DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 57 <-- 57 --> PDF |
noj vlazi, radi osjetljivosti prema suši, a također i prema bolesti Chomopsis, radi nešto težeg rastvaranja četinjka, te radi tvorbe debelih grana i krupnih krošanja. Tekući debljinski i visinski priras t japanskog ariša pokazao je na pojedinim stablima, da ne stoje navodi u literaturi (Mayr, 1909. i dr.) o vrlo naglom popuštanju njegovog prirasta nakon drugog decenija. Sadržaj kore japanskog manji je nego kod evropskog ariša. Kod debljih stabala procenat sadržine kore iznosi 15—18, a kod evropskog ariša od 20—25. Osrživanj e mu teče slično kao kod evropskog ariša. U dobi od ca 50 godina otpada oko 60°/o drva na srževinu. Na osnovi autorovih prirasnih tablica za japanski ariš u Zapadnoj Njemačkoj može se zaključiti, da to drvo na povoljnim staništima do 60. godine postiže znatn o već u debljinu, visinu i masu nego evropski ariš i obični bor. Iza dosta ranog i visokog maksimuma tekućeg godišnjeg sastojinskog prirasta mase slijedi znatnije umanjenje prirasta, tako da mu je tekući prirast oko 70. god. manji od prirasta spomenutih vrsta. Međutim, s obzirom na veliki dotadašnji prirast vjerojatno će ukupni prirast drvne mase japanskog ariša još i iznad 100. g. biti veći nego što je to kod evropskog ariša i običnog bora. Ukupni prirast deblovin e u čistim sastojinama do dobi od 50—60. g. prilično je podjednak u Zap. Njemačkoj, Vel. Britaniji i Danskoj. Na I. prirasnom razredu iznosi god. priras t deblovine ca 12—13 m3, a II. razredu 9—10 mn. Izmjere u jednakodobnim mješovitim sastojinama pokazale su do sada veći uzrast japanskog ariša nego što je to kod smrče, običnog bora, bukve i crvenog hrasta. I s obzirom na prirast vrijednost i japanski ariš pokazao se do sada daleko boljim od evropskog, budući da producira veće količine dužih i vrednijih sortimenata. Autor zaključuje studiju konstatacijom, da japanski ariš posjeduje veliku uzgojnu vrijednost za Njemačku i druge zemlje Sjev. Evrope. Ako se kod izbora staništa vodi računa o njegovoj velikoj potrebi na vlazi, to se on može s obzirom na povoljna svoja šumsko-uzgojna svojstva ubrojiti među najvrednije egzotično drveće. Studija nas učvršćuje u više prognoza i navoda u literaturi o uzgojnim svojstvima japanskog ariša, a ujedno osvijetljava i niz problema iz područja uzgoja tog drveta. Ona je od velikog interesa i za naše prilike. I kod nas je bilo pokušaja, da se japanski ariš unese u naše šume. U Sloveniji ima nasada toga ariša podignutih još pri koncu prošlog stoljeća. Prema Ing. J. Urbas u (Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926) najviše (8,30 ha) ih imade u Sjev. Pohorju, u visini 400— 800 m. Stabla u nasadima na pjeskovito ilovastom tlu u visini od 500 m bila su u dobi od 30 godina oko 19 m visoka i 18—20 cm debela, što odgovara I. prirasnom razredu Schoberovi h tablica. Ondje je japanski ariš prilično otporan protiv mraza, a stradava od snijega i ljetnih suša. Arišev moljac i rak ne škode mu ni iz daleka kao domaćem arišu, ali ga dosta oštećuje srnjak. U r b a s ga smatra podesnim za područje jele i bukve. Iz ovog kratkog prikaza našeg odličnog stručnjaka vidimo, da se podaci iz Slovenije dosta dobro podudaraju sa rezultatima istraživanja Prof. Schober a. Na Rdečem Bregu, na posjedu Škrps-Glančnik, sjev.-zap. od Sv. Lovrenca na Pohorju, primijetio ;sam 1948. g. zajedno s Ing. F. P a h e r n i- k o m, u visini od ca 860 m, krupna stabla japanskog ariša, koja su najbolji dokaz njegovih povoljnih uzgojnih svojstava na tamošnjem staništu. Nasadi tog ariša u neposrednom okoliš u Zagreb a nisu uspjeli. Razlog su razmjerno suha i topla ljeta s nedovoljnom količinom zračne vlage, kao i kasni mrazovi. Iz svega vidimo, da japanski ariš može biti i kod nas vrlo korisno drvo, ali da kod izbora njegovog staništa treba obratiti naročitu pažnju. Dr. ANIĆ RENE LIRON, COLLES ET CONTREPLAQUES, PARIS 1950, S. 117. U ovoj knjizi, autor, inženjer kemije i profesor na Ecole superieure du bois u Parizu, prikazao je ljepila i primjenu ovih ljepila u industriji šperovanog drveta. U prvom dijelu prikazana su ljepila, koje autor dijeli na 1. animalna ljepila, 2. kazein, 3. albumin i 4. sintetska ljepila. Za svako ljepilo opisane su osnovne karakteristike, priprema i primjena. Kazeinsko ljepilo autor dijeli na animalno i vegeta207 |