DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 3 <-- 3 --> PDF |
y ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 78 MAJ — JUNI GODINA 1954 GUSJENICE ČETNJAKA I USLOVI KEMIJSKE BORBE PROTIV NJIH* P. Grison & E. Biliotti (Les chenilles processionnaires et les conditions de la lutte chimique) (Institut Rational de la Recherche Agranomique Station Centrale de Zoologie Agricole, Versailles) I. UVOD S S ve naše šume trpe povremeno velike štete od insekata, među kojima se naročito neke vrste leptira odlikuju masovnom pojavom. U južnoj Evropi, a napose u Jugoslaviji bile su posljednjih godina veoma štetne gradacije gubara (Lymantria dišpar L), koje su bile predmet značajnih radova jugoslavenskih šumarskih inženjera i entomologa. Kasnije, u toku ovog izlaganja, osvrnut ćemo se na te radove. Analogna istraživanja o borovom četnjaku (Thaumetopoea pityocampa Schiff) bila su izvršena u Jugoslaviji i u Italiji. Mi smo u Francuskoj u posljednjem deceniju svjedoci jakih i dugih gradacija na golemim površinama gusjenica hrastovog i borovog četnjaka Thaumetopoea processionea L. i T. pityocampa Schiff., koje su vrlo dobro poznate šumarima zbog štete u šumama, a šumskim radnicima i turistima zbog »otrovnih dlačica«. Teška situacija, koja je nastala uslijed stalnih gradacija na velikim površinama, zabrinula je Generalnu direkciju voda i šuma u Francuskoj, pa nam je u vezi sa stanicom za šumarska istraživanja u Nancy-u postavljen zadatak, da se pozabavimo biološkim, ekološkim i fitofarmaceutskim problemima u vezi s navedenim štetnicima. Studija o gradacijama štetnika može se izvršiti bilo s obzirom na biocenozu, odnoseći se na pr. na određivanje biotskih faktora koji dovode do prirodne retrogradacije, bilo s obzirom na dinamiku populacije, izučavajući fluktuacije godišnjih populacija statističkim metodama. S obzirom na dinamiku populacije nalazimo zanimljive podatke o gradacijama L y m a n t r i a-e m o n a c h a-e u njemačkim prikazima (42), a one L. d is pa r u jugoslavenskim prikazima (26). U toku su studije o arišovom moljcu Steganoptycha diniana Gn. u Engadinu (švicarska), kojom prilikom su upotrebljena znatna sredstva za istraživanje, koja će predstavljati dragocjen prilog biocenologiji. * Donosimo članak Grisona i Biliottia, članova Instituta za zoološka istraživanja u Versaju, preveo ing. M. Androić. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 8 <-- 8 --> PDF |
A. Th. processionea Paraziti i predatori s kojima smo se sreli u toku naših studija poredani su prema stadiju domaćina kojega napadaju: a) napadaju jaja: Dvije vrste dolaze u većini lokaliteta pariške oblasti, to su: T r i c h o gramma sp. i Anast´atus bifasjjiatus Fonsc, ali njihova uloga nije značajna i broj parasitarnih jaja veoma je malen; b) napadaju gusjenice: 1. Predatori U toku 6 stadija gusjenica, napadaju ih mnogi predatori od kojih su najvažniji: Coleoptera: Xylodrepa quadripunctata Schrb., Calosoma sycophanta L., C. inquisitorL. te Hemiptera: Troilus luridus F., Picromerus bidens L.; druge vrste dolaze mjestimično i pod izvjesnim prilikama (razne Cantharis , Panorpa communis, Rhimocoris annulatus i t. d.). 2. Paraziti Tahine su u prvom redu gusjenični paraziti, to su: vrste sa jajima mikrotipa: Ctenophorocera pavida Meig, Zanillia libatrix Panz., jedna vrsta sa jajima makrotipa: Phorocera agilis R. D.; jedna vrsta koja odlaže svoja jaja u domaćina: Compsilur a concinnat a Meig i najzad jedna vrsta sa membranoznim jajima: Carcelia processioneae Ratz., koja je najznačajnija, jer je najbolje adaptirana na domaćina. Mi je smatramo kao specifičnog parazita pariške oblasti. (C. processione a napada u centralnoj Evropi jednako i T h. p in i v o r a-u Tr.) (12). Od Hymenoptera, sreli smo samo: Meteorus versicolor Wesm., Phobocampa pulchella, koje je akcija veoma promjenljiva prema lokalitetu i općenito slaba. c) napadaju kukuljice: Kukulj ice napadaj u neki Hymenopteri Ichneumonide: Pimpl a instigator F., P. examinator F., Theronia atalante Poda i Calcididi: Monodontomerus aereus Walk, Psychophagu s omnivoru s Walk, koje nalazimo kao hiperparazite. d) Hiperparaziti 1. sekundarni. To su uglavnom Ichneumonidi (Hemiteles a r e a t o r i H em i t e 1 e s spp.) i G e 1 i s sp.; Calcidide: Eurytoma append i- g a s t e r Boh, Monodontomerus aereus Walk, Dibrachys c a v u s Walk, Psyhophagus omnivorus Walk. 2. Tercijarni. Ustanovili smo jednog tercijarnog parazita Pleurotropi s p y r g o Walk. B. Th. pityocampa. Jajni parasiti igraju mnogo važniju ulogu kod borovog četnjaka nego kod hrastovog četnjaka, u većini lokaliteta južna Francuska. Najraširena vrsta je Ooencyrtus pityocampae Mercet; našli smo također nekoliko primjeraka Anastatus bifasciatus i mnogobrojne Tetrastichus tibialis Kardj, kojih je biologija u toku studija. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Gusjenični su parasiti uglavnom tahine, prije svega Phryx e secund a B. B., koju smo nalazili u svim krajevima, a njezina je uloga i najvažnija. Zatim Compsilura concinnata Meig, za koju borov cetnjak može predstavljati zanimljivog zimskog gosta. Kao predatora gusjenica navodimo samo Syrphid: Xanthandrus comtus Harr, kojeg larva napada bor. četnjaka u gnijezdu. Dobili smo nekoliko primjeraka dviju vrsta Ichneurnonida, koje su izišle iz kukuljica sakupljenih u prirodi. Hiperparazite predstavlja uglavnom Dibrachys cavus Walk, koji napada kukuljice P. secunda u gnijezdima. Dosada nismo govorili o ulozi ptica kao neprijatelja obih vrsta četnjaka. U tome pogledu nemamo još nikakvih opažanja. Spominjemo samo Fig. 4 Polyedrose dans une colonie de Processionnaires du chene. Sl. 4. Kolonije hrastovog četnjaka oboljele od polijedrije. da sjenice napadaju gnijezda u kojima se kukulje T. processione a u periodu kada se u njima nalaze larve tahina Carcelia-e procession e a-e i znatan ih broj uništavaju. Napokon drugi predatori, koje nismo u toku naših istraživanja sreli, mogu u izvjesnim uslovima biti veoma aktivni. Mislimo uglavnom na Formic a ruf a sa kojim je PA VAN izvršio u Italiji veoma korisne i praktične pokuse. 2. Patološki faktori i epizootija. Spominjemo ovdje važnost uloge patogenih mikroorganizama u procesima naglog opadanja zaraze četnjalkavih gusjenica. U laboratoriju za patologiju insekata u Alesu istraživač VAGO opisao je poliedri ju obih vrsta. 1951. pokazala se u jednom od najstarijih žarišta hrastovog četnjaka u Moisson-u (sl. 4) nenadana epizootija uslijed poliedrije, koja je izazvala tipično opadanje zaraze. Ista je pojava bila 1952. u nekim sekto |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Stepen populacije nekog insekta u datom vremenu i mjestu može se prikazati brojem dobivenim na temelju ispitivanja uzetih primjeraka prema strogo odabranoj metodici. Statistička analiza tih dobivenih brojeva dopušta nam da za razne lokalitete odredimo smjer numeričkih varijacija populacije i njihovu amplitudu. Na taj način možemo ustanoviti korelaciju sa raznim faktorima koji uslovljuju razviće insekta. Nažalost, katkad je teško naći prikladnu metodiku i primjeniti je u svakom slučaju. Da bi se na pr. ocijenila populacija hrast, četnjaka, koja često pokazuje velike nejednoličnosti, vodili smo računa da bi bilo potrebno izvesti brojenje gusjenica (kod kojih bi zatim trebalo istaknuti bolesti i parazite), u svim zaprecima izvjesnog broja stabala, da bi se dobila jedna ispravna procjena pojava koje su interesantne za jedan sektor makar relativno i ograničen. Kada se to mora obaviti na stablima visine 30—40 m, takovo brojenje traži velika materijalna sredstva kojima zasada ne raspolažemo. Imajući u vidu velike neprilike koje prouzrokuju otrovne dlačice kod manipulacije sa gusjenicama, zaprecima, ekskrementima, korom ili čak kod kretanja kroz šumu (neprilike koje ne smijemo zanemariti!), možemo ocijeniti kolike su poteškoće ovoga studija. žalimo da smo predložili u našem izlaganju tek subjektivn u metod u procjene stepena populacije kao funkcije broja i volumena zapredaka. Ali mi smo ovdje uzeli taj primjer zato, da podsjetimo da su naša istraživanja u početnom stadiju i naročito da preciziramo naše mišljenje, da ekološki studiji, čak ako su i ograničeni na epidemiology u vrste, mogu imati pravu vrijednost samo ako se pozivamo na objektivne i stroge procjene i na česta, mnogobrojna i dugotrajna opažanja. Ovakovo shvatanje dopušta nam da postavimo čitavu stvar bioloških opažanja koje smo ovdje donijeli u one okvire koje smo odredili ima 3—4 godine i koje smo spomenuli prije: odrediti uslove u kojima se možemo odlučiti za kemijsku borbu sa maksimalnom djelotvornošću uz najmanji rizik za korisnu faunu i uz optimalni ekonomski efekt. Ušlo vi kojih smo se držali su slijedeći. 1° Značenje i korist bioloških studija. Iako naoko od malog neposrednog i praktičnog značenja, predstavljaju one osnove racionalne organizacije kemijske borbe. Entomolog ekonomist ne smije uistinu nikada izgubiti iz vida da se ne borimo protiv nekog insekta u jednom fiksiranom stanju i na jedan univerzalni način, nego da on intervenira protiv jedne populacije u neprestanom razvoju i u jednoj sredini, koja se mijenja uslijed uzajamnog djelovanja organizamsredina, i da svakoj fazi ovoga ekološkog razvoja odgovara jedan posebni način djelovanja. Uvažujući ovakvo gledište i korist biocenotičkih studija koji su s njom vezani, osobito u tako kompleksnim biotopima kao što su šumske sastojine, može se izbjeći nepotrebni riziko, ako su razni elementi entomofagne faune sposobni da u skoroj budućnosti uspješno djeluju protiv nekog štetnika. Ali događa se da kemijsko sredstvo, pogađajući istovremeno i gotovo isključivo nekog fitofagnog insekta i jednu vrstu hiperparazita, postaje-ujedno umjetni faktor regulacije: mi smo naveli primjer tretiranja hrastova četnjaka već u 1. larvalnom stadiju, u doba kada |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 23 <-- 23 --> PDF |
je Monodontemerus aereus, koji napada larve tahina, gotovo jedini hiperparazit biocenoze koji je tada aktivan. Drugo, ekološki studiji dopuštaju, da se čak i empirički ustanovi stepen populacije ispod kojega nema neposredne opasnosti prenamnožavanja insekata i prema tome nije potrebno intervenirati. Slijedeći stupnjeve populacije iz godine u godinu ili sukcesivno u toku generacija, drugim riječima ustanovljujući gradacionu krivulju fitofaga, možemo se osloniti na izvjesne kriterije, kao ukupnu gustoću zapredaka četnjaka ili još na »lichtfrass« i »kahlfrass« njemačkih autora, da se pristupi prognozi gradacije i organizacije borbe u pravo vrijeme. Treće, procjena štete u toku gradacija dopušta nam da izmjerimo njenu veličinu koju uzrokuje fitofag šumskoj produkciji i prema tome da procijenimo rentabilitet dobro vođene borbe protiv štetnika. Da pokažemo važnost ovoga gledišta, naveli smo rezultate koji su dobiveni u Švicarskoj u pogledu produkcije ariša. Eric BADOUX (2), oslanjajući se na studij godišnjeg debljinskog priraštaja, pokazao je jasno umanjenje prirasta stabala u godinama invazije ariševa moljca. On je procijenio sniženje produkcije sastojina za oko 30% i podvukao da ovome treba dodati teške štete zbog reducirane fruktifikacij e. 2°) Potreba etološkog i fiziološkog poznavanja Principi kojima smo se rukovodili kod određivanja nekih uslova za upotrebu sintetičkih insekticida protiv gusjenica četnjaka bili su već određeni za mnoge slučajeve u epohi mineralnih insekticida (vidjeti opći dio od SCHEPARD-a (33). Naši rezultati o osjetljivosti larvalnih stadija i o razlici toksičkog djelovanja nekih sintetičkih produkata potvrđuju i konstatacije koje su učinili razni autori na drugim vrstama a naročito jugoslavenski istraživači na T. p i t y o c a m p a -i ili na L y m a n t r a-i d i s p a r. Ne treba gubiti iz vida da je potrebno dobiti ove indikacije da bismo mogli odrediti način djelovanja raznih produkata koji dolaze u obzir za borbu protiv četnjaka. 3°) Usavršavanje tehničkog procesa primjene Nezavisno od usavršenja aparata i uslova disperzije sredstva, čime bismo, kako se nadamo, mogli povisiti radni učinak i jednoličnost disperzije, treba još istražiti fizičke uslove povoljne za tretiranje. što se tiče samoga sredstva, jasno je da forma u kojoj se ono unosi na površinu koja se tretira, može izmijeniti stupanj njegove toksičnosti ne samo u apsolutnoj vrijednosti, nego f u sposobnosti penetracije i difuzije, koje mogu varirati: tomu treba pripisati uspjeh zamagljivanja (»fogging«) ili funigacije (koju smo najčešće upotrebljavali). Izbor je veličine insekticidnih čestica, kao i eventualnog rastvarača, također od velikog značenja. S druge strane veliki utjecaj imaju i oni klimatski uslovi, koji pogoduju prodiranju sredstva u krošnje. Toksička djelovanje ovisno je o temperaturi i relativnoj vlazi, često puta vremenske prilike spriječavaju nas da po volji odredimo dan i sat tretiranja, pa je zato korisno poslužiti se bioklimatološkim podacima za dotičnu šumu i podacima o djelovaniu klim. faktora da bi se izbjeglo barem najnepovoljnijim uslovima za tretiranje. 4°) Biološka kontrola tretiranja čak ako se radi i o jednoj »ekstenzivnoj« akciji, izgleda nam opravdano da vodimo računa o prosječnom uspjehu suzbijanja. Šumari cen |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 26 <-- 26 --> PDF |
31. 1953 — RAUCOURT (M.), VIEL (G.) et CHEVREL (J.) — Etude sur les traitements aeriens par poudrage. 1) Etude de la repartition des poudres (Ann. E p i p h. 2 : 227—256) 32. 1935 — SELTZER (P.) — Etudes micrometeorologiques en Alsace. (These Faculte des Sciences Strasbourg). 33. 1939 — SHEPARD (H. H.) — The chemistry and toxicology of insecticides (Minneapolis) 34. 1949 — SPAIC (I.) — Suzbijanje gubara aviometodom. Masovna pojava i suzbijanje gubara, Zagreb. 35. 1952 — SPAIC (I.) — Suzbijanje gubara aviometodom. Dopunski pokusi Zagreb. 36. 1951 — THIELMANN (K.) — Nonnenbekämpfung 1950 im Forstamt Weiden (Opf.) (A Hegern. Forstzeit g 6° Jahrgang: 1949) 37. 1951 — TROUVELOT (B.) BERTHON (R.), BILIOTTI (E.) et GRISON (P.) — Problemes souleves par la presence prolongee de la Processionnaire du Chene (Thaumetopoea processionea) dans la region parisienne (C. R. A c. A g r i c. F r. 37 : 311—314) 38. 1952 — TROUVELOT (B.), GRISON (P.) et BILIOTTI (E.) — La prevision des infestations de Processionnaires du Chene en vue de traitements chimiques. (C. R. Ac. Agric. Fr. 36:106—108) 39. 1953 — VAGO (C.) — Sur une virose du type »polyedrie« particuliere ä la Processionnaire du chene (Thaumetopoea processionea L.) (Lep.) (Rev. Forest. F r. 10 : 654—656) 40. 1953 — VAGO (C.) — La polydedrie de Thaumetopoea pityocampa SCHIFF. (Ann. E p i p h. 3:319—332) 41. 1951 — VIEL (G.) — Les traitements insecticides par voie aerienne (Phytoma 31 :9—16; 32 : 25) 42. 1942 — WELLENSTEIN et al. — Die Nonne in Ostpreussen (Monographien Z. Angew. Ent. N°15) 43. COURTIER (A. J.) et BOUSCHARAIN (J.) — Nouveau procede d´obtention d´aerosols insectides. (Ill0 Congres International de Phötopharmacie, Paris 1952, sous presse) Preveo: Ing. M. Androić RAKAVOST BAGREMOVIH STABALA (Kod nas još neopisana bolest bagrema) Ing. Zsuffa Lajoš — Sombor velikom broju bagremovih stabala primijetio sam rak rane prili Na kom uređajnih radova na području šuma Pokrajinskog šumskog gazdinstva Sombor. Iznenadilo^ me je da ovu bolest nisam našao opisanu u škorićevom »Ključu za određivanje bolesti šumskog drveća« ni u Josifovićevoj »šumskoj fitopatologiji«, a to su jedina izdanja na našem jeziku u kojima se opisuju bolesti šumskog drveća. Zato ću opisati izgled te bolesti i njezinu rasprostranjenost u bagremovim sastojinama šume »Ostrvo« i u »Kolutskoj šumi« šumske uprave Bezdan. Opis rak rana i zaraženog stabla. Rak rane na bagremu slične su mehaničkim ozljedama koje nastaju kada stablo kod pada oguli koru sa okolnih stabala. Rak rane su uske, dugačke i površinske. Na starijim stablima ima rak rana preko 1 metar dužine. Rubovi rane su zarasli i malo izdignuti. Na starijim stablima rak rane su najčešće otvorene, rjeđe su pokrivene sa nadignutom ili upalom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 25 <-- 25 --> PDF |
7. 1947 — BINAGHI (G.) — Nuovi mezzi di lotta contro Ia Processlonaria dei Pini (Thaumetopoea pityocampa SCHIFF.) (Lep. Thaumetopoeidae) (Mem. S o c. Ent. It. 26, fasc. suppl. : 41—47) 8. 1953 — BIRD (F. T.) — The use of a virus disease in the biological control of the European Pine Sawfly, Neodiprion sertifer GEOFFR (Can ad. Ent.-85 : 437—445) 9. 1952 — CHRISTY (H. R.) — Vertical temperature gradients in a Beech forest in Central Ohio. (Ohio Journ. Sc. 52:199—200) 10. 1934 — DOWDEN (P. B.) — Zeriillia libatrix PANZ, a Tachinid parasite of the Gipsy Moth and Brown Tail Moth (J o u r n. A g r i c. R e s. 47 : 97—114) 11. 1953 — DOWDEN (Ph. B.) — Use of a virus disease to control European Pine Sawfly. (J. E c. Ent. 46:525—526) 12. 1952 — GABLER (H.) — Die Tachine Carcelia processioneae RTZ als Parasit des Kiefernprozesionnsspinners Cnethocamp a pinivor a TR. (Zeit sehr. f. A n g e w. Ent. 34:294—296) 13. 1950 — GEIGER (R.) — The climate near the ground (Haward University Press.) 14. 1941 — GENEST (M. E.) — L´utilite des places d´etude permanentes en entomologie (Naturaliste Canadien 68:261—271) 15. 1951 — GRISON (P.) et BILIOTTI (E.) — Relations entre la biologie des insectes entomophages et l´application des traintements chimiques (C. R. Ac. A g r i e, F r. 37 : 610—613) 16. 1952 — GRISON (P.) — La Processionnaire du Chene (Thaumetopoea processionea L.) (Rev. Pathol. Veg. et Ent. Agric. 21 : 103—114) 17. 1952 — GRISON (P.) et BILIOTI (E.) — La signification agricole des »stations-refuges« pour la faune entomologique. (C. R. A c. Agric . F r. 39: : 106—108) 18. 1952 — GRISON (P.) et BILIOTTI (E.) — Quelques aspects de la biocenose des Chenilles Processionnaires (Ann. Sc. Nat. Z o o 1. 14, 11 erne ser. : 423—432) 19. 1953 — GRISON (P.) et BILIOTTI (E.) — Conservation et proliferation des insectes auxiliaires dans certains peuplements forestiers (C. R. a c. Agric . F r. 39:226—227) 20. 1951 — GRISON (P.), SILVESTRE de SACY (R.) et GALICHET (P. F.) — La Processionnaire du Pin (Thaumetopoea pityocampa SCHIFF.) Moeurs, degäts, moyens de lutte. (Rev. Z o o 1. Agric. et Appl. 50° ann. : 1—9 et 26—33) 21. 1953 — GRISON (P.) et VAGO (C.) — La regulation des infestations de Chenilles Processionnaires du Pin par lek maladies ä virus (C. R. Ac. Agric . F r. 39 : 485—487) 22. 1949 — GRISON (P.) et VIEL (G.) — Action toxique et proprietes physiologiques de l´Hexachlorocyclohexane. (Rew. Path. Veg. et Ent. Agric. 28 : 98—111) 23. 1950 — GRISON (P.) et VIEL (G.) — Variation de l´effet toxique de produits insecticides en sonction du stade larvaire. 24. 1952 — GÖSSWALD (K.) — Über die ökologische Bereinigung von schädlingplagen im Walde mit Hilfe der roten Waldameise. (Die Naturwis senschaften heft 5, S. 97 : 99) 25. 1952 — JOLY (R.) — Processionnaires. (Rev. Forest . 5 : 355—360) 26. 1949 — KOVACEVIC (Z.), VAJDA (Z.), SCHMIDT, SPAIC (I.) et al. Masovna pojava i suzbijanje gubara (Institut za šumarska istraživanja Zagreb). 27. 1950 — NONVEILLER (G.) — La lutte contre les chenilles de Lyman tri a dispa r par avion dans les forets de Yougoslavie en 1949. (II0 Cong. Intern. Phytopharmacie, Londres) 28. 1935 — PARKER (D. L.) — A p an t e 1 e s solitaries RATZ an introduced braconid parasite of the Satin Moth. (U. S. D. A. T e c h n. Bull . 477 17 p.) 29. 1951 — PAVAN (M.) — Primi resultati di un esperimento pratico di lotta biologica con Formica rufa L. contro Processionaria del Pino (Thaumetopoea pityocampa SCHIFF.). (Atti della Soc. 11 a 1. di Sc. Nat. 90 : 1—12) 30. 1950 — RAUCOURT (M.) et VIEL (G.) — Observations sur l´emploi de 1´avion pour les applications d´antiparasitaires agricoles (B. T. I. 49 : 367—375) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 24 <-- 24 --> PDF |
tralne Evrope i Jugoslavije uglavnom su izvršili direktne ili indirektne kontrole u toku borbe protiv Lymantri a-e monach a-e ili Lyman- t r i a-e d i s p a r. Mi smo prihvatili novu tehniku kontrole uspjeha koja nam je omogućila da bolje odredimo uspjeh upotrebljene metode i da u neku ruku time poboljšamo tehniku tretiranja. Ova kontrola uspjeha tretiranja može se korisno nadopuniti faunističkom kontrolom, koja otkriva nepovoljno i često nepredvidljivo djelovanje, na korisne insekte. U toku naših prethodnih studija i radova na terenu, konačno smo zaključili, da gusjenice četnjaka spadaju među one vrste, koje je veoma teško suzbiti kemijskim putem. Ta borba zahtijeva jača sredstva, delikatnije postupke kod tretiranja (često i opasne) i napokon sredstva, koja su vjerojatno manje ekonomična od onih, koja su se upotrebljavala za gubara. RESUME Des degäts importants ont ete causes en France au conrs des dernieres annees par la Processionnaire du chene (Thaumetopoea processionea L.) et du Pin (T. pityocamp a SCHIFF.). Nous avons entrepris des etudes dans le but de definir les conditions d´une intervention de lutte chimique contre ces ravageurs. Des considerations biocenotiques (inventaire des auxiliaires naturels, determination de leur biologie et de leur role), toxicologiques (action de divers insecticides sur les differents Stades des chenilles) et ethologiques (comportement des chenilles au cours de leur cycle evolutif) nous ont permis de preconiser dans les deux cas des traitements contre le premier stade larvaire sur des aires limitees et en utilisant des produits aussi peu persistants que possible. Plusieurs techniques d´epandage du produit insecticide (poudrage aerien, atomisation par appareil au sol, emission de fum.ees insecticides...), ont ete essayes contre chacun des deux ravageurs envisages. L´effieacite des traitements a ete appreciee par des methodes utilisant des lots d´insectes »tests« places dans les memes conditions que les ravageurs ä detruire. Les resultats obtenus ainsi que diverses observations au cours des traitements sont exposees pour les differentes applications; en particulier, l´effet possible des insecticides sur la faune des lieux traites est envisage. Les differents aspects des etudes entreprises sont discutes ensuite" et nous concluons en estimant que les chenilles Processionnaires sont plus difficiles a combattre par voie chimique que d´autres ravageurs forestiers. REFERENCES 1. 1950 — ANDROIC (M.) — Borov prelac-gnjezdar (Cnethocamp a pityocampa SCHIFF.) i njegovo suzbijanje. (Annuuire de l´Institut Biologique ä Sarajevo, 3:237—258) 2. 1952 — BADOUX (E.) — Notes sur la production du Meleze (Annale s de l´Institut Federal de Recherches Forestieres, 28 : 209—270) 3. 1951 — BILIOTTI (E.) — Remarques biologiques sur Monodontome rus aereus WALKER (Hym. Torymidae). (Rev. Zool. Agric. et Appl. 3 eme trimestre, n° 7—9 : 49—50) 4. 1952 — BILLIOTTI (E.) — Difficultes rencontrees dans la determination des periodes d´intervention contre les Processionnaires du Chene et du Pin. (Rev. Pathol. Veg. et Ent. Agric. 21:115—120) 5. 1953 — BILIOTTI (E.) — Importance et signification des arrets de developpement au stade nymphal chez Thaumetopoea processionea L. (C. R. Ac. Sc. 236 :1703—1705) 6. 1953 — BILIOTTI (E.), GRISON (P.) et SILVESTRE de SACY (R.) — Observations sur le cycle evolutif de la Processionnaire du Pin (Thaumetopoe a pityocampa SCHIFF. (Lep. Notodontidae). (Bull. S o c. Ent. Fr. 58:30—32) 230 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 21 <-- 21 --> PDF |
U tom kraju našli smo mnoge Chalcidide, a među njima: Habrocytu s obscurus Dalm. i C o.n o m o r i u m eremita Foerst, koji su moguće paraziti četnjaka; Pachyneuron formosum Walk, parazit Sirphyda, kao i parazite ušiju (Anaphes vulgaris Walk) i štitastih ušiju (Phaenodiscus aenus Dalm. jednoga Microterys-a i t. d.). Treba još navesti Bethylide (Bethylu s sp.) ; Većina vrsta bila je zastupljena sa više desetina individua na površini na kojoj su ih sakupljali. Iako ne možemo ništa određena zaključiti na Fig. 14. Appareil fumigene continu et mobile. SI. 14. Pokretni fumigator sa kontinuiranim pogonom. temelju ovih nekoliko opažanja, zanimljivo je podvući velik riziko u pogledu korisnih insekata, kad su oni u punoj aktivnosti u momentu tretiranja. To je bio slučaj za veliku većinu vrste sakupljenih u Lunel-u 1951. god. VIII. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI Aktuelne okolnosti pružile su nam priliku da proučavamo jake gradacije četnjaka T. processionea L i T. pityocampa Schiff., sa ekološkog i biocenotskog stanovišta sa ciljem, da utvrdimo uslove kemijske intervencije. Ali nije moguće odvojiti tu borbu od širokog prirodnog okvira u kome se ona odvija, i prema tome potrebno je proširiti što je više moguće, prema neznatnim sredstvima kojima raspolažemo, domenu naših ekoloških istraživanja. Ova istraživanja zahtijevaju mnogo vremena i stalnu strpljivost kod opažanja, prije nego se može protumačiti samo jedan dio biocenotske regulacije. Mi bismo naročito želili da dademo prilog tumačenja ovih pojava. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 20 <-- 20 --> PDF |
2°) Posljedica tretiranja na faunu Prilikom većine provedenih tretiranja nastojali smo voditi računa o mortalitetu i drugih vrsti insekata. Oni su bili sakupljeni na platnu ili papiru, izbrojani i ispitani. Na taj smo način dobili nepotpune podatke, jer nam oni ne omogućuju da upoznamo relativnu količinu preživjelih populacija i mogućnost njihove akcije u budućnosti. Ipak smo utvrdili neke zanimljive činjenice. Kod tretiranja hrastovog četnjaka zabilježena je znatna smrtnost Diptera: Tipulida, Culicida, Empidida, Muscida i nekih T ahin a (koje u to vrijeme ne dolaze u obzir kao paraziti Th. processionea) ; Coleoptera: Silphida, -Telephor i d a. E 1 a t e r i d a, C u r culionida, Carabida (Dromius), Stapnylinida; Coccinelid´a (uglavnom kod tretiranja sa DDT), P t i n i d a i t. d. kao i veoma znatan broj Hvmenoptera: A p i d a, C y n i p i d a, C h a 1c i d o i d a i Ichneumonida . Mjestimično našli smo neke C a p s i d e (Heteroptera) i na jednom brojne kukce iz familije Trichopter a. Između sakupljenih vrsta neke pripadaju bioc. kompleksu hrastovog četnjaka ili drugim šumskim štetnicima; kod Coleoptera našli smo X y 1 o- d r e p a (Silpha) quadripunc vent tata Sehr, i parazita hrastovog četnjaka Ptinus sexpunetatus Panz. živoga u Fig. 13. Plan du dispositif de contröle mis en zaprecima. place au cours de l´essai realise ä Lunel. Coccinellide su bile Sl." 13. Plan rasporeda kontrole u toku pokusa vjerojatno predatori Acarina u Lunelu. kojih je bilo mnogo na hrastovima u tretiranoj zoni. Od Hymenoptera sakupljene entomofagne vrste, predstavljaju parazite malog značenja, osim Pimpla pomorum Ratz, i Pimpla brass i c a r i e Poda. Svaka vrsta bila je zastupljena sa malim brojem individua. Samo jedna vrsta pripada četnjaku:Monodontomerus aereus Walk. Ovaj Chalcidid, koji igra katkada važnu ulogu kao parazit tahina, prezimljuje u gnijezdima četnjaka u odraslom stanju i proljetna tretiranja uništavaju ga u velikom broju. U toku tretiranja borovog četnjaka, sakupljanje uginulih kukaca mnogo je variralo prema lokalitetu. Općenito vrlo je malo sakupljeno u gaskonjskom Landu, a mnogobrojnija i raznoličnija u Lunel-u (Herault). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 19 <-- 19 --> PDF |
/ i koje se temelji na isparavanju kod niske temperature insekticida u »azeotropskoj mješavini«* mi smo izvršili jedan drugi pokus 20. i 21. rujna 1951. u Lunel-u kraj Montpellier-a protiv mladih gusjenica borovog četnjaka. Tri aparata koji su zajedno izbacivali 50 kg sredstava na bazi DDT-a, smješteni su u mladu borovu sastojinu napadnutu četnjakom. Radi kontrole mortaliteta, kolonije gusjenica smještene su na stablima u visini od 3 m na lijevak od tvrdog papira. Test objekti su poredani u 2 linije u smjeru vjetra na različite udaljenosti od 30—120 m od stajališta aparata (si. 13). Dimni mlaz bio je nešto otklonjen u času tretiranja, umanjujući koncentraciju insekticidne magle na udaljenijim mjestima od osi T 1. Ipak su dobiveni rezultati veoma zanimljivi: Udaljenost kontrolnih gusjenica mortalitet na osi TI mortalitet na osi T2 1— 30 metara od aparata 2— 40 metara od aparata 3— 50 metara od aparata 4— 70 metara od aparata 5—100 metara od aparata 6—120 metara od aparata 100% 85 67 37 74 61 100%> 100 96 100 28 98 U 1952. tehnika primjene je znatno usavršena zahvaljujući usavršavanju aparata, kojim se je moglo izbjeći čekanje da se aparat ohladi za nove primjene. Problem je bio za inženjere kompanije St-Gobain,da dobiju aparat velike snage, koji bi osigurao disperziju magle što je moguće veće insekticidne koncentracije u najkraćem vremenu. Aparat je bio ispitan u državnoj šumi Lacanau (gaskonjski Land) 29. kolovoza 1952. god., kada su mlade gusjenice upravo dostigle 2. stadij. U jednoj mladoj sastojim staroj desetak godina, 50 kolonija od 100 gusjenica smještene su za kontrolu jedan sat prije tretiranja na motke visoke 2 m i udaljene 25 m jedne od drugih. U aparat je stavljeno 20 kg sredstva sa 7 kg tehničkog HCH koji je izbačen u 9 min. na frontu od 200 m. Oblak je odnesen slabim vjetrom u dubijinu oko 200 m kroz borik. Tretiranje smo ponovili na istom frontu, jer smo ocijenili da je rasprašena količina, HCH bila nedovoljna. Ne ulazeći u detaljna opažanja poslije tretiranja i ne upuštajući se u statističko tumačenje mortaliteta koji smo konstatirali na kontrolnim gusjenicama (kolonijama), konstatiramo dobivene rezultate u prosječnim procentima po redovima koji su okomiti na front tretiranja i to: 85%, 68%, 82»/«, 66«/o, 64<>/o. Taj ukupni rezultat je zadovoljavajući, ako uzmemo u obzir prirodu insekticida kojega smo htjeli ispitati (HCH nije tako djelotvoran na gusjenice kao DDT) i upotrebljenu količinu (13—14 kg tehničkog sredstva je pokrilo otprilike desetak nektara). Zanimljivo je ukazati na to, da smo na gusjenicama koje smo uzeli iz prirode poslije tretiranja sa udaljenosti od 180—200 m, ooazili 85—100% mortalitet. * Azeotropizam je anomalija krivulje točaka vrenja neke mješane tekućine s obzirom na proporciju sastavaka. Pojava azeotropizma onemogućava dobivanje apsolutnog alkohola jednostavnom destilacijom (op. prevodioca). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ključke THEILMANN-A (36), upotrebili smo DDT u 10% suspenziji u kerosenu, predviđajući minimalni teoretski potrošak od 10 lit/ha ili 1 kg čistog DDT-a na ha. U Francuskoj je bilo nekoliko neuspjelih pokusa, ne samo zbog osobite otpornosti četnjaka na kontaktne otrove, nego i zbog naglog povlačanja aparata koji ne dopušta da se u jednom momentu na jednom danom mjestu dobije insekticidna magla dovoljno velike koncentracije. U toku primjene jedne najnovije tehnike dobili smo veoma zadovoljavajuće rezultate, koje ćemo poslije objaviti. Jedan od naših pokusa sa DDT-om u gaskonjskom Landu 14. i 15. listopada 1952. pokazao je teškoće borbe protiv gusjenica starijih stadija (konac 3. i početak 4. stadija). Ustanovili smo u kontrolnim kolonijama brzi mortalitet od 80% na 4 i 6 m visine, a 20% na vrhu borova visokih 20 do 25 m u blizini aparata. Vodeći računa o djelovanju pri duljem kontaktu, može se dopustiti, da je većina gusjenica koje se kreću u momentu tretiranja ili malo vremena poslije, bila otrovana, što se i potvrdilo na insektima sabranim na prije prostrtom platnu; te gusjenice su se upravo presvukle 3. put i bile su otrovane u velikom broju. Naprotiv, nikakav se mortalitet nije pokazao među Fig. 12. Emetenrs fumidenes fixes en gusjenicama koje su sakupfonctionnement. ljene iz gnijezda u času treSI. 12 Fumigator u djelovanju. tiranja, bez obzira na udalje nost tih gnijezda od aparata, što nam dopušta da savjetujemo da se ne poduzimaju kemijske mjere protiv borovog četnjaka kad su gusjenice formirale zimski zapredak i ako klimatski uslovi zadržavaju mlade gusjenice ili na odmoru ili ukočene u zaklonu pod svilenom mrežom zapredaka. Mi smo zaista dobili prosječni uspjeh, praktički zadovoljavajući radeći sa fumigatorima (vidjeti dalje) u času 1. presvlačenja 29. kolovoza 1952. u istom kraju, c) Tretiranje sa fumigatorima. Nakon pokusa za pronalaženje tehnike suzbijanja četnjaka u pariškoj oblasti sa aparatima koje je usavršilo društvo St. Gobain (43) (si. 12) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Primjeri se odnose samo na borovog četnjaka, jer smo većinu pokusa protiv ovog štetnika proveli mi sami. Ali pokusi koji su bili izvršeni protiv hrastovog četnjaka, dopuštaju nam da zadržimo, vodeći računa o opažanjima prije navedenim, ista opća razmatranja u kemijskoj borbi protiv obiju vrsta. 1°) Uspjeh raznih načina tretiranja protiv borovog četnjaka a) Avionsko suzbijanje. Avion su upotrebili u jednom pokusu 1949. g. u Morbihan-u, vlasnici šuma u borbi protiv borovog četnjaka. Pokus je nadzirala služba zaštite bilja, koja je prema našim uputama savjetovala, da se uporedi djelovanje Fig. 11. Appareil TIFA en cours de traitement. SI. 11. Tifa aparat u toku tretiranja. zaprašivanja DDT-a sa onim HCH oba u dozi od 50 kg praha po ha. Tretiranje se izvršilo 30. i 31. listopada 1949. sa 5% prahom DDT-a na 75 ha i 5% prahom HCH na 25 ha. četiri dana poslije tretiranja izbrojeno je prosječno 180 gusjenica u agoniji ili mrtvih na m2 u jednom i 26 mrtvih gusjenica na m2 u drugom sektoru zone tretirane sa DDT-om. Ove su razlike rezultat nejednakosti zaprašivanja iz aviona. U zoni koja je tretirana sa HCH, tretiranje praktički nije bilo efikasno, kako smo i pretpostavili, radi slabe osjetljivosti gusjenica na to sredstvo. b) Zamagljivanje Aparat tipa Tifa upotrebili su njemački šumari u Bavarskoj 1950. u borbi protiv none, Lymantria monaeha. Oslanjajući se na za |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 16 <-- 16 --> PDF |
malnog vremena tretiranja. Drugi način sastoji se u tome da se tretiraju kolonije insekata. Tako se može odrediti smrtnost u grupama gusjenica određene množine. Insekti u laboratoriju mogu biti izvrgnuti direktno tretiranju, ili, naročito kad se studira brzo ili dugotrajno djelovanje kontaktnih otrova, da se gusjenice stave na papir koji je prethodno bio tretiran. Mi smo se u našim pokusima poslužili ovim načinom kontrole. On može nadomjestiti ili nadopuniti fizikalno-kemijsku kontrolu raspodjele sredstva, koja dopušta da se odredi stupanj jednoličnosti stvarnog taloženja. Koloni j e »test - gus j enica« mogu se na pr. smjestiti na ; podvrgnuta kontroli, (si. 9) Da bi se ocijenila razdioba insekticida u isti mah na površini i visini, ili drugim riječima da procjenimo praktički uspjeh tretiranja u raznim visinama od baze do vrha krošnje, mi smo dali prednost upotrebi balona za meteorol, ispitivanja vezanih za zemlju koncem od najlona, na kojima mogu biti privezane gusjenice u raznim visinama, (si. 10) Baloni se poslije tretiranja sa malo navike, dosta lakoprivuku na zemlju, gusjenice pokupe i podvrgnu se običaj enim ispitivanjima (kontrola smrtnosti, aktiviteta, hranjenja ...) Se ./ rije balona mogu se postaviti u grupama u linijama ili kosim kvadratima prema prirodi kon Fig. 10. Palormet muni de 2 colonies-tests. trole i načinu ogleda koji je usvo SI. 10. Balon snabdjeven sa 2 kolonije test objekata (gusjenica). jen za svaki posebni slučaj. VII. REZULTATI, KOJI SU DOBIVENI U TOKU RAZNIH POKUSA PROTIV GUSJENICA ČETNJAKA Nakon što smo izložili stvarno stanje zaraze gusjenice četnjaka u Francuskoj, prirodu ekoloških i bioeenotičkih problema koje su izazvale te gradacije, zatim biološke, toksikološke i tehničke uslove stvarne i pokusne kemijske borbe, korisno je iznijeti glavne utvrđene činjenice, i zabilježiti rezultate koje smo dobili kroz 4 godine. Ne ćemo opisivati nikakve mehaničke mjere koje su se upotrebljavale, niti ćemo upoređivati ovdje njihove prednosti i mane. Mi hoćemo samo da ispitamo da li kemijska borba može biti efikasna protiv ovih štetnika i da li su izvjesne njene posljedice na uštrb biotičkog kompleksa. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 15 <-- 15 --> PDF |
stva. Zatim se kod tretiranja kontrolirala stvarna vrijednost taloga u vezi računa također o specifičnosti insekticidnog djelovanja pojedinog sred sa načinom tretiranja (polaganje pruga) s jedne strane i rasporeda tre tiranog lišća sa druge strane. U svim slučajevima primjene insekticida, taloženje nije jednolično i ako se uzme u obzir način tretiranja u kulturi sa bilo kakvim aparatom, nejednoličnost se može prikazati sinusoidom (si. 7a, 7b). Tretiranje će uistinu biti nepotpuno, ako os minimalne djelotvorne količine siječe sinu soidu: to je bio slučaj kod operacije koju je naveo Viel (si. 8). (41) VI. KONTROLA USPJEHA TRETIRANJA Upravo smo rekli da je uspjeh, pored mnogih drugih faktora, ovisan o količini stvarno staloženog sredstva. U svim pokusnim radnjama, prva kontrola odnosila bi se na određivanje ove količine a ona se može ustanoviti tako, da se papir, staklena ploča ili platno poznate površine, na koju je palo sredstvo, podvrgne kemijskom ispitivanju dozaže, ili ispita u laboratoriju na tekst-insektima čiji mortalitet (vrijeme i omjer) dopušta da se ocjeni vrijednost sredstva. Da bismo ocijenili djelotvornost sredstva ili primjene kem. intervencije sa datim sredstvom, možemo procjeniti mortalitet dobiven bilo na populacijama insekata koji se nalaze prirodno u području koje proučavamo, bilo na insektima koje smo uzgajali. Prvi način dopušta nam da upoznamo rezultat tretiranja sa agronomskog gledišta. On pretpostavlja bezuvjetno upotrebu statističkih metoda da se ocijene populacije i nsj^ kata prije i poslije tretiranja. Može se pristupiti direktno izbrojavanju insekata ili indirektno pomoću jedne količine koja je funkcija ovoga broja individua (na pr. »koprometrijska « metoda, koju su upotrebljavali njemački šumari) (42). Ovaj način Flg 9- Mise en place des Perches ima taj nedostatak da se ne´ portant les tests de™nt™le može primjeniti kod pret-q q p . ,. . S 9" Postavl^e mot n°Se teSt hodnih pokusa prije nor-´0$^e ^ |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 14 <-- 14 --> PDF |
jasno, ako shematski uporedimo djelovanje navedenih sredstava na borovog četnjaka i hrušta običnog (Melolontha melolontha). U pokusu provedenom u maju 1950. izvršili smo zaprašivanje mladih hrastića napadnutih kolonijama gotovo hiljade gusjenica 2. i 3. stadija, četiri dana nakon tretiranja, dobili smo slijedeće rezultate uspjeha suzbijanja koje smo odredili koprometrijskom metodom: pod 1 stablom tretiranim sa DDT = 1 gr. ekskreta pod 1 stablom tretiranim sa HCH = 17 gr. ekskreta pod 1 stablom kontrola = 17,5 gr. ekskreta Do analognih zaključaka došlo se u inostranstvu a naročito u Jugoslaviji za Lvmantri a dispar. ANDROIć (1) je također opazio da su gusjenice borovog četnjaka mnogo otpornije prema insekticidima nego gubarove. Konačno treba dodati i to da proizvodne cijene mogu, naročito u šumi, ograničiti upotrebu nekih insekticida. 3° Raspodjela antiparazitarnih sredstava: Zračne struje, čak i kad su jedva zamjetljive za naša osjetila, imaju prvorazredni utjecaj na distribuciju antiparazitarnog sredstva i kao što su to pokazali radovi naših kolega RACOURT-a, VIEL-a I CHEVREL-a (31) u fitofarmaceutskom laboratoriju, insekticidno djelovanje sredstva ovisi najzad o njihovoj raspodjeli po tretiranim biljkama. Odnošanje sredstva van površina koje se tretiraju može biti metres IO 20 30 40 znatno ne samo kod upotrebe avio- Fig. 8. Controle du poudrage effectif d´un metode, što je inače shvatljivo, nechamp de colza par avion d´apres Viel et go i kod upotrebe aparata sa ze Hascoet. mlje. KRUSE, HESS I METCALF SI. 8. Kontrola zaprašrivanja avionom na jednom polju repice, prema Vielu (31) u Americi, RAUCOURT I i Hascoet-u. VIEL u Francuskoj, procijenili su u jednom slučaju kod zaprašivanja iz zraka, da je gubitak sredstva uslijed odnošanja bio barem 70%, većinom 80—85% od ukupne bačene količine. Prah može biti odnesen i više kilometara od mjesta tretirania. Upotreba uljanih suspenzija zamagljivanjem može smanjiti gubitak sredstva, ako se to može prosuditi prema rezultatima dobivenim u Jugoslaviji, gdje je navodno po hektaru 2—5 kg 16% DDT (domaćih preparata »Pantakana«) bilo dovoljno protiv Lymantria-e dispar (34 i 35). Drugi bitni problem jest homogenost »aktivnih taloga«, t. j . količina sredstva na jedinici površine koju stvarno prime insekti koje uništavamo ili lišće koje zaštićujemo. Na tome području, prema izvršenim pokusima u laboratoriju za fitofarmaciju dobivamo dragocjene podatke. U laboratoriju se nastojalo za svaki slučaj posebno odrediti minimalnu dozu supstance koja je potrebna da se dobije toksičko djelovanje, vodeći |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Ova opća razmatranja ne mogu se uvijek primjenjivati na mnogobrojne posebne slučajeve kem. intervencije za koje bi trebalo vršiti precizna opažanja. Jasno je, da između svih uslova pod kojima se vrši suzbijanja, klimatološki nam uslovi zadaju najveće poteškoće. 2° Priroda insekticida. Izbor insekticida za tretiranje šuma mnogo je ograničeniji nego u poljoprivredi: produkt se mora upotrebiti kada je insekt u najosjetljivijem stadiju, i mora biti što je moguće manje trajan, ako se radi o sintetičnim insekticidima. Njihova upotreba, koja se sve više i više uopćava mora se u šumi podvrći strogim higijenskim odredbama, čak ako isklju .i-j <0 CL quantite minima erficace distances Fig. 7 Depots de poudre en fonction des passages de I´appareil. Fig. 7 a: poudrage theoriquement tres satisfaisant. Fig. 7 b: poudrage avec axces dans les zones de pas sage et insuffisances dans les bandes intermediaires. SI. 7. Taloženje praha kao funkcija hoda aparata SI. 7 a: Zaprašivanje teoretski zadovoljavajuće SI. 7 b: Zaprašivanje sa smetnjama u radnim zonama i nedovoljno na prelaznim linijama. čimo jake otrove, kao estere fosforne kiseline, insekticidi kao DDT ili HCH mogu imati dugotrajne učinke, što ne treba a priori zanemariti. Fosforni sistemični spojevi bili su primjenjeni u Italiji protiv borovog četnjaka. Utvrđeno je da se to sredstvo koga su biljke apsorbirale može ponovo pojaviti :u kapljicama koje lišće transpirira, i može djelovati na mlade larve slijedeće generacije. Ako je to zaista tako, tretiranje bi moglo imati nepredviđene posljedice za mnogobrojne vrste biocenoze. Da bi se ovo izbjeglo treba odrediti prethodnim pokusima sredstvo, koje je specifično najaktivnije, vodeći računa o uslovima primjene i formi u kojoj će biti upotrebljeno. Usprkos izvjesne sličnosti reagiranja neke grupe insekata, svaka vrsta može imati veću ili manju osjetljivost s obzirom na razne otrove. Mi smo zajedno sa VIEL-OM u studiju o DL 50 (22) pokazali da je protiv larva Lepidoptera općenito DDT efikasniji nego jednaka količina aktivne materije HCH po jedinici površine. Grafikom (si. 6) pokazuje to 219 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 12 <-- 12 --> PDF |
1° šumska klimatologija Veliku važnost predstavljaju dnevne i dobne varij acij e temperature, a osobito premještanje zračnih masa i priroda zračnih struja. Općenito uzevši amplituda termičkih fluktuacija manja je u šumi nego iznad obrađenih polja, a naročito u slučaju gustih sastojina sa potpunim sklopom. Termički maksimum na početku dana redovno se premješta prije listanja od vrhova krošanja prema tlu, zatim od vrhova krošanja prema sredini stabla poslije listanja. Navečer je ova pojava obrnuta, f 0,100 0,200 m mg/cm2 Qu. Pig. 6. Mortalite de la Processionnaire du Pin (en trait epais) et du Hanneton (en trait fin) en fonction du depot de poudre au 4eme jour (a Q = 0,050 mg/cm2 correspodent les quantites reelement deposees sur le feuillage d´apres des travaux non publies de Viel et Grison). Sl. 6. Mortalitet borovog četnjaka (puna crta) i hrušta (tanja crta), koji ovisi o količini taloženog praha, četvrti dan nakon tretiranja (Qu = 0,05 mg na lem2 odgovara količinama stvarno deponiranim na lišće); prema neobjavljenim radovima Viela i Grisona. pojačana još evaporacijom i transpiracijom lišća. Tako je prema SELTZERU polovinom svibnja oko 5.30 h kod jednog hrasta od 12 m zabilježena razlika od 3,8° C između 1.45 m i 9,20 m iznad tla (sl. 5). Poslije zalaska sunca, postepeno ohlađenje od krošanja prema tlu uzrokuje »šumski povjetarac« koji puše iz šume prema okolici; on može dostići brzinu od 1 m/sek i osjeća se stotinjak metara od ruba šume. Pri izlasku sunca događa se obrnuto zbog ranijeg zagrijavanja vrhova stabala. Ovim termičkim pojavama dodaju se i one, koje rezultiraju iz posebnog položaja šume; na visoravnima, stranama, dolinama i brežuljkastim terenima, mogu se dodati druga zračna strujanja, kao i ona koja su vezana na režim vjetrova. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 11 <-- 11 --> PDF |
rujna; teoretski period, kako je prije definiran, u tom slučaju traje samo dva dana. 3°) Čuvanje prirodnih neprijatelja Među entomofagima koji napadaju četnjake i ´koje smo već naveli, upućeni smo na prvom mjestu na one, koji mogu ispuniti potpuno, svoj ciklus bez potrebe drugih domaćina i kojih je akcija mnogo pravilnija i efikasnija. Ispitat ćemo slučaj obih štetnika. a) Th. processione a-u napada tahina Carcelia processione a Ratz., koja nakon što je provela zimu u gnijezdu u obliku zrele larve u unutrašnjosti gusjeničnog svlaka, izlazi u proljeće u adultnom obliku, nešto iza toga kada gusjenice dostignu 3. stadij. U insektarijima u Versaillesu izlasci su muha padali u 1951. g. između 17. svibnja i 14. lipnja (50% muha izašlo je 28. svibnja), ženke odlažu jaja spremne za ekloziju na dlake gusjenica ili na svilenu pređu gusjenica kad je ispredena, a larva se 1. stadija oslobađa odmah i prodire aktivno u tijelo svog domaćina. Larve 3. stadija dostižu potpuni razvoj u času ikad zdrave gusjenice krizalidiraju. b) Th. pityocamp a-u napada Phryxe secunda B. B. koja provodi zimu u stanju larve u tijelu živih gusjenica. Larve 3. stadija izlaze iz gusjenica otprilike u vrijeme presvlačenja četvrtog na peti stadij. Zakukuljuju se u gnijezdima i adultni oblici se javljaju u toku mjeseca veljače; one mogu još u to mmomentu odlagati jaja na gusjenice 5. stadija prije nimfoze, razmnažajući se na isti način kao Carcelia processioneae. Parazitirane gusjenice ugibaju tek nakon formiranja kokona. Kukuljenje muhe se događa u kokonu ili u njegovoj blizini u zemlji. Nova se generacija pojavljuje koncem rujna; izlazak izgleda raniji nego kod Carceliae u odnosu na 3. stadij gusjenica. Uslovi, koji traže čuvanje specifičnih parazita, jednaki su dakle za obje vrste i njima se može udovoljiti, ako suzbijamo gusjenice prije 3. stadija, upotrebljavajući Fig. 5. Temperatures maxima ä insekticid sa što kratkotrajnijim djelova differents niveaux d´un chene en njem. Vremenski razmak je u slučaju Th. foret. A) en trait pointüle = Le pityocampe veoma uzak. 24 mai ä 12 heures 30 sur un arbre feuille. B) en trait plein = arbre depourvu de feuilles (d´al V. TEHNIČKI USLOVI PRIMJENE le 11 avril ä 14 heures 30 sur un pres Seltzer). Ne ćemo opisivati razne načine primje Sl. 5. Maksimalna temperatura ne tretiranja insekticidima u šumi o kojima na raznim visinama jednog hrapostoji bogata literatura; analizirat ćemo stovog stabla u šumi a) crtkano: 24. svibnja u 12,30 sati na stablu neke uslove koji nam se postavljaju u slu punom lišća b) puna crta: čaju svake primjene, bez obzira na biološke 11. travnja u 14,30 sati na stablu uslove, koje smo malo prije izložili. bez lišća (prema Seltzeru) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 10 <-- 10 --> PDF |
rima šume Verneuil , ali nažalost nije bila tako jaka, da bi izazvala opadanje zaraze u većini žarišta pariške oblasti. što se tiče borovog četnjaka, retrogradacij a uslijed epizootije može trajati 2 godine; u posljednje vrijeme pristupili smo ustanovljenju geografske rasprostranjenosti ove bolesti (21). Mi se orijentiramo sada prema ekološkom studiju poliedrije i bakterioza radi praktičnog interesa, koje bi ove bolesti mogle imati u budućnosti, ako se može generalizirati tehnika upotrebe, koju je isprobao Bird (8) na Neodiprion sertifer. IV. ODREĐIVANJE VREMENA KEMIJSKE INTERVENCIJE Periodi intervencije određeni su u ovisnosti od etologije štetnika i njegove osjetljivosti na otrove, držeći u vidu maksimalno čuvanje prirodnih neprijatelja. Ovdje ne ćemo govoriti o izbora insekticida, o tom ćemo govoriti kasnije. 1° Općenito je poznata osjetljivost gusjenica leptira u mlađim stadijima. Krivulja senzibiliteta opada sa starošću mnogo više nego kod larva Goleoptera. Naši laboratorijski pokusi pokazali su nam, da je kod Melaso m a-e popul i L. letalna doza l°/o HCH preparata na jedinici površine 4 puta veća za larve 4. nego za one 1. stadija. Tretiranja se moraju dakle provesti za vrijeme prvih gusjeničnih stadija (1. i 2.) i po mogućnosti u momentu prvog presvlačenja. 2° E t o 1 o g i j a štetnika. Kod hrastovog četnjaka gusjenice izgrađuju gnjijezdo tek u 5. stadiju, kod Th. pitvocam p a-e, one se zaštićuju već od početka svoga postojanja i svilene niti postaju znatno deblje koncem 2. stadija. Imajući u vidu ono što smo prije rekli, mi smo praktično u oba slučaja upućeni na intervenciju prije trećega stadija. S druge strane, da zahvatimo čitavu populaciju štetnika, tretiranje se mora izvesti prije svršetka eklozije; taj period dakle pada između konca eklozije i početka trećeg stadija. Procjena dužine ovoga perioda za svaku vrstu određena je zahvaljujući slijedećim opažanjima: Za Th. processionea-u eklozija traje nekoliko dana; mlađe gusjenice potpuno oblikovane već ujesen provedu zimu u jajima, koja napuštaju gotovo istodobno. U oblasti Chervieres-a, gdje smo vršili pokuse 1951. godine, eklozije su bile od 15. do 20. aprila. Ovi datumi važe za cijelu parišku oblast. Što se tiče presvlačenja od 2. na 3. stadij, ono. pada oko 16. maja; to nam daje jedan teoretski period mogućnosti efikasnog suzbijanja od 25 dana i intervenirajući u periodu najveće osjetljivosti gusjenica u momentu prvog presvlačenja, sigurni smo, pod uslovima dobre tehnike rada, da ćemo postići cilj. Kod Th. p i t y o c a mp a-e, naprotiv, eklozije su mnogo razvučenije; u krajevima kod Lunel-a (Herault), gdje smo izveli prve pokuse 1951., one su bile između 5. i 26. rujna. Ta se činjenica tumači dijelom zbog toka izlaženja leptira, koje se proteže kroz dulje vrijeme, dok se jaja razvijaju bez faze mirovanja. Prva presvlačenja drugoga na treći stadij podaju u vrijeme poslije konca eklozija. U Lunel-u drugo presvlačenje počinje 28. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Tako tahina Zenillia libatrix Panz (10), koja se u svibnju pojavljuje u adultnom stanju, napada prvu seriju domaćina (između kojih Th. pr oc ess ione a-u L.), dozvoljavajući brz razvoj prve generacije. Nova imaga, koja se pojavljuju u augustu, napadaju druge leptire kao Pigaera pigra Hbn. ili Melalopha inclusa Hbn; tahina prezimljuje na mjestu u obliku larve prvog i drugog stadija u kukuljici domaćina. » Drugi entomofagi mogu zimovati u dvije razne forme; to je slučaj Apanteles-a solitarius-a Ratz (28), koji provodi zimu bilo kao pronimfa u svom kokonu, bilo u stanju larve 1. stadija u gusjenici S t i 1pnotia- e Salici s L., koja prezimljuje, dok proljetna generacija može napasti druge domaćine, kao na pr. L y m a n t r i a-u d i s p a r L. Fig. 3. »Cages-eclosoirs« pour l´etude des parasites. SI. 3. »Foto-eklektori« za studij parazita 2°) Poznavanje biotopa i mikroklimatskih uslova (točno u smislu termina »mikroklima«), koji osiguravaju najdulje mogući ižvot većine parasita endofaga i koji općenito favoriziraju aktivnost predatora i parasita. Tako je jedan od nas izvršio mnogobrojna opažanja o postojbini za vrijeme zimovanja i aktivne periode Monodontomerus-a aereus-a Walk, parasita 1. i 2. stupnja hrastovog četnjaka (3). 1. Paraziti i predatori četnjaka Vrlo opširna istraživanja, mnogobrojni uzgoji i korišćenje »fotoeklektora « (si. 3) za gnijezda hrastovog četnjaka, omogućila su nam, da uspostavimo listu glavnih korisnih insekata, koji ograničavaju populacije četnjaka. Mi ih evo navodimo za svaku vrstu. 213 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nego na padinama Cevennesa, Mont-Ventouxa ili na području departmana Var,´ gdje se one gotovo permanentno pojavljuju na umjetnim kulturama bijelog bora. Takve bioklimatske razlike zabilježene su za Lymantr i a-u d i- spa r u Hrvatskoj. Sa naše strane, mi pridajemo prvorazredni značaj akciji faktora sredine na održavanju i množenju entomofaga, koji su mnogo osjetljiviji na klimatske varijacije nego leptir. Međutim, mi smo ukazali na velike modifikacije evolutivnog ciklusa Th. pityocampa-e prema geografskom porijeklu. Mi smatramo, da su prirodnom selekcijom nastale ekološke rase ili »ekotipovi«, koji se razlikuju međusobno u nimfalnoj diapauzi, koja traje dulje ili kraće. Mi to tumačimo tako, kako je opazio i ANDROIĆ (1), da datumi eklozije gusjenica borovog četnjaka variraju znatno prema pojedinim krajevima: početkom kolovoza za atlansku obalu (Landes, Morbihan), a polovinom ili koncem rujna za mediteransko primorje (Montpellier, Toulon). Ne spominjemo dobro poznate značajke evolutivnog ciklusa gusjenica četnjaka,* ali naprotiv vrijedno je zabilježiti pojavu, koju smo istaknuli, jer je izvor zabuna u nekim šumarskim entomološkim časopisima. Osim toga biološke datume treba precizirati za svaku zonu da bi se mogla predvidjeti tretiranja u odgovorajućem vremenu. Drogu važnu pojavu naveo je Biliotti (5): zastoj razvoja, koji je produljen za 1 godinu u nimfalnom stadiju, samo jednog dijela populacije kod obje vrste četnjaka. Iz toga može rezultirati drugi maksimum gradacije (dephase) od jedne godine. Povratak gradacije je tim više neugodan, što bi razmnožavanje parazita moglo biti usporeno za vrijeme ove slučajne latence. Biocenološke posljedice ove pojave još su slabo proučene, ali je njihovo istraživanje u toku. III. STUDIJA BIOCENOLOŠKOG KOMPLEKSA I PRIRODNIH FAKTORA RETROGRADACIJE Istakli smo na početku našeg izlaganja, da je utvrđivanje parazita i njihov biološki studij bio jedan od naših glavnih zadataka, koji će se morati pratiti dulji niz godina. Naši rezultati su interesantniji za T h. proces s ion e a-u, jer su opažanja provedena kroz cijelu godinu u stalnim i određenim biotopima, dok su ta opažanja za borovog četnjaka više prigodna. Nezavisno od ekoloških problema, naša su ispitivanja imala cilj, da odredimo neke uslove čuvanja korisne faune u slučaju kemijske intervencije i ocjenimo riziko kojem se izvrgavamo primjenjujući moderno tretiranje (15). Kao opći razlozi, koji su nas rukovodili u našim studijima spominjemo: 1°) Poznavanje evolutivnog ciklusa glavnih vrsta, koje se obično sreću u određenim prilikama na mjestu i u vrijeme predviđenog tretiranja. To poznavanje uključuje određivanje sukcesivnih domaćina, koji su potrebni polivoltinim vrstama. * Potsjećamo samo da Th. pityocamp a ima 5 larvalnih stadija dok ih Th. processinea ima 6. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 5 <-- 5 --> PDF |
malena, t. j . u mjesecu srpnju one godine, koja prethodi eventualnom tretiranju, prema statističkom brojenju stabala na kojima nalazimo gnijezda i procjeni broja i veličine gnijezda po stablu (38). Tako je u šumi Ermenonville prije 1951. god. samo, nekoliko stabala imalo na vrhu jedan ili više malih izoliranih gnijezda na donjoj strani jačih grana. Zatim u 1952. zapreci su bili brojniji, vrlo voluminozni, često smješteni u bazalnom dijelu debla zbog znatne površine, koju su zauzi mah na kori (si. 1). Vidjeli smo čak migraciju gusjenica posljednjeg stadija na druge vrste (bukva, breza, kesten) napuštajući hrast, koga su potpuno obrstile; kemijska se intervencija trebala izvršiti u proljeće prethodne godine. 1953. godine zaraza je bila još vrlo jaka (izbrojili smo 27 gnijezda samo na jednom hrastu), ali golobrst nije bio potpun. _ _ U jednom sektoru blizu Pont-Sainte-Maxence, pokušali smo procijeniti stupanj zaraze hvatanjem imaga u mjesecu augustu, sa svjetlećim lovkama tipa Villiams, snabdjevenim lampom tipa Mazdamixa od 250 W. Statistička analiza broja uhvaćenih insekata potrebna je, da se ocijeni utjecaj klimatskih faktora u pojedinim godinama; primjera radi navodimo, da je u 1951. godini, godini gradacije, bilo uhvaćeno na ovaj način samo na jednom mjestu 16.000 leptira od kojih je bilo 90% mužjaka. 2°) Borov četnjak Za T h. pityocamp a-u metoda izbrojavanja gnijezda također je primjeni jivana. Ona se primjenjuje na zimska gnijezda, »zapretke«, smieštene uglavnom na gorniim dijelovima borovih krošania, a procjena se mora izvršiti u siječnju ili veljači. Pred nekoliko su godina šume Landa bile na velikim površinama opustošene gusjenicama borovog četrijaka, a stabla crvena, kao da su vatrom opaljena (si. 2). Borove kulture obalnog područja Langu s´ 2 D6gäts de edoca jednako su namle´- Processionnaires du Pin sur gusjenice četnjaka, ali gra- ™ Jeune pouplement de Pin maritime. dacija je orćenito kraća Stete borovog cetajaka na mladim jcv je upwjniro Kraća sastojmama primorskog bora. 211 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Mi u Francuskoj nismo imali priliku da pratimo tok populacije na tako^ precizan način i žalimo da naši šumari ne mogu sudjelovati kod metodičkog nadzora štetnika prema koncepcijama širokog permanentnog istraživanja (14). Ipak u pogledu gusjenica hrastovog četnjaka, naša mala radna ekipa Centralne stanice poljoprivredne zoologije u Versaillesu ustanovila je kontinuirano svake godine stanje zaraze u nekim predjelima pariške oblasti.* Naš je zadatak bio uglavnom da ustanovimo parazite, odredimo njihovu ulogu u biocenotskom kompleksu, da preciziramo uslove kemijske intervencije i da studiramo njezine posljedice na entomofagnu faunu. II. ZNAČAJ MASOVNE POJAVE GUSJENICA ČETNJAKA U FRANCUSKOJ 1°) Hrastov četnjak Za Th. processinea odredili smo zone zaraze u glavnim šum skim masivima pariške oblasti (16). One su vrlo rastresene dolinom srednjeg toka Seine i dolinama donjeg toka Oise i Aisne. Godine gradacija nisu potpuno iste u raznim sektorima (Moisson, Mantes, Verneuil-sur-Seine, Chantilly, Pont-Sainte-Maxence, Compiegne...), ali period retrogradacije (već 10 godina) veoma je kratak. Neposredno iza retrogradacije dolazi »progradacija« u velikoj amplitudi za vrijeme od 3—4 godine. Jedan je od naših zadataka bio da predvidimo kemijsku intervenciju u periodu progradacije i u isti mah da zaštitimo stabla uz što manje štete entomofagnoj fauni biotičkog kompleksa. Prognoza zaraze i predviđanje tretiranja prema njenom stupnju može se odrediti dosta lako u momentu tkanja gnijezda, koja su tada lako vidljiva, čak i kad su veoma rijetka i Fig. 1. Nids de nympW .Is la Processionnaire „ . ^ ^ ^ff e «i i n J i \ , , nardu, za pomoć koju su nam . bi. 1. Gnijezda u kojima zakukuljuje hrastov dali kod rješavanja ovog zacetnjak datka. 210 |