimatizirao u sjev. obalnom području. I u Italij i ima ponešto njegovih kultura, uzgojenih poslije 1905. god. Nasadi u Austrij i pokazali su, da nije podesan za planinske predjele. U Zapadnoj Rusiji i Finskoj nasadi su mu kržljavi, jer stradaju od mraza i studeni. U Švedsko j se uspješno uzgaja od 1895., ali samo u najjužnijem dijelu. Autor je izvršio izmjere u Zapadnoj Njemačkoj na 155 pokusnih i primjernih ploha u čistim (71) i mješovitim (84) sastojinama, a osim toga koristio se podacima sa 26 pokusnih ploha iz Švedske, Danske, Vel. Britanije, Holandije i Japana. Snimke su vršene u sastojinama raznih nadmorskih visina (8-800 m), i raznih dobnih razreda, a prirast je proučavan u sastojinama gušćeg i rjeđeg obrasta, te prorijeđivanim ra |
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 56 <-- 56 --> PDF |
znim intenzitetom.. Nalaze se većinom na smeđem tlu razne dubljine, u predjelima sa ca 800 mm god. oborina i temperaturom za V—IX. mj. oko 14,4° C. Na osnovi opsežnijih proučavanja stanišnih odnošaja, kao i odnosa tog drveta prema štetama organske i anorganske prirode, te na osnovi istraživanja šumsko-uzgojnih svojstava, kao i prirasta bilo pojedinih stabala ili sastojina autor je došao do ovih zaključaka: S obzirom-n a klim u jap. arišu u Njemačkoj najbolje odgovaraju područja sa visokom zračnom vlagom. Veoma mu je prikladno područje primorske klime i sredogorski položaji s obilno oborina. Nepovoljna su mu područja s malo oborina, zapadne i južne padine, glavice, suše gornje padine, kao i položaji sa većom količinom snijega. Jače vjetrove izdrži samo u izrazito oceanskoj klimi. S obzirom na p e- d o 1 o š k e faktore može se uzgajati na veoma različitim tlima duž čitave Zapadne Njemačke, ako su dovoljna svježa. Dobro se održi i na primorskim, sušnim i pjeskovitim tlima, jer je ondje obilna zračna vlaga. Udaljenjem od primorja njegove potrebe na sadržini vode u tlu sve više rastu. U ravnicama, zapadnonjemačkom sredogorju i u Južnoj Njemačkoj dobro se održi samo na dubokim ilovastim dovoljno svježim tlima. Protiv raznih vanjskih štetnih utjecaja jap. ariš pokazao se kao vrlo otporan. Tako je gotovo posve otporan prema parasitskom ariševom rak u (Dasyscypha Willkommii). Bolest Phomopsi s pseudotsugae pojavljuje se na njemu češće, a osobito nakon podkresavanja stabala ili oštećivanja grana u toku zime. Ako se podkresivanje vrši ljeti (V—VII), može se napadaj potpuno izbjeći. Štete od gljiva Trametes radiciperda i Armiliaria mellea utvrđene su tek lokalno. Od šteta koje mu nanosi divlja č mnogo se lakše oporavlja nego evropski ariš. Iglice mu često obrsti arišev moljac (Coleophora laricella) i os ice (Lygaeonematus laricis, Cephaleia alpina i dr.). U toku ljeta izbojci se obično ponovno ozelene. Protiv Taeoniothrips laricivorus daleko je otporniji od evropskog ariša Znatno ga ugrožavaju ljetn e suše . Radi toga nije prikladan za uzgoj na suhim staništima. Prilično je osjetljiv i protiv kasnih i ranih m r a z o v a. Međutim, kod raznih oštećenja pokazuje daleko već u regeneracionu sposobnost nego evropski ariš. Kod podizanja nasada pokazala se daleko boljom sadnja biljaka u manji m razmacim a (ca 1,5 m). U tom se slučaju povoljno utječe na pravnost debla i njegovu otpornost protiv vjetra i snijega, na tvorbu jednolično užih godova, a izbjegava se naglo razgranjenje, tvorba krupnih grana, kao i degradacija tla. U kulturama treba irlo rano započeti uzgojnim mjerama. Prve je prored e potrebno izvršiti već u dobi od 10—15 godina. One treba da su u početku umjerene, jer se inače odviše brzo šire krošnje. Poslije 20. god. prorede su intenzivnije, a u kasnijoj dobi vrše se jake prorede, čime se pospješuje razvoj široke krošnje dominantnih stabala i time utječe na povećanje debljinskog prirasta. Pitanje provenijencij e još nije dobro proučeno. Raznolični uzrast pojedinih primjeraka kao i sastojina govori u prilog prirodne diferencijacije stanišnih rasa. Bastard i između evropskog i japanskog ariša u Vel. Britaniji i Njemačkoj pokazali su mnogo bujniji prirast nego jednako stara stabla čistog evropskog i čistog japanskog ariša. Uzgoj bastarda bit će tek onda opravdan, ako se pokaže, da su imuni protiv ariševom raku. U čistim sastojinama znatno se degradir a tlo. Radi toga je potrebno u 20—30. godišnjoj sastojini unositi skiofilne ili poluskiofilne vrste, kao bukvu, obični grab, crveni hrast, duglaziju, golemu tuju ili čugu. Iz jednakodobnih mješovitih sastojina jap. ariša sa skiofitima nastaju kasnije dvoslojne sastojine, jer ariš preraste ostale vrste i tvori dominantnu etažu. On brzo prirašćuje ne samo u prvim decenijima nego i dalje. Njegov brzi rast, kao i manja potreba na svijetlu omogućuju unašanje njegovih sadnica u rjeđi bukov pomladak. Smjesa sa smrčom moguća je samo na optimalnom staništu. Japanski ariš odlikuj e se pred evropskim: malom potrebom1 na sadržini hranjiva u tlu, apsolutnom otpornošću prema parasitskom raku, brzim oporavljivanjem nakon raznih oštećenja, manjom potrebom na svijetlu, bržim prirastom, tvorbom ravnih i inače vrijednih debala, većom produkcijom jačih i dužih sortimenata i si. N epovoljnij i je od evropskog ariša radi veće potrebe na vlazi u tlu i velikoj zrač |